Percepcije sukoba oblikuju planovi arapskih vlada koje posjeduju medije, piše As`ad AbuKhalil.
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Adok ruska vojna intervencija traje, percepcije sukoba u arapskim novinama i televizijskim vijestima oblikovane su planovima arapskih vlada koje posjeduju medije.
Zaljevski režimi pokušavaju se nositi sa situacijom u kojoj smatraju da si ne mogu priuštiti nezadovoljstvo američkog predsjednika Joea Bidena ili ruskog predsjednika Vladimira Putina. I njihovi mediji to odražavaju.
Uspon satelitskih televizijskih postaja i pad čitanosti novina koncentrirao je arapske medijske pothvate u sve manje ruku. Jedno je bilo pokrenuti novine s malim brojem zaposlenih, a drugo je pokrenuti satelitsku regionalnu postaju koja košta milijune dolara — i rijetko je isplativa.
Većinu televizijskih medija u arapskom svijetu kontroliraju režimi Saudijske Arabije, UAE i Katara (ili njihove poslovne podružnice), te lokalne postaje koje kontroliraju ili lokalne vlasti ili lokalni milijarderi. Svaka arapska zemlja sada ima Berlusconija ili dva (samo u sjevernom Libanonu postoje tri milijardera Berlusconijevog stila (Muhammad As-Safadi, Najib Miqati i Isam Faris).
Uzeto iznenađenjem
Ruska intervencija u Ukrajini iznenadila je zaljevske vlade i izazvala veliku zabrinutost. Ovdje su bile vlade koje su posljednjih godina pokušale uravnotežiti svoju primarnu lojalnost SAD-u s novim pokušajem poboljšanja odnosa s Kinom i Rusijom.
Dok je Putin intervenirao u Siriji protivno željama zaljevskih režima, koji su pokušavali svrgnuti sirijskog vladara Bashara al-Asada, Zaljev je priznao odlučnost i odlučnost ruske vlade. Brutalnost ruske ili američke intervencije u Siriji nije briga zaljevskih despota. Oni prije svega cijene spremnost Putinove administracije da stane uz svog saveznika u Damasku u usporedbi s onim što vide kao nedostatak odlučnosti od strane SAD-a prema svojim klijentima u Zaljevu.
Zaljevski režimi smatraju da je Putin lojalniji od SAD-a, a zločesto ponašanje UAE i Saudijske Arabije u posljednjih nekoliko tjedana izraz je njihove frustracije američkom ulogom u regiji. (Rijad, na primjer, pregovara s Kinom o trgovina nešto svoje nafte u juanima, što bi zadalo udarac američkom dolaru koji se koristi u 80 posto svjetske prodaje nafte. Do sada su Saudijci koristili isključivo dolar. A emiratski i saudijski čelnici jesu odbio odgovarati na Bidenove telefonske pozive.)
Putin je naravno stao uz al-Asada za njegove vlastite ciljeve, koji su uključivali desetkovanje ISIS-a, i dopustio je Izraelu da napadne mete unutar Sirije dok se povezivao s al-Asadom i njegovim regionalnim saveznicima, Iranom i Hezbollahom.
Zaljevski režimi osjećaju se napuštenima u svjetlu onoga što smatraju američkim povlačenjem iz regije. Računaju da će uloga Rusije rasti i da će SAD biti zaokupljen sukobima u drugim dijelovima svijeta. Pomak SAD-a prema Aziji i preokupacija Kinom usmjerili su američko carstvo dalje od Bliskog istoka. No, ne u potpunosti, jer SAD još uvijek kontrolira većinu tamošnjih vlada. SAD su gotovo napustile takozvani arapsko-izraelski mirovni proces i dogovorile arapsku normalizaciju s Izraelom.
Zaljevski režimi reagirali su slično kao i izraelska vlada, koja je na početku ukrajinske krize pokazala veliku strepnju i zbunjenost.
Jedina iznimka su katarski mediji. Bez zadrške i dvosmislenosti, mediji katarskog režima u potpunosti su usvojili zapadnjački narativ. Aljazeera pokriva Ukrajinu na isti način na koji je izvještavala o Siriji – s neskrivenim zalaganjem i bez ikakve pretenzije na objektivnost ili novinarsku nepristranost.
Jasno je da katarska vlada ozbiljno shvaća nedavno proglašenje SAD-a "glavnom nečlanicom NATO-a saveznik.” Bilo je zapanjujuće vidjeti američkog veleposlanika pri UN-u kako s odobravanjem citira Aljazeeru. Ovo je isti kanal koji se u glavama američkih dužnosnika povezivao s terorizmom. Od 2001., uzastopne američke administracije vršile su pritisak na katarske vladare da smanje ton koji je smetao Izraelu, a američka Aljazeera i dalje prilično opsežno pokriva Palestince, ali je njezino izvještavanje o SAD-u doživjelo ogromne promjene - daleko od 2003. kada su američke snage u Iraku gađale Aljazeerin ured u Bagdadu.
Mreža je započela s arapskim nacionalističkim sklonostima, prije nego što ju je preplavilo osoblje Muslimanskog bratstva, a sada se brine za NATO-ovu agendu bez obzira.
