Propaganda koja guta Jamala Khashoggija

As'ad AbuKhalil piše da je ovaj “prijatelj” zapadnih novinara bio blizak nemilosrdnom režimu, čak i zapovjedniku njegovog vlastitog eventualnog odreda za ubojice. Ostat će zapamćen kao sluga saudijskih prinčeva i rani bin Ladenov prvak.

By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju

Wuz veliku pompu i pohvalne kritike matica mediji, Showtime je objavio dokumentarac Kraljevstvo tišine prošle godine o životu i smrti Jamala Khashoggija. Oko osobe Khashoggija izgrađen je kult u svim zapadnim medijima (ali ne i u arapskim medijima), a dokumentarac iskrivljuje ne samo povijest tog čovjeka, već čak i njegov odjek u arapskom svijetu.

Dokumentarac ne zadovoljava standarde novinarskog filma, ne drži do poštenja i različitosti mišljenja. To je skroz hagiografija. Niti jedan kritičar Khashoggija nije intervjuiran, a umirovljeni američki diplomat uspio je zastupati stajalište saudijskog režima. Bezglasna saudijska oporba (koja nije imala nikakve veze s Khashoggijem) ostala je takva.

Lawrence Wright igra glavnu ulogu u filmu, komentirajući ne samo Khashoggija, već i arapsku politiku (Wright ne zna arapski i nema obuku u proučavanju Bliskog istoka, iako piše o "terorizmu" za Korištenje električnih romobila ističe New Yorker i napisao scenarij za film, the Opsada, što je uznemirilo većinu arapsko-američke zajednice).

Wright, poput gotovo svih zapadnih novinara, Khashoggija naziva "prijateljem" - kao i većina ljudi koji se pojavljuju u filmu (jesam li ja jedini ostao koji Khashoggija ne naziva prijateljem?). Ovo postavlja pitanje: ovdje je bio čovjek koji je svoj život posvetio služenju raznih saudijskih prinčeva i bio "prijatelj" članova DC medijskog establišmenta. Bi li se itko od tih novinara usudio novinara koji radi za sirijske ili iranske propagandne medije nazvati "prijateljem?"

Njihova bliskost s Khashoggijem tijekom godina implicira način na koji podvrgavaju proameričke despotske režime manjem nadzoru nego režime koji se protive SAD-u. Ovaj tip novinara posebno prezire despotske režime koji nisu dio američkog poretka na Bliskom istoku.

Je li Khashoggi doista bio prijatelj svim tim ljudima koji se spominju u dokumentarcu? Koliko se prijatelja može steći u životu? To je ironično jer su ga pravi prijatelji Khashoggija u arapskim (uglavnom saudijskim) medijima osudili ili se distancirali od njega nakon njegove smrti, dok su zapadni novinari nastojali tvrditi da je prijateljstvo najbliže.

Podržao saudijsku akciju

Kraljevstvo tišine čak ne obećava da će ispričati priču pošteno ili iskreno. Prava Khashoggijeva bliska prijateljica, Maggie Mitchell Salem, uspjela je njegovu poligamnu prijevaru opisati kao "romantičnu".

Ono što ne čujete u ovom dokumentarcu je o desetljećima koja je Khashoggi posvetio služenju saudijskoj propagandi dok su muškarcima i ženama odrubljivane glave zbog pogrešnih stajališta. Postoji samo jedna scena u filmu u kojoj vidite Khashoggija na američkoj televiziji kako brani represije saudijske vlade. Branio je pucanje na prosvjednike jer nisu ubijeni.

Taj “prijatelj” zapadnih novinara bio je blizak nemilosrdnom režimu, čak i zapovjedniku vlastitog eventualnog atentatorskog odreda. Upoznali su se kada je zapovjednik služio kao obavještajac u saudijskom veleposlanstvu u Londonu gdje je Khashoggi bio šef propagandnih operacija nakon 11. rujna.

[Ur.:  Kraljevstvo tišine je Alex Gibney, koji je napravio temeljito varljiv dokumentarac o Julianu Assangeu iz 2013., koji je Assangea, između ostalog, prikazao kao paranoičnog zbog izručenja Sjedinjenim Državama.]

Profesionalni standardi nisu dopušteni

Kraljevstvo tišine uspijeva raspravljati o tome koliko je Khashoggiju bilo stalo do novinarske profesije i njezinih standarda dok je desetljećima radio kao novinar u Saudijskoj Arabiji — od svih mjesta. Ali u medijima saudijskog režima nema dopuštenih profesionalnih standarda, a sve novine služe samo kao glasnogovornici raznih prinčeva.

Khashoggi je znao kako se igra medijska igra i uvijek se u određenim trenucima vezao za princa. Prvo je radio za princa Khalida Al-Faysala, prije nego što je služio svom bratu, Turkiju Al-Faysalu. Potonje je znao dok je bio šef saudijske obavještajne službe, a Khashoggi je bio "dopisnik" koji je "pokrivao" Osamu bin Ladena i njegovu "borbu" protiv sovjetske okupacije Afganistana. (Postoji slika Khashoggija iz tog doba kako drži AK-47 i možda se borio uz bin Ladena i njegovu skupinu vjerskih fanatika).

Granice između saudijskog novinarstva i obavještajnih službi bile su vrlo tanke; urednik dviju saudijskih novina, Jihad Khazen, priznao je da je primao “izvještaje” od šefa saudijske obavještajne službe te da bi ih objavljivao kao članke u Al-Hayat (nepostojeći glasnogovornik princa Khalida bin Sultana). Pred kraj svoje karijere, Khashoggi se vezao za princa Al-Walida bin Talala, koji je brzo pao u nemilost kada je prijestolonasljednik Muhammad bin Salman preuzeo dužnost. To je bila istinita priča o Khashoggijevom "neslaganju" ili prebjegu. Njegov mentor-princ više nije bio omiljen.

Opasno blizu Bratstva

Dokumentarcu nedostaje element, što se odnosi na sve rasprave o Khashoggiju u zapadnom tisku. Khashoggi nije bio zagovornik demokracije kako je pozirao u svojoj posljednjoj godini, prikladno za svoju dužnost Washington Post. Bio je u sukobu s Rijadom jer je bio vrlo blizak Muslimanskom bratstvu i Kataru. Njegovo ime kruži i poštuje ga (kroz razne institute i akademije koje nose njegovo ime) katarski režim.

Kraljevstvo tišine tvrdi da je Khashoggi bio pristaša “arapskog proljeća”. To uopće nije bila istina. Njegovo stajalište o arapskom ustanku bilo je točna kopija stava Katara: režim je podržavao ustanke samo u zemljama u kojima je Muslimansko bratstvo imalo dobre izglede za preuzimanje vlasti, a protivio se demokratizaciji tamo gdje Bratstvo nije imalo.

Zbog toga su katarski režim i Khashoggi osobno podržali brutalno saudijsko-bahreinsko gušenje pobune u Bahreinu 2011. U zapadnom tisku postoji neizgovoreni dogovor da se nikada ne spominje da je Khashoggi (rani obožavatelj i zagovornik bin Ladena) bio politički blizak Muslimanskom bratstvu i Kataru. Zapravo, nekoliko ljudi koji su govorili u dokumentarcu o Khashoggiju bili su ljudi koji su također bliski ili Kataru ili Muslimanskom bratstvu (ili oboma, kao u slučaju Tawakkul Karman).

Glamoriziranje muškarca

Film je dio nastojanja da se glamurizira i uljepša život Khashoggija. Mnogi članovi zapadnog establišmenta u Washingtonu pretjerano pokušavaju odati počast njegovom sjećanju. Možda se neki — kao što je Maggie Mitchell Salem priznala u dokumentarcu — osjećaju krivima jer su htjeli da on bude „domaći” glas koji bi mogao frustrirati politiku Donalda Trumpa prema Kraljevstvu. Naravno, Joe Biden nastavio je s istom pro-saudijskom politikom kao i njegov prethodnik, ali uz malo protivljenja ili zaprepaštenja glavnih medija.

Zapadni mediji žele Khashoggija pretvoriti u arapskog heroja. Neki bi mu mogli biti dužni jer je olakšao rad zapadnih dopisnika unutar Kraljevstva. Ali ideja da je on bio neki pan-arapski simbol političke hrabrosti je smiješna. Khashoggi je zapamćen - i uvijek će biti zapamćen - kao poslušni sluga raznih saudijskih prinčeva i kao rani bin Ladenov prvak.

Wright tvrdi da je Khashoggi bio jedini saudijski disident kad postoje tisuće hrabrih muškaraca i žena koji čame u saudijskim zatvorima; njihova imena nepoznata onima poput Wrighta i drugih hakova iz Washingtona.

Ne može se odbaciti desetljeća Khashoggijeve službe kruni samo zato što je u posljednjoj godini svog života pisao isprazne, neoriginalne članke o vrlinama demokracije (općenito govoreći i bez pozivanja SAD-a i zapadnih sila na odgovornost za njihovo suučesništvo u nedostatak demokracije u arapskom svijetu).

Snima se još jedan dokumentarac o Khashoggiju, a katar i zapadni mediji nastavit će održavati njegovo ime na površini. Zagovaranje Khashoggija je sigurno jer nikada nije zauzimao stavove koji su bili uvredljivi za američku vladu.

Kraljevstvo tišine podsjeća da je podržavao američku invaziju na Irak, te zauzimao otvoreno sektaške stavove kada je to bilo u interesu američko-izraelskog savezništva. Khashoggi nije bio dosljedan u svojim porukama na arapskom i engleskom, a oni koji pogledaju dokumentarac dobit će još jednu potvrdu da Khashoggijevi članci u Washington Post zapravo nisu bili njegov autor.

Dokumentarac je malo govorio o neslozi u Saudijskoj Arabiji koja je postojala davno prije uspona kralja Salmana na prijestolje. Suprotno tvrdnjama Khashoggija i ovog dokumentarca, represija u Kraljevstvu nije počela s Muhammadom bin Salmanom.

Ono što je drugačije jest da je bin Salman ubio novinara koji je bio blizak zapadnim medijima. To je prelazak crvene linije, a ne odrubljivanje glava mnoštvu ljudi na javnim trgovima u Rijadu. Zapadni mediji mogu zagovarati Khashoggija koliko god žele, ali ne mogu desetljećima dugog propagandista saudijskog režima pretvoriti u heroja.

As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

 

Podrška CN's  
Zimski Fond Pogon

Donacije sigurno sa PayPal

   

Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb: