John Pilger o hitnosti oslobađanja Assangea

U intervjuu, poznati australski istraživački novinar upozorava da je SAD blizu toga da se dočepa hrabrih Wikileaks izdavač.

By Oscar Grenfell
World Socialist Web Site

In intervju s World Socialist Web Site, poznati australski istraživački novinar John Pilger upozorava da je "SAD blizu da se dočepa" hrabrih Wikileaks izdavač Julian Assange.

Prošli mjesec britanska ministrica unutarnjih poslova Priti Patel odobrila je Assangeovo izručenje SAD-u, gdje se suočava sa 175 godina zatvora prema Zakonu o špijunaži zbog objavljivanja istinitih informacija koje razotkrivaju američke ratne zločine u Iraku i Afganistanu.

Kako objašnjava Pilger, Patelov nalog bit će predmet daljnje žalbe, no britansko pravosuđe koje će presuđivati ​​olakšavalo je Assangeov progon na svakom koraku. Ovo naglašava hitnost političke borbe za oslobađanje Assangea, temeljene na snažnim borbama radničke klase koje se pojavljuju diljem svijeta.

Pilger je započeo svoju medijsku karijeru u kasnim 1950-ima. Njegov prvi dokumentarac, Tiha pobuna, razotkrio je aspekte američkog rata u Vijetnamu 1970. Od tada je Pilger producirao više od 50 dokumentarnih filmova, od kojih su mnogi dugometražni i usredotočeni na otkrivanje zločina velikih imperijalističkih sila.

U 2012 Rolling Stone intervjuu, Assange je upitan: "Tko je bio vaš najkritičniji javni pristaša?" Odgovorio je: "John Pilger, australski novinar, bio je najdojmljiviji."

Pilger je bio nepokolebljiv u svojoj obrani Wikileaks izdavač. U 2018. i 2019. obratio se na skupovima Stranke socijalističke jednakosti, zahtijevajući od australske vlade da upotrijebi svoje diplomatske i pravne ovlasti kako bi oslobodila Assangea.

Zbog njegove principijelne obrane Assangea i protivljenja ratu, Pilger se rijetko spominje u australskim službenim medijima, unatoč tome što je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih novinara u zemlji.

WSWS: Nakon Patelove najave da dopušta izručenje, gdje je slučaj Assange? Jesu li opasnosti s kojima se suočava hitnije nego prije?

John Pilger: Ovo je opasno, nepredvidivo vrijeme. Budući da je ministar unutarnjih poslova potpisao nalog za izručenje, Julianovi odvjetnici uložili su privremenu žalbu. "Privremeno" je dio mukotrpnog postupka žalbe. Odvjetnici moraju podnijeti ono što je poznato kao "savršene žalbene osnove" u sljedećih nekoliko tjedana, a zatim SAD i ministar unutarnjih poslova podnose svoje odgovore. Tek nakon toga ide sucu (koji ne sjedi na sudu) da odluči hoće li to prihvatiti ili ne. Možda zvuči pedantno, ali, promatrajući to, izgleda mi kao fino ispredena deka zamagljivanja nad duboko pristranim sustavom.

Sve do saslušanja na Visokom sudu prošle godine, vjerovao sam da će viši suci zemlje odbiti američku žalbu i povratiti nešto od mitologiziranog pojma britanskog pravosuđa makar samo radi preživljavanja sustava, koji djelomično ovisi o "licu" unutar tajanstvenih dosega Britanaca osnivanje. Ovakav iskaz "neovisnosti" u prilog pravdi dogodio se u prošlosti. U Julianovom slučaju, činjenice su sigurno previše nečuvene - niti jedan propisno ustrojen sud to ne bi ni uzeo u obzir - no bio sam u krivu. Odluka vrhovnog suca Engleske i Walesa prošlog listopada da SAD zapravo ima pravo izmišljati i zakašnjelo uvesti "uvjeravanja" koja čak nisu bila dio prethodnog zakonskog postupka bila je prilično šokantna. Nije bilo pravde, nije bilo procesa; lukavost i nemilosrdnost američke moći bila je na vidjelu. Might je u pravu.

Danas SAD znaju da su blizu toga da se dočepaju Juliana. Za razliku od prethodnih parlamenata u Westminsteru, nema niti jednog glasa koji bi se zauzeo za njega. Unatoč upornoj kampanji koja naglašava prijetnju koju Julianovo izručenje predstavlja za “slobodni tisak”, on jedva dobiva priznanje u medijima koji su prema njemu i dalje izrazito neprijateljski nastrojeni. Novinari nikada nisu bili tako popustljivi kao danas, a Julianov slučaj nekima je podsjetnik na ono što bi trebali biti. On ih sramoti.

WSWS: Vi ste više od 10 godina dosljedno branili Juliana. Jeste li tijekom tog razdoblja bili šokirani intenzitetom kojim je bio progonjen?

JP: Možda ne šokiran; kao novinar osjetio sam svoj okus državne nemilosrdnosti. Zapamtite da je potraga za Julianom mjera njegovih postignuća. Obavijestio je milijune o prijevarama vlada kojima su mnogi vjerovali; poštovao je njihovo pravo da znaju. Bila je to izvanredna javna služba.

WSWS: Mislite li da je to povezano sa širim napadom na demokratska prava?

JP: Da, to je posljednja faza napuštanja onoga što se nekada zvalo "socijaldemokracija". “Povratak” prava u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu je reakcija na pobunu, u 1960-im i 1970-im, ljudi i njihove savjesnosti i ideja jednakosti. Ovo je bio povijesni "trenutak" kada je društvo postajalo prosvijećenije; manjinska i rodna prava postajala su sve prihvaćenija; radnici su uzvraćali. Istodobno je pokrenuto tzv. informacijsko doba. Radilo se samo djelomično o informacijama; bilo je to doba medija, s medijima koji su uspostavili sveprisutno, kontrolno mjesto u životima ljudi. Jedna od najutjecajnijih knjiga tog vremena bila je Ozelenjavanje Amerike. Na omotu su bile riječi: “Dolazi revolucija. Neće biti kao revolucije iz prošlosti. Potjecat će od pojedinca.” Poruka njezina autora, mladog akademika s Yalea, Charlesa Reicha, bila je da su kazivanje istine i političko djelovanje propali i da samo "kultura" i introspekcija mogu promijeniti svijet.

U roku od nekoliko godina, potaknut novim prilikama za profit, kult “me-izma” potkopao je ljudski osjećaj za zajedničko djelovanje, njihov osjećaj i jezik socijalne pravde i internacionalizma. Klasa, spol i rasa bili su odvojeni; klasa kao način objašnjenja društva postala je hereza. Osobno je bilo političko, a mediji su bili poruka. Propaganda je bila da je nešto što se zove globalizam dobro za vas. Korporatizam, njegov lažni jezik i njegov autoritarizam, prisvojio je mnogo o načinu na koji smo živjeli, osiguravajući ono što je ekonomist Ted Wheelwright nazvao "Društvom dvije trećine"— s donjom trećinom koja je posvećena dugu i siromaštvu, dok je nepriznati klasni rat iskorijenio i uništio moć rada. 

Godine 2008. izbor prvog crnog predsjednika u zemlji ropstva i izmišljanje novog hladnog rata dovršili su političku dezorijentiranost onih koji bi 20 godina ranije formirali kritičku oporbu i antiratni pokret.

WSWS: Postoji li veza s eskalacijom rata, uključujući sukobe predvođene SAD-om s Kinom i Rusijom?

JP: Današnji događaji izravan su rezultat planova postavljenih u Smjernicama za planiranje obrane iz 1992., dokumentu koji je iznio kako će SAD održati svoje carstvo i otkloniti sve izazove, stvarne i izmišljene. Cilj je bila dominacija SAD-a pod svaku cijenu, doslovno. Napisali su ga Paul Wolfowitz i Dick Cheney, koji će igrati ključne uloge u administraciji Georgea W. Busha i invaziji na Irak, a možda ga je napisao Lord Curzon u 19. stoljeću. Osnovali su “Projekt za novo američko stoljeće”. Amerika će, kako se hvalila, "nadzirati novu granicu". Uloga drugih država bila bi kao vazali ili molitelji, ili bi bile slomljene. Planirala je osvajanje Europe i Rusije, sa svim žarom i temeljitošću Hitlerovih imperijalista. Ovdje su korijeni sadašnjeg rata NATO-a protiv Rusije i provokacija Kine.

WSWS: Što mislite o ulozi koju ima albanska laburistička vlada? Možete li komentirati Korištenje električnih romobila ističe Deklasificirana Australija izvješće, s internim brifinzima za glavnog državnog odvjetnika Marka Dreyfusa, koji su ukazali da je jedini fokus laburističke vlade hipotetski transfer u zatvor, nakon što je Assange izručen SAD-u i tamo osuđen zbog optužbi za špijunažu?

JP: Albanska laburistička vlada jednako je desničarska i popustljiva kao i bilo koja australska laburistička vlada — samo je Whitlamova vlada 1972.–75. razbila kalup i riješila ga se. Laburistička vlada Julije Gillard bila je ta koja je inicirala tajni dogovor Australije sa SAD-om kako bi se ušutkao Assange. Ideja o “transferu u zatvor” može se smatrati lakim načinom da se zadovolji podrška za Juliana u njegovoj domovini. Što god se dogodilo, SAD će odlučiti, a albanska vlada će učiniti što joj se kaže. 

WSWS: Podižemo potrebu da radnici i mladi stanu u obranu Assangea, kao predvodnika borbe protiv rata i autoritarizma. Zašto mislite da bi se obični ljudi trebali boriti za oslobađanje Assangea? 

JP: Julian Assange je hrabro utjelovljenje borbe protiv najmračnijih, najrepresivnijih sila u našem svijetu; a ljudi od principa, mladi i stari, neka se tome suprotstave kako znaju; ili jednog dana može dotaknuti njihove živote, i još gore.

Oscar Grenfell je član Stranke socijalističke jednakosti i pisac za World Socialist Web Site, fokusirajući se na australsku politiku i društvena pitanja. Pratite ga na Twitteru na @Oscar_Grenfell.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.