LJUTI ARAP: Izbori u SAD-u i na Bliskom istoku

By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju

ABudući da se Libanon kreće prema parlamentarnim izborima sljedećeg mjeseca, zapadni i diplomati UN-a inzistiraju da se izbori održe točno prema četverogodišnjem rasporedu. Pitate se zašto zapadna veleposlanstva uopće ne inzistiraju na izborima u zaljevskim zemljama?

Oni ne podnose da Libanon kasni, ali nikada ne pozivaju ljude da glasaju u tiranijama koje podupiru i naoružaju SAD. U čemu je tajna američka fascinacija glasačkim listićima u zemljama koje nisu njihove klijentske države?

SAD zahtijevaju izbore u Iranu, Siriji i Libanonu, ali ne i u Saudijskoj Arabiji, UAE ili Omanu. U Libanonu Washington inzistira na izborima jer misli da će od njih imati koristi. Ali administracija Georgea W. Busha inzistirala je na izborima u Gazi i na Zapadnoj obali 2006., a zatim je odbacila rezultate jer su bili protivni interesima SAD-a kada je Hamas pobijedio. 

Godine 2005., odmah nakon ubojstva bivšeg premijera Rafiqa Haririja, SAD je požurio s novim izborima u Libanonu. Znala je da će rezultati odgovarati njezinoj proameričkoj frakciji (koaliciji 14. ožujka). Sa stajališta libanonskih naroda, Libanon tada nikada nije trebao održati izbore jer su nakon masivne bombe koja je ubila Haririja, zapadna veleposlanstva počela raditi prekovremeno kako bi iskoristila političku klimu za svoje klijente političare.

Ista stvar se dogodila nakon ekonomskog kolapsa 2019. SAD je ponovno iskoristio krizu. U biti je proizvela i financirala razne građanske skupine (pod različitim imenima) i poticala ih da razoružavanje Hezbullaha postanu njihov ključni zahtjev.

Na početku krize 2019. većina političkih i građanskih skupina složila se da razoružavanje Hezbullaha neće riješiti libanonske ekonomske probleme i nije učinila ništa da se riješi temeljni uzrok krize.

Ali dvije godine kasnije, mnoge političke stranke i građanske skupine (koje financiraju zapadne i zaljevske vlade) još uvijek propagiraju maštovitu ideju da je jedini razlog libanonskog ekonomskog kolapsa taj što Hezbolahovo oružje plaši Izrael.

Zapravo, financijske i političke elite odgovorne za kolaps uglavnom su — ako ne i isključivo — saveznici i klijenti SAD-a. Čovjek koji je zapravo najveći krivac za ekonomsku krizu je guverner središnje banke, oruđe SAD-a Riznica, naime, Riad Salameh.

Istjerao je Hezbolah i njegove članove iz libanonskog bankarskog sustava. Zapravo, Hezbolah je – iako se svrstao uz korumpirane skupine, poput pokreta Amal i njegovog vođe, predsjednika parlamenta Nabiha Berrija – izvukao najmanje iz krave muzare libanonske riznice. Rijetko je držao bitna ministarstva i niti jedan od njegovih ministara nikada nije bio optužen za korupciju. Ali SAD želi da se okrivi Hezbolah i poziva svoje klijente da inzistiraju na tome.

Što ankete govore

Izbori će se održati na vrijeme sredinom svibnja i razgovarao sam s najpouzdanijim anketarom u Libanonu koji provodi opsežna istraživanja, licem u lice, diljem zemlje. Izvještava o zanimljivim trendovima.

Samo 7 posto stanovništva smatra oružje Hezbullaha glavnim prioritetom javnosti. Većina je zabrinuta ekonomskim pitanjima kruha i maslaca.

Strateški položaj Libanona ih također malo brine, unatoč američkoj i zaljevskoj propagandi.  

SAD, EU i Zaljev zajedno (lijepo je kako tiranski Zaljev čini čvrst blok s “demokratskim” Zapadom) nadaju se da će Hezbolah i njegovi saveznici platiti najveću cijenu ekonomskog kolapsa.

Ali rana anketa to ne pokazuje; gore spomenuti anketar izvješćuje me da je Hezbollah i dalje solidno popularan na jugu, dok njegov saveznik Pokret Amal bilježi manje od 20 posto — što je veliki pomak (nadolje) u odnosu na prošle izbore.

Pobuna koja je izbila diljem Libanona 2019. započela je masovnim prosvjedima, uključujući i pretežno šijitski jug, gdje su ljudi skandirali protiv Nabiha Berrija, predsjednika parlamenta i vođe Amala, i njegove supruge. Ali kada se Hizbullah uplašio da bi Amal mogla prijeći na drugu stranu, popustio je i povukao svoje pristaše s ulica te pružio podršku Berri.

Međutim, ideja da SAD i Saudijska Arabija mogu oduzeti mjesta u parlamentu Hezbolahu i okrenuti ih svojim šijitskim kandidatima je smiješna. Kandidati koje podržavaju SAD i Saudijska Arabija (kao što je Ibrahim Shams Ad-Din) dobili su samo nekoliko glasova na posljednjim izborima u svibnju 2018. Shams Ad-Din dobio je 62 glasa dok su drugi kandidati poput njega dobili 300 glasova.

