LJUTI ARAP: Što arapski mediji govore o Ukrajini

By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju

Adok ruska vojna intervencija traje, percepcije sukoba u arapskim novinama i televizijskim vijestima oblikovane su planovima arapskih vlada koje posjeduju medije.

Zaljevski režimi pokušavaju se nositi sa situacijom u kojoj smatraju da si ne mogu priuštiti nezadovoljstvo američkog predsjednika Joea Bidena ili ruskog predsjednika Vladimira Putina. I njihovi mediji to odražavaju.

Uspon satelitskih televizijskih postaja i pad čitanosti novina koncentrirao je arapske medijske pothvate u sve manje ruku. Jedno je bilo pokrenuti novine s malim brojem zaposlenih, a drugo je pokrenuti satelitsku regionalnu postaju koja košta milijune dolara — i rijetko je isplativa. 

Većinu televizijskih medija u arapskom svijetu kontroliraju režimi Saudijske Arabije, UAE i Katara (ili njihove poslovne podružnice), te lokalne postaje koje kontroliraju ili lokalne vlasti ili lokalni milijarderi. Svaka arapska zemlja sada ima Berlusconija ili dva (samo u sjevernom Libanonu postoje tri milijardera Berlusconijevog stila (Muhammad As-Safadi, Najib Miqati i Isam Faris).

Uzeto iznenađenjem

Ruska intervencija u Ukrajini iznenadila je zaljevske vlade i izazvala veliku zabrinutost. Ovdje su bile vlade koje su posljednjih godina pokušale uravnotežiti svoju primarnu lojalnost SAD-u s novim pokušajem poboljšanja odnosa s Kinom i Rusijom. 

Dok je Putin intervenirao u Siriji protivno željama zaljevskih režima, koji su pokušavali svrgnuti sirijskog vladara Bashara al-Asada, Zaljev je priznao odlučnost i odlučnost ruske vlade. Brutalnost ruske ili američke intervencije u Siriji nije briga zaljevskih despota. Oni prije svega cijene spremnost Putinove administracije da stane uz svog saveznika u Damasku u usporedbi s onim što vide kao nedostatak odlučnosti od strane SAD-a prema svojim klijentima u Zaljevu.

Zaljevski režimi smatraju da je Putin lojalniji od SAD-a, a zločesto ponašanje UAE i Saudijske Arabije u posljednjih nekoliko tjedana izraz je njihove frustracije američkom ulogom u regiji. (Rijad, na primjer, pregovara s Kinom o trgovina nešto svoje nafte u juanima, što bi zadalo udarac američkom dolaru koji se koristi u 80 posto svjetske prodaje nafte. Do sada su Saudijci koristili isključivo dolar. A emiratski i saudijski čelnici jesu odbio odgovarati na Bidenove telefonske pozive.)

Putin je naravno stao uz al-Asada za njegove vlastite ciljeve, koji su uključivali desetkovanje ISIS-a, i dopustio je Izraelu da napadne mete unutar Sirije dok se povezivao s al-Asadom i njegovim regionalnim saveznicima, Iranom i Hezbollahom.

Zaljevski režimi osjećaju se napuštenima u svjetlu onoga što smatraju američkim povlačenjem iz regije. Računaju da će uloga Rusije rasti i da će SAD biti zaokupljen sukobima u drugim dijelovima svijeta. Pomak SAD-a prema Aziji i preokupacija Kinom usmjerili su američko carstvo dalje od Bliskog istoka. No, ne u potpunosti, jer SAD još uvijek kontrolira većinu tamošnjih vlada. SAD su gotovo napustile takozvani arapsko-izraelski mirovni proces i dogovorile arapsku normalizaciju s Izraelom.

Zaljevski režimi reagirali su slično kao i izraelska vlada, koja je na početku ukrajinske krize pokazala veliku strepnju i zbunjenost.

Jedina iznimka su katarski mediji. Bez zadrške i dvosmislenosti, mediji katarskog režima u potpunosti su usvojili zapadnjački narativ. Aljazeera pokriva Ukrajinu na isti način na koji je izvještavala o Siriji – s neskrivenim zalaganjem i bez ikakve pretenzije na objektivnost ili novinarsku nepristranost.

Jasno je da katarska vlada ozbiljno shvaća nedavno proglašenje SAD-a "glavnom nečlanicom NATO-a saveznik.” Bilo je zapanjujuće vidjeti američkog veleposlanika pri UN-u kako s odobravanjem citira Aljazeeru. Ovo je isti kanal koji se u glavama američkih dužnosnika povezivao s terorizmom. Od 2001., uzastopne američke administracije vršile su pritisak na katarske vladare da smanje ton koji je smetao Izraelu, a američka Aljazeera i dalje prilično opsežno pokriva Palestince, ali je njezino izvještavanje o SAD-u doživjelo ogromne promjene - daleko od 2003. kada su američke snage u Iraku gađale Aljazeerin ured u Bagdadu. 

