Želja Morawieckog da bude u avangardi zapadnog posredničkog rata s Rusijom u Ukrajini nije, da tako kažemo, dio obitelji, piše Michal Krupa.

Poljski premijer Mateusz Morawiecki, u sredini, u posjetu Kijevu 19. travnja.
(Kancelaria Premiera, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
By Michal Krupa
Posebno za Vijesti o konzorciju
IProšlo je više od dva mjeseca otkako je Rusija napala Ukrajinu. Poljska je bila na čelu zemalja koje su tražile opsežnije sankcije protiv Moskve, naoružavanje Ukrajine i smještaj sve više ukrajinskih izbjeglica.
Premijer Mateusz Morawiecki predvodi optužbe u Europi protiv popuštanja na bilo koji način u politici EU-ovih sankcija protiv Rusije, popraćene takvim retoričkim trikovima kao što je usporedba ruskog predsjednika Vladimira Putina ne samo s Hitlerom, već i s Josephom
Staljin i Pol Pot.
U sukobu riječi s Emmanuelom Macronom, Morawiecki je kritizirao francuskog predsjednika jer je komunikaciju s Kremljom držao otvorenom. "Ne treba pregovarati s kriminalcima, treba se boriti protiv njih", Morawiecki rekao je.
Početkom ožujka Morawiecki otkrila njegov “plan od 10 točaka za spas Ukrajine,” koji se gotovo sveo na potpunu izolaciju Rusije i vršenje pritiska na rusko stanovništvo da krene protiv Putina.
Čini se da je Morawiecki jasno postavio svoje ciljeve da se riješi ruskog vođe kombinacijom oštrih sankcija, povećavajući gubitke za Ruse u Ukrajini i hrabro stavljajući do znanja da je, barem što se tiče poljske politike, promjena režima u Moskvi je željeni kraj, u svemu osim u imenu. Ostala razmatranja neka su prokleta. Mogao bi se steći dojam da se Morawiecki ponaša kao da je Poljska ta koja je vojno napadnuta.
Kornel Morawiecki
Mnogima bi, međutim, moglo biti iznenađenje da ta želja da se bude u avangardi Zapada proxy rata s Rusijom u Ukrajini, ne radi, da tako kažem, u obitelji. Otac poljskog premijera, Kornel Morawiecki, koji je 2019. podlegao raku gušterače u 78. godini i bio je legenda među antikomunističkim oporbenicima stare škole, primjer je toga.
Unatoč tome što je bio osnivač jedne od najradikalnijih antikomunističkih podzemnih oporbenih skupina u Poljskoj 1980-ih, Borbene solidarnosti, Morawiecki stariji u svojoj kasnoj političkoj karijeri — tijekom koje je bio zastupnik i viši maršal poljskog Sejma — pokazao je sasvim drugačiji odnos prema geopolitičkom položaju Poljske, a time i Rusije.
Ako bismo bacili pojednostavljenu ideološku podjelu između oca i sina, možemo reći da je otac definitivno bio realist, dok je sin bio i ostao jastreb.

12. prosinca 2017.: Kornel Morawiecki u Sejmu tijekom inauguracije svog sina Mateusza Morawieckog za premijera. (Rafal Zambrzycki, CC BY 2.0, Wikimedia Commons)
U intervju 2018. Kornel Morawiecki izjavio je da je zabrinut zbog nedostatka normalnih odnosa između poljskih vlasti i ruskog predsjednika. Govoreći o svom sinu, Morawiecki Senior je izjavio:
“Bilo bi dobro za Poljsku, za naše interese, da naše vlasti, gospodine premijeru, pozovu Vladimira Putina u našu zemlju. To bi značilo napredak u odnosima obiju zemalja.”
Zatim je nastavio postavljati pitanje koje mnogi od nas, koji ne žele vidjeti Poljsku uvučenu u rat, postavljaju danas:
“Zašto predsjednik Sjedinjenih Država ili njemačka kancelarka imaju izravne odnose s Putinom, dok predsjednik Poljske, poljski premijer izbjegava te odnose s Putinom ili ih ne pokušava uspostaviti? Ne vidim nikakvu gestu poljskih vlasti. Zbog toga sam vrlo nelagodan.”
Bez sumnje, Morawiecki stariji bi danas ostao nelagodan, s obzirom na to da poljski predsjednik Andrzej Duda od svog izbora 2015. godine nije imao izravni službeni kontakt s Vladimirom Putinom.
Kada je Duda 2019. tadašnjem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu predložio izgradnju stalne američke vojne baze u Poljskoj, koju je šef poljske države iz očitih PR potreba tog trenutka nazivao “Fort Trump”, Morawiecki Sr. . odgovorila da ne vidi potrebu za izgradnjom NATO baza u Poljskoj, jer “to je kao da nas priprema za rat”.
Morawiecki stariji komentirao je sljedeće:
“Trebamo pokušati poboljšati naše odnose s Rusijom, trebamo pokušati prožeti cijeli sustav istočne politike nekim pozitivnim sadržajem, ne trebamo tu tražiti svađu. Nije u našem interesu da se krećemo u smjeru koji će pogoršati poljsko-rusku situaciju. To nije u interesu Rusije, niti u našem interesu.”
Snažne riječi ikone poljskog otpora sovjetskoj dominaciji.
Ali to su bile samo uvodne salve. U tom istom intervjuu Morawiecki stariji optužio je vladu kojom je predsjedavao njegov sin, kao i medije i elite, da su “nastrojili Poljake protiv Rusa”.
Jasno je vjerovao da je u vitalnom interesu Poljske da traži zbližavanje s Moskvom. Govoreći o stavu svog sina i čelnika vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog prema Rusiji, Morawiecki stariji je odrješito rekao da “Mateusz nije u pravu, a Jarek nije u pravu”.
Mainstream kritika
Naravno, takve riječi nisu mogle izbjeći kritike poljskog mainstreama, kako liberalnog tako i konzervativnog, koji je stav Kornela Morawieckog smatrao, prema riječima jednog komentatora, oblikom prepuštanja “najbizarnijim fantazijama”.
Odgovorio je jasno dajući do znanja da se vodi samo onim što je mislio da je u najboljem interesu Poljske, a to što je postao pijun u geopolitičkim spletkama Washingtona protiv Moskve, nije prošao test mirisa. “O meni također govore da sam ruski agent utjecaja. Činjenica da netko dovodi u pitanje mudrost američke vojne prisutnosti u Poljskoj ne znači da je on agent.”
Mnogima je, nažalost, mišljenje da bi samo poljske trupe trebale biti stacionirane na poljskom tlu bio predaleki most, iz raznih razloga, od psiholoških do čisto ideoloških.
U jednom od svojih posljednjih intervjua 2019., Morawiecki Sr. Naglasio:
“Želim da budemo neovisni. Borili smo se za neovisnost, za solidarnu Republiku i želimo takvu Poljsku. S Rusima trebamo imati dobre diplomatske, gospodarske i kulturne odnose. To je nama blizak narod. O tome ovisi naša poljska sudbina i sudbina Europe.”
Rat očito mijenja perspektive. Ne možemo sa sigurnošću reći da bi Kornel Morawiecki, da je danas živ, istupio jednako snažno kao njegov sin protiv ruske invazije na Ukrajinu.
Unatoč tome, osim nuklearnog sukoba između supersila, Rusija će ostati najveći susjed Poljske i izgledi da Vladimir Putin bude svrgnut u skorije vrijeme čine se u najboljem slučaju sumornim. Međutim, kakva god da su njegova razmišljanja o ratu bila, za razliku od svog sina, koji izbjegava svaku pomisao na deeskalaciju, Kornel Morawiecki bi definitivno prihvatio savjet pokojnog američkog predsjednika Johna F. Kennedyja: “Nemojmo nikada pregovarati iz straha. Ali nikada se nemojmo bojati pregovarati.”
Poljski politički filozof Bronislaw Lagowski jednom je primijetio da mu je Talleyrand, kada je Napoleon Bonaparte putovao u Poljsku, savjetovao što da kaže u Varšavi kako bi ugodio Poljacima: "da govori što je moguće lošije o Rusiji i da hvali poljsko junaštvo".
Čini se da je ovo Modus operandi Zapada - posebno Sjedinjenih Država - kada politički tapšu Varšavu da je korisna u bilo kojoj vrsti rata, hladnom ili posredničkom, Zapad i Rusija su uključeni.
To je dobro znao i Kornel Morawiecki, jedan od rijetkih javnih glasnogovornika o ovom za Poljsku ključnom i zapravo egzistencijalnom pitanju. Kakva god bila njegova razmišljanja o trenutnom ratu, sažeto je rekao sažeti podići trenutni osjećaj mnogih Poljaka: "Naša vanjska politika je nažalost svedena na igranje uloge Washingtonove marionete."
Nažalost, u ovom slučaju jabuka je pala jako daleko od stabla.
Michal Krupa je povjesničar i komentator koji živi u Poljskoj. Objavljivao je u mnogim poljskim i američkim novinama, uključujući The American Conservative i Chronicles: A Magazine of American Culture. Njegov Twitter naslov je: @MGKrupa
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
Da, čini se da Poljaci jedva čekaju puni rat s Rusijom. To vrijedi i za Baltik.
Hvala puno, pan Krupa!
Kao netko čiji je partner Poljak, dobro sam svjestan konteksta i sila koje dovode do ove žestoke antiruske psihoze. Drago mi je pročitati da u Poljskoj postoje realisti čije su emocije pod kontrolom i mogu vidjeti dalje od projektirane mržnje koja dolazi iz SAD-a/UK-a.
Nikada to nije objasnio, ali moj pokojni otac, bivši RAF 1937. do 46., koji je bio stacioniran u Rusiji i na drugim dijelovima Europe u različito vrijeme, uvijek je govorio "Nitko ne voli Poljake"
U svakoj zemlji to su dobri i loši ljudi, ljudi s rasnom mržnjom, a neki i bez. Da bi se sudilo o bilo kojoj zemlji, mora se pogledati bilanca. To je zapravo ono što odvaja dobro od lošeg.
