Da je smrtonosnije oružje rješenje, sukob u Ukrajini bio bi riješen prije mnogo godina, piše Ramzy Baroud. Državi je potrebna pomoć u pronalaženju nenasilnih rješenja.
Američki padobranci krenuli su iz Vicenze u Italiji u Latviju 24. veljače u sklopu gomilanja NATO snaga u istočnoj Europi nakon ruske invazije na Ukrajinu. (Američka vojska/Meleesa Gutierrez)
By Ramzy Baroud
Zajednički snovi
MMnogo toga je rečeno i napisano o medijskoj pristranosti i dvostrukim standardima u odgovoru Zapada na rusko-ukrajinski rat, u usporedbi s drugim ratovima i vojnim sukobima diljem svijeta, posebno na Bliskom istoku i globalnom jugu. Manje je očito kako je takvo licemjerje odraz mnogo većeg fenomena koji upravlja odnosom Zapada prema ratnim i sukobljenim zonama.
Irak je 19. ožujka obilježio spomen na 19th godišnjica američke invazije koja je ubila, prema skromne procjene, preko milijun Iračana. Posljedice tog rata bile su jednako razorne jer je destabilizirao cijelu regiju Bliskog istoka, dovodeći do raznih građanskih i proxy ratova. Arapski svijet još se dan danas grči pod tim užasnim iskustvom.
Također, 19. ožujka je 11th godišnjica NATO-vog rata protiv Libije obilježen je, a pet dana kasnije uslijedio je 23. obljetnica rata NATO-a protiv Jugoslavije. Kao i svaki rat koji je vodio NATO od osnutka saveza 1949. godine, ovi su ratovi rezultirali širokim razaranjima i tragičnim brojem žrtava.
Nijedan od ovih ratova, počevši od NATO-a intervencija na Korejskom poluotoku 1950., stabilizirali bilo koju od zaraćenih regija. Irak je još uvijek jednako ranjiv na terorizam i vanjske vojne intervencije i, na mnogo načina, ostaje okupirana zemlja. Libija je podijeljena između različitih zaraćenih tabora, a povratak u građanski rat ostaje realna mogućnost.
Ipak, entuzijazam za ratovanje i dalje je visok, kao da više od 70 godina neuspjelih vojnih intervencija nije izvuklo nikakve značajne lekcije. Dnevni naslovi vijesti govore nam da SAD, UK, Kanada, Njemačka, Španjolska ili neka druga zapadna sila su odlučili poslati novu vrstu "smrtonosno oružje” u Ukrajinu. Zapadne zemlje već su izdvojile milijarde dolara za doprinos ratu u Ukrajini.
Nasuprot tome, vrlo je malo učinjeno da se ponude platforme za diplomatska, nenasilna rješenja. Šačica zemalja na Bliskom istoku, Africi i Aziji ponudila je posredovanje ili inzistirala na diplomatskom rješenju rata, tvrdeći, kao što je kinesko ministarstvo vanjskih poslova ponovilo 18. ožujka, da “sve strane moraju zajednički podržati Rusiju i Ukrajinu u vođenju dijaloga i pregovora koji će polučiti rezultate i dovesti do mira”.
Zajednička borba
Iako je kršenje suvereniteta bilo koje zemlje protuzakonito prema međunarodnom pravu, te predstavlja oštro kršenje Povelja Ujedinjenih naroda, to ne znači da je jedino rješenje za nasilje protunasilje. To ne može biti istinitije u slučaju Rusije i Ukrajine, kao države građanski rat postoji u istočnoj Ukrajini već osam godina, oduzimajući tisuće života i lišavajući cijele zajednice bilo kakvog osjećaja mira ili sigurnosti. NATO-vo oružje nikako ne može riješiti temeljne uzroke ove zajedničke borbe. Naprotiv, mogu ga samo dodatno podgrijati.
9. svibnja 2015.: Žrtve rata u Donbasu. (Andrew Butko, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Da je više oružja rješenje, sukob bi bio riješen prije mnogo godina. Prema BBC-ju, SAD je Ukrajini već izdvojio 2.7 milijardi dolara u posljednjih osam godina, mnogo prije sadašnjeg rata. Ovaj golemi arsenal uključen “protutenkovsko i protuoklopno oružje … snajper (puške), streljivo i pribor američke proizvodnje.”
