Veliki nered i ekstravagantne laži

Za plan suosjećanja koji daje nadu u mogućnosti svijeta koji nije ukorijenjen u privatnom profitu, Vijay Prashad okreće se javnozdravstvenom programu Kerale u Indiji.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

Tovo su duboko uznemirujuća vremena. Globalna pandemija Covid-19 imala je potencijal okupiti ljude, ojačati globalne institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i potaknuti novu vjeru u javno djelovanje.

Naše golemo društveno bogatstvo moglo se založiti za poboljšanje sustava javnog zdravstva, uključujući i nadzor nad izbijanjem bolesti i razvoj medicinskih sustava za liječenje ljudi tijekom tih izbijanja. Ne tako.

Studije WHO-a su prikazan da je potrošnja vlada u siromašnijim zemljama za zdravstvenu skrb bila relativno nepromijenjena tijekom pandemije, dok privatni izdaci za zdravstvenu skrb iz vlastitog džepa i dalje rastu.

Od kada je pandemija bila proglašen u ožujku 2020. mnoge su vlade odgovorile iznimnim proračunskim izdvajanjima. Međutim, od bogatijih do siromašnijih zemalja, zdravstveni sektor dobio je samo "prilično mali dio", dok je većina potrošnje iskorištena za spašavanje multinacionalnih korporacija i banaka i pružanje socijalne pomoći stanovništvu.

Godine 2020. pandemija je globalni bruto domaći proizvod koštala procijenjenih 4 trilijuna dolara. U međuvremenu, prema WHO-u, “potrebno financiranje … za osiguranje pripravnosti za epidemiju procjenjuje se na približno 150 milijardi dolara godišnje.”

Drugim riječima, godišnji izdaci od 150 milijardi dolara vjerojatno bi mogli spriječiti sljedeću pandemiju zajedno s njezinim više trilijuna dolara ekonomskim računom i nesagledivom patnjom. Ali ova vrsta društvenog ulaganja ovih dana jednostavno nije u planu. To je dio onoga što naše vrijeme čini tako uznemirujućim.

Dana 5. svibnja WHO je objavio svoj zaključci o višku smrtnih slučajeva uzrokovanih pandemijom Covid-19.

Tijekom 24-mjesečnog razdoblja 2020. i 2021., WHO je procijenio broj umrlih od pandemije na 14.9 milijuna. Trećina ovih smrti (4.7 milijuna) su , rekao je biti u Indiji; ovo je 10 puta više od službene brojke koju je objavila vlada premijera Narendre Modija, koja je osporava brojke WHO-a.

Moglo bi se pomisliti da će ove zapanjujuće brojke – gotovo 15 milijuna umrlih diljem svijeta u dvogodišnjem razdoblju – biti dovoljne da ojačaju volju za ponovnom izgradnjom iscrpljenih javnih zdravstvenih sustava. Ne tako.

Prema Studija o globalnom financiranju zdravstva, razvojna pomoć za zdravstvo porasla je za 35.7 posto između 2019. i 2020.

To iznosi 13.7 milijardi dolara za razvojnu zdravstvenu pomoć, što je daleko ispod projektiran 33 do 62 milijarde dolara potrebno za rješavanje pandemije.

U skladu s globalnim obrascem, dok je financiranje razvojne zdravstvene pomoći tijekom pandemije išlo prema projektima vezanim uz Covid-19, razni ključni zdravstveni sektori dobili su svoja sredstva smanjiti (malarija za 2.2 posto, HIV/AIDS za 3.4 posto, tuberkuloza za 5.5 posto, reproduktivno zdravlje i zdravlje majke za 6.8 posto).

Izdaci za Covid-19 također su imali neke zapanjujuće geografske razlike, s Karipima i Latinskom Amerikom koji su primili samo 5.2 posto sredstava za razvojnu zdravstvenu pomoć unatoč tome što su imali 28.7 posto prijavljenih globalnih smrtnih slučajeva od Covid-19.

Dok je indijska vlada zaokupljena osporavanjem broja umrlih od Covida-19 sa WHO-om, vlada Kerale – predvođena Lijevom demokratskom frontom – usredotočila se na korištenje bilo kojeg sredstva za poboljšanje javnog zdravstvenog sektora.

Kerala, s populacijom od gotovo 35 milijuna, redovito prednjači u zdravlju zemlje Pokazatelji među 28 indijskih država.

Vlada Lijeve demokratske fronte u Kerali uspjela se nositi s pandemijom zahvaljujući snažnom javnom ulaganju u zdravstvene ustanove, javnom djelovanju predvođenom živahnim društvenim pokretima koji su povezani s vladom i politikama socijalne uključenosti koje su smanjile hijerarhije kasti i patrijarhata koji inače izolira društvene manjine od javnih institucija.

Godine 2016., kada je Lijeva demokratska fronta preuzela državno vodstvo, počela je unapređivati ​​iscrpljeni sustav javnog zdravstva. Misija Aardram (“Suosjećanje”), pokrenut 2017., namijenjen je poboljšanju javne zdravstvene skrbi, uključujući hitne odjele i traumatološke jedinice, te odvlačenju više ljudi iz skupog privatnog zdravstvenog sektora u javne sustave.

Vlada je ukorijenila Mission Aardram u strukture lokalne samouprave kako bi se cijeli zdravstveni sustav decentralizirao i što više prilagodio potrebama zajednica.

Na primjer, misija je razvila blizak odnos s raznim zadrugama, kao što su Kudumbashree, program za borbu protiv siromaštva za žene s 4.5 milijuna članica.

Zbog revitaliziranog sustava javne zdravstvene zaštite, stanovništvo Kerale počelo se okretati od privatnog sektora u korist ovih državnih ustanova, čije korištenje povećan s 28 posto u 1980-ima na 70 posto u 2021. kao rezultat toga.

Donacije do Vijesti konzorcija'

Proljetna akcija prikupljanja sredstava 2022

Kao dio misije Aardram, vlada Lijeve demokratske fronte u Kerali otvorila je obiteljske zdravstvene centre diljem države. Vlada je sada uspostavila post-covid ambulante u tim centrima za dijagnosticiranje i liječenje ljudi koji pate od dugotrajnih zdravstvenih problema povezanih s Covidom-19.

Ove su klinike stvorene unatoč maloj potpori središnje vlade u New Delhiju.

Brojni instituti za javno zdravstvo i istraživanja u Kerali imaju ako otkrila u našem razumijevanju zaraznih bolesti i pomogli u razvoju novih lijekova za njihovo liječenje, uključujući Institut za naprednu virologiju, Međunarodni ajurvedski istraživački institut i istraživačke centre u biotehnologiji i farmaceutskim lijekovima na Bio360 Park znanosti o životu.

Sve je to upravo agenda suosjećanja koja nam daje nadu u mogućnosti svijeta koji nije ukorijenjen u privatnom profitu nego u društvenom dobru.

U studenom 2021. Tricontinental: Institut za društvena istraživanja radio je zajedno s 26 istraživačkih instituta na razvoju “Plan za spas planeta.” Plan ima mnogo odjeljaka, od kojih je svaki nastao temeljnim proučavanjem i analizom. Jedan od ključnih odjeljaka je o zdravlju, s 13 jasnih prijedloga politika:

1. Unaprijedite cjepivo za Covid-19 i buduće bolesti.
   2. Ukloniti patentnu kontrolu osnovnih lijekova i olakšati prijenos medicinske znanosti i tehnologije u zemlje u razvoju.
   3. Dekomodificirati, razviti i povećati ulaganja u robusne sustave javnog zdravstva.
   4. Razviti farmaceutsku proizvodnju javnog sektora, posebice u zemljama u razvoju.
   5. Formirajte Međuvladin panel Ujedinjenih naroda o zdravstvenim prijetnjama.
   6. Podržavati i jačati ulogu sindikata zdravstvenih radnika na radnom mjestu iu gospodarstvu.
   7. Osigurati da ljudi iz siromašnih sredina i ruralnih područja budu osposobljeni za liječnike.
   8. Proširiti medicinsku solidarnost, uključujući kroz Svjetsku zdravstvenu organizaciju i zdravstvene platforme povezane s regionalnim tijelima.
   9. Pokrenite kampanje i akcije koje štite i proširuju reproduktivna i seksualna prava.
   10. Nametnite zdravstveni porez velikim korporacijama koje proizvode pića i hranu za koje međunarodne zdravstvene organizacije nadaleko priznaju da su štetne za djecu i javno zdravlje općenito (kao što su one koje dovode do pretilosti ili drugih kroničnih bolesti).
   11. Ograničiti promotivne aktivnosti i troškove oglašavanja farmaceutskih korporacija.
   12. Izgraditi mrežu dostupnih, javno financiranih dijagnostičkih centara i strogo regulirati propisivanje i cijene dijagnostičkih pretraga.
   13. Omogućiti psihološku terapiju kao dio sustava javnog zdravstva.

Kad bi se čak polovica ovih političkih prijedloga provela, svijet bi bio manje opasan i suosjećajniji.

Uzmite točku br. 6 kao referencu. Tijekom prvih mjeseci pandemije postalo je normalno govoriti o potrebi da se podrže "osnovni radnici", uključujući zdravstvene radnike (naš dosje iz lipnja 2020., "Zdravlje je politički izbor", iznio je slučaj za te radnike).

Svi ti lupani lonci ubrzo su utihnuli, a zdravstveni radnici našli su se s malim plaćama i lošim uvjetima rada. Kad su ti zdravstveni radnici stupili u štrajk – od Sjedinjenih Država do Kenije – ta se podrška jednostavno nije ostvarila.

Kada bi zdravstveni radnici imali pravo glasa na svojim radnim mjestima iu oblikovanju zdravstvene politike, naša bi društva bila manje sklona ponavljanim zdravstvenim nesrećama.

Postoji pjesma Roquea Daltona iz 1968. o glavoboljama i socijalizmu koja nam daje okus onoga što će biti potrebno da se spasi planet:

Lijepo je biti komunist,
čak i ako vam zadaje mnoge glavobolje.

Glavobolja komunista
pretpostavlja se da je povijesno; to jest,
da ne popušta lijekovima protiv bolova,
već samo do spoznaje raja na zemlji.
To je tako.

U kapitalizmu nas boli glava
a naše glave otkinute.
U borbi revolucije glava je tempirana bomba.

U socijalističkoj izgradnji,
planiramo za glavobolju
što ga ne čini oskudnim, već naprotiv.
Komunizam će, između ostalog, biti
aspirin veličine sunca.

Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Instituta za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Pomozite nam pobijediti cenzore!

Donacije do Vijesti konzorcija'

Proljetna akcija prikupljanja sredstava 2022

Donirajte sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb: