Djeca u ruševinama Mosula, 14. lipnja 2017. (EU/ECHO/Peter Biro)
By Medea Benjamin i Nicolas JS Davies
Zajednički snovi
AAmerikanci su bili šokirani smrću i razaranjem ruske invazije na Ukrajinu, ispunjavajući naše zaslone bombardiranim zgradama i mrtvim tijelima koja leže na ulicama.
Ali Sjedinjene Države i njihovi saveznici desetljećima su ratovali u zemlji za zemljom, urezujući razaranje kroz gradove, mjesta i sela u daleko većoj mjeri nego što je to dosad unakazilo Ukrajinu.
Kao što smo nedavno izvijestio, SAD i njihovi saveznici bacili su preko 337,000 bombi i projektila, ili 46 dnevno, na devet zemalja samo od 2001. godine. Rekli su visoki časnici američke obrambene obavještajne agencije Newsweek da je prvih 24 dana ruskog bombardiranja Ukrajine bilo je manje destruktivno od prvog dana američkog bombardiranja u Iraku 2003.
Kampanja koju predvode SAD protiv ISIS-a u Iraku i Siriji bombardirala je te zemlje s više od 120,000 bombi i projektila, što je bilo najjače bombardiranje u posljednjih nekoliko desetljeća. američki vojni časnici rekao je za Amnesty International da je američki napad na Raqqu u Siriji ujedno i najteže topničko bombardiranje od Vijetnamskog rata.
Mosul u Iraku bio je najveći grad Sjedinjenih Država i njihovih saveznika pretvoren u krš u toj kampanji, s populacijom od 1.5 milijuna prije napada. Oko 138,000 kuća oštećeni su ili uništeni bombardiranjem i topništvom, a obavještajno izvješće iračkih Kurda broji najmanje 40,000 civili ubijena.
Raqqa, koja je imala 300,000 stanovnika, bila je iznutrice još više. misija UN-a za procjenu izvijestio je da je 70 do 80 posto zgrada uništeno ili oštećeno. Sirijske i kurdske snage u Raqqi izvijestio računajući 4,118 tijela civila. Mnogo više mrtvih ostaje nebrojeno u ruševinama Mosula i Raqqe. Bez sveobuhvatnih istraživanja smrtnosti, možda nikada nećemo znati koliki dio stvarnog broja smrtnih slučajeva predstavljaju ti brojevi.
Pregled korporacije Rand
Sjedište RAND Corporation u Santa Monici, Kalifornija, 2015. (Coolcaesar, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Pentagon je obećao da će preispitati svoju politiku o civilnim žrtvama nakon ovih masakra, te je zadužio Rand Corporation da provede studija pod nazivom "Razumijevanje civilne štete u Raqqi i njezinih implikacija za buduće sukobe", koja je sada objavljena.
Čak i dok svijet uzmiče od šokantnog nasilja u Ukrajini, premisa studije Rand Corpa je da će američke snage nastaviti voditi ratove koji uključuju razorna bombardiranja gradova i naseljenih područja, te da stoga moraju pokušati razumjeti kako to mogu učiniti dakle bez ubijanja baš tolikog broja civila.
Studija ima preko 100 stranica, ali se nikada ne bavi središnjim problemom, a to su neizbježni razorni i smrtonosni učinci ispaljivanja eksplozivnog oružja u naseljena urbana područja poput Mosula u Iraku, Raqqe u Siriji, Mariupola u Ukrajini, Sane u Jemenu ili Gaze u Palestini.
Razvoj "preciznog oružja" očito nije uspio spriječiti ove masakre. Sjedinjene Države predstavile su svoje nove "pametne bombe" tijekom Prvog zaljevskog rata 1991. No one su zapravo sadržavale samo 7 posto od 88,000 tona bombi koje je bacila na Irak, reducirajući "prilično visoko urbanizirano i mehanizirano društvo" na "naciju predindustrijskog doba" prema istraživanje UN-a.
Umjesto objavljivanja stvarnih podataka o točnosti ovog oružja, Pentagon je vodio sofisticiranu propagandnu kampanju kako bi prenio dojam da su 100 posto točna i da mogu pogoditi metu poput kuće ili stambene zgrade bez ozljeđivanja civila u okolnom području.
Međutim, tijekom američke invazije na Irak 2003., Rob Hewson, urednik časopisa o trgovini oružjem koji pregledava učinak oružja iz zraka, procijenio je da 20 do 25 posto američkog "preciznog" oružja promašio je svoje ciljeve.
Veći dio Raqqe pretrpio je veliku štetu tijekom bitke od lipnja do listopada 2017. (Mahmud Bali, Glas Amerike, Wikimedia Commons)
Čak i kada pogode svoju metu, ovo oružje ne djeluje kao svemirsko oružje u video igrici. Najčešće korištene bombe u američkom arsenalu su 500 lb. bombe, s eksplozivnim punjenjem od 89 kilograma Tritonala. Prema Sigurnosni podaci UN-a, sama eksplozija tog eksplozivnog punjenja je 100 posto smrtonosna do radijusa od 10 metara, i razbit će svaki prozor unutar 100 metara.
To je samo učinak eksplozije. Smrti i užasne ozljede također uzrokuju rušenje zgrada i leteći šrapneli i krhotine — beton, metal, staklo, drvo itd.
Udarac se smatra točnim ako se dogodi unutar "vjerojatne kružne pogreške", obično 10 metara oko ciljanog objekta. Dakle, u urbanom području, ako uzmete u obzir "vjerojatnu kružnu pogrešku", radijus eksplozije, leteće krhotine i zgrade koje se ruše, čak i udar ocijenjen kao "precizan" vrlo je vjerojatno da će ubiti i ozlijediti civile.
Izazov Howarda Zinna
Američki dužnosnici povlače moralnu razliku između ovog “nenamjernog” ubojstva i “namjernog” ubijanja civila od strane terorista. Ali pokojni povjesničar Howard Zinn osporio je ovu razliku u pismo do The New York Times 2007. Napisao je,
“Ove riječi dovode u zabludu jer pretpostavljaju da je radnja ili 'namjerna' ili 'nenamjerna'. Postoji nešto između, za što je riječ 'neizbježna'. Ako se upustite u akciju, poput zračnog bombardiranja, u kojoj nikako ne možete napraviti razliku između boraca i civila (kao bivši bombarder zračnih snaga, to ću potvrditi), smrt civila je neizbježna, čak i ako ne 'namjerna'.
Oslobađa li vas ta razlika moralno? Terorizam bombaša samoubojice i terorizam zračnog bombardiranja doista su moralno jednaki. Reći drugačije (kao što bi obje strane mogle) znači dati jednoj moralnu superiornost nad drugom i tako služiti produžavanju užasa našeg vremena.”
Amerikanci su s pravom užasnuti kada vide civile ubijene od strane ruskog bombardiranja u Ukrajini, ali općenito nisu toliko užasnuti i vjerojatnije će prihvatiti službena opravdanja kada čuju da su civile ubile američke snage ili američko oružje u Iraku, Siriji, Jemen ili Gaza.
Ključna medijska uloga
Zapadni korporativni mediji igraju ključnu ulogu u tome, pokazujući nam leševe u Ukrajini i jauk njihovih najmilijih, ali nas štiteći od jednako uznemirujućih slika ljudi koje su ubile američke ili savezničke snage.
Ulica Mariupolja 12. ožujka, tijekom ruske opsade grada. (Mvs.gov.ua, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)
Dok zapadni čelnici zahtijevaju da se Rusija smatra odgovornom za ratne zločine, oni nisu podigli takvu galamu da procesuiraju američke dužnosnike. Ipak, tijekom američke vojne okupacije Iraka, i Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) i Misije UN-a za pomoć Iraku (UNAMI) dokumentirano uporno i sustavno kršenje Ženevskih konvencija od strane američkih snaga, uključujući Četvrtu Ženevsku konvenciju iz 1949. koja štiti civile od posljedica rata i vojne okupacije.
Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) I skupine za ljudska prava dokumentirano sustavno zlostavljanje i mučenje zatvorenika u Iraku i Afganistanu, uključujući slučajeve u kojima su američke trupe mučile zatvorenike do smrti.
Iako su američki dužnosnici odobravali mučenje sve do god Bijela kuća, nijedan časnik iznad čina bojnika nikada nije odgovarao za smrt zbog mučenja u Afganistanu ili Iraku. Najstroža kazna izrečena za smrtno mučenje zatvorenika bila je petomjesečna zatvorska kazna, iako je to smrtno kazneno djelo prema SAD-u Zakon o ratnim zločinima.
Fotografija mučenja koja je izašla iz zatvora Abu Ghraib u Iraku. (Vlada SAD-a)
U 2007 izvješće o ljudskim pravima koji opisuje široko rasprostranjeno ubijanje civila od strane američkih okupacijskih snaga, napisala je Misija UN-a za pomoć Iraku,
“Uobičajeno međunarodno humanitarno pravo zahtijeva da se, koliko god je to moguće, vojni ciljevi ne smiju nalaziti unutar područja gusto naseljenih civilima. Prisutnost pojedinačnih boraca među velikim brojem civila ne mijenja civilni karakter područja.”
Izvješće je zahtijevalo
“da se sve vjerodostojne tvrdnje o nezakonitim ubojstvima temeljito, brzo i nepristrano istraže i da se poduzmu odgovarajuće mjere protiv vojnog osoblja za koje se utvrdi da je upotrijebilo prekomjernu ili neselektivnu silu.”
Umjesto istrage, SAD je aktivno prikrivao svoje ratne zločine. Tragično primjer je masakr 2019. u sirijskom gradu Baghuz, gdje je jedinica za posebne američke vojne operacije bacila ogromne bombe na grupu uglavnom žena i djece, ubivši oko 70. Vojska ne samo da nije priznala neuspješan napad, već je čak i uništila mjesto eksplozije da to prikrije. Tek nakon a New York Times izložitié godina kasnije je li vojska uopće priznala da se štrajk dogodio.
Stoga je ironično čuti predsjednika Joea Bidena da poziva predsjednika Vladimira Putina na suđenje za ratne zločine, kada Sjedinjene Države prikrivaju vlastite zločine, ne pozivaju vlastite više dužnosnike na odgovornost za ratne zločine i još uvijek odbacuju nadležnost međunarodne zajednice. Kazneni sud (ICC). Godine 2020. bivši predsjednik Donald Trump otišao je toliko daleko da je nametnuo američke sankcije najvišim tužiteljima ICC-a zbog istrage američkih ratnih zločina u Afganistanu.
Randova studija opetovano tvrdi da američke snage imaju "duboko ukorijenjenu predanost ratnom pravu". Ali uništenje Mosula, Raqqe i drugih gradova i povijest američkog prijezira prema Povelji UN-a, Ženevskim konvencijama i međunarodnim sudovima govore sasvim drugu priču.
Snimak zaslona iz WikiLeaksovog videa “Kolateralno ubojstvo”.
[Gledati Wikileaks Video “Kolateralno ubojstvo” na YouTubeu.]
Slažemo se sa zaključkom Randovog izvješća da je "slabo institucionalno učenje Ministarstva obrane o problemima nanošenja štete civilima značilo da su lekcije iz prošlosti ostale nezapažene, povećavajući rizike za civile u Raqqi."
Međutim, osporavamo neuspjeh studije da prepozna da su mnoge očigledne proturječnosti koje dokumentira posljedica fundamentalno zločinačke prirode cijele ove operacije, prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji i postojećim ratnim zakonima.
Odbacivanje premise
Odbacujemo cijelu premisu ove studije, da američke snage trebaju nastaviti provoditi urbana bombardiranja koja neizbježno ubijaju tisuće civila, te stoga moraju učiti iz ovog iskustva kako bi ubili i osakatili manje civila sljedeći put kada unište grad kao što je Raqqa. ili Mosul.
Ružna istina iza ovih američkih masakra je da ih je nekažnjivost koju su visoki američki vojni i civilni dužnosnici uživali zbog prošlih ratnih zločina potaknula da vjeruju da bi se mogli izvući bombardiranjem gradova u Iraku i Siriji do ruševina, neizbježno ubijajući desetke tisuća civila.
Do sada je dokazano da su u pravu, ali prezir SAD-a prema međunarodnom pravu i neuspjeh globalne zajednice da povuče Sjedinjene Države na odgovornost uništavaju sam “pored temeljen na pravilima” međunarodnog prava za koji američki i zapadni čelnici tvrde da njeguju.
