Korištenje električnih romobila ističe obnova od Željeznička veza Rusije s Kalinjingradom je hitno potrebno kako bi se izbjegao sukob na Baltiku koji već dugo zabrinjava NATO.
Zgrada litvanske vlade u Vilniusu. (Pofka, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
By Scott Ritter
Posebno za Vijesti o konzorciju
OVlada Litve je 18. lipnja postupila u skladu s odlukom Europske komisije da se robi i teretu koji podliježu sankcijama Europske unije može zabraniti tranzit između jednog dijela Rusije u drugi, sve dok prolaze kroz teritorij EU.
Skoro odmah Litva je krenula u blokadu Rusije od slanja određenih kategorija robe i materijala željeznicom u rusku enklavu Kalinjingrad, koja obuhvaća bivši istočnopruski baltički lučki grad Konigsberg i njegovu okolicu. Oni su apsorbirani u užu Rusiju kao oblik ratne odštete na kraju Drugog svjetskog rata.
Litva je navela svoju zakonsku obvezu kao članice EU-a da provodi sankcije EU-a protiv Rusije. Rusija je, pozivajući se na ugovor s Litvom iz 2002. koji tobože zabranjuje takvu akciju, nazvala litavski potez blokadom i zaprijetila vojnim odgovorom.
Litva, kao članica Sjevernoatlantskog saveza, ili NATO-a, ima jamstva kolektivne sigurnosti navedena u članku 5 Povelje NATO-a, koji propisuje da je napad na jednu članicu napad na sve. Litva je svojim djelovanjem riskirala dovođenje Rusije i NATO-a na rub oružanog sukoba, čije bi posljedice mogle biti strašne za cijeli svijet s obzirom na odgovarajuće nuklearne arsenale dviju strana.
Od trenutka kada je Rusija pokrenula svoju takozvanu "Specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, nacije koje čine NATO sudjeluju u delikatnom plesu oko pitanja kako podržati Ukrajinu i kazniti Rusiju bez prelaska granice počinjenja otvorenog čina rata koji bi mogao potaknuti Rusiju na vojni odgovor, čime bi se pokrenuo niz uzročno-posljedičnih akcija koje bi mogle dovesti do općeg europskog sukoba, a možda i do Trećeg svjetskog rata.
Formacija NATO borbenih zrakoplova koji lete iznad Litve 2015. (NATO)
U retrospektivi, rane rasprave u europskim dvoranama moći o tome treba li Ukrajini opskrbiti teško naoružanje čine se gotovo nevinim u usporedbi s masovnim ubacivanjem oružja koje se odvija danas.
Čak je i Rusija ublažila svoje tvrdokorno stajalište ulaskom, gdje je prijetila nezamislivim posljedicama za bilo koju naciju koja bi ometala njezinu vojnu operaciju u Ukrajini.
Danas je situacija evoluirala do točke u kojoj je NATO angažiran u de facto posredničkom sukobu s Rusijom na ukrajinskom tlu koji je dizajniran, iskreno govoreći, da ubije što više ruskih vojnika.
Ruski ciljevi
Rusija je, sa svoje strane, prilagodila svoje držanje u ono koje je osmišljeno da apsorbira ove udarce povezane s NATO-om dok slijedi svoje deklarirane vojne i političke ciljeve u Ukrajini s jednom namjerom.
Ukrajina je upotrijebila oružje koje je osigurao NATO i obavještajne podatke koje je dostavio NATO za smrtonosni učinak na bojnom polju, ubivši nekoliko ruskih generala, potopivši vodeći brod ruske crnomorske flote i ubivši i ranivši tisuće ruskih vojnika dok je uništila stotine, ako ne i tisuće vozila i dijelova vojne opreme.
Relativna suzdržanost ruskog pristupa očita je kada se usporedi s histerijom Sjedinjenih Država tijekom njihova dva rata u Iraku i Afganistanu.
