Energetski profit, a ne klimatske promjene, imaju prednost u američkoj vanjskoj politici, piše Michael Davies-Venn.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen 24. ožujka, tijekom sjednice na kojoj su članovi osudili ruski napad na Ukrajinu, pozvala je na daljnje sankcije Moskvi i pozvala na “zaštitu europskog gospodarstva”. (Europski parlament, Flickr, CC-BY-4.0)
By Michael Davies-Venn
Međunarodna politika i društvo
ADok rat u Ukrajini nastavlja potresati geopolitiku, ranija odanost stvorena tijekom Hladnog rata se učvršćuje. Ali pregovarano rješenje za okončanje sukoba nije na vidiku – kao što je dokazano nedavno u Vijeću sigurnosti UN-a rezolucije – veze između globalne energetske politike i rata postaju sve jasnije.
Povezanost je ilustrirana u još uvijek jednom od možda najnesretnijih geopolitičkih ishoda tekućeg rata.
Dok se može činiti da odluka Europske unije da kupi više ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Država rješava kratkoročne probleme opskrbe energijom na kontinentu, ona također konsolidira energetsku infrastrukturu EU-a za fosilna goriva. Istodobno, slabi energiju obnovljivih izvora, stvara vakuum vodstva u rješavanju globalnih klimatskih promjena i može potkopati način na koji EU provodi svoje Europska zelena ponuda.
Važno je imati na umu da je metan, glavni plin u LNG-u, drugi vodeći staklenički plin koji pridonosi klimatskim promjenama te je od 2011.Prebačen predindustrijske razine” za 150 posto.
Kontinuirana energetska kriza u Europi — djelomično posljedica rata — prilika je za povećanje brzine kojom Bruxelles dekarbonizira europska gospodarstva.
Washington kaže, a Bruxelles se slaže, da je plaćanje SAD-u za više LNG-a kratkoročno rješenje za “povećati sigurnost opskrbe” za Europu. Ali to ima smisla samo ako povećanja trajno ne zaključaju kontinent u energetsku infrastrukturu za uvoz još više fosilnih goriva, u vrijeme kada je Bruxelles navodno predan ugljičnoj neutralnosti.
Američki plin će dominirati Europom
Zamjenik američkog ministra energetike D. Turk, drugi slijeva, nasuprot Marošu Šefčoviću, potpredsjedniku Europske komisije, na sastanku 14. ožujka. (DoE, Donica Payen)
Trenutno će predviđeno povećanje uvoza plina iz SAD-a u Europu više nego vjerojatno zahtijevati povećanje postojećih europskih LNG terminala za uvoz.
Prije samo godinu dana Europska komisija odobrila je 20 projekata za poboljšanje prijenosa plina. U ovom trenutku LNG terminali su ili u izgradnji sagrađen ili naručeno u Belgiji, Poljskoj, Hrvatskoj i Cipru, u okviru EU-ovih projekata od zajedničkog interesa “za električnu energiju, plin, naftu, prekogranični ugljični dioksid i pametne mreže”.
Donacije do Vijesti konzorcija'
Proljetna akcija prikupljanja sredstava 2022
Kako bi se ranije dekarboniziralo gospodarstvo EU-a, plinski projekti na trenutačnom i petom popisu projekata od zajedničkog interesa EU-a smanjeni su za "38 posto" u usporedbi s prethodnim popisom, što je napredak za koji Komisija zaslužuje "ciljeve dekarbonizacije".
Uvoz LNG-a iz SAD-a vjerojatno će se povećati u sljedećih osam godina i zaustavit će ovaj napredak. Umjesto toga, ulaganja u razvoj i poboljšanje EU-ove infrastrukture za uvoz i prijenos fosilnih goriva kako bi se prilagodila ovim porastima trebala bi se preusmjeriti na obnovljivu energiju.
Sa SAD-om "najveći proizvođač plina na svijetu”, EU je “drugi najveći potrošač” iza proizvođača, SAD je prvi suveren koji je, možda i nesvjesno, financijski profitirao od rata između Rusije i Ukrajine.
Prošle godine, "LNG izvoz u EU zabilježio je najveću količinu, dosegnuvši više od 22 milijarde kubičnih metara, s procijenjenom vrijednošću od 12 milijardi eura.
Dok rat bjesni i sankcije Rusiji ostaju na snazi, položaj SAD-a postaje još zavidniji jer se cijena LNG plina sve više ne temelji samo na konkurentnim cijenama, već na pristupu jednom pretpostavljenom sigurnom dobavljaču.
Uz eksponencijalno povećanje proizvodnje LNG-a u SAD-u izgradnjom novih “jedinice za ukapljivanje”, EU je bio u dobrom položaju kao vodeći potrošač, nakon što je SAD postao ovdje dobavljač prije samo šest godina. Rat je promijenio dinamiku. Sada, kao komisija priznaje, "Sjedinjene Države već su najveći dobavljač ukapljenog prirodnog plina (LNG) u EU."
Nepovoljan položaj EU
Šteta od poplave u Pepinsteru, Belgija, 17. srpnja 2021. (Christophe Licoppe, Europska komisija, Wikimedia Commons)
Dok je biti samo jedan veliki dobavljač na tržištu svakako dobro za američko gospodarstvo, to nije za jednog velikog potrošača robe sada s manje cjenovne konkurencije. Pomalo je ironija da su prije rata sve veća konkurencija i osiguravanje energetske sigurnosti diverzifikacijom opskrbe energijom bili razlozi protiv položaja Rusije kao vodećeg dobavljača energije u Europi.
Sada, unatoč tvrdnjama EU-a i SAD-a da rade s "razni izvora diljem svijeta” kako bi zamijenio rusku opskrbu plinom za opskrbu Europe, stvarnost je da je SAD jednostavno zamijenio Rusiju.
Sve to znači da se EU sada nalazi u nepovoljnom položaju — u odnosu na dobavljača koji i dalje ne uspijeva ugljičnu neutralnost učiniti nacionalnim ciljem kao što je to slučaj s 27 država članica EU-a.
Kontejner za ukapljeni prirodni plin. (DoE)
Zasigurno, ovo nije dobra pozicija za EU: Bruxelles je bio težak smanjiti veće račune za struju Europljana uzrokovane “povećanje cijene” za potrošače nakon poskupljenja veleprodajne cijene električne energije “za 200 posto" na godišnjoj razini", za koju EU kaže da je bila "najprije zbog globalne potražnje za plinom.”
To je još više zabrinjavajuće jer američki predsjednik Joe Biden do sada nije uspio povesti ostatak svijeta u rješavanju neposredne globalne klimatske krize.
Nazivajući poskupljenja benzina u SAD-u "Putinovo poskupljenje,” Biden nažalost i namjerno politizira globalnu političku krizu kao nacionalni energetski problem. Njegovo nastojanje iznevjereno je spoznajom koja postoji čak i među mnogo manje informiranima da Rusija, članica OPEC-a, nije proizvoljno povisila američke cijene plina od strane nekih “75 centi".
Bidenovi komentari ističu zastarjelu, ali snažnu pupčanu vezu između energije i gospodarskog rasta i, što je još važnije, pokazuju da energetski profit, a ne klimatske promjene, imaju prednost u američkoj vanjskoj politici.
Također otkriva i podsjeća da su klimatske promjene politički korisne u SAD-u, gdje proizvodi se više nafte nego bilo gdje drugdje u svijetu.
Ukratko, pumpanje Europe s dodatnih 15 milijardi kubičnih tona plina plus mogućih 50 milijardi do 2030., pojačana proizvodnja fosilnih goriva posljednjih godina i neuspjeh u izradi nacionalnog plana klimatskih promjena, sve sugerira da SAD nije i ne može služiti kao predvodnik globalnih klimatskih promjena.
Nedostaje klimatski lider
Svijet je godinama bio bez postojanog i uvjerljivog globalnog vođe koji mu je potreban u pogledu klimatskih promjena. Bruxelles je pokušao preuzeti ulogu i nagovoriti SAD i Kinu na akciju. Ali sa svojim sporazumom o metanu, EU se stavlja u prilično neugodan položaj koji potkopava vodstvo Europe u klimatskim promjenama.
A to će se dogoditi s Washingtonom koji uvijek pokušava utvrditi odnosi li se poziv Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije, na plin ili klimatske promjene. Takvo prljanje ugleda EU-a po pitanju klimatskih promjena sasvim je nepotrebno i moglo se izbjeći da se Komisija usredotočila na prijelaz na obnovljive izvore energije, čak i u vrijeme krize u opskrbi energijom.
Možda nijedna druga globalna roba nije doprinijela tako dugoj krvavoj povijesti modernim gospodarstvima od nafte. I kako plin sve više postaje nova nafta - i "droga” za gospodarstva – veze između energije i rata ugrožavaju daljnje prijetnje životima na mjestima gdje ljudi već umiru od toplinskih valova izazvanih klimatskim promjenama, porasta razine mora i suše – i puno prije onoga što su predvidjeli modeli klimatskih promjena.
Nezamislivo je zamisliti da ratovi imaju tako dubok utjecaj na opskrbu energijom i sigurnost kao što je sada slučaj, ako su glavni izvori energije obnovljivi. Ovo nije prvi i sigurno neće biti posljednji rat koji se vodi u dalekom kraju, ali ipak utječe na živote dalje.
Ta stvarnost i neposredne prijetnje izazvane utjecajima klimatskih promjena trebale bi pružiti dovoljan poticaj za razumniji odgovor na trenutnu energetsku krizu u Europi. Nitko ne može biti siguran kada će i kako će rat završiti, ali neizvjesnost nije razborit izgovor za sve veću potrošnju fosilnih goriva. Umjesto toga, pruža priliku za promjenu, jer je više nego vjerojatno da će ljudi razumjeti i prihvatiti cijenu.
Michael Davies-Venn analitičar je javnih politika i komunikacijski stručnjak. Radi na globalnom upravljanju okolišem s fokusom na ublažavanje klime i mjere prilagodbe klimi između regija u razvoju i razvijenih regija. Mladi je suradnik na Vrije Universiteit u Amsterdamu.
Ovaj je članak iz Međunarodna politika i društvo.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Pomozite nam pobijediti cenzore!
Donacije do Vijesti konzorcija'
Proljetna akcija prikupljanja sredstava 2022
Donirajte sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Upravo na Realistu. Naravno, krajnja je ironija u tome što bi put naprijed do uspostave ugljično neutralnog svijeta ili svijeta s smanjenim ugljikom koštao gotovo ništa. Samo u kontekstu našeg hiperkonzumerizma (posebice infrastrukture usmjerene na automobile) trošak prijelaza na tržišta energije nakon fosilnih goriva poprima tako zastrašujuću brojku. Troškovi rekonfiguracije zajednica kako bi se mogle hodati, voziti biciklom, s pristupom javnom prijevozu znatno su niži. Započnite sada oporezivanjem fosilnih goriva i pretjerane potrošnje. Svi ćemo osjetiti prvo štipanje. Ali stavite taj novac u obnovu naših društava. Ne trebamo čak ni ići u neku utopijsku postkapitalističku zemlju nikad. Da, kapitalizam bi se trebao promijeniti, smanjiti na lokalni fokus, više naglaska na trajnost i održivost. Ljudi i dalje mogu zarađivati, čak može postojati oblik slobodnih tržišta, ali više ne može biti predatorskih tržišta besplatnih za sve gdje je *profit jedina* svrha. Jednostavno nećemo preživjeti kupovanjem izlaza iz krize. Sjeverna Amerika i EU sada se okreću isključivo LNG-u iz SAD-a potpuno je suludo.
Amerikanci bi trebali biti svjesni što bi masovni izvoz LNG-a u EU značio. Troškovi proizvodnje (također troškovi energije za proizvodnju LNG-a) sami su 5-10 puta veći od ruske proizvodnje i isporuke putem cjevovoda. Kao učinkovit politički motiviran gotovo monopolski američki LNG može i zahtijevat će bilo koju cijenu. Katar je upravo zahtijevao izravnih 20 godina plaćanja visokih tržišnih cijena ili izostanak dogovora s EU-om.