Brzina kojom se dodatna vojna pomoć slila u Ukrajinu nakon ruskih vojnih operacija 24. veljače je bez presedana u modernoj povijesti. Ovo ne postavlja samo politička ili pravna pitanja, već i moralna pitanja - spremnost da se financira rat i nedostatak entuzijazma da se pomogne zemljama u obnovi.
Nakon 21 godine američkog rata i invazija Afganistana, što je rezultiralo humanitarnom i izbjegličkom krizom, Kabul je sada uglavnom prepušten sam sebi. U rujnu prošle godine UN-ova agencija za izbjeglice Upozorio da se "velika humanitarna kriza prijeti u Afganistanu", ali ništa nije učinjeno da se riješi ova "prijeteća" kriza, koja se od tada uvelike pogoršala.
[Related: Bidenovo kažnjavanje očajnog Afganistana]
Afganistanske izbjeglice rijetko su dobrodošle u Europi. Isto vrijedi i za izbjeglice koje dolaze iz Iraka, Sirije, Libije, Malija i drugih sukoba u koje je izravno ili neizravno uključen NATO. Ovo licemjerje je naglašeno kada uzmemo u obzir međunarodne inicijative čiji je cilj podržati ratne izbjeglice ili obnoviti gospodarstva ratom razorenih nacija.
Usporedite nedostatak entuzijazma u potpori ratom razorenim nacijama s neviđenom euforijom Zapada u opskrbi Ukrajine oružjem. Nažalost, neće proći dugo prije nego što milijuni ukrajinskih izbjeglica koji su napustili svoju zemlju posljednjih tjedana postanu teret na Europu, stoga izložen istoj vrsti mainstream kritike i napadima krajnje desnice.
Iako je istina da je stav Zapada prema Ukrajini drukčiji iz njegovog stava prema žrtvama zapadnih intervencija, treba biti oprezan prije nego što se pretpostavi da će "privilegiranim" Ukrajincima u konačnici biti bolje nego žrtvama rata diljem Bliskog istoka. Kako rat bude odmicao, Ukrajina će i dalje patiti, bilo zbog izravnog utjecaja rata ili kolektivne traume koja će zasigurno uslijediti. Gomilanje NATO oružja u Ukrajini, kao što je bio slučaj s Libijom, vjerojatno će se obiti o glavu. u Libiji, NATO oružje potaknulo desetljeće dugog života zemlje građanski rat.
Ukrajini su potrebni mir i sigurnost, a ne neprestani rat koji je osmišljen da služi strateškim interesima određenih zemalja ili vojnih saveza. Iako se vojne invazije moraju u potpunosti odbaciti, bilo u Iraku ili Ukrajini, pretvaranje Ukrajine u još jednu pogodnu zonu neprestane geopolitičke borbe između NATO-a i Rusije nije rješenje.
Ramzy Baroud je novinar i urednik časopisa Palestinska kronika. Autor je pet knjiga uključujući: “Ovi lanci će biti slomljeni: palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima"(2019), "Moj otac je bio borac za slobodu: neispričana priča Gaze"(2010) i"Druga palestinska intifada: Kronika narodne borbe” (2006.). Dr. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik na Centar za islam i globalna pitanja (CIGA), Sveučilište Zaim u Istanbulu (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.
U redu, ovo opisuje što se treba dogoditi, kako ćemo to učiniti? Prijedlozi su dobrodošli.
Bezobrazno licemjerje SAD-a/NATO-a vrlo je jasno u njihovim invazijama na Srbiju. Irak, Afganistan, Sirija, Libija i diljem Afrike i Latinske Amerike, sve jednako oštro kršenje Povelje Ujedinjenih naroda kao i "invazija" na Ukrajinu, nisu izazvane nikakvim jasno dokazanim nedjelima i imale su stotine puta više žrtava poput ukrajinske intervencije.