Usporedite to s više od 40,000 glasova koje je osvojio kandidat Hizbulaha, Muhammad Ra`ad. Bilo je to najviše glasova bilo kojeg kandidata u cijelom Libanonu (a Hizbullah je kao stranka dobio najveći broj glasova od svih političkih stranaka u zemlji).

Samo u Baalbaku, Yahya Shamas je osvojio tisuće glasova, ali nije uspio osvojiti mjesto unatoč sjajnoj pokrivenosti u The New York Times i Wall Street Journal iako je on a znan trgovac drogom.

SAD i Zaljev usmjeravaju svu svoju energiju na glavnog kršćanskog saveznika Hezbollaha, stranku Tayyar Al-Watani Al-Hurr Michela Avna, predsjednika Libanona.

Od 2019. SAD i Zaljev uložili su u demoniziranje vođe Tayyara, Gibrana Basila. Čovjek nije ni simpatičan ni progresivan i malo se čemu može diviti na njemu.

Isključivi fokus na njegovu osobu (bio je podvrgnut američkim sankcijama) očito je motiviran raskidom saveza s Hezbolahom. Toliko je mladih i građanskih skupina financiranih od strane SAD-a/Zaljeva skandiralo protiv njegove majke tijekom uličnih prosvjeda da su ga učinili simbolom korupcije države.

Ipak, pravi (proamerički) korisnici korupcije i arhitekti korumpiranog sustava — ljudi poput Walida Jumblata, Rafiqa Haririja, Fu'ada Sanyuraha, Amina Gemayyela, Riada Salameha — bili su pošteđeni gnjeva javnosti.

SAD je voljan ići daleko u zaštiti svojih klijenata od bilo kakvih napada, odgovornosti ili kaznenog progona. Bivši američki državni podtajnik David Hale istaknuo je da je tijekom ekonomske krize ručao s guvernerom Središnje banke Riadom Salamehom te je čak zanijekao da postoje ikakvi dokazi o njegovoj korumpiranosti unatoč raznim istragama o pranju novca od strane njega i njegovog brata u nekoliko europskih zemalja.

Saudijska uloga nejasna

Nejasno je kakvu će ulogu Saudijska Arabija igrati sljedeći mjesec. Uobičajeno, Zapad i Zaljev bacaju deset puta više novca nego što Iran baca na libanonske izbore. Zapad očito financira razne građanske skupine, a bivši pomoćnik državnog tajnika za Bliski istok David Schenker susreo se s mnogima od tih "lidera" koji su radili za Rafiqa Haririja ili saudijske medije.

Ali Saudijska Arabija je, od svoje otmice i zlostavljanja Saada Haririja 2017., gotovo javno odustala od Libanona. Kaže se u libanonskom dnevniku Al-Alkhbar da samo desničarske libanonske snage (ratnog zločinca i izraelskog pripravnika, Samira Ja`ja`a) i dalje primaju saudijska sredstva. Prošlog su tjedna zastupnici libanonskih snaga i PSP-a Walida Jumblata bili pozvani na sastanak sa šefom saudijske obavještajne službe.

Ti sastanci obično su fasada za isplatu sredstava. Političko financiranje Zaljeva u Libanonu koordinirano je sa zapadnim vladama dugi niz godina jer se demokratski i prosvijećeni vladari slažu oko toga koje će reakcionare podržati u Libanonu.

Vjerojatno će SAD biti razočarani rezultatima. Da budemo sigurni, Tayyar bi mogao pretrpjeti najviše gubitaka u odnosu na Libanon, ali jedinstveni izborni sustav (koji kombinira regionalnu proporcionalnu zastupljenost s preferencijalnim glasovanjem) mogao bi ublažiti gubitke. Pridruživanjem svojoj šijitskoj stranci, Tayyar bi ipak mogao osvojiti više od deset parlamentarnih mjesta.

Rana anketa pokazuje da su mnogi kršćani razočarani i da su im dosta svih stranaka na vlasti, ali nije sigurno hoće li ti glasači glasati ili ostati kod kuće. Najviše iznenađenja na izborima vjerojatno će se dogoditi u pretežno sunitskim i kršćanskim područjima.

Saad Hariri (na saudijski poticaj) neće se kandidirati i naredio je članovima svog Pokreta budućnosti da slijede njegov primjer. Hariri je (od strane Saudijske Arabije) do daljnjega zabranio da bude kandidat, dok ga njegov brat, Bahaa pokušava naslijediti (iz Monaca, pazite na to), ali bez osiguravanja saudijske podrške. Građanske skupine mogu dobiti oko 10 mjesta u pretežno kršćanskim područjima gdje se čini da je konkurencija najveća.

Tako je sunitska politička scena najtajanstvenija i nejasno je u kojem smjeru će raspoloženje krenuti, pogotovo jer Saad Hariri ostaje u Dubaiju bez uloge na ovim izborima.

As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.