Evo primjera zapadne sile koja izravno intervenira kako bi proširila tiransku vladavinu Saudijske Arabije nad drugim arapskim zemljama, piše As`ad AbuKhalil.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron 2017. (Jacques Paquier, Flickr, CC BY 2.0)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
TNajnovija libanonska kriza sa Saudijskom Arabijom navodno je riješena nakon diplomatske intervencije francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Nije slučajno što se to dogodilo uoči Macronova puta u Saudijsku Arabiju gdje je bio spreman dati politički i diplomatski legitimitet osramoćenom prijestolonasljedniku Mohammadu bin Salmanu (MbS). Macron je bio prvi zapadni čelnik koji se sastao s MbS-om nakon ubojstva Jamala Khashoggija 2018.
Macron je osigurao bilateralne političke dogovore i s Libanonom i sa Saudijskom Arabijom. Obećao je potaknuti MbS da ublaži svoje stajalište o Libanonu i prekine diplomatski bojkot, u zamjenu za ostavku Georgea Kordahija, libanonskog ministra informiranja koji je uvrijedio saudijsku vladu kada je opisao, u izjavama izrečenim prije nego što je preuzeo dužnost, jemenski rat kao "besmislen".
Sa Saudijskom Arabijom francuski je dogovor bio manje jasan ili tajnovitiji. Macron je očito prije dolaska u Saudijsku Arabiju osigurao određene ustupke od prijestolonasljednika. Najvjerojatnije je Macronu obećan niz kupnji oružja i ulaganja u zamjenu za Macronov posjet, što je bilo jako promovirano u medijima saudijskog režima.
Francuska je Libanon uvijek smatrala svojim dvorištem ili vazalom. Francuska je kolonizirala Libanon nakon Prvog svjetskog rata i napustila ga tek 1943. nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo sponzoriralo libanonski pokret za neovisnost. (Francuske trupe neće napustiti Libanon još tri godine). Dio frankofonog libanonskog establišmenta (uključujući maronitski patrijarhat) identificirao se s Francuskom i podupirao njezinu kolonizaciju.
Kolonizacija drugim imenom
Francuska kolonizacija nije se službeno nazivala "kolonizacijom" jer je Liga naroda - u rasističkoj klasifikaciji - razlikovala kolonizaciju zaostalih ljudi (kao u Africi) i mandat nad manje zaostalim domorocima kojima je trebalo zapadno vodstvo prije nego što su bili prepušteni sami upravljati poslova.
Doista, postoje Libanonci koji još uvijek s oduševljenjem govore o eri francuskog mandata jer smatraju da Libanon pripada Zapadu, a ne vlastitoj arapskoj regiji. Sukob oko libanonskog identiteta dijeli zemlju od prije neovisnosti. Kao rezultat toga, Francuska i dalje uživa dobre ocjene odobravanja među libanski — pogotovo ako to usporedite sa SAD-om koji stoji u Libanonu.
Podrška CN's
Zimski Fond Pogon!
Macron se osobno zainteresirao za Libanon nakon Bejruta eksplozija u kolovozu 2020. Čovjek kojemu je uskraćena slava i priznanje u vlastitoj domovini pronašao je zemlju u kojoj je mogao glumiti heroja. Oslanjajući se na automatsku potporu one pozapadnjačene libanonske elite koja je voljna skandirati svakom šefu zapadne države u posjetu, Macron je u to vrijeme odletio u Libanon i pozvao sve političke vođe da se sastanu s njim (čak i čelnika parlamentarnog bloka Hizbulaha, Muhammada Ra `d, prisustvovao).
Francuski ultimatum u bivšoj koloniji
Macron je bio svjestan da se većina libanonske vladajuće klase sastoji od ljudi koji su podređeni zapadnim i zaljevskim silama, te da imaju dugu povijest služenja zapadnim interesima. Nije želio naštetiti interesima ljudi kao što su Walid Jumblat, Amin Gemayyel, Saad Hariri i Najib Miqati, među ostalima, te je ponudio nejasan plan koji bi zadovoljio viziju MMF-a za Libanon. Macron je potom izdao ultimatum za formiranje novog kabineta.
Kasnije je produžio svoj ultimatum, ali ništa se nije dogodilo. Libanonske unutarnje svađe i saudijska i američka sabotaža u Libanonu potkopali su svaki potencijal za razumijevanje. SAD i zaljevski despoti inzistirali su na isključenju Hezbullaha iz političkog procesa. Međutim, prema zadnjim izborima, Hizbullah je dobio najviše glasova od bilo koje političke stranke, a njegov zastupnik, Muhammad Ra`d, dobio je najviše glasova među svim pobjedničkim zastupnicima — preko 43,000 glasova u usporedbi s 2500 glasova Paule Yacoubian, koja je visoko promoviraju zapadni i zaljevski mediji.
U međuvremenu su prosvjedi diljem zemlje utihnuli, dok se ekonomska situacija nastavila pogoršavati: ljudi su postali previše bespomoćni i žive u stanju očaja. Nada je dragocjena roba u Libanonu — zemlji s kojom se često povezuje joie de vivre.
Čišćenje ulica u centru Bejruta nakon eksplozije, 9. kolovoza 2020. (UN Women Arab States, Dar Al Mussawir)
Ali nedavna kriza koja je uslijedila nakon izjave Qordahija, ministra informiranja, bila je još akutnija i prijetila je još više potopiti Libanon u ponor. Macron je shvatio da će moći zadržati vlast u Rijadu jer je njegov posjet visoko cijenio čovjek, MbS, koji se bojao zanemarivanja Zapada prema njegovoj osobi nakon njegovih zločina i ratova.
Joe Biden je nastavio slati izaslanike da vide MbS, ali američki predsjednik nije htio razgovarati s njim telefonom i zabranio je fotografiranje kada se savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan nedavno sastao s njim. U biti, SAD je bio voljan gledati na drugu stranu jer ima vlastite financijske interese u Zaljevu.
Što je Macron postigao
Ipak, Macron je na kraju završio razotkrivajući ovo licemjerje zapadne politike na Bliskom istoku.
Prvo, njegov posjet Zaljevu sažeo je načela zapadne vanjske politike u regiji, naime, da profit nadilazi svaki uzvišeni ideal, bez obzira koliko povijesni bio. Ideali Francuske revolucije mogu se lako pokopati pod zaljevskim naredbama za francusko, britansko ili američko oružje.
Zaljevski despoti dobro znaju ovu slabost zapadnih vođa i desetljećima su djelovali u skladu sa svojim razumijevanjem zapadnih prioriteta. Macron je glumio bijes nakon što je MbS naredio uhićenje i premlaćivanje libanonskog premijera Saada Haririja u jesen 2017. i ubojstvo Jamala Khashoggija godinu dana kasnije.
26. rujna 2019.: Američki zastupnik Jim McGovern, godinu dana nakon ubojstva Jamala Khashoggija, na događaju o ljudskim pravima u Washingtonu, kako bi “bacio svjetlo na represiju saudijske vlade nad onima za koje se smatra da su kritični prema prijestolonasljedniku Mohammed bin Salman i njegov režim.” (POMED, Flickr, CC BY 2.0)
Francuski predsjednik bio je spreman rehabilitirati saudijskog prijestolonasljednika u zamjenu za financijsku korist tijekom teške predsjedničke borbe u Francuskoj. Macron očajnički pokušava privući u svoj tabor pristaše islamofobne rasističke desnice.
Francuska krajnja desnica dobiva na ugledu, a zemlja Francuske revolucije postala je sasvim nepokolebljiva u svom neprijateljstvu prema islamu i muslimanima. Zemlja koja propovijeda demokraciju kod kuće i pokazala je da je blisko povezana s najgorim despotima na Bliskom istoku i šire; zemlja koja je povijesno ublažila svoje standarde sekularizma u korist katoličkih škola, iznenada je otkrila da njezin sekularizam ugrožavaju muslimani i islam.
Uloga libanonskog milijardera
Macronova intervencija za okončanje libanonske krize također je bila po nalogu libanonskog premijera i milijardera Najiba Miqatija.
Miqati je tipičan predstavnik korumpirane libanonske političke klase. Ovdje je riječ o čovjeku koji se obogatio u Siriji kroz savezništvo s tamošnjim režimom, ali koji je bio spreman promijeniti stranu nakon 2005. i postati okosnica američkih planova u Libanonu. On je čovjek kojeg je Hezbolah nominirao za premijera 2005., ali je brzo postao oruđe zapadnih sila.
Zapadnim je vladama lako kontrolirati i posjedovati arapske milijardere jer im prijete sankcijama i zamrzavanjem imovine ako ne budu slijedili naredbe. Macron je tako pomagao oruđe zapadnih sila prekinuvši Miqatijev bojkot od strane Saudijske Arabije, koja mu nikad nije oprostila nekadašnje savezništvo s Hezbolahom.
Najib Mikati u Davosu, Švicarska, tijekom Svjetskog ekonomskog foruma 2013., tijekom ranijeg mandata premijera. (Svjetski ekonomski forum, Monika Flueckiger, CC BY-SA 2.0)
Dogovor koji je Macron postigao s MbS-om omogućio je saudijskoj vladi da dočeka Miqatija u Rijadu, a MbS je pristao po prvi put razgovarati s njim telefonom. Prema saudijskim medijima, Miqati je izrazio zahvalnost saudijskoj vladi na "velikim naporima" u pomaganju Libanonu - dok Saudijska Arabija godinama bojkotira Libanon i nameće mu razne bojkote i sankcije.
Opasan presedan
Francuska je tako uspostavila opasan presedan za Libanon i druge zemlje, naime, da su zapadne sile voljne podržati saudijsku ucjenu siromašnijih arapskih nacija pod uvjetom da saudijska vlada potpiše više narudžbi za pretjerane poslove s oružjem. Bit Macronove intervencije u Libanonu prošlog tjedna bila je u osnovi da će se Libanon pridržavati saudijskih zahtjeva da se nijedan dužnosnik libanonske vlade ne usuđuje kritizirati saudijske ratove ili politiku u regiji.
Macron je libanonskom narodu u biti poručio da treba žrtvovati svoju slobodu govora (koja je u Libanonu, unatoč korumpiranom političkom sustavu te nefunkcionalnom i deformiranom demokratskom sustavu manje ograničena nego u svim arapskim zemljama) kako bi umirili zaljevske despote.
Evo primjera zapadnih sila koje su izravno intervenirale kako bi proširile tiransku vladavinu Saudijske Arabije nad drugim arapskim zemljama - sve u zamjenu za prodaju više oružja.
Ideja da je Zapadu ikada bilo stalo do demokracije ili slobode u arapskom svijetu plod je zapadne propagande koju Arapi doživljavaju s podsmijehom i odbacivanjem. Arapski narod vrlo dobro zna da Zapad favorizira tiransku vladavinu jer ona služi zapadnim političkim i ekonomskim interesima.
Oni znaju da je CIA-ino svrgavanje Mosaddeqa u Iranu 1953. bilo samo jedan od mogućih primjera u kojima su zapadne sile prekinule, opstruirale ili preokrenule demokratizaciju u regiji. Macronova posljednja diplomatska inicijativa u osnovi je bila pružanje pojasa spasa opasnom despotu, istovremeno govoreći libanonskom narodu da je vrijednost slobode govora visoko precijenjena.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Podrška CN's
Zimski Fond Pogon!
Donacije sigurno sa PayPal
Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Suradnici CN-a poput As`ada AbuKhalila su ti koji me tjeraju da se vraćam i podržavam ovu pravu novinsku kuću. Naučim više o svijetu u sat ili dva svakog tjedna koliko je potrebno da probavim postove CN-a nego što sam ikada naučio u 16 godina svog “kvalitetnog obrazovanja” u SAD-u.
Hvala!
Vulgarno licemjerje očitog miješanja Francuske u poslove Libanona bilo je oštro i zapanjujuće kad se dogodilo. Zamislite da Libanonci odluče poslati svog premijera na pariške ulice da Francuzima drži lekciju o Gilet Jaunes? Naravno, o svemu ovome NIKAD ne raspravljaju državni korporativni mediji
Hvala na lekciji iz povijesti. Svaki put naučim nešto od tebe koji pišeš.