To znači da će cijene prirodnog plina u SAD-u skočiti jer će sve korporacije htjeti dobiti LNG vagone enormnih profita želeći da se njihov prirodni plin ukapi i izvozi. Za Europu to znači omču na njihovim energetskim vratovima za mnoga naredna desetljeća, uništenje njihove goleme petrokemijske industrije i svih industrija koje se oslanjaju na jeftinu energiju što rezultira još većim osiromašenjem stanovništva.
Što takav potez znači za okolišnu i zelenu politiku EU-a? To znači ili gotovo potpuno odbacivanje tih politika ili obveza ili programsko osiromašenje građana EU-a, odnosno "ozelenjavanje" putem ekonomskog kolapsa putem određivanja cijena fosilnih goriva izvan potrošačkog tržišta.
Računi za tu besmislenu rusofobnu politiku već nam stižu u sandučiće.
Baerbockov stav o Nordstreamu 2 bio je šala...jest šala. Jesu li Zeleni tamo infiltrirani od strane neokonzervativaca ili u čemu je stvar? Zbog toga "Zeleni" izgledaju kao da jesu Ne ideje o tranziciji. Nijedan. Nema pojma o ničemu. Ono što sam čuo jest da je Merkle natjerala Rusiju da izgradi Sjeverni tok 2. A čini se da ni Zeleni ovdje ne priznaju rusofobnu prirodu onoga što se događa. Postoji stranica koja dijeli stvari pod nazivom "Međunarodni poslovi i geopolitička analiza". Zvuči duboko, ali ono što oni dijele AFAICS je upravo ta…”analiza.” Čini mi se kao običan jezik, ali pretpostavljam da je nekima malo tehnički? Što me tjera na razmišljanje o toj staroj glavnoj "političkoj znanosti". Da, kada je u pitanju "tehnička" i/ili znanost [uključujući informatiku]...oni koji su bili ljevičari odjednom neće ići tamo.
Da stvar bude gora. Njemačka i drugi zabranjuju nuklearne elektrane. Razgovarajte o kontraproduktivnom bilo kome
Mislim da su izgledi da ćemo poželjeti da smo i sami krenuli tim putem. Može se samo moliti da će se normalni izgledi nastaviti mijenjati. Milijun tona radioaktivne vode... to sam pretvorio u željezničke vagone cisterne (zaboravio sam koliko); a činilo se da toliko ne može stati u spremnike u Fuku.
“Nitko ne može biti siguran kada i kako će rat završiti, ali neizvjesnost nije razborit izgovor za potrošnju sve više fosilnih goriva.”
Ali trebalo je shvatiti da bi ovaj izgovor… baš kao i Trumpov antiruski san o izvozu LNG-a… bio glasno izgovoren da smo Ukrajinu pretvorili u super-proxy. Postoji argument da je ekstravagantna industrija u Europi mogla koristiti malo LNG-a iz SAD-a, ali glupost koristeći Ukrajina je bila glavna stvar koju je trebalo izbjegavati na prvom mjestu. Jer, čim bi se to dogodilo, pribjegavanje SAD-u za pomoć utjecalo bi na zadanu/trenutačnu/minimalnu potrošnju kućanstva...čak i nakon što su (AFAICS) proizvođači, recimo, deset modela luksuznih automobila prihvatili rezove u pristupu koji bi doživjeli . Ako držite ograničenja koja bi industrija prihvatila kao fiksna/kvazi-racionalna...onda stvarno, ako prihvatite neku situaciju u kojoj SAD mora ugraditi neki razbijeni proizvod, i ako navedena situacija je bio ovaj proxy rat...onda se čini da je tisak-PTB trebao vrištati rano da bi normalna potrošnja završila izazovom u takvom slučaju, da ne spominjemo više.
Nisam upoznat s ovim piscem i njegovim stilom. Neki su me odlomci odmah potresli (negativno), ali kako sam nastavio čitati, on prenosi više nijansi i dubine nego što sam navikao. Ponovo ću čitati sporije.
