Pobjeda za indijsku demokraciju

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

O19. studenog, tjedan dana prije prve godišnjice pobune farmera, indijski premijer Narendra Modi se predao. Prihvatio je da se tri zakona o poljoprivrednim tržištima koja su progurana kroz Sabor 2020. stave izvan snage. Poljoprivrednici Indije su pobijedili.

All India Kisan Sabha (AIKS), jedan od organizatora prosvjednog pokreta, proslavio je trijumf i proglašen da "ova pobjeda daje više samopouzdanja za buduće borbe."

Ostaju mnoge goruće borbe, uključujući borbu za zakon koji bi jamčio minimalnu cijenu potpore koja je jedan i pol puta veća od troška proizvodnje za sve usjeve svih poljoprivrednika. Neuspjeh da se to riješi, primjećuje AIKS, "pogoršao je agrarnu krizu i doveo do samoubojstva preko [400,000] farmera u posljednjih 25 godina." Četvrtina tih smrti dogodila se pod Modijevim vodstvom u proteklih sedam godina.

U Tricontinentalu: Institut za društvena istraživanja izradili smo četiri značajna dosjea koji se odražavaju na agrarnu krizu u Indiji: objašnjenje pobune farmera (“Pobuna farmera u Indiji”, lipanj 2021.); analiza središnje uloge žena u poljoprivrednom radu i borbama ("Indijske žene na mukotrpnom putu do jednakosti”, listopad 2021.); portret utjecaja neoliberalizma na ruralne zajednice (“Neoliberalni napad na ruralnu Indiju: dva izvješća P. Sainatha”, listopad 2019.); i studija pokušaja da se poljoprivredni radnici i poljoprivrednici ponize ("Velika tehnologija i aktualni izazovi s kojima se suočava klasna borba”, studeni 2021.).

Naš stariji suradnik, P. Sainath, bio je ključni glas u pojačavanju agrarne krize i borbi farmera. Odjeljak ispod je izvadak iz njegovog najnovijeg urednički u Narodnom arhivu ruralne Indije:

“Ono što mediji nikada ne mogu otvoreno priznati jest da je najveći mirni demokratski prosvjed koji je svijet vidio u posljednjih nekoliko godina – svakako najveći organiziran na vrhuncu pandemije – odnio veliku pobjedu.

Pobjeda koja nosi nasljeđe. Poljoprivrednici svih vrsta, muškarci i žene — uključujući zajednice Adivasija [plemena] i Dalita [potlačene kaste] — igrali su ključnu ulogu u [Indijskoj] borbi za slobodu. A u 75. godini [indijske] neovisnosti, farmeri pred vratima Delhija ponovili su duh te velike borbe.

Premijer Modi najavio je da se povlači i ukida poljoprivredne zakone na nadolazećoj zimskoj sjednici parlamenta koja počinje 29. [studenog]. Kaže da to čini nakon što nije uspio uvjeriti 'dijel farmera unatoč svim naporima'. Pazite, samo dio koji nije mogao uvjeriti da prihvati da su tri diskreditirana zakona o poljoprivredi stvarno dobra za njih. Ni riječi o više od 600 farmera koji su poginuli tijekom ove povijesne borbe ili za njih. Njegov je neuspjeh, kako jasno kaže, samo u njegovoj vještini uvjeravanja, u tome što taj 'dio farmera' nije uspio vidjeti svjetlo. … Koji je bio način i metoda uvjeravanja? Uskraćujući im ulazak u glavni grad kako bi objasnili svoje pritužbe? Blokirajući ih rovovima i bodljikavom žicom? Gađajući ih vodenim topovima? … Time što ortački mediji svaki dan blate farmere? Tako što su ih pregazili vozilima – navodno u vlasništvu sindikalnog ministra ili njegovog sina? To je ideja ove vlade o uvjeravanju? Da su to njegovi 'najbolji napori', ne bismo voljeli vidjeti njegove najgore.

Premijer je samo ove godine boravio u najmanje sedam inozemnih posjeta (poput posljednjeg za COP26). Ali niti jednom nije našao vremena samo se odvesti nekoliko kilometara od svoje rezidencije kako bi posjetio desetke tisuća farmera na vratima Delhija, čija je agonija dirnula toliko ljudi u cijeloj zemlji. Ne bi li to bio pravi pokušaj uvjeravanja?

… Ovo nije kraj agrarne krize. To je početak nove faze bitke o većim pitanjima te krize. Prosvjedi poljoprivrednika traju već duže vrijeme. A posebno snažno od 2018., kada su farmeri Adivasi iz Maharashtre naelektrizirali naciju svojim nevjerojatnim maršom od 182 km pješice od Nashika do Mumbaija. Zatim je također počelo s njihovim odbacivanjem kao 'urbanim maoistima', kao nepravim poljoprivrednicima, i ostalim blahom. Njihov marš porazio je njihove klevetnike.

… Stotine tisuća ljudi u toj državi koji su sudjelovali u toj borbi znaju čija je to pobjeda. Srca ljudi u Punjabu su s onima u prosvjedničkim kampovima koji su izdržali jednu od najgorih zima u Delhiju u desetljećima, vruće ljeto, kiše nakon toga i jadan tretman g. Modija i njegovih zarobljenih medija.