Qassem Suleimani, iranski general koji je nadgledao irački otpor protiv američke okupacije Iraka sredinom 2000-ih, koji je navodno bio odgovoran za smrt stotina američkih vojnika, američka je vlada ubila više od desetljeća nakon njegovih navodnih aktivnosti. A tek prije godinu dana američki su mediji bili u galami zbog tvrdnji (kasnije su se pokazale lažnima) da je Rusija nudila nagrade talibanima za ubijanje američkih vojnika stacioniranih u Afganistanu.
Potonja tvrdnja najbolje ilustrira licemjerje SAD-a danas. Zahtjev za "nagradu" temeljio se na jednom napadu u kojem su ubijena tri američka vojnika. SAD se danas otvoreno hvali ubojstvom stotina Rusa u Ukrajini.
Crvene linije
Ruske crvene linije u Ukrajini razvile su se tako da obuhvaćaju dva osnovna načela — nema izravne vojne intervencije NATO snaga na ukrajinskom tlu/zračnom prostoru i nema napada na pravu Rusiju.
Čak je i ovdje Rusija pokazala veliko strpljenje, tolerirajući prisutnost američkih snaga za specijalne operacije u Ukrajini i suzdržavajući se kada ukrajinske snage, najvjerojatnije potpomognute obavještajnim podacima NATO-a, uključe ograničene napade na ciljeve unutar Rusije.
Umjesto da odgovori napadom na "centre odlučivanja" izvan Ukrajine odgovorne za podupiranje ovih akcija, Rusija se uključila u postupnu kampanju eskalacije unutar Ukrajine, napadajući samo oružje koje se isporučuje pod nadzorom američkih komandosa i ukrajinskih snaga koje ga koriste .
U tom kontekstu čini se da je odluka Litve da Rusiji uvede blokadu željeznice oštro odstupanje od trenutne politike NATO-a i EU-a.
Rusija je odmah dala do znanja svoj bijes, naznačujući da na litavske akcije gleda kao na otvoreni ratni čin koji bi, ako se ne preokrene, rezultirao "praktičnim" mjerama izvan područja diplomacije za ispravljanje situacije.
Retorika se, međutim, pojačala kada je Andrej Klimov, ruski senator koji predsjeda Povjerenstvom za obranu državnog suvereniteta, nazvana Litvanska akcija “čin agresije” koji bi rezultirao time da Rusija nastoji “riješiti problem kalinjingradskog tranzita koji je stvorila Litva BILO KOJIM sredstvom koje mi izaberemo”.
Suwalki Gap
Krupni plan u Suwalki Gapu. (Jakub Luczak, Wikimedia Commons)
NATO je godinama bio zabrinut zbog mogućnosti rata s Rusijom na Baltiku. Velik dio pozornosti NATO-a je usmjeren o obrani "Suwalki jaza", 60 milja dug dio granice između Poljske i Litve koji odvaja Bjelorusiju od Kalinjingrada. Zapadni vojni stručnjaci već dugo nagađaju da bi, u slučaju bilo kakvog sukoba između Rusije i NATO-a, ruske snage nastojale napredovati prema Suvalkijskom jazu, spajajući Kalinjingrad s Bjelorusijom i odvajajući tri baltičke zemlje od ostatka Europe.
Ali dok se NATO usredotočio na obranu Sulwaki Gapa, predložio je ruski zakonodavac da bi svaki ruski vojni napad na Baltiku izbjegao uključivanje Bjelorusije. Umjesto toga, usredotočio bi se na osiguravanje kopnenog mosta između Kalinjingrada i Rusije vozeći na sjever, duž baltičke obale, do Sankt Peterburga.
Niz od ratne igre koje provodi RAND oko 2014. pokazalo je da NATO u to vrijeme nije bio u stanju adekvatno obraniti Baltik od usklađenog ruskog napada. Prema rezultatima ratne igre, ruske su snage uspjele pregaziti Baltik za oko 60 sati.
Slične projekcije ruske ofenzivne moći protiv Ukrajine - gdje su neki vojni dužnosnici, uključujući predsjednika Združenog stožera američkih snaga, generala Marka Mileya, predvidjeli da će ruske snage zauzeti Kijev u roku od 72 sata - pokazale su se pogrešnim. No, stvarnost je da vojske triju baltičkih nacija nisu jednake onima Ukrajine, ni po kvaliteti ni po kvantiteti, i nema sumnje da bi Rusija, čak i rastresena u Ukrajini, mogla zadati smrtonosni udarac vojskama triju zemalja. baltički narodi.
Eskalacija retorike
Vladimir Džabarov u 2021. (Council.gov.ru, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Retorika iz Rusije nastavlja eskalirati. Vladimir Dzhabarov, zamjenik čelnika Odbora za vanjske poslove u donjem domu ruskog parlamenta, zaprijetio je da bi nastavak blokade Kalinjingrada "mogao dovesti do oružanog sukoba", ističući da “Ruska država mora zaštititi svoj teritorij i osigurati svoju sigurnost. Ako vidimo tu prijetnju našoj sigurnosti koja je prepuna gubitka teritorija, sigurno ćemo poduzeti ekstremne mjere i ništa nas neće zaustaviti.”
Ako se nešto može zaključiti iz ruske vojne operacije u Ukrajini, to je da Rusija ne blefira. NATO i ostatak Europe mogu biti uvjereni da će doći do rata između NATO-a i Rusije ako se ne pronađe rješenje koje će prekinuti litvansku blokadu Kalinjingrada.
Imajući tu stvarnost na umu, EU radi dalje kompromisni dogovor s Litvom koja nastoji da se ruska željeznička veza s Kalinjingradom vrati u normalu u skoroj budućnosti. Ovaj dogovor, međutim, mora funkcionirati na zadovoljstvo Rusije, ishod koji je još neizvjestan.
Za razliku od ukrajinskog sukoba, rat na Baltiku imat će egzistencijalne aspekte za obje strane što donosi mogućnost — štoviše vjerojatnost — upotrebe nuklearnog oružja. Ovo je ishod koji nikome ne koristi i prijeti svima.
Scott Ritter bivši je obavještajni časnik američkih marinaca koji je služio u bivšem Sovjetskom Savezu na provedbi sporazuma o kontroli naoružanja, u Perzijskom zaljevu tijekom operacije Pustinjska oluja iu Iraku nadzirući razoružanje WMD-a. Njegova najnovija knjiga je Razoružanje u vrijeme perestrojke, u izdanju Clarity Pressa.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Iznenađen sam što se čini da nitko ne spominje očite sličnosti s Berlinskim zračnim mostom.
Također me čudi da Rusi nisu odgovorili 'simboličnim' zračnim mostom. Da, dobro je što ljudi mogu dobiti hranu preko brodova na moru, ali propagandna vrijednost letenja 'Kalinjingradskim zračnim mostom' čini se predobra da bi se zanemarila. Naravno, to pretpostavlja da bi 'dvoumni zapad' zapravo poznavao bilo kakvu povijest. S obzirom na to da se čini da Rusi znaju daleko više povijesti od leminga koji me okružuju, možda oni to predobro razumiju i znaju da bi to bio beznadan pristup?
“Podrška Sjedinjenih Država više je u prirodi podrške koju uže pruža obješenom čovjeku”. Tako se nasmijao Hruščov uoči mađarskog ustanka 1956. Ipak, Gruzija, Ukrajina i sada Litva spremne su preuzeti sav rizik da obave američki prljavi posao.
Rusi u svojoj specijalnoj vojnoj operaciji koriste polagani pristup jer Ukrajince smatraju svojom braćom. Litvanci neće dobiti takvo razmatranje, posebno ako su domaćini tisućama NATO vojnika. Čak i bez nuklearnog oružja Rusija ima sposobnost pretvoriti Litvu u pustoš i nikakva količina NATO leševa to neće spriječiti.
"Danas je situacija evoluirala do točke u kojoj je NATO angažiran u de facto posredničkom sukobu s Rusijom na ukrajinskom tlu koji je dizajniran, iskreno govoreći, da ubije što više ruskih vojnika."
Nažalost, ubijaju i Ukrajince u isto vrijeme kada ubijaju Ruse. Pretpostavljam da je više Ukrajinaca ubijeno nego Rusa. Kako Rusa ima puno više nego Ukrajinaca, Ukrajinci neće ostati do kraja ovog debakla. Dakle, iako je cilj NATO-a ubiti što je više moguće Rusa, neće se smiriti dok ne pobiju sve Ukrajince.
Točno tako i sjevernoatlantsku terorističku organizaciju nije briga koliko Ukrajinaca pogine. Putin bi trebao napasti Litvu kako bi spojio Rusiju s Baltikom
On navodi da je Ukrajina već ubila NEKOLIKO ruskih generala. Pitam se želi li ih imenovati.
Još jedan dobar članak, Scott. Nadajmo se da će ljudi u Vilniusu čitati vaš rad. Radujem se vašem budućem komentaru, utemeljenom na stvarnosti, a ne na apsurdima korporativnih medija. Hvala Joeu i Consortiumu na objavljivanju. Najbolje želje.
“Litvansko umijeće”
Neki vjeruju da je to "upravljanje s ruba", dok drugi nastavljaju percipirati držanje.
Neke aktivnosti vode se govorenjem istine jer će vam malo tko “povjerovati”, dok mnogi vjeruju da je leševe najbolje ostaviti zakopane.
U prilog ovome dopustite mi da citiram primjer iz 1992. godine, kada je Litvu "vodio" pijanist g. Landsbergis, a zgrade u Vilniusu bile stavljene u vreće pijeska u slučaju da Rusi napadnu, što će neki poricati, drugi neće vjerovati, a treći će smatrati biti “teorija zavjere”.
Godine 1992. "konzorcij" koji je uključivao Litvu i Poljsku koristeći financiranje od navodnih "vilinskih kuma" obratio se predstavnicima Ruske Federacije s "ponudom" za kupnju Kalinjingradske oblasti u vrijeme "normaliziranja gospodarskih odnosa/napora za lustraciju" nakon raspada "The Sovjetski Savez", budući da je nekoliko "sovjetskih ministarstava i drugih strana" još uvijek imalo nerealizirane investicije u bivšem bliskom inozemstvu, od kojih su neka bila "počašćena" početnim prijenosom svježe iskovanih dolara vlakom u Moskvu (glavno logističko središte "Sovjetskog Saveza" ”.
Slična praksa korištena je, osim korištenja zrakoplova umjesto vlakova, krajem veljače 2014. za prijenos velikog dijela zlatnih rezervi “Ukrajine” očito “vilinskim kumama” u 2 krajnja nepoznata odredišta”.
Ova ponuda za kupnju Kaljingradske oblasti bila je ismijana, a kasnije je zanijekano da je ikada bila napravljena.
Slijedom toga, kako bi se spasila daljnja crvenila, barem je jedna od "vilinskih kumica" podmazala "izbornu pobjedu" gospodina Brazauskasa u svibnju 1993. koji je naknadno dopustio 6-mjesečni moratorij da se crno (novac) pretvori u bijelo, te da se razmotri legalizacija/regulacija praksu Litve kao lokacije za nuđenje “financijskih usluga” ruskim i drugim oligarsima, dok je g. Landsbergisu bilo dopušteno više vremena za uvježbavanje svojih vaga.
Amerika je svjetski problem. Ono poznaje samo nasilje kao sredstvo rješavanja razlika. Svaki tjedan u Americi ima stotine ranjenih ili ubijenih ili prijeti oružanim nasiljem. Prošlost Amerike prožeta je bezobzirnim nasiljem. Od kraja Drugog svjetskog rata Amerika je vodila nasilje na nekoliko kontinenata ubijajući mnogo tisuća i stvarajući milijune izbjeglica ostavljajući iza sebe spaljenu zemlju kao dokaz svoje prisutnosti. Svijet nekako obuzdava američku krvožednost i smatra je odgovornom za smrt i razaranje koje je nanijela diljem svijeta.
Čudno koliko nas je to shvatilo kad smo bili mladi da bismo to zaboravili ili potisnuli kad smo ostarili. Je li se neka generacija približila nama Boomerima kada je riječ o tome da je imala toliko obećanja, a dala tako malo? Otići ću u grob potpuno demoraliziran ovom masovnom rasprodajom idealizma. Za one mojih godina koji to mogu podnijeti, pustite pjesmu poput “Save The Country” i žalite kako nismo, zašto je “OK Boomer” postala oštra optužba. Koliko se zla dogodilo za vrijeme naše straže, moji svakodnevni sve manji drugovi, mi koji smo jednom tvrdili tako glasno, tako strastveno, da znamo bolje...
Kina ekonomski nadmašuje SAD, a isto tako i Rusiju, sankcije su se obmanule. Rat ide loše. I Kina i Rusija jačaju dok Amerika slabi. Rusija ne grize na provokacije izraelskog bombardiranja zračne luke u Damasku, morske luke u Libanonu. Kina/Rusija tuku SAD kao bubanj u diplomaciji dok sve više nacija izlazi na vidjelo. Narodi su umorni od američke dominacije. SAD vide rukopis na zidu. Oni gube puno vremena i ostali su do posljednje karte; očajnički žele potaknuti III. Ako Rusija napadne Litvu, Rusija će odgovoriti; tražiti Kinu da krene nakon Tajvana.
Nema više gluposti, nema više inkrementalnog teritorijalnog puzanja (vidi Litvu) – brzo dolazimo do faze u kojoj će biti rata ili ga neće biti. Kao što je Putin već istaknuo, Rusiji se više nema kamo povući. Sada, ako ovo više nije 1. Prazna prijetnja iz Moskve, ili 2. Uvjerenje da će Rusija kapitulirati pred NATO-om, onda je rat izvjestan.
Nema potrebe da NATO (uključujući SAD) započne rat protiv države koja nije članica NATO-a – Ukrajine – koja nije članica EU. Čemu onda sukob?
"One koje Bog želi uništiti, prvo razbjesni." Euripid (oko 485.-406. pr. Kr.)
Nema potrebe za NATO-om! Razdoblje. Kraj izjave.
Jedini razlog postojanja NATO-a bio je suprotstaviti se prijetnji da će SSSR napasti zapadnu Europu. SSSR više ne postoji i nije bilo prijetnje dok NATO nije postao prijetnja Rusiji.
Dobro je rekao WR Knight
Sjećam se kad su se SAD prilično uzrujale na pomisao o sovjetskim projektilima na Kubi, samo 90 milja udaljenoj od floridskih močvara i nekretnina, a samo nekih 500 milja od Washingtona DC i njegove močvare.
Ali sada, Amerikanci vjeruju da će svi biti hladni i sretni s projektilima čak i bliže glavnom gradu Rusije nego što su bili močvari Floride.
Možda je to na neki način dobro za vladajuće elite, ali sigurno nije dobro za zbijene mase koje čeznu za slobodom.
Sovjeti su isporučili projektile na Kubu na temelju stacioniranja američkih projektila 1958. i 1959. u Italiji i Turskoj hxxps://missilethreat.csis.org/missile/jupiter/ Svaka akcija izaziva reakciju, iako pokušavaju sakriti jer javnost pokušava učiniti da izgledaju bolje.
Ovdje se moram sjetiti pregovora o ponovnom ujedinjenju Njemačke, kada su – ako se dobro sjećam – Gorbačov i Ševardnadze, u cilju potpunog pomirenja sa Zapadom, pokazali spremnost da vrate Kalinjingradsku oblast (bivšu sjeveroistočnu Prusku) Njemačka.
No, tadašnja njemačka vlada odbila je taj prijedlog, pokazavši istu malodušnost i beskičmenjačnost koju je sadašnji kancelar Scholz pokazao na konferenciji za novinare krajem 2021. godine na kojoj je Biden jednostavno preko glave objavio da se plinovod Sjeverni tok 2 neće graditi, bez obzira na želje. njemačkih vazala.
A, da je ponuda Gorbačova i Ševardnadzea prihvaćena, “Zapad” bi imao vrlo strateški komad nekretnine. I prava etnički očišćenog domaćeg stanovništva – većinom Nijemaca, od kojih mnogi, ako ne i većina, nisu imali nikakve veze s nacističkim režimom i njegovim djelima – bila bi opravdana.
Zvuči mi dosta poput Berlina i Berlinskog zračnog mosta. Imena su se promijenila, manekeni su promijenili položaje, sada disidenti bježe u različite ambasade mašući različitim zastavama na njihovim krovovima, ali zlobno prekidanje opskrbe cijelom gradu radi političkog poentiranja zvuči potpuno isto.
Tvrdim da je jedina svrha regrutiranja svih tih malenih država, kao što su tri baltičke republike i mjesta kao što su Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Slovenija, koje ne nude ništa u smislu jačanja obrane i samo daju više potpaljivanja za početak vrućeg rata, u NATO sa svojom toliko razvikanom politikom "jedan za sve i svi za jednog" jednostavno želi dati Sjedinjenim Američkim Državama više mogućnosti da započnu treći svjetski rat u Europi. Više okidača, više potencijalnog sukoba. Ratni huškači u Washingtonu poput Bidena i njegovog raznolikog ratnog vijeća itekako su toga svjesni, a ipak namjerno dopuštaju porast napetosti, čak i ako ozbiljno nemaju namjeru dopustiti moćnoj Litvi da stvarno počne pucati na ruske opskrbne vlakove. Ili, možda jesu. Većinu vremena sigurno se čine dovoljno ludi da to žele.
Sada se Norvežani petljaju s Rusijom oko opskrbe udaljenog rudarskog kampa na arktičkom otoku Svalbard (Spitzbergen). Mislim da tamo živi 300 Rusa pod norveškom jurisdikcijom. Moćni NATO bit će kraj čovječanstva ako se njime nastavi upravljati kao skupina djece koja se igraju kauboja i Indijanaca.
netko gleda na moguće planove igre za Estoniju
?
U međuvremenu NATO ima osam borbenih grupa u istočnoj Europi, koje se sastoje od tisuća vojnika stalno baziranih na istočnoj liniji bojišnice i tisuća drugih koji su raspoređeni nakon ruske invazije.
Većina tih trupa su američke – približno 3,000 padobranaca u Rumunjskoj, još 4,700 u Poljskoj i 7,000 vojnika u Njemačkoj – pri čemu Britanija ima drugi po veličini kontingent od 1,700, a europske zemlje poput Njemačke, Francuske, Mađarske i Norveške daju svoje trupe, tenkove i oklopna vozila.
Malo je vjerojatno da će ove snage same moći poraziti rusku vojsku, ali nisu zamišljene za: Trebale bi djelovati kao 'spojna žica', zadržavajući napad dovoljno dugo da se pričuvne snage požure u borbu.
hxxps://www.dailymail.co.uk/news/article-10968263/NATO-Madrid-summit-Alliance-forces-Europe-ramps-defence.html
ima pojedinosti o tome što je predloženo
NATO resursi u Europi
Litva danas, ažurirana verzija Srbije iz 1914. (mislim na Sarajevo).