Ono što Ukrajini zaista treba – osim mira, je riješiti se svih ratnih huškača…izbaciti ih van i postati gospodar svoje sudbine. Šteta što Europa postaje gluha, slijepa i nijema...ne videći ili ne želeći vidjeti što je američka igra: hegemonija pod svaku cijenu.
Države treće strane koje nude "posredovanje" između Rusije i Ukrajine su, nažalost, samo crvena sleđa ako želite učinkovito trajno rješenje ovog sukoba.
Ključna borba nije između Rusije i Ukrajine, ona je između Sjedinjenih Država i Rusije. Ovaj rat između Rusije i Ukrajine nikada se ne bi dogodio da ga nije u potpunosti gurao Washington, od puča koji su SAD potaknule u Kijevu preko dugog slijeda događaja, uključujući besmislene optužbe “Russiagatea” koji tvrdi da je Rusija zapravo promijenila rezultate američkih predsjedničkih izbora, koji su posve namjerno zaoštravali situaciju tijekom osam godina do sadašnjeg sukoba na bojnom polju. Washington je mogao zaustaviti napetosti i eskalacije u bilo kojem trenutku, pogotovo kada je Rusija predložila ozbiljno ozbiljno diplomatsko rješenje koje su ratni huškači u Washingtonu upravo odbacili. Ne bi bilo tekućeg rata da je Washington jednostavno izabrao mir složivši se da je Ukrajina u NATO-u zapaljiva. Taj projektil s nuklearnim vrhom 2 minute leta do Moskve ili St. Petersburga iz Kharkova jednostavno nije pošten ili human. Poziv na rat bio je njihov. To je stvarnost, službeni MSM narativ je glup.
Rusija nikad nije bila pretjerano zabrinuta zbog svoje svađe s Ukrajinom per se, ali je bila zabrinuta zbog egzistencijalne prijetnje koju je Washington upućivao protiv nje koristeći Ukrajinu kao temeljito uključeno oruđe za nanošenje štete Rusiji, izazivanje promjene tamošnjeg režima i uspostavljanje svjetskog najveća zemlja za drugo ludilo hranjenja ruskog bogatstva i prirodnih resursa od strane američkih lešinarskih kapitalista. Sama Ukrajina je tako tužan slučaj, sastoji se od toliko mnogo prevaranata, korumpiranih političara i nemilosrdnih oligarha, da je svojevoljno dopustila da ju američka vlada i njezini vlastiti sumnjivi pronevjeritelji kao što su Hunter Biden i Big Guy osobno iskoriste za tako opake svrhe, koji najglasnije vrišti o Putinovim navodnim manama, ali nikada neće prepoznati svoje. Bit će odvučen u ludačkoj košulji prije nego što slobodno prizna takve istine.
Da, Washington je to mogao zaustaviti da je htio, čak i sada, rješenje je na stolu.
Jesu ulagali u uništenje Rusije, smjenu režima, sankcije i vojne manevre na kopnu u zraku, a na crnom moru je već bio aktivan ekonomski rat i provokacije za početak rata. Oni su već žrtvovali Ukrajinu, sljedeći će biti europski kontinent, dok su sigurni da su sigurni na američkom kontinentu.
Razmišljaju li ikad i preispituju li se što će ostati vrijedno pobjede?
Svjetska katastrofa je potpuna nesposobnost zapadnih svjetskih vlada. Nema državnika/žene da se vidi da bi se mogao poštovati i nazvati državnikom. Vodstvo naših takozvanih demokracija je intelektualno i moralno bankrotirano, bilo bi im ugodno u Hitlerovom društvu.
Bril.
NATO je trebao biti raspušten prije mnogo godina.
Iako zvuči otrcano, to je u osnovi posao, posao koji donosi smrt i razaranje i milijunske zarade.
Pogodili ste čavao u glavu!!! Što više ratova veći su profiti.
NATO ima pukotine, Biden je morao upotrijebiti bič da ih ujedini i nesposobnost je stvarno vidljiva. Ne treba govoriti kako će ovo završiti, ne može biti dobro, za Europu je to egzistencijalno pitanje kao i za Rusiju. Ni NATO to vjerojatno neće preživjeti, bez obzira tko osvoji ruševine nekada velikog kontinenta.