Dok hitno pozivamo na prekid vatre, na mir i odgovornost za ratne zločine u Ukrajini, trebali bismo reći "Nikad više!" na bombardiranje gradova i civilnih područja, bilo da se nalaze u Siriji, Ukrajini, Jemenu, Iranu ili bilo gdje drugdje, te da li je agresor Rusija, SAD, Izrael ili Saudijska Arabija.
I nikada ne treba zaboraviti da je najveći ratni zločin sam rat, zločin agresije, jer, kako su izjavili suci u Nürnbergu, on “sadrži u sebi akumulirano zlo cjeline”.
Lako je upirati prstom u druge, ali nećemo zaustaviti rat dok ne prisilimo vlastite vođe da žive u skladu s načelom izrečeno Sudac Vrhovnog suda i Nürnberški tužitelj Robert Jackson:
“Ako su određena djela koja krše ugovore zločini, oni su zločini bilo da ih čine Sjedinjene Države ili ih čini Njemačka, a mi nismo spremni postaviti pravilo kaznenog ponašanja protiv drugih na koje se ne bismo htjeli pozvati protiv nas.”
Medea Benjamin je suosnivačica CODEPINK: Women for Peace i autorica brojnih knjiga uključujući Kraljevstvo nepravednog: iza američko-saudijske veze i Unutar Irana: stvarna povijest i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je neovisni novinar, istraživač CODEPINK-a i autor knjige Krv na našim rukama: američka invazija i uništenje Iraka.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Izraženi stavovi isključivo su stavovi autora i mogu, ali ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
Članak ulazi u studiju Rand Corpa koju im je naručio Pentagon o tome kako se SAD može suočiti s politikom o civilnim žrtvama. Što kroz naraciju pisaca, prije, za vrijeme i poslije, posebno u vezi s Medejom Benjamin, mojom pretpostavkom o nedavnoj povijesti o tome da ju je možda ukrotio neki entitet/e, naizgled ništa mi nije palo na pamet što bi lažno stvaranje ratova moglo biti najbolji protuotrov za zaustavljanje smrti civila. Svaki od njih unutar 20. stoljeća nadalje može se vjerojatno generirati i proizvesti iz korisnih razloga unutar nepošteno stečenih sredstava.
hvala Medea Benjamin što si još jednom rekla istinu onima koji su na vlasti. Vi ste glas, među malom manjinom, koji se zalaže za mir, dok "priča kako jest". Naša američka vlada sada, kao iu prošlosti, nastavlja ignorirati (i potiskivati) svako spominjanje naših ratnih zločina. Kao što je Freud napisao u Civilization and Its Discontents: (oprostite što ga parafraziram). . . oni koji projiciraju zlo na druge, izvan sebe, imaju (privremeno) zadovoljstvo da su njihovi prosvijetljeni načini superiorniji. . . Eros (ljubav/život) / Thanatos (agresija/smrt unutar nečije psihe (super-ego) i u društvu (super-ego pritisak da se prilagodi)…Zahvalan sam, uvijek iznova, Medei Benjamin. Hvala ConsortiumNews što joj je pružio priliku progovoriti, kada sadašnji mediji neće dopustiti čak ni raspravu o ovom sadašnjem sukobu nakon što su SAD napustile Afganistan (sada se događa glad) “Sve što tražimo je dati šansu miru”
Dok ste oboje izvrsni novinari koji često otkrivaju američku samopravednost
i "krv na rukama;" napravio si ozbiljnu moralnu grešku kad si izjednačio
“ruska invazija na Ukrajinu” (ne nazivajući je posredničkim ratom SAD/NATO-a
u Ukrajini) i s moralnom čestitošću izjavljuju da su „Amerikanci s pravom užasnuti
civilne smrti od ruskog bombardiranja.”
Ne bi bilo civilnih smrti, upada u Ukrajinu i ruske potrebe
osigurati regije Krim i Donbas ako američki ratni stroj ne bude zauzet
provocirajući rusku nacionalnu državu, da proširi vlastitu američku imperijalnu hegemoniju.
Obojica ste propustili moralno pitanje: da postoji ispravno i pogrešno u ovom sukobu, i
Sjedinjene Države i NATO su u krivu, a Rusija je u pravu. A ovo nije
kao vas dvoje.