Jedan zaključak koji je očigledan njemu i meni jest da američka energetska/klimatska politika pod Bidenovom administracijom samo izgleda kao da lebdi i nema kormila, dok ispod vodene linije isti stari stari pomorci crtaju kurs: prodaj što više ugljikovodika prije nego što ih preostala preživjela rasa zabrani. Trenutna američka energetska/klimatska politika nije haos – to je prijevara!
SAD je oduvijek bio vrlo materijalistička nacija - u vrijeme mira ili u vrijeme rata. $$$ je na prvom mjestu...bez obzira na sve.
Je li izvan razuma da bi energetski divovi i njihove zemlje domaćini, koji su proveli četiri desetljeća ili više razvijajući infrastrukturu za LNG za Europu (i svijet), smatrali gubitak trilijuna kao — više od egzistencijalne prijetnje, nezamislive?
“nehotice” bi mogla biti najbolja riječ za opisivanje svih postupaka SAD-a i EU-a za sva ponašanja ovog potpunog debakla, počevši od pribjegavanja “sankcijama” od strane SAD-a prema svakoj zemlji koju označi kao neposlušnu.
Rat u Ukrajini rezultat je nastojanja da se nametne hegemonija američkog dolara. Klimatski kult je odgovarajući smokvin list. Ako se ne žele nafta i plin, postoje druge sirovine za koje se rat čini isplativim. Političare nije briga za ljude koji gube sredstva za život, pa čak ni živote. Sentimentalni pariotizam im je jednako mala stvar kao i pravda, – na kraju se radi o novcu. Svi ratovi koji su se vodili za kontrolu nad sirovinama služe samo ovoj svrsi.
U proteklom desetljeću Europljani su poo mislili na važnost energetske sigurnosti. Sad će to platiti visoku cijenu. Visoke cijene energije i nepouzdani vjetar/solar trajno će potkopati industrijsko gospodarstvo EU-a. Dekarbonizacija joj je najmanji problem.
Da. Ovo je moj problem s klimatskim fanaticima. Čini se da nemaju pojma koliko su fosilna goriva važna i kolika je ovisnost. Oni stvarno misle da jednostavno ne možemo koristiti ništa i život će biti fantastičan. Kako svijet bude postajao sve hladniji i gladniji, bit će mnogo bijesnih ljudi koji će upirati prstom.
Bože moj. Još jedan nesretni članak koji ne uzima u obzir pitanje 'povrata energije na uloženu energiju' (trošak energije za energiju). Zbog toga su brojne tvrdnje iznesene u njemu duboko problematične i obmanjujuće. Zakoni termodinamike i entropije ne mare ni za 'želje', kojih je ovaj članak pun.
Pa, Andrew, možda ćeš nas prosvijetliti svojim vrhunskim znanjem.
Gotovo je smiješno koliko se energije sadržane u dobivenom prirodnom plinu mora potrošiti (iskreno uzalud) na njegovo komprimiranje u tekući oblik (što nije baš najsigurniji postupak), zatim transportiranje tisućama milja preko oceana (spaljivanje fosilnog goriva do pogon letjelice) u posebne objekte (još jedno ulaganje novca i energije) gdje će biti pohranjeno i konačno dekomprimirano natrag u plinoviti oblik za prijenos putem cjevovoda do konačnog odredišta za upotrebu. Ekološka šteta za vodonosnike i druge aspekte okoliša, plus bilo koji koraci koji se poduzimaju za ublažavanje takve štete, također se moraju uračunati u troškove proizvodnje "frakiranog" plina, koji predstavlja ogroman i sve veći udio u proizvodu u SAD-u. Neka od vlasničkih sredstava za frakiranje (koja također imaju cijenu) izuzetno su otrovna i za biljke i za životinje, što bi trebalo smatrati još jednom velikom žrtvom ove besmislene sheme. Količina doslovno potrošene energije postaje besmislena kada postoji zahtjevno i prikladno tržište za proizvod upravo ovdje u Sjedinjenim Državama (a Rusija je jednako najsvrsishodniji izvor plina za Europljane) koje ne zahtijeva velike već spomenute režijske troškove . Štoviše, te su stvari ograničen resurs i doći će dan kada će američki potrošači požaliti zbog njihove nedostupnosti u budućnosti, pogoršane nepotrebnim rasipanjem upravo ovdje i sada samo kako bi se povećali profiti uber-kapitalista s nominalnom kontrolom tako vrijednog resurs.