Mreža je započela s arapskim nacionalističkim sklonostima, prije nego što ju je preplavilo osoblje Muslimanskog bratstva, a sada se brine za NATO-ovu agendu bez obzira.

Saudijski mediji

Saudijski mediji u početku su bili oprezniji u vezi s Ukrajinom. Biden je osobno izbjegavao Muhammada bin Salmana (prijestolonasljednika i de facto vladara), iako njegovu vladu nije izbjegavao. Primio je Jakea Sullivana, savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost (ali slike sastanka nisu objavljene u javnosti.) Kontakti između dviju vlada nisu se smanjili u odnosu na prethodne administracije, ali Biden nije izravno razgovarao s bin Salmanom i nije dopustio da posjeti SAD 

Bidenova administracija dala je snažne izjave u prilog sigurnosti Saudijske Arabije i bila je uglavnom nekritična prema zločinima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u Jemenu. Ali MbS se osjeća poniženim Bidenovim tretmanom i zbog toga je učvrstio veze s Kinom i Rusijom. Rusko oružje uvijek je dostupno usprkos potencijalnim američkim sankcijama, a i UAE i Saudijska Arabija žele zadržati različito podrijetlo kupnje oružja.

SAD je očito izvršio pritisak na Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE da se drže linije; Izrael je glasao sa SAD-om na Općoj skupštini protiv Rusije (kako je besmisleno bilo da SAD organizira glasovanje na Općoj skupštini kada je znao da nema puta za rezoluciju u Vijeću sigurnosti), dok su UAE bili suzdržani u glasanje. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu bili zadovoljni Bidenovim nedavnim odgovorom na napade Hutija na UAE.

Režimi Saudijske Arabije i UAE mogu gajiti frustracije prema SAD-u, ali samo do određene točke; očajnički im je potrebna američka zaštita u regiji. Njihov novi savez s Izraelom sigurno im je podigao samopouzdanje, ali su itekako svjesni da Izrael ne pruža usluge u ime saveznika, pogotovo ako bi te usluge mogle zapaliti regionalni rat u kojem Izrael ne može jamčiti pobjede. 

Mediji saudijskog režima podijelili su svoje izvještavanje: zapadno orijentirani mediji, kao što su Al-Arabiyya i Hadath TV i dnevne novine Ash-Sharq Al-Awsat  — sve pod izravnim tutorstvom Muhammada bin Salmana – kopirajte i zalijepite iz glavnih zapadnih medija i istaknite osjetljivost zapadnih vlada, čak i u rasnoj i etničkoj sklonosti europskim žrtvama. U početku je izvještavanje o ukrajinskom ratu bilo blago. Ali u roku od nekoliko dana, intenzivirao se, prikazujući prizore civilnog razaranja i žrtava u bolnicama.

Naravno, bilo je krajnje licemjerno za režime Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata pokrivati ​​ruske zločine u Ukrajini dok su nastavljali činiti zločine u Jemenu. Ipak, lokalni saudijski mediji kod kuće - one novine koje izlaze samo na arapskom i nisu usmjerene prema Zapadu, izvještavale su suzdržanije. Saudijska vlada nije željela pokvariti svoje novonastale odnose s Putinom, a upravo je ovaj tjedan saudijska vlada uputila poziv kineskom predsjedniku da posjeti zemlju. 

Poput Izraela, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija previše su se povezivali s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i to je narušilo njihov imidž među demokratima. Nadalje, Biden je – iako je nastavio prodavati oružje Zaljevu i uvjeravao te režime o američkoj zaštiti za njihovu sigurnost – previše govorio o ratu u Jemenu i o ubojstvu Jamala Khashoggija tijekom svoje kampanje da bi mogao zaobići to pitanje. Ipak, potrebe tržišta nafte nakon ruskog rata mogle bi natjerati Bidena da učini upravo to: da odleti u Saudijsku Arabiju i pomiri se s MbS-om u zamjenu za veću proizvodnju nafte i za još pretjeranije kupnje oružja.

Katar je pobijedio u utrci među zemljama Zaljeva — i zapravo među svim arapskim zemljama — da postane najvrjedniji američki saveznik u regiji — nakon Izraela. Izvještavanje katarskih medija pokazuje da režim prilično ozbiljno shvaća svoj novi status omiljenog despotskog režima. 

UAE su dugo planirali postati novi Izrael u regiji, ali Katar je možda dobio tu sumnjivu čast. Rusko-ukrajinski rat mogao bi dovesti do toga da SAD dodatno previde despotizam i zločine tih režima u zamjenu za daljnje djelovanje lojalnosti.

As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.