O tome razmišljam tjednima! Primijetio sam da naš MSM stalno priča o svakom bombardiranju i svakoj mrtvoj osobi na način na koji nikada nisu radili ni o jednom od naših ubojitih pohoda, i pitao sam se hoće li ijedan izvjestitelj ili istaknuta osoba ikada dati komentar o tome. Ne čudi me što su to bili Medea Benjamin i Nicholas Davies. Samo me čudi što je trajalo toliko dugo. U svakom slučaju – hvala! za konačno isticanje krajnje očitog – da je SAD (moja zemlja – i vaša) odgovorna za mnogo PUNO više bespotrebne smrti i razaranja od Rusije, i da su nam u svakom slučaju lagali iznova i iznova; a sad nam se laže o ovom ratu. Velik dio onoga o čemu se izvještava kao o ruskim djelima, zapravo su djela ukrajinskih nacista, ali budući da naš MSM ne želi da znamo da postoji mnogo vrlo gadnih nacista koji upravljaju stvarima u Ukrajini, oni to ne spominju uopće.
Zahvalan sam što postoji barem jedna web stranica na kojoj se može pronaći istina – i nadam se da će je više ljudi pronaći!
Još jednom izvrstan 'kontekstualni' članak na CN-u. Ono što je posebno korisno i istinito kod ovakvih članaka je da razotkriva golemu neproporcionalnost izvještavanja o MSM-u, gdje pokrivaju žrtve ovotjednih 'neprijateljskih' akcija s naslovom "izvanredne vijesti" u gotovo histeričnom stilu, s ponovljenim izvještavanjem, dok je izvještavanje o žrtvama u akcijama koje podupire SAD (uključujući Ukrajinu) MNOGO rjeđe, više prigušeno neutralnom ili apologetskom terminologijom, unatoč činjenici da su često MNOGO GORE, u velikim redovima veličina, i da se nikada ne spominju činjenica da u navodnoj demokratskoj republici u kojoj živimo, MI imamo određenu mjeru odgovornosti i mogli bismo uvelike smanjiti ili eliminirati gotovo sve pokolje povezane sa SAD-om NE glasanjem za domaće ratne huškače. Ali, naravno, u okruženju usmjerenom na profit, ulagivanje je bitno, a 'istina' je samo povremena taktika, a ne cjelokupna strategija/načelo.
Lord Biden želi da se krivci kazne za civilne mrtve u Ukrajini? U tom slučaju predlažem da se preda Međunarodnom sudu pravde. Uostalom, nijedna od nedavnih borbi ne bi se dogodila da nije bilo poticanja puča na Majdanu od strane administracije koju je dijelio s Obamom, kasnije neprekidnih napada na rusko stanovništvo u Donbasu od strane bataljuna Azov i drugih ukrajinskih nacističkih skupina tijekom Trumpove godine, a sasvim sigurno potpunim odbijanjem dosta detaljnog diplomatskog pokušaja Rusije da postigne sigurnosna jamstva za svaku zemlju u Europi, posebno one koje su kronično ugrožene agresijom NATO-a tijekom administracije njegova veličanstva s Kamalom Harris.
U svakoj fazi ovog sukoba od Majdana, Washington je neprestano inzistirao da se ovaj rat vodi. Mogli su izdati pop ploču i nasloviti je: "Sve što govorimo je dati ratu priliku." Uistinu, ne bi dopustili ništa drugo u svakom položaju koji bi zauzeli putujući ovim putem. A budući da je Kongres omogućio svo ovo nasilje na svakom koraku (grijesima i provizije – suludim doprinosom naoružanja i vojne obuke Ukrajini – i propustom – izbjegavajući svoju odgovornost kao jedinog entiteta ovlaštenog ustavom za službeno stvaranje rata) putem izjave), tvrdim da se svi glavni čelnici i većina redova obiju političkih stranaka također predaju sustavu međunarodne pravde radi suđenja i kazne. Osim Tulsi Gabbard, SVI su omogućili ovaj bijes. Nitko nikada nije maknuo prstom da to zaustavi. Štoviše, ako je njemački narod smatrao kolektivnom krivnjom za ratne zločine počinjene na njihovom vlastitom terenu i koje su naredili njihovi vlastiti vođe tijekom Drugog svjetskog rata, razmislite koliko više mora biti kriv američki narod jer je dopustio da se u njegovo ime izvrši jednaka parodija napola diljem planeta, pustošeći više društava, kultura i nacija. Rat nikada ne "dolazi" u Ameriku. Amerika ga uvijek aktivno traži i otići će do kraja svijeta da ga stvori! Masovno ubojstvo je psihopatija, a NE legitimna nacionalna vanjska politika!