Poljska je rasistička zemlja, puna zabluda o veličini i osjećaju vlastite važnosti. Baltik i zapadna Ukrajina također su dio ovog bjelačkog rasizma koji prožima svijet. Ova mržnja je u DNK, ali je promiče ljubav prema Zapadu, koji dijele istu boju kože.
Odbijaju plaćati ruski plin u rubljama, a ipak ga dobivaju preko Njemačke natrag opskrbljujući ruskim plinom.
Tijekom desetljeća u Torontu, vidio sam Poljake i ove druge kako se pridružuju policijskim snagama i oslobađaju pakao na obojenim ljudima. Nikada nisu mogli shvatiti zašto su obojeni ljudi potrebni/potrebni zapadnim gospodarstvima. Oni jednostavno vjeruju da je Bijelo i moćno pravo. Ali što će se dogoditi s njima kada njihov Bijeli spasitelj napusti Europu, otprilike na isti način na koji su oni otišli iz Afganistana.
Nadam se da Rusija to nikada neće oprostiti ni njima ni Kini. PS pitao me jedan dobar Poljak kojeg sam upoznao u Torontu; "znate li zašto Poljska želi da je Mongoli ponovno napadnu?" To je zato što prvo moraju proći kroz Rusiju!
To je ukupan zbroj poljskog intelekta isključujući oca ovog premijera i čovjeka kojeg sam citirao.
Činiš se zbunjenim, a i sam si fanatizam. Očito autora ovog djela ne smatrate prihvatljivim intelektom.
Sveobuhvatne optužbe za rasizam ili bolje rečeno etničku antirusku mržnju u Poljskoj jednostavno su neutemeljene. Ako pretpostavimo da takva mržnja proizlazi iz povijesnih iskustava kao što su ruske invazije (17. rujna 1939.) ili ratovi poput boljševičkog (poljsko-sovjetskog) rata 1920.*, na isti način bi svaki Poljak naveo mnoge druge invazije Šveđana ili Turaka . Međutim kako idu sve invazije, ono što najviše odjekuje Poljacima je potpuna podjela Poljske (Poljska država je prestala postojati) koja je trajala 123 godine gdje su agresori, uz Rusiju, bile dvije zapadne sile: Njemačka (Pruska) i Austro Ugarska. Čak i danas, usred antiruske histerije, istraživanja javnog mnijenja provedena među populacijom od 40+ pokazuju dva prema jedan dominaciju mišljenja da je Njemačka prijetnja poljskoj državnosti više nego što je Rusija danas. Poljska vlada ne govori u ime većine stanovništva jer je zarobljena američkim geostrateškim interesima koji nadjačavaju poljske nacionalne interese i neizbježno ugrožavaju pravo Poljske na postojanje.
Situacija u Poljskoj sada je slična onoj dva desetljeća prije podjele poljske države krajem XVIII stoljeća, gdje je stvorena vlada frakcijskih izdajnika koja je korak po korak uništavala državne institucije i sabotirala odnose s inozemstvom, političara podmićenih zapadnim i istočnim novcem da okrenu Poljsku neprijateljski raspoložen prema europskim silama, razbijajući povijesne domaće i međunarodne saveze.
Ono što je još gore je to što neće biti pokušaja da se okonča geopolitičko ludilo poljske vlade i vrati se političkoj neovisnosti, što se zapravo dogodilo kada se suočila s vanjskom prijetnjom podjele: uspostavljena je nova vlada i napisan je novi ustav. Ali bilo je prekasno.
* hxxps://en.wikipedia.org/wiki/Polish%E2%80%93Soviet_War_in_1920
Koliko ja razumijem, veliki dio poljskog stanovništva ne voli Ukrajince jednako kao što ne voli Ruse, jer smatraju da veliki dio zapadne Ukrajine (galska regija) zapravo pripada Poljskoj. Zapravo, ruski obavještajni izvori vjeruju da bi iznenadna objava Poljske u njezinoj jugoistočnoj regiji mogla biti pokriće za slanje “poljskih mirovnih snaga” u zapadnu Ukrajinu. Područje gdje se Rusi ne bore s Ukrajincima. Hoće li Poljaci jednom otići tamo?
Istina je da ono što imamo je američki marionetski režim instaliran u Varšavi potpuno lišen ikakvih veza ili povijesnih osjećaja poljske nacije. Podložnija je gospodarima nego što je ikada bio režim u Poljskoj koji je podržavao Sovjetski Savez.
Hvala g. Krupa! Treba razmišljati do kraja sukoba i odnosa sa zemljama u blizini Rusije. I ovaj sukob će završiti ili završiti sve nas. Tko tada pobjeđuje? Američka vlada nastavit će naoružavati Ukrajinu kako bi obogatila naše proizvođače oružja, ne razmišljajući o ukrajinskim ili ruskim životima. Nadajmo se da će vaše pisanje poslužiti da uzdrma stvarnost u poljskoj vladi.