Savez Saudijske Arabije i UAE želi zaštititi izraelsko krilo od snažnog pokreta otpora s regionalnim proširenjima, piše As`ad AbuKhalil.
Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, MbS, u Pentagonu u Washingtonu, DC, 2018. (DoD, Kathryn E. Holm)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Lebanon nije dobro, i nije dobro zadnje dvije godine. Ekonomski kolaps 2019. izmijenio je politički i ekonomski krajolik zemlje.
Dok je zemlja dokazala svoju otpornost (uglavnom zato što zapadne vlade imaju udjela u sustavu i sponzoriraju većinu političkih šefova i čelnika oružanih i sigurnosnih službi), libanonsko društvo više nije prepoznatljivo. Isparavanje bankovnih depozita i devalvacija libanonske funte uzrokovali su drastične promjene u klasnim lokacijama.
Neki bogataši koji su slijepo vjerovali bankama gurnuti su u status srednje klase, dok su se ljudi iz srednje klase pridružili radničkoj klasi ili siromašnima. Siromašni nisu izgubili novac u bankama, ali uvjeti života u Libanonu su teži nego ikad, a osnovne životne namirnice skuplje nego ikada.
Ljudi stoje u redovima u bankama kako bi primili sve proizvoljne i skromne iznose gotovine koje banke dopuštaju, a na veliku štetu za štediše. Novčane doznake iz Zaljeva, Afrike i Zapada pomažu mnogim obiteljima, ali gotovo polovica stanovništva živi u krajnjem siromaštvu.
Paketi libanonskih funti, rujan 2021. (Titsor8976, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Libanon nema socijalne programe jer je ubijeni libanonsko-saudijski premijer Rafiq Hariri (koji je dizajnirao ekonomski sustav odgovoran za kolaps) čvrsto vjerovao u potpunu privatizaciju; jednom je savjetovao siromašnima da poprave svoje cipele umjesto da kupuju nove.
Ali posljednja kriza u Libanonu je političke prirode, utemeljena na libanonsko-saudijskim odnosima. Još od Haririjevog ubojstva 2005. godine moćni saudijski režim pokušava kontrolirati Libanon. To nije bio gladak tijek dominacije.
Počeci u ratu 2006
Sadašnja kriza (objašnjena u nastavku) može se pratiti do srpanjskog rata 2006. protiv Izraela. Čim je rat izbio, Saudijci su izdali izjavu (jednostavno pripisanu dužnosnicima) u kojoj je režim za rat okrivio Hezbolah.
To je postao prvi pravi (službeni) saudijski prekid palestinskog problema. Zasigurno, tajna veza između saudijske kraljevske obitelji i Izraela seže sve do 1960-ih kada su obje radile protiv Gamal `Abdul-Nasser u Jemenu.
No tek nakon 2001. godine kraljevska je obitelj izračunala da štetu od 11. rujna može izbrisati samo približavanjem Izraelu.
Saudijci su pokrenuli regionalni sektaški rat bez presedana protiv šijita kako bi potkopali pan-arapsku podršku Hezbollahu. Kampanja je bila prilično uspješna, potpomognuta vlastitim nedostacima Hezbollaha i njegovim sudjelovanjem u sirijskom ratu na strani Damaska.
Ali rat 2006. nije završio kako su planirali Izrael i SAD, a priželjkivale kraljevske obitelji Saudijske Arabije i UAE. The Economist časopis nazvao je rezultat rata "remijem", no to je zapravo bilo najveće poniženje koje je Izrael pretrpio od 1948.
Godine 1973. arapske su vojske pokrenule listopadski rat i ozbiljno napredovale protiv izraelskih položaja, ali Izrael se — uz neviđenu pomoć SAD-a i zračni most — uspio pregrupirati i odbiti sirijsku i egipatsku vojsku.
Godine 2006. izraelska vojska nije mogla napredovati ni milimetar u južnom Libanonu. SAD je dopustio Izraelu da upotrijebi onoliko smrtonosne sile koliko mu je potrebno i dao mu onoliko vremena koliko mu je potrebno da završi posao. Ali posao se nije mogao završiti. Ne nerealno, Libanonci su to smatrali velikom pobjedom (Hizbullah ju je proglasio “božanskom pobjedom”).
Izraelski vojnici napuštaju Libanon, 1. kolovoza 2006. (IDF, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Ali saudijski režim nije odustao; proglasio je Hizbullah terorističkom organizacijom i iskoristio svoje golemo medijsko carstvo da demonizira Hizbullah i Hamas i sve one koji se usude boriti i oduprijeti Izraelu. Također je zabranio i Hezbolah Al-Manar postaja s dva arapska satelitska nosača.