I niti jedna sankcija...niti jedna.
Niti jedna sankcija, niti kažnjavanje (a kamoli sotonizacija) glavnih igrača. HW Bush je ležao na svečanosti
nakon dugog umirovljenja (tijekom kojeg je muvao po svijetu sa svojim prijateljem Billom Clintonom). Dubya Bush uživa
život na svom ranču dok je slikao portrete veterana iračkog rata (ali nikada iračkih žrtava). I puno počinitelja
(osobito Victoria Nuland) još uvijek su na vlasti i tiho upravljaju svjetskim događajima iza kulisa. . .
Vojni/industrijski kompleks SAD-a nije podložan ni razumu ni ustavnom zakonu. Ako sugerirate suprotno, na vas će se srušiti zajednički bijes generala s pet zvjezdica i korporativnih gospodara rata i dioničara kojima služe. Ja to zovem "pozlaćeni puritanizam". To je službena državna religija. Umjesto da djeluje u strahu od ljutitog Boga i služi Njegovim namjerama bez ikakvog aktivnog cilja, on je sam po sebi ljutiti bog čijim će namjerama svi bez pogovora služiti. Postoji razlog zašto se američki Cezari nazivaju "POTUS". Oni svojim građanima daju stari kruh i spektakl dok užurbano grade sebi hramove u stečenim vilama koje dokazuju svoju vrijednost za državnu religiju. Upereni prst ovog boga udara munjom gdje god na zemlji poželi i na taj način zarađuje svećenicima koji mu služe. Kao i sve religije, zapravo je vrlo jednostavno: ili obožavati ili ostati nepostojeći zauvijek.
Da ljudi nisu slijepi, mogli bi vidjeti u Mariupolju da su sve zgrade netaknute. To znači da nije bilo nikakvog zračnog bombardiranja od strane ruskih snaga. Da bismo to shvatili, dovoljno je usporediti slike Raqqe i Mariupolja. Nadalje, stanovnici Mariupola tvrde da su na njih pucale ukrajinske snage, o čemu, naravno, glavni mediji ne izvještavaju. Začudo, američka javnost nikada nije bila "užasnuta" nasiljem koje su ukrajinske snage provodile u Donbasu već 8 godina. Takva je selektivna osjetljivost bez sumnje vrijedna pohvale.
Jako dobro rečeno.
Odbijanje SAD-a da prihvati nadležnost ICC-a dokazuje njihovu namjeru da počine i poreknu ratne zločine.
Odbijanje SAD-a da se uključi u diplomaciju kako bi izbjegle terorizam i korištenje živih štitova dokazuje njihovu zlu namjeru.
Američki napadi na socijalističke demokracije i prepreke cionističkom imperijalizmu dokazuju da to nije demokracija.
Američka vlada je banda vođena mitom preko političkih stranaka, vuk u janjećoj koži.
Njegova neregulirana ekonomija uzdiže svoje najniže prevarante kao plemenske tiranine svog lažnog političkog sustava.
Izvrstan pregled. Mučno je vidjeti veliko licemjerje koje se pokazuje u Kongresu iu medijima oko navodnih ratnih zločina u Ukrajini (nikada od strane ukrajinske vojske ili policije). Umjesto toga, beskrajno signaliziranje vrline.
Zaista nema smisla uspoređivati zločine SAD-a (i Izraela i Saudijske Arabije) s ruskim, ovo je jednostavno ratna propaganda (iako službeno NISMO u ratu). Biden, kao potpredsjednik, barem je jednako kriv kao Putin za ratne zločine tijekom Obamine administracije (pada mi na pamet Manningovo objavljivanje dokaza o masakru u Granaiju). I trgovci oružjem koji raspiruju sukobe su ratni zločinci najgore vrste.