Ljudska populacija planeta nastavlja rasti što implicira sve veće zahtjeve za KONAČNIM prirodnim resursima u budućnosti. "Vrhunska" nafta, vršna količina prirodnog plina, čak i vršna količina pitke vode i vršna plodna površina tla nisu samo arhaični pojmovi koje su naši neuki prethodnici glupo pretpostavili. Zaista mora postojati najveća dostupnost za sve ljudske potrebe u ovom našem ograničenom svijetu - čak i ako je stanovništvo desetkovano slučajno ili namjerno.
Ne čini se nerazumnim uvođenje zakona koji zahtijevaju najučinkovitije korištenje Zemljinih resursa koji se smanjuju ovakvi kakvi jesu, kako bi mogli pružiti najveće dobro najvećem broju. Frakirani plin treba svesti na minimum. Treba ga koristiti što bliže lokalnom. A LNG bi se trebao isporučivati samo na mjesta koja nisu dostupna cjevovodima. “Zakoni” termodinamike ne mogu se poniziti bez posljedica jednako lako kao ljudski zakonski zakoni.
Automobili na litijske baterije još su jedna glupost koja nudi samo kvazi-rješenje za ekološke probleme, vrlo je nezgodna u praksi, zahtijeva ogromna ulaganja u nedostatnu infrastrukturu (više elektrana, proširena mreža i višemilijunske punionice), te će biti ograničena nedostatkom zahtjeva za resursima i poteškoćama u njihovom recikliranju (npr. litij i elementi rijetke zemlje). Da, bit će prekrasne igračke za bogate, ali ne i za mase. Mogu imati različite specijalizirane, industrijske ili masovne prijevozne svrhe koje se općenito ne odnose na prosječne potrošače. Umjesto pokušaja (i neuspjeha) proširiti našu krhku elektroenergetsku mrežu i kapacitete za proizvodnju energije kako bismo smjestili Teslu u svakoj kućnoj garaži s vlastitim brzim (još uvijek presporom) punjačem, kako bi bilo da se prvo usredotočimo na to da je ojačamo protiv sljedećeg rata koristeći EMP naoružanja i sljedećeg Carringtonovog događaja od sljedećeg sigurnog izbacivanja solarne mase dovoljno snažnog da sprži mrežu i učini je nepopravljivom sljedećih nekoliko desetljeća jer vam je potrebna trenutna tehnologija na mjestu i koja funkcionira kako bi se omogućila njezina pravovremena zamjena. Potrebni ogromni transformatori mreže 21. stoljeća ne mogu se proizvesti tehnologijom iz 19. stoljeća. Ili ih očvrsnite ili napravite zamjenske zalihe dok je još moguće (potrebno je nekoliko godina za proizvodnju svakog od njih, a proizvode ih samo 2 ili 3 tvrtke u svijetu).
Ah, to bi mogla biti dobra strategija za cjeloživotnu sigurnost za našu zemlju (i svijet), ali možda ne strategija za postizanje najvećeg profita u najkraćem vremenu, što vjerojatno objašnjava zašto to nikada nije učinjeno. Na kraju ćemo platiti što smo dopustili samo uber-kapitalistima da donose sve odluke koje utječu na milijarde nas ostalih. Više bih poštovao Muska da je jednostavno pokušavao poboljšati mrežu, čak i ne koristeći vlastiti novac. Zapravo bi mogao zaraditi više od prodaje svojih Tesla, ali prioritet mu je kolonizirati Mars i vjerojatno vladati vlastitim planetom. Mislim da je Phillip K. Dick napisao nekoliko romana o tipovima poput njega.
