Washington i njegovi saveznici žele ili ostati hegemon i oslabiti Kinu i Rusiju ili podići novu Željeznu zavjesu oko ove dvije zemlje, piše Vijay Prashad. Oba pristupa mogla bi dovesti do samoubilačkog vojnog sukoba.
Max Ernst, Njemačka, “Europa poslije kiše”, 1940–42.
By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja
Otijekom proteklih 15 godina, europske su se zemlje našle pred velikim prilikama koje su trebale iskoristiti i pred složenim izborima.
Neodrživo oslanjanje na Sjedinjene Države u trgovini i ulaganjima, kao i neobična smetnja Brexita, doveli su do postojane integracije europskih zemalja s ruskim energetskim tržištima i većeg prihvaćanja kineskih mogućnosti ulaganja i njegove proizvodne snage.
Bliže veze između Europe i ove dvije velike azijske zemlje, Kine i Rusije, isprovocirale su američku agendu da spriječi tu integraciju ili je odgodi. Ova agenda, sada produbljena tijekom nedavnog sastanka Grupe 7 (G7) sastanak u Njemačkoj i Sjevernoatlantskom savezu (NATO) vrh u Španjolskoj, stvara opasnu situaciju za svijet.
Bram Demunter, Belgija, "Povezivanje otkrovenja i pčelarstva", 2019.
To seže do financijske krize 2007.-08., koja je bila potaknuta kolapsom američkog tržišta nekretnina i nekoliko ključnih američkih financijskih institucija. Kriza je signalizirala ostatku svijeta da financijski sustav u čijem je središtu SAD nije vrijedan povjerenja. SAD nije mogao ostati tržište posljednjeg utočišta za svjetsku robu.
Zemlje G7 – koje su sebe vidjele kao čuvare globalnog kapitalističkog sustava – molio državama izvan njihove orbite, poput Kine i Indije, da stave svoje viškove u zapadni financijski sustav kako bi spriječili njegov potpuni krah.
U zamjenu za ovu uslugu, zemljama izvan G7 rečeno je da će od sada G20 biti izvršno tijelo svjetskog sustava i da će se G7 postupno raspustiti. Ipak, gotovo 20 godina kasnije, G7 ostaje na mjestu i prisvojio je sebi ulogu svjetskog lidera, s NATO-om – trojanskim konjem SAD-a – koji se sada pozicionirao kao svjetski policajac.
Claude Venard, Francuska, “Nature Morte au Sacre Coeur” ili “Mrtva priroda u Svetom srcu”, 1991.
Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a , rekao je da će organizacija proći najveću reviziju svog "kolektivnog odvraćanja i obrane od Hladnog rata".
Zemlje članice NATO-a, sada uz Finsku i Švedsku, hoće proširiti njihove "snage visoke spremnosti" od 40,000 do 300,000 vojnika koji će, opremljeni nizom smrtonosnog oružja, "biti spremni za raspoređivanje na određenim teritorijima na istočnom krilu saveza", točnije na ruskoj granici. Novi načelnik Glavnog stožera Ujedinjenog Kraljevstva, general Sir Patrick Sanders, , rekao je da se ove oružane snage trebaju pripremiti za "borbu i pobjedu" u ratu protiv Rusije.
Budući da je sukob u Ukrajini još uvijek u tijeku, bilo je očito da će NATO staviti Rusiju u prvi plan na Madridskom summitu. Ali materijali koje je proizveo NATO jasno pokazuju da se ne radi samo o Ukrajini ili Rusiji, već o sprječavanju euroazijske integracije.
Kina je prvi put spomenuta u dokumentu NATO-a na sastanku u Londonu 2019. godine, u kojem je bila , rekao je da je zemlja predstavljala “i prilike i izazove”.
Do 2021. melodija se promijenila i NATO-ov summit u Bruxellesu priopćenje optužio Kinu za "sustavne izazove međunarodnom poretku temeljenom na pravilima". Revidirani Strateški koncept 2022 ubrzava ovu prijeteću retoriku, s optužbama da kinesko "sustavno natjecanje ... dovodi u pitanje naše interese, sigurnost i vrijednosti i nastoji potkopati međunarodni poredak temeljen na pravilima."
Četiri zemlje koje nisu članice NATO-a – Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja (azijsko-pacifička četvorka) — prisustvovali summitu NATO-a po prvi put, što ih je približilo planu SAD-a i NATO-a da vrše pritisak na Kinu.
Australija i Japan, zajedno s Indijom i SAD-om, dio su Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (Quad), koji se često naziva azijskim NATO-om, čiji je jasan mandat ograničavanje partnerstva Kine u području Pacifičkog ruba. Azijsko-pacifička četvorka održala je sastanak tijekom summita kako bi razgovarala o vojnoj suradnji protiv Kine, brišući svaku sumnju u namjere NATO-a i njegovih saveznika.
Ma Changli, Kina, “Daqing People,” 1964.
Nakon otkrića financijske krize 2007.–08. i prekršenih obećanja G7, Kinezi su usvojili dva puta kako bi stekli veću neovisnost o američkom potrošačkom tržištu.
Prvo, poboljšali su domaće kinesko tržište povećanjem socijalnih plaća, integracijom zapadnih kineskih provincija u gospodarstvo i ukidanje apsolutno siromaštvo.
Drugo, izgradili su trgovinske, razvojne i financijske sustave koji nisu bili usredotočeni na SAD. Kinezi su aktivno sudjelovali s Brazilom, Indijom, Rusijom i Južnom Afrikom kako bi pokrenuli BRICS proces (2009.) i uložili značajna sredstva u Inicijativu Pojas i put ili BRI (2013). Kina i Rusija riješile su dugogodišnji granični spor, unaprijedile svoju prekograničnu trgovinu i razvile stratešku suradnju (ali, za razliku od Zapada, nisu formulirale vojni sporazum).
Tijekom tog razdoblja rasla je ruska prodaja energije i Kini i Europi, a nekoliko europskih zemalja pridružilo se BRI-ju, što je povećalo uzajamna ulaganja između Europe i Kine.
Raniji oblici globalizacije u Euroaziji bili su ograničeni kolonijalizmom i Hladnim ratom. Ovo je označilo prvi put u 200 godina da se integracija počela odvijati na pravičnim temeljima u cijeloj regiji. Trgovinski i investicijski izbori Europe bili su krajnje racionalni, budući da je prirodni plin kroz Sjeverni tok 2 bio daleko jeftiniji i manje opasan od ukapljenog prirodnog plina iz Perzijskog i Meksičkog zaljeva.
S obzirom na kaotičnu situaciju Brexita i poteškoće u dobivanju Transatlantske trgovine i ulaganja partnerstvo Od početka, velik dio Europe vidio je prilike za kinesko ulaganje kao mnogo velikodušnije i pouzdanije od drugih alternativa. Nasuprot tome, privatni kapital s Wall Streeta sklon riziku i rent-seeking postao je manje privlačan europskom financijskom sektoru.
Europa je neumoljivo plutala prema Aziji, što je prijetilo osnovi ekonomskog i političkog sustava kojim su dominirale SAD (također poznatog kao "međunarodni poredak temeljen na pravilima").
Američki predsjednik Donald Trump javno je 2018 šibao NATO Stoltenberg mu je rekao,
“Štitimo Njemačku. Mi štitimo Francusku. Mi štitimo sve ove zemlje. A onda mnoge od tih zemalja izlaze i sklapaju ugovor o plinovodu s Rusijom, pri čemu plaćaju milijarde dolara u rusku blagajnu. … Njemačka je zatočenica Rusije… Mislim da je to vrlo neprimjereno.”
Dok se jezik NATO-a okrenuo prijetnjama ratom protiv Kine i Rusije, G7 je obećao izazvati izazove inicijativa koje predvodi Kina razvijanjem novog Partnerstva za globalnu infrastrukturu i ulaganja (PGII), vrijedan 200 milijardi dolara fond ulagati u globalni jug.
[Related: Američka i kineska inicijativa Pojas i put]
U međuvremenu, čelnici na summitu BRICS-a, održanom u isto vrijeme, Ponuđena trezvena procjena vremena, pozivanje na pregovore o okončanju ukrajinskog rata i mjere za zaustavljanje kaskadnih kriza koje doživljavaju siromašni u svijetu. Nije bilo govora o ratu iz ovog tijela koje predstavlja 40 posto svjetske populacije i snaga BRICS-a mogli bi rasti jer su Argentina i Iran podnijeli zahtjev za pridruživanje bloku.
Jamal Penjweny, Irak, "Iraq Is Flying", 2006–10.