Poznavao sam MNOGO Poljaka, Ukrajinaca i Litavaca dok sam odrastao u Chicagu nakon Drugog svjetskog rata. Većina tih ljudi bi se rado samospalili kako bi na bilo koji način oštetili Rusiju. Učlanjenje ovih zemalja u NATO bilo je upravo suprotno od politike potrebne za *spriječavanje* Drugog svjetskog rata. Očigledno bi Sjedinjene Države više voljele takav rat. Što bi drugo uopće mogao značiti cijeli njihov slijed izbora koji se odnose na Rusiju?
To govori mnogo o ljudskoj prirodi.. Nažalost. Ja živim "dolje" i ono što kažete o Chicagu odnosi se na mnoge useljenike Poljake, zapadne Ukrajince i Balte u ovoj zajednici daleko u jugoistočnoj Aziji. Ovdje je došlo do točke ključanja gdje se ne biste usudili voditi racionalnu raspravu o ruskim akcijama i ako je postojalo neko opravdanje.
Mudri savjet "da kad oprostiš, oslobodiš nekoga... SEBE!"
Mnogi još uvijek žive u mržnji prema nedjelima iz prošlosti i nepravdama iz prošlosti i tom mržnjom sami sebe osuđuju na beskrajnu patnju. Tužno……..
Pa Sarajevo je u Bosni, ne u Srbiji, nego . . . Da. Nesmotrenost Litve sigurno bi mogla izazvati vrlo loše stvari.
Da. Situacija nalikuje preambuli reprize Prvog svjetskog rata. Ako uzmete u obzir da Litva ima manje od 1 milijuna stanovnika, čini se nezamislivim da bi njihova akcija mogla dovesti svijet u nuklearni sukob. To prkosi logici.
Nadalje, ukrajinska "saga" daje njemački ugođaj iz 1920./30. Propala država, kriminalne skupine, ekstremno manjinska desnica preuzima kontrolu nad političkom moći. Čini se da Europa nikad ništa nije naučila.
”Ako smatrate da Litva ima manje od 3 milijuna stanovnika...” Previše točno. Istočna Europa krvari ljude; stopa plodnosti je znatno ispod granične vrijednosti 2.1 i više poput 1.1. Za 20 godina izgledat će kao parking. Čak je i Jordan Petersen primijetio ovaj trend. Da poanta bude još jasnija, sjeverna hemisfera ne izgleda previše dobro u smislu ljudskog rasta. Samo deficitarne zemlje koje nadoknađuju brojku masovnom imigracijom.
Neki dan sam gledao The Long Road to War na Netflixu i pomislio upravo to. Kao da je Ford bio u pravu kada je rekao da je povijest glupost.
Stječe se dojam da europske zemlje vode nezreli tinejdžeri koji su svojedobno bili slabo obrazovani i, nažalost, niti ne znaju što je diplomacija. Koliko rusko vodstvo mora imati strpljenja da izdrži sve nestašluke iz Europe. Čak je i litavsko vodstvo željelo pokazati svoj zlobni osmijeh Rusiji i podsjetiti se. “Predsjednik Litve je izjavio da neće učiniti ustupke Rusiji po pitanju tranzita do Kalinjingrada” Vjerojatno je g. Gabrieliusu Landsbergisu bilo drago vidjeti ovu “užasnu” izjavu na TV ekranima iu novinama. I sladostrasno rezonira: "Vidite koliko smo mi Litavci jaki i hrabri, možemo i mi ugroziti ovu nezgodnu i podmuklu Rusiju."
Stječe se dojam da europske zemlje vode nezreli tinejdžeri u kojima sam dovoljno dugo da shvatim da je to slučaj s većinom zemalja
Baltička trojka dobiva daleko više pozornosti i pridaje joj se daleko veći značaj nego što zaslužuje. Odvojite ih i pogledajte kako će preživjeti!
Mali repovi mašu velikim psima.
Ali jako sumnjam da će Rusija prihvatiti ulogu "waggee" (kao što SAD radi s Izraelom).
Vjerujem da postoji ugovor između Litve i Rusije, prema kojem Litva u osnovi postoji po volji Rusije.
Litva bi vjerojatno trebala vrlo pažljivo razmisliti može li si priuštiti luksuz busanja u prsa Rusiji.
Gluposti. Litva je neovisna država i ima pravo odlučiti koja roba prolazi kroz njezin teritorij; ne “postoji po volji Rusije”.
Jasone, ono što ne razumiješ je da nijedna istočnoeuropska država nije suverena osim Rusije. Sve njih kupuju i plaćaju SAD i Velika Britanija. Nitko od njih nema samostalnu vanjsku politiku. Svi oni plešu po hirovima “Zapada”.
Dakle, kako se vaša teorija odvija u stvarnom svijetu? Država A želi blokirati državu B (jer kažete da je to njeno pravo) a država B bi trebala učiniti što? Pokorno se prevrnuti i umrijeti? Očito ne. Zemlje A i B će ili potpisati neku vrstu ugovora koji dopušta tranzit osnovnih potrepština (što su Rusija i Litva učinile prije nekoliko desetljeća) ili će zemlja B poduzeti potrebne radnje protiv zemlje A. Ako je zemlja A vojno slabija od zemlje B, učinila je lošu izbor u odluci o blokadi zemlje B. Litva je dvostruko glupa što krši ugovor koji je davno potpisala. Ne samo da poziva samu sebe na rat koji ne može dobiti, već se njena riječ u javnosti percipira kao loša.
Znam, svi smo svjesni da Washington cijelo vrijeme nekažnjeno krši svoje ugovore, a svijet stoga vrlo dobro zna da njegova riječ nije prokleto dobra, ali Washington ima ogromnu vojsku da maltretira bilo koju od svojih žrtava, a Litva ima kakvo god oružje Washington ih tjera da kupuju od svojih trgovaca oružjem. Sa populacijom od 2.6 milijuna, što je 300,000 manje od populacije Mississippija, Litva ne može maltretirati u istoj ligi s Amerikom i njezinih 330 milijuna potencijalno naoružanih vojnih obveznika. Ako mislite da Litva ima prste u ovoj stvari jer će Amerika započeti Drugi svjetski rat u njeno ime, to je zamišljanje savršenog svijeta u kojem žive psihopati. Da sam ja na mjestu Litve, opametio bih se i prestao se zezati s Rusijom samo zato što Washington plješće.
'Litva NIJE neovisna država. To je nesuverena okupirana 'država' pod američkom okupacijom, baš kao i svaka druga zemlja u Europi, s izuzetkom Austrije i Švicarske, a možda i Irske.
"Odsjecite ih i vidite kako će preživjeti!"
Smatraju se imovinom barem od 1919. godine, a "knjižica" voli tradiciju.
Hvala ti, Rosemerry. Čim su bivše države Varšavskog pakta ušle u EU i NATO, počele su nevolje. Oni su revizionisti i njihovi postupci očito su odmazda za godine pod ruskom okupacijom. Problem je što to plaća i ostatak Europe. Budući da našim državama upravljaju idioti, koji ruše sve što su njihovi politički prethodnici desetljećima radili kako bi osigurali miran suživot. Oni nisu hrabri i jaki, oni su potpuno glupi i nekim Nijemcima, koji su još uvijek sposobni koristiti svoj mozak, muka je od njih, kao što im je muka i umorni od “najboljeg ukrajinskog glumca ikada” NATO-a i Američka vlada na čelu sa Sleepy Joeom. EU znači Euer Untergang (tvoja smrt).
Da, čudna stvar u vezi s tim okupiranim državama – Istokom i Zapadom – je to što se čini da vole biti okupirane. U svakom pogledu djeluju (pseudo)američki: politički, kulturno, ekonomski, vojno. Jedina zemlja i njeno vodstvo koje se suprotstavilo tom trendu bila je Francuska pod tutorstvom generala De Gaullea. Što se ostalog tiče - beznadno, samo mali dječaci koji se podilaze svom tati. Patetičan!