A možda je najvažnije što su prosvjednici postigli ovo: potaknuti otpor iu drugim sferama, prema vlasti koja svoje klevetnike jednostavno baca u zatvor ili ih na neki drugi način proganja i maltretira. Koja slobodno uhićuje građane, uključujući i novinare, prema [Zakonu o (sprečavanju) protupravnih radnji], i obračunava se s nezavisnim medijima zbog 'gospodarskih prijestupa'. Ovaj dan nije samo pobjeda za poljoprivrednike. To je pobjeda u borbi za građanske slobode i ljudska prava. Pobjeda za indijsku demokraciju.”

To je pobjeda ne samo za indijsku demokraciju nego i za seljake diljem svijeta.

Tijekom kreditne krize 2007.–08., Svjetska banka je intervenirala kako bi promicala ulazak privatnog sektora (uglavnom velike poljoprivrede) u „lance vrijednosti” od farmi do trgovina. "Privatni sektor pokreće organizaciju vrijednosnih lanaca koji donose tržište malim posjednicima i komercijalnim farmama", napisala je Svjetska banka u ključu prijaviti od 2008. U lipnju te godine, Konferencija na visokoj razini Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu o svjetskoj sigurnosti hrane otvorila je vrata Svjetskoj banci da oblikuje poljoprivrednu politiku u korist velike poljoprivrede.

Sljedeće godine, Svjetske banke Izvješće o svjetskom razvoju tvrdio za integraciju poljoprivrede u “siromašnim zemljama sa svjetskim tržištima”. što je značilo predaju seljaka u an uberiziran odnos s velikom poljoprivredom. Zanimljivo, vlastita Međunarodna procjena poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj Svjetske banke ne slaže 2008., tvrdeći da je industrijska poljoprivreda degradirala prirodu i osiromašila seljake.

Tijekom kreditne krize 2007.–08., Svjetska banka je intervenirala kako bi promicala ulazak privatnog sektora (uglavnom velike poljoprivrede) u „lance vrijednosti” od farmi do trgovina.

"Privatni sektor pokreće organizaciju vrijednosnih lanaca koji donose tržište malim posjednicima i komercijalnim farmama", napisala je Svjetska banka u ključu prijaviti od 2008. U lipnju te godine, Konferencija na visokoj razini Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu o svjetskoj sigurnosti hrane otvorila je vrata Svjetskoj banci da oblikuje poljoprivrednu politiku u korist velike poljoprivrede.

Sljedeće godine, “Izvješće o svjetskom razvoju” Svjetske banke tvrdio za integraciju poljoprivrede u “siromašnim zemljama sa svjetskim tržištima”, što je značilo izvođenje seljaka u uberiziran odnos s velikom poljoprivredom.

Zanimljivo je da Međunarodna poljoprivredna procjena znanja, znanosti i tehnologije Svjetske banke ne slaže 2008., tvrdeći da je industrijska poljoprivreda degradirala prirodu i osiromašila seljake.

U rujnu je UN održao a Summit o prehrambenim sustavima u New Yorku, koji nisu osmislili sindikati farmera nego Svjetski ekonomski forum (WEF), privatno tijelo koje predstavlja veliki biznis, a ne velika srca poljoprivrednika.

Priznajući krizu koju je nametnuo kapitalizam, WEF sada kaže da je naučila iz građanskih akcija i da bi željela promicati "stakeholder kapitalizam". Ova nova vrsta kapitalizma, koja izgleda kao stari kapitalizam, govori o promicanju korporacija kao "povjerenika društva". Korporacijama povjerava našu dobrobit, a ne radnicima koji proizvode vrijednost u našem društvu.

Pobuna farmera u Indiji borila se protiv Modijeva tri zakona, koji će sada biti ukinuti. Ali nastavlja se boriti protiv prijenosa donošenja politika s demokratskih, multilateralnih i nacionalnih projekata na korporacije u ime "javno-privatnih partnerstava" i "povjerenika društva". Ukidanje Modijevih zakona je jedna pobjeda. To je podiglo povjerenje ljudi. Ali pred nama su druge bitke.

 Na mjestima prosvjeda farmeri su postavili čitava sela, uključujući javne kuhinje i knjižnice. Čitanje i glazbeni nastup bile su redovite aktivnosti. Revolucionarna pandžapska poezija ličnosti kao što su Pash (1950. – 1988.) i Sant Ram Udasi (1939. – 1986.) podigla im je duh. Navsharan Singh i Vikas Rawal ponudili su nam ove strofe iz Sant Ram Udasija da zatvorimo ovaj bilten:

Morate zasjati svojim svjetlom
u radničkim dvorištima
koji venu kad je suša,
i utopiti se kad je poplava,
oni koji se suočavaju s razaranjem u svakoj katastrofi,
i koji oslobođenje nalaze tek u smrti.

Morate pokazati što se događa
u radničkim dvorištima
kome je kruha malo,
koji žive u tami,
koji su opljačkani
njihovo samopoštovanje,
i koji gube, sa svojim usjevima,
sve njihove želje.

Zašto izgaraš da svojim svjetlom obasjaš samo sebe?
Zašto se klonite radnika?
Ova lišavanja i ugnjetavanje neće trajati zauvijek.
O sunce, moraš obasjati svoje svjetlo
dvorišta radnika.

Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti konzorcija.