Kao što su primijetili Scott Ritter i pukovnik Douglas MacGregor, pristup Rusije (do sada) bio je mnogo humaniji od tipičnog američkog pristupa "šok i strahopoštovanje" gdje se svi mostovi, vodovodne i električne stanice odmah uništavaju. Rusi su prihvatili veće žrtve kako bi poštedjeli civile (posebno su pošteđeni mnogi etnički ruski Ukrajinci, za koje tvrde da ih štite i njihova nada u budući tampon od NATO vojski na njihovim granicama), čak su dopustili civilnim koridorima da pobjegnu iz okruženih gradova ( smiješno je i zamisliti da Amerikanci to rade). Također su poštedjeli većinu infrastrukture (čak se priča da su i Ukrajinci i Rusi surađivali u čuvanju nuklearnih postrojenja). Nasuprot tome, Ukrajinci su ponosno opskrbljivali svoje civile malim oružjem i Molotovljevim koktelima, što ih pretvara iz civila u borce – prihvatljive ratne mete.
Mariupolj, većinski etnički ruski lučki grad, bio je "zarobljen" i postao regionalni stožer bataljuna Azov odmah nakon puča na Majdanu 2014. Bio je to jedna od najvažnijih meta de-NACIFIKACIJE od strane Rusa, važna ČINJENICA koju su ignorirali Mediji pod kontrolom zapadne države. Dok su ruski vojni napori usredotočeni na istočnu i južnu Ukrajinu (zasad), postoji dobra šansa da će zapadna Ukrajina (uključujući Galiciju, uporište “NACISTA”, a možda čak i Kijev, kao simbolički ukrajinski centar političke moći), dobiti kratki napad u stilu "šoka i strahopoštovanja" u demonstracijske svrhe, nakon što je zauzet etnički ruski dio Ukrajine.
Američki izmišljeni “poredak temeljen na pravilima” sušta je antiteza “međunarodnog prava”, bizarne verzije međunarodnog prava koje bi trebalo, ali osobito ne podržava “pravilan postupak” i “svi jednaki pred zakonom”. U američkom "poretku temeljenom na pravilima", Amerika donosi pravila i izdaje naredbe dok se imunizira od bilo kakvih kaznenih posljedica. Točnije, ovo bi trebalo biti poznato kao "poretak temeljen na pravilima 'licemjerje smo mi'." Činjenica da druge zapadne nacije svjesno idu uz šaradu čini ih posebno vrijednima prezira. Zajedno sa SAD-om, oni fatalno potkopavaju povjerenje javnosti u demokraciju kako bi služili kratkoročnim, sebičnim interesima.
Amerikanci su bili šokirani smrću i razaranjem ruske invazije na Ukrajinu, ispunjavajući naše zaslone bombardiranim zgradama i mrtvim tijelima koja leže na ulicama.
Ne, nisam, bili su šokirani... većina njih uopće ne zna gdje je Ukrajina. Američki način...gruba sila.
Iako je ovo doista optužnica za dugogodišnje zlouporabe takozvanih pravila ratovanja od strane vlade SAD-a, moramo biti svjesni da je sam rat urođeni kriminalni čin protiv radničke klase. Ne postoji način da se vodi rat bez ubijanja, bez uništavanja tijela, bez stvaranja pustoši u društvu. Ne radi se samo o načinu na koji SAD, Rusija, Velika Britanija, Saudijska Arabija i ostali vode svoje kapitalističko-imperijalističke ratove, već i činjenica da su nekažnjeni i arogantni da uopće uđu u rat. Moramo raditi na okončanju rata, a ne samo na tome da ih učinimo malo ljepšim.
Gdje je antiratna ljevica u ovoj zemlji ili u Europi? Nestao je iz MSM-a bio je okaljan kao Putinova marioneta i cenzuriran od strane ratnohuškačkih korporativnih društvenih medija koji su počinili najveći ratni zločin promicanja, zagovaranja, poticanja i podržavanja rata dok su gušili mirovne napore u VS UN-u i drugdje? Gdje su Medeja?
Možda ih je sram što su ranije podržavali “časnog” dobitnika Nobelove nagrade za mir koji je naredio ubojstva američkih građana, započeo nekoliko ratova i nijednog završio dok je približavao svijet nuklearnom Armagedonu dok je torpedirao sporazume iz Minska i naoružavao ukrajinske naciste preko zastupnika Njemačke, Kanade i UK. Gdje su ?
Možda su glupo kupovali gluposti Russia Gatea, vjerovali da su Assad, Putin ili Maduro čudovišta i stoga suspendirali fakultete za rasuđivanje koji se očajnički žele riješiti nekog opasnog klauna s narančastim perutom samo kako bi se divili i podržavali drugog opasnog klauna u Kijevu koji želi uništiti njegovu naciju . Gdje su?
Možda su iznenada zaboravili zlo za nacizam, zlo etničkog čišćenja putem genocida koji je bio temelj nacističke ideologije koju sada tolerira čak i podržava navodno prosvijećeni zapad (i nažalost također podržava previše ljevice, jedine političke snage koja se povijesno suprotstavlja i aktivno se borio protiv zla fašizma), što implicira da se u borbi protiv većeg zla, kakvo god ono bilo, vidljivo ili nevidljivo, mora zaboraviti povijest nürnberških zakona i holokausta, nürnberški procesi, nürnberški zakonik kao navodno neprimjenjivi na izvanredne okolnosti i odvratiti pogled od očiglednih kršenja ženevskih konvencija neprijatelja našeg neprijatelja.
Možda sve te stvari više nisu bitne za beznadno podijeljenu, sukobljenu, samouškopljenu političku ljevicu budući da je bila politički korumpirana i obezglavljena, depolitizirana i učinkovito uklonjena iz političkog spektra u posljednjim desetljećima, u razdoblju neobuzdane globalizacije i koncentracije kapitala, kada je bila potrebna najviše.
Sada, ironično, jedini populistički izbor, u njihovom istinskom antikorporatističkom stajalištu koje je inherentno miroljubivim radnim ljudima, još uvijek je tolerirani desničarski nacionalizam, čak i fašizam koji uvijek financiraju korporacije i uvijek vodi u rat.
Gdje su oni miroljubivi ljudi koji razumiju da se globalni rat kapitala protiv ljudi vodi u zemlji i inozemstvu. Ovo je rat ili bolje rečeno svađa između besmrtnih oligarhijskih polubogova globalizacije koju smo svi mi obični ljudi prisiljeni platiti porobljavanjem, podjelama i samouništenjem putem ratnih sredstava temeljenih na induciranoj mržnji prema drugim ljudskim bićima.
Kao što danas čujemo od zabludjelog vrhovnog zapovjednika putem orvelovskih MSM vijesti, zli Putin nas je upravo bombardirao svojim novim oružjem NATO kodnih naziva: HEE 5D12 (veoma skupa jaja 5 dolara po tucetu), kao i hipersoničnim SGP 8DPG (nebesno dižući plin cijene 8 dolara po galonu)
Koliko god zvučalo smiješno, stvarno je, ovo je pravi rat u kojem se svi moramo boriti protiv globalnih monopolističkih korporativnih polubogova rata, pauperizacije, zajednice, društvene dekohezije koja uništava obitelj, socioekonomskog rata protiv ljudi kojima smo izloženi. To je jedini rat za jednakost, pravičnost i egalitarizam u samoupravnom samoodrživom društvu brige i dijeljenja koji može donijeti istinski društveni mir. Drugi ratovi.. možemo samo izgubiti.
To je točno. A smrti tu ne prestaju. Zasigurno, vrlo velik broj američkih vojnika/žena od kojih je zatraženo da ispale toliku količinu oružja na nedužnu populaciju koja je počinila samoubojstvo, jasan je znak tjeskobe i očaja koji ne mogu pobjeći od tih zločina.
Gledam te Madcow. Dobivate 40,000 dolara na sat da pričate o američkoj politici. Vojska vam je lijeva lopta. I ništa od ovoga ne možete dati u eter svojim tisućama obožavanih obožavatelja. Za sramotu. Svi mi imamo puno toga za što odgovoriti, ali vi Rachel Geobbels imate više od većine.
Da, MSNBC kupuje puno kooptiranja za ~9,000,000 XNUMX XNUMX $ godišnje koliko plaćaju Maddowu...