Saudijski mediji
Saudijski mediji u početku su bili oprezniji u vezi s Ukrajinom. Biden je osobno izbjegavao Muhammada bin Salmana (prijestolonasljednika i de facto vladara), iako njegovu vladu nije izbjegavao. Primio je Jakea Sullivana, savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost (ali slike sastanka nisu objavljene u javnosti.) Kontakti između dviju vlada nisu se smanjili u odnosu na prethodne administracije, ali Biden nije izravno razgovarao s bin Salmanom i nije dopustio da posjeti SAD
Bidenova administracija dala je snažne izjave u prilog sigurnosti Saudijske Arabije i bila je uglavnom nekritična prema zločinima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u Jemenu. Ali MbS se osjeća poniženim Bidenovim tretmanom i zbog toga je učvrstio veze s Kinom i Rusijom. Rusko oružje uvijek je dostupno usprkos potencijalnim američkim sankcijama, a i UAE i Saudijska Arabija žele zadržati različito podrijetlo kupnje oružja.
SAD je očito izvršio pritisak na Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE da se drže linije; Izrael je glasao sa SAD-om na Općoj skupštini protiv Rusije (kako je besmisleno bilo da SAD organizira glasovanje na Općoj skupštini kada je znao da nema puta za rezoluciju u Vijeću sigurnosti), dok su UAE bili suzdržani u glasanje. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu bili zadovoljni Bidenovim nedavnim odgovorom na napade Hutija na UAE.
Režimi Saudijske Arabije i UAE mogu gajiti frustracije prema SAD-u, ali samo do određene točke; očajnički im je potrebna američka zaštita u regiji. Njihov novi savez s Izraelom sigurno im je podigao samopouzdanje, ali su itekako svjesni da Izrael ne pruža usluge u ime saveznika, pogotovo ako bi te usluge mogle zapaliti regionalni rat u kojem Izrael ne može jamčiti pobjede.
Mediji saudijskog režima podijelili su svoje izvještavanje: zapadno orijentirani mediji, kao što su Al-Arabiyya i Hadath TV i dnevne novine Ash-Sharq Al-Awsat — sve pod izravnim tutorstvom Muhammada bin Salmana – kopirajte i zalijepite iz glavnih zapadnih medija i istaknite osjetljivost zapadnih vlada, čak i u rasnoj i etničkoj sklonosti europskim žrtvama. U početku je izvještavanje o ukrajinskom ratu bilo blago. Ali u roku od nekoliko dana, intenzivirao se, prikazujući prizore civilnog razaranja i žrtava u bolnicama.
Naravno, bilo je krajnje licemjerno za režime Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata pokrivati ruske zločine u Ukrajini dok su nastavljali činiti zločine u Jemenu. Ipak, lokalni saudijski mediji kod kuće - one novine koje izlaze samo na arapskom i nisu usmjerene prema Zapadu, izvještavale su suzdržanije. Saudijska vlada nije željela pokvariti svoje novonastale odnose s Putinom, a upravo je ovaj tjedan saudijska vlada uputila poziv kineskom predsjedniku da posjeti zemlju.
Poput Izraela, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija previše su se povezivali s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i to je narušilo njihov imidž među demokratima. Nadalje, Biden je – iako je nastavio prodavati oružje Zaljevu i uvjeravao te režime o američkoj zaštiti za njihovu sigurnost – previše govorio o ratu u Jemenu i o ubojstvu Jamala Khashoggija tijekom svoje kampanje da bi mogao zaobići to pitanje. Ipak, potrebe tržišta nafte nakon ruskog rata mogle bi natjerati Bidena da učini upravo to: da odleti u Saudijsku Arabiju i pomiri se s MbS-om u zamjenu za veću proizvodnju nafte i za još pretjeranije kupnje oružja.
Katar je pobijedio u utrci među zemljama Zaljeva — i zapravo među svim arapskim zemljama — da postane najvrjedniji američki saveznik u regiji — nakon Izraela. Izvještavanje katarskih medija pokazuje da režim prilično ozbiljno shvaća svoj novi status omiljenog despotskog režima.
UAE su dugo planirali postati novi Izrael u regiji, ali Katar je možda dobio tu sumnjivu čast. Rusko-ukrajinski rat mogao bi dovesti do toga da SAD dodatno previde despotizam i zločine tih režima u zamjenu za daljnje djelovanje lojalnosti.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
2 primjedbe RE Bilješka prof. AbuKhalila da “Jasno je da katarska vlada ozbiljno shvaća nedavno imenovanje od strane SAD-a kao 'glavnog saveznika izvan NATO-a.' Bilo je zapanjujuće vidjeti američkog veleposlanika pri UN-u kako s odobravanjem citira Aljazeeru.”
1. S obzirom na nedostatak opcija alternativnih vijesti bez vatrozida, ipak sam uspio pratiti 'rusku CW prijetnju' od trenutka kada je Nuland Marcu Rubiu priznala američko/UKR 'istraživanje' iste, što je ubrzo preokrenuto zaključku medijskog stada da bilo je 'sve o Rusiji'. Al Jazeerino naknadno izvještavanje također je uključivalo – shvatite ovo – albanski predstavnik ponavlja optužbe SAD-a/UK-a da su Nebenzijini detaljni nalazi UKR CW-a sve izmislili.' Albanija? Mislim da mora biti spreman memorandum samo za članove za sve američke šilove. Samo uz pretplatu! Ipak, Al Jazeera je pokazala ovu dinamiku, ako ne i planski.
2. Od tada su bili all-in, prema izvrsnom izvješću Profa. CN, plus teško traženi, iako povremeni isječci od nekoliko drugih bistrih promatrača, bili su moj jedini predah.
SAD neprestano pokazuje svoju bespomoćnost, promijenit će ili odbaciti 'saveznike' u trenu ako osjeti da može dobiti prednost. Šteta Kataraca. Kissinger je jednom rekao da postoji samo jedna stvar gora nego biti neprijatelj SAD-a, a to je biti njihov saveznik.