Nisam siguran na čemu si o Andrewu. Mislim da većina nas ovdje zna da s vremenom moramo prijeći na nove izvore energije. I da, razumijemo potrebu za korištenjem fosilnih goriva tijekom ove tranzicije. Ovaj se članak usredotočuje na 1) korištenje rata/sankcija za manipuliranje energetskim tržištima isključivo radi profita i 2) nedostatak vodstva i provođenje ozbiljnih strategija za smanjenje utjecaja fosilnih goriva na klimatske promjene. Zbunjujuće je [u najmanju ruku) da će EU i SAD uložiti milijarde u infrastrukturu koja će vjerojatno pogoršati našu klimatsku situaciju. Dobivanje relativno jeftinog goriva iz Rusije uz prilično skromne izdatke za infrastrukturu omogućilo je EU da više resursa usmjeri na tranzicijsko energetsko tržište. Taj fokus na tranziciju je u ozbiljnoj opasnosti.
Bavio se konceptima koje sam upravo opisao u odgovoru iznad vašeg. Razmišljao je kao znanstvenik ili inženjer. LNG je jednako skup, neučinkovit i rasipan u pogledu energije izvađene iz zemlje. Na kraju se izbaci mnogo više stakleničkih plinova u atmosferu nego što bi plinovod iz Rusije ikada izbacio, što osujećuje samu vašu svrhu prijelaza. Da ne govorimo o tome da je netko bio naveden da proćerda koliko milijardi u troškovima i građevinskom materijalu za izgradnju plinovoda Nordstream2 koji je sada u osnovi staro željezo ispod Baltika. Jednostavno apsolutno rasipanje nezamjenjivih resursa, bespotrebno izlijevanje više topline u atmosferu bez praktične svrhe, kako bi se projicirala politička i vojna moć od strane SAD-a.
Ovaj tragični rat u Ukrajini (poticao iz svih dokaza od 1995. na dalje s NATO-ovim kršenjem obećanja iz 1990. da se neće širiti prema istoku ako Rusija odobri ujedinjenje Njemačke - osobito, zadiranje s vojnim nuklearnim oružanim savezom koji se poredao na zapadnim granicama Rusije, stoga se promatra kao egzistencijalna prijetnja) čini se da je postao mokar san za protuklimatske financijske interese industrije fosilnih goriva i #MICIMATT-a.
Je li to moguće cijelo vrijeme bilo u planu? Skoro previše dobro da bi bilo istinito kao neželjena posljedica….samo kažem… hmmmm…..
To je sigurno bila istinita kao vrlo namjerna posljedica otkad su Victoria Nuland i njezin izravni šef, potpredsjednik Joseph Biden isplanirali, planirali i izvršili promjenu režima na kijevskom trgu Maidan s nekoliko različitih skupina samoproglašenih nacista koji su od tada stekli velike moćne položaje u vladi Ukrajine.
Okidač predloženog širenja NATO-a i širenje utjecaja bataljuna Svobado i Azov prešli su Putinove jasno navedene crvene linije. Rezultirajuća fantastična prodaja naše industrije naoružanja, naše industrije plina i nafte i naše transportne industrije mora da je natjerala određene ljude, i dioničare i političare, da u javnosti obrišu smiješak sa svojih asova. Dakle, evo nas opet, u ratu, ali ovaj put s 99% proxy trupa koje umiru i krvare zajedno s manje civila nego prošli put koji umiru i bježe, ali to je prihvatljiv broj za one koji se smiju.
Oni koji će patiti u silaznom redoslijedu: Ukrajinci, ruski vojnici i obitelji, članice EU-a, siromašni koji se suočavaju s nepodnošljivim cijenama i nedostatkom hrane i topline do sljedeće zime, tj. Afrika, Južna i Srednja Amerika i svugdje drugdje uključujući Sjedinjene Države države Amerike. Svi koji žive u bilo kojoj klimi koja će biti isušena, poplavljena, zamrznuta ili zagrijana do točke ključanja, i, da, SAD čije će gospodarstvo biti uništeno kada maštarija završi i račun dospijeva.
Granice rasta, objavljene 1972. govorile su nam kako će ovo završiti, ponovno izdane na 20. i 30. godišnjicu – i evo nas. Poništen na temelju neupravljanog.