SAD i njegovi saveznici žele ili ostati hegemon i oslabiti Kinu i Rusiju ili podići novu željeznu zavjesu oko ove dvije zemlje.
Oba pristupa mogla bi dovesti do samoubilačkog vojnog sukoba. Raspoloženje diljem globalnog juga je za odmjerenije prihvaćanje stvarnosti euroazijske integracije i pojave svjetskog poretka temeljenog na nacionalnom i regionalnom suverenitetu i dostojanstvu svih ljudskih bića, od kojih se ništa ne može ostvariti kroz rat i podjele.
Očekivanja rata u razmjerima neviđenim prije evociraju "A Personal Song" iračkog pjesnika Saadija Yousifa (1934. – 2021.), napisanu neposredno prije nego što je SAD započeo svoje smrtonosno bombardiranje Iraka 2003.:
Je li to Irak?
Blago onome koji je rekao
Znam put koji do njega vodi;
Blago onome čije su usne izgovorile četiri slova:
Irak, Irak, ništa osim Iraka.
Daleki projektili će pljeskati;
jurišat će na nas vojnici naoružani do zuba;
minareti i kuće će se srušiti;
palme će se srušiti pod bombardiranjem;
na obalama će biti gužva
s plutajućim leševima.
Rijetko ćemo vidjeti trg Al-Tahrir
u knjigama elegija i fotografijama;
Restorani i hoteli bit će nam putokazi
i naš dom u raju zaklona:
McDonald'sa
KFC
Holiday Inn;
i mi ćemo se utopiti
kao tvoje ime, o Irače,
Irak, Irak, ništa osim Iraka.
Vijay Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar. On je pisac i glavni dopisnik Globetrottera. Urednik je LeftWord knjige i ravnatelj Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. On je stariji nerezidentni suradnik u Chongyang institut za financijske studije, Sveučilište Renmin u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući Tamniji narodi i Siromašniji narodi. Njegove najnovije knjige su Borba nas čini ljudima: Učenje od pokreta za socijalizam i, s Noamom Chomskim, Povlačenje: Irak, Libija, Afganistan i krhkost američke moći.
Ovaj je članak iz Trikontinental: Institut za društvena istraživanja.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Kada su se spustile zavjese nad nacističkom Njemačkom, Hitler i nacistički vrh htjeli su sve uništiti. Na primjer, dali su zapovijedi da se uništi Pariz prije povlačenja. Među njemačkom vojskom bilo je onih koji su govorili, nemojmo to činiti, razmišljajmo o Njemačkoj nakon rata i o tome kako će Njemačku tretirati pobjednici. Hitleru je to bilo nevažno, Hitleru, njemački bi narod isto tako mogao nestati da nije imao volje za pobjedom.
Ponekad pomislim da bi američki neokonzervativci sa svojom američkom iznimnošću mogli zauzeti sličan stav. Možda odluče da svijet u kojem Amerika ne prednjači nije svijet koji vrijedi imati. Možda nas odluče sve povesti sa sobom u nuklearni Armagedon.
Jedan od razloga zbog kojih je Washington maltretirao i namamio Moskvu na njen oslobađajući SMO u Ukrajini bio je pokušaj prekidanja ruskih trgovačkih odnosa sa Zapadnom Europom.
Vijay Prashad slika tapiseriju s riječima koje pokazuju pravu prirodu zvijeri s kojom se svijet mora suočiti u jednom trenutku, a ja mislim prije nego kasnije. Zvijer je američki i zapadni ekonomski imperijalizam, koji mora imati svoj put ili će uništiti sve koji mu stoje na putu. Svijet se to možda probudio nakon ekonomske krize koju je 2007./8. SAD izazvala, ali velika glasnica zvijeri objavila je svoje ciljeve i namjere još nakon raspada Sovjetskog Saveza u ranim 1990-ima. Najprije s Wolfowitz doktrinom koja je tvrdila da,
“Naš prvi cilj je spriječiti ponovnu pojavu novog rivala, bilo na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza ili drugdje, koji predstavlja prijetnju na razini one prijetnje koju je prije predstavljao Sovjetski Savez. Ovo je dominantno razmatranje na kojem se temelji nova regionalna obrambena strategija i zahtijeva da nastojimo spriječiti bilo koju neprijateljsku silu da dominira regijom čiji bi resursi, pod konsolidiranom kontrolom, bili dovoljni za stvaranje globalne moći.”
Zbigniew Brzezinski zagovarao je sličan američki politički stav u svojoj Velikoj šahovskoj ploči.
Svijet je bio upozoren.
KAKAV koncept, "of, by & for the people" svijet!!! Tko bi mislio?!? PROMIJENITE OSNOVE: I, 1) Tržišta poboljšana povećanjem plaća, 2) Stvorene ALL-inclusive zajednice, 3) Ukinuto apsolutno siromaštvo, 4) Poticanje BRICS-a i BRI-a, 5) Uspostavljene i pridržavane "džentlmenskog sporazuma", Kina i Rusija su se dogovorile dugotrajnog graničnog spora, unaprijedili njihovu prekograničnu trgovinu i razvili stratešku suradnju;” i, 6) Inve$tments & $ales, Flourished!!!
Prednosti inicijative jedan pojas jedan put, tj. "Ona olakšava povezivanje ljudi cestovnim, zračnim i vodenim putovima, koordinaciju politika različitih vlada, financijsku integraciju kroz prekogranično poslovanje, produktivnost i regionalnu energetsku sigurnost."
"Zamisli da svi ljudi žive u miru. Možeš reći da sam sanjar; ali nisam samo ja. Nadam se da ćeš nam se jednog dana pridružiti. I svijet će živjeti kao jedan. I svijet bi mogao živjeti kao jedan.”
“Naša jedina, slaba nada je da hrpa šupljih ljudi opsjednutih Drugim dolaskom neće Hladni rat 2.0 pretvoriti u Armagedon.” PEPE ESCOBAR
Povezana "Izvješća". Najbolji način rada: POKRENI IH!!!!
Izvještaj CHRIS HEDGES: Vijay Prashad “Borba nas čini ljudima” hxxps://m.youtube.com/watch?v=uHBo5qqpVtw
PROJEKT ZA TISK: Lamprini Thoma (Atena, Grčka) & Pepe Escobar (Pariz, Francuska) “Od unipolarnog do multipolarnog svijeta” hxxps://m.youtube.com/watch?v=rkIMNORkjR8
“Sve vlade lažu, ali katastrofa čeka zemlje čiji dužnosnici puše isti hašiš koji dijele.” AKO Kamen
PEPE ESCOBAR: Orao Medvjed i Zmaj, hxxps://consortiumnews.com/2019/05/06/pepe-escobar-the-eagle-the-bear-and-the-dragon/
Volim Vijaya Prashada.
Sviđa mi se ova emocija!!!
I Vijay mi je treći i mogao bih ga slušati cijeli dan kako govori i ne umoriti se od toga, kao što ga godinama slušam na radiju kpfa.org.
Jedan od mojih heroja sigurno!
Na bijesnom mizantropu Jensu Stoltenbergu, on svog sunarodnjaka Quislinga iz Drugog svjetskog rata čini kao zapovjednika izviđačke jedinice.
“Zemlje članice NATO-a, sada uz dodatak Finske i Švedske, proširit će svoje “snage visoke spremnosti” sa 40,000 vojnika na 300,000. . . ”
Dugo razgovaramo. Mogu li njihova gospodarstva podržati ovu vrlo skupu obvezu?
Zapravo, Zapad se urušava, nepovratno.
Ovdje se opširno raspravljalo. . . hxxps://les7eb.substack.com/p/ukraine-notes-the-long-proxy-war-b15
Cijeli je “Zapad” u zabludi, što lako može vidjeti svatko tko nije zahvaćen medijima, koji ponavljaju iste laži i guraju ih u svaki aspekt rasprava o međunarodnim interakcijama. Sve što se izvještava o Ukrajini je sa stajališta Ukeovih izvora, nikad dovedeno u pitanje. Rusija NEMA prava i zla je? kina je još veće zlo. Nema li nitko od tih ljudi uvida ili čak moći zapažanja? Rusija će "pobijediti" u ovom ratu, Zapad je u velikim problemima, ali vidimo nastavak težnje za hegemonijom bez obzira na činjenice.
Vijay Prashad sjajno i jasno predstavlja povijesnu činjenicu koja prikladno opisuje međunarodni bankarski 3D šahovski turnir na vražjoj šahovskoj ploči.
Na kocki su stotine milijuna života i trilijuni i trilijuni pristupnih kupona vrijednih zlata ili nekog drugog svijetlog sjajnog teleta.
Bijele gomile zapada možda su konačno istrošene vlastitim arogantnim, upadljivim, ignorantskim, raskošnim trošenjem vremena, resursa, u potrazi za bogatstvom kako bi podržali osobnu samoudovoljavanje.
Vera, s obzirom na “živi i pusti živjeti”, čovjek mora posjedovati talent, kvalitetu ili određenu sposobnost da bi bio suosjećajan. Kada se povijesti plemena ogoli i ispita, mnogo govori. Najbogatija plemena često ne osjećaju takve emocije, pomisao na ljubaznost ili potrebu za tim.
Hvala CN
Kapitalisti (tj. vrlo bogati) ne žele dio pravednog društva. Takvo im je društvo ozbiljna prijetnja. Žele da nitko ne dovodi u pitanje golemo nasljedstvo ili da bogati i njihove korporacije ne plaćaju poreze. Nažalost, oligarsi Rusije (i drugih naroda) imaju iste poglede. Svi bi nas vratili u feudalizam. U tom sustavu hodate tragovima svoga oca. Nitko ne dovodi u pitanje bogataše ili vladara. Krv uvijek pobjeđuje zasluge.
“Globalizacija” u zapadnom izdanju nije riješila problem održavanja povišene razine života (u usporedbi s ostatkom svijeta) kada se prednosti Zapada povlače. Poduzeću je pod jednakim uvjetima bolje proizvoditi dobra ili usluge tamo gdje je radna snaga jeftinija, no niz prednosti može učiniti isplativijom korištenje skuplje radne snage: postojeća produktivna ulaganja, infrastruktura, obrazovanje koje odgovara potrebama i „pravilo zakona” (koliki dio profita otpada na korupciju, samovolju vlasti itd.).
Jedan lijek, posebno za UK i SAD, bilo je fokusiranje na financijske usluge uz dopuštanje deindustrijalizacije. To prati put Nizozemske od ranog 17. stoljeća, kada je Nizozemska bila dominantna u proizvodnji (proizvodnja, ručna, još uvijek shvaćena doslovno), financijama i transportu, do ranog 18. stoljeća kada je Nizozemska ostala bankarsko središte, još uvijek bogato, ali s znatno smanjena snaga. Sjeverna Italija prošla je kroz isti proces jedno stoljeće ranije. Drugim riječima, ovo je blag put za odbijanje.
Drugi lijek čini se povratak "korijenima", uostalom, Britanci su započeli svoje carstvo piratstvom i pljačkom u 16. i 17. stoljeću, prije nego što su u drugoj polovici 17. stoljeća preuzeli Nizozemsku kao središte proizvodnje robe i konačno, dom industrijske revolucije. Ovo izdanje "svjetskog poretka temeljenog na pravilima" je mahnito, iracionalno i, iznad svega, neprivlačno za zemlje poput Indije i sve ostale koji su potisnuti na niže razine RBWO. Indija je poznata po tome što ima kritičnu masu zbog koje je relativno lako prkositi RBWO-u kada donosi dovoljnu dobit, poput jedne-dvije milijarde dolara mjesečne uštede kupnjom ruske nafte.
Po mom mišljenju, prerano je tvrditi o euroazijskoj integraciji. Vidim skup država koje obavljaju trgovinu i druge interakcije kako bi to bilo najbolje bez nekog "centra" koji diktira uvjete. Do stupnja integracije može se primijetiti da je to odgovor na diktate koji prkose njihovim interesima (i hoi polloi kraj elite). Legendarni zapadni financijski sustav pokazao se rizičnijim od ulaganja u Zimbabve. Ali mogu se vidjeti vjesnici zapadnjačkih dezintegracija, vrsta gluposti koja je uništila sudbinu nekih kraljevstava, carstava i plemenskih koalicija u prošlosti: odaberite neprijatelja i napadajte nemilosrdno ne obazirući se na unutarnju cijenu, rastuće opasnosti od drugdje itd.
Ne radi se samo o SAD-u... po mom mišljenju, to je cijela bjelačka kultura koja se nameće drugim kulturama i ne daje baš najbolje primjere. Živjeti i pustiti druge da žive…
Pa, koliko ja znam, te iste žrtve mogu uključivati i bijelce, npr. kontinentalni Europljani moraju učiti engleski kao obvezni školski predmet htjeli oni to ili ne.