Saad Hariri nikada nije ovladao kompliciranom libanonskom političkom igrom, i sve dok MbS vlada Saudijskom Arabijom, Hariri će biti zabranjen u libanonskoj politici, piše As'ad AbuKhalil.
Sretnija vremena. Hariri s MbS-om i Emmanuelom Macronom, travanj 2018. (Haririjev Twitter feed)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
TPrije dva tjedna Saad Hariri, bivši premijer i sin ubijenog premijera Rafiqa Haririja, iznenadio je svoje pristaše izjavom suspenzija njegove političke karijere u Libanonu. Plakao je dok je svojim pristašama govorio da se neće kandidirati za parlamentarno mjesto na sljedećim izborima u svibnju, te je čak zatražio od svog Pokreta budućnosti da ne postavlja kandidate nigdje u Libanonu.
Ovo je bio iznenađujući obrat za najvišeg sunitskog političkog vođu u Libanonu. Ali to ni na koji način nije Haririjevo djelo; umjesto toga, to je bila naredba saudijskog vođe, prijestolonasljednika Muhammada Bin Salmana, koji je jasno dao do znanja da neće dopustiti Haririju da ikada više vlada.
MbS (kako je poznat) nije dobro prošao u svom upravljanju saudijskom vanjskom politikom (njegov otac, kralj Salman, previše je fizički i mentalno oslabljen da bi upravljao državnim poslovima).
Saudijski rat protiv Jemena trebao je biti munjevita pobjeda, ali se pretvorio u močvaru, a opsada Katara nametnuta 2017. završila je porazom MbS-a, koji se morao pomiriti s katarskim režimom bez ispunjenja bilo kojeg političkog uvjeta. Katarskog emira prošlog je tjedna primio Joe Biden, dok su vladari Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata lobirali da prime Bidena u audijenciju, pa čak i kod dužnosnika nižeg ranga.
Saadovo hapšenje i mučenje
Godine 2017. MbS je naredio uhićenje i mučenje Saada Haririja, što je bio prvi znak da saudijski režim želi promjenu sunitskog političkog vodstva u Libanonu.
Sada imamo službenu američku potvrdu nevolje Saada Haririja u pritvoru Rijada u gadnoj situaciji politički nekrolog napisao David Schenker s washingtonskog Instituta za bliskoistočnu politiku. (Schenker je za vrijeme Donalda Trumpa bio glavni stručnjak za Bliski istok u State Departmentu). Sada znamo da je američka vlada znala da je Saad Hariri mučen dok je bio u pritvoru u Rijadu.
Također znamo iz nedavnih biografija MbS-a da je Haririju naređeno da dođe u Rijad, gdje je bio zatočen, mučen i prisiljen da podnese ostavku (vidi prikaz u knjizi Bena Hubbarda). Hariri je natjeran da pročita pripremljeni govor na saudijskoj režimskoj TV postaji Al-Arabiyya u kojem je kritikovao Hezbolah i optužio ga da prijeti njegovom životu:
Tim potezom se namjeravao prekinuti Haririjev politički život i gurnuti Libanon u građanski rat. Ali plan nije prošao kako se očekivalo: pristaše Haririja u Libanonu okupile su se uz njega i odbile naredbu saudijske vlade da ga napuste. A libanonski predsjednik i Hezbolah pokrenuli su lokalnu medijsku i međunarodnu političku kampanju za spašavanje Haririja.
Francuski predsjednik je intervenirao kako bi osigurao oslobađanje oslabljenog i poniženog Haririja. Čim je Hariri oslobođen, povukao je iznuđenu ostavku, što je samo razbjesnilo moćnog saudijskog vođu. Taj je korak smatrao činom prkosa. To je zapečatilo Haririjevu sudbinu.
MbS je njegov povratak shvatio kao nepodnošljiv prijezir, a saudijski vođa nastavio je s bojkotom Libanona. Prekinuo je financiranje većini libanonskih osoba i stranaka s iznimkom libanonskih snaga i njihovog vođe Samira Ja`ja`a, koji je vodio libanonske snage pod pokroviteljstvom Izraela 1980-ih i 1990-ih, te je bio odgovoran za mnoga ubojstva i ratne zločine tijekom i nakon građanskog rata.
MbS je smatrao da se Hariri nije dovoljno zalagao protiv Hizbullaha i prezirao je Saada jer je ušao u vlade s predstavnicima Hezbullaha (Hizbullah je osvojio najveći broj glasova na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. i daleko je najveća politička stranka u Libanonu). Nakon približavanja Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata Izraelu, i jedni i drugi vidjeli su neprijatelje Izraela kao svoje neprijatelje.
Saudijsko uplitanje
Scena eksplozije automobila bombe u Bejrutu u kojoj je ubijen Rafiq Hariri. 2005. godine (Gilbert Sopakuwa/Flickr)
Hariri od tada nije mogao vladati. Nakon povlačenja sirijskih snaga iz Libanona 2005. godine nakon ubojstva njegova oca, Saudijska Arabija se prisilila da postane pokrovitelj libanonskih sunita.
Saudijska kraljevska obitelj je bila ta koja je odabrala Saada da naslijedi svog oca. U to vrijeme, prijestolonasljednik Abdullah odredio je svog brata, tada princa Salmana (sada kralja) da preuzme Rafiqovo nasljeđe unutar njegove obitelji. Salman je bio taj koji je odlučio zaobići Rafiqovog najstarijeg sina, Bahaa (kojeg je optužio da pati od lošeg temperamenta) i umjesto njega izabrati mlađeg Saada.
Posao je očito bio neodoljiv za Saada. Čovjek je odrastao u bogatstvu i nisu se mnogo očekivala od njega. Mučio se u školi i nije pokazivao previše interesa za politiku. Bio je uglavnom poznat kao dio pratnje saudijskog princa Abdul-Aziza bin Fahda, koji je bio moćan dok je njegov otac vladao kao kralj.
Iako je Saad odabrala Saudijska Arabija da naslijedi svog oca, on se mučio s arapskim. Njegov učitelj Radwad As-Sayyid (koji je bio blizak savjetnik i pisac govora Rafiqa Haririja) izvijestio me da Saad nije mogao zadržati fokus na čitanje tekstova na klasičnom arapskom.
Nije mogao shvatiti zašto je narodu Tripolija stalo do Nasera tijekom njegove prve parlamentarne kampanje, a palestinski prosvjedi na okupiranim teritorijima njemu i njegovom bratu Bahai nisu ništa značili. (Bahaa sada pokreće političku kampanju iz Monaka kako bi vodio sunite u Libanonu i naslijedio svog brata).
Saadovo vodstvo karakterizirala je slabost i nesposobnost da zadovolji svoje saudijske i zapadne pokrovitelje, koji su više voljeli premijera Fu'ad Sanyurah, koji je odstupio umjesto Saada, jer se suprotstavio Hezbollahu.
Da stvari budu još gore, Haririjevo financijsko bogatstvo je patilo zajedno s njegovim političkim poteškoćama. Njegova tvrtka, Saudi Oger (koja je bila glavni dio njegovog nasljedstva od oca), bankrotirala je i Saudijska Arabija ga je optužila za neplaćanje. Više nije mogao financirati politički i medijski aparat pokreta, pa je zatvorio svoje novine i TV postaju.
Saad Hariri nikada nije ovladao kompliciranom libanonskom političkom igrom i malo je razumio arapsku i međunarodnu politiku.
Također je bio upleten u osobne skandali i obogatio se na položaju — baš kao što je to učinio njegov otac prije njega. Nadalje, Saad nije imao ni podršku svoje obitelji; njegov brat, Bahaa prekinuo je veze s njim i radio je na dobivanju saudijske potpore za svoj politički pokret (dnevni red njegovog političkog pokreta je promicanje saudijskih interesa i pružanje više antihizbullahovske pozicije). Saadova polusestra, Hind, tuži ga francuskom sudu, dok ga je njegov polubrat, Ayman, jedini podržao prošli tjedan.
Saudijska Arabija je ogorčena na Libanon, baš kao što je MbS ogorčen na Jemen, malu, siromašnu zemlju koja se nije mogla pokoriti nakon godina brutalnog bombardiranja i okrutne opsade. Isto tako, Hezbolah, unatoč izraelskom ofenzivnom ratu 2006., nije izbačen iz libanonske politike, a njegov vojni arsenal ostaje netaknut.
Izrael, SAD i Saudijska Arabija su svoju kampanju posljednjih nekoliko godina usmjerili na kršćanske saveznike Hizbulaha, ali to nije spriječilo Michela Avna (ključnog saveznika Hizbulaha) da postane predsjednik.
Haririjevo prijevremeno političko umirovljenje nije dobrovoljno i pokušat će se vratiti, pogotovo ako Muhammad bin Salman ne uspije postati kralj Saudijske Arabije.
Ali sve dok MbS vlada Saudijskom Arabijom, Saad Hariri će biti zabranjen iz libanonske politike.
Za sada, Hariri boravi u vili u vlasništvu vlade u UAE, ali mu je tamo zabranjeno bilo kakvo političko djelovanje po nalogu Muhammada Bin Zayida (ključnog saveznika Muhammada bin Salmana). Haririjeva frustracija mora da je bila usmjerena na SAD i Francusku — dvije zemlje s kojima je blisko surađivao, ali koje mu nisu pomogle u njegovom debaklu s MbS-om.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.