U svibnju 2008. Saudijci su isprobali još jednu taktiku protiv Hezbollaha: naoružali su siromašne sunite iz Tripolija i Akkara i raširili ih pod krinkom “zaštitnih tvrtki” po cijelom Bejrutu i sjeveru. Trebali su se obračunati sa snagama Hezbollaha, koje ni izraelska vojska nije mogla poraziti.
Prosaudijska libanonska vlada pokušala je u svibnju 2008. zabraniti Hezbolahovu telekomunikacijsku mrežu, koja je ključna za njegovu sposobnost da radi bez izraelskog presretanja. Događaji toga dana bili su prilično brzi: oni koje je plaćao saudijski režim (i kojima je upravljala obitelj Hariri u Libanonu) brzo su pokoreni i razoružani, a drugi sukobi dogodili su se između boraca Hezbullaha i boraca druzskog sektaškog vojskovođe Walida Jumblata. Bio je to još jedan neuspjeh saudijske politike, a Hezbolah je na kraju proširio svoju političku moć u Libanonu.
Ali uspon Muhammada Bin Salmana 2015. (prvo kao ministar obrane, zatim kao prijestolonasljednik i kasnije kao stvarni vladar kada je njegov otac Salman stupio na prijestolje) ubrzao je rat protiv Hezbullaha i svih saveznika Irana u regiji . Bin Salman (MbS) je želio da se njegovi saveznici u Libanonu obračunaju s Hizbullahom i uklone ga iz vlade (iako je Hizbullah najmoćnija politička stranka u Libanonu i uspjela je dobiti najveći broj glasova na prošlim izborima).
Saudijski saveznik, premijer Saad Hariri, Rafiqov sin, nije izrazio nespremnost, već nesposobnost da izvrši zadatak.
U studenom 2017. Hariri je pozvan u Saudijsku Arabiju gdje je brzo odvojen od svog osiguranja i naređeno da ga vežu za stolicu i pretuku. Premijer Libanona - najviša sunitska dužnost starija u vladi - postao je talac Muhammada bin Salmana.
Kasnije te večeri naređeno mu je da pročita izjavu o ostavci koja je trebala zapaliti građansko-sektaški rat. U priopćenju se optužuje Hezbolah da ga je pokušao ubiti i osuđuje se iranska stručnost "uništavanja i kaosa". Plan je propao i Haririjeve sunitske pristaše u Libanonu su se okupile iza njega. Libanonski predsjednik odbio je prihvatiti ostavku premijera. Hariri je nakon toga pušten pod francuskim diplomatskim pritiskom.
Najnovija kriza
George Kurdahi 2007., dok je bio TV voditelj. (Ahmed Zayer, CC BY 2.0, Wikimedia Commons)
Najnovija kriza je ravno naprijed. Novi libanonski ministar informiranja George Kordahi pojavio se prije formiranja nove vlade Al Jazeera krajem listopada i osudio rat protiv Jemena, nazivajući ga "besmislenim". Kordahi je postao regionalna slavna osoba nakon što je vodio arapsku verziju emisije “Tko želi biti milijunaš”. Ima povijest hvaljenja arapskih despota (od sirijskog Bashshara al-Assada do zaljevskih vođa i generala Abdela Fattaha el-Sisija iz Egipta).
Nakon što je 2011. izbio rat u Siriji, Kordahi (koji je blizak libanonskom političaru Sulaymanu Franjiyyahu — osobnom prijatelju sirijskog vladara) podržao je sirijski režim te je otpušten s televizije MBC. (MBC je najveći arapski televizijski konglomerat iu vlasništvu je podružnica saudijske kraljevske obitelji).
Što prije Al Jazeera emitirao Kordahijeve primjedbe 25. listopada uslijedila je diplomatska kriza.
Saudijska Arabija i njeni zaljevski saveznici povukla njihovi veleposlanici iz Libanona i protjerani libanonski veleposlanici iz svojih prijestolnica; zabranili su i libanonski uvoz. I kao u svakoj krizi ove vrste, saudijski mediji počeli su prijetiti protjerivanjem libanonskih iseljenika iz Zaljeva.
Nije iznenađujuće da je većina političara, novinara i nevladinih organizacija u Libanonu stala na stranu saudijske vlade. Stali su protiv slobode govora. Vlade Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata željele su nametnuti službenu zabranu slobode govora u Libanonu - iako su slobodno dopuštale kritiku Irana i njegovih saveznika u Libanonu.
Libanon, unatoč svojim problemima i ekonomskoj propasti, ostaje jedna od rijetkih arapskih zemalja u kojoj se može uputiti kritika režimima Saudijske Arabije i UAE. No monarsi nafte i plina iskvarili su arapsku kulturnu sferu do te mjere da se mogu vidjeti novinari, pisci i umjetnici koji podupiru saudijsko-uAE kampanju za suzbijanje slobode govora u Libanonu.
Kriza nije riješena. Saudijska vlada inzistira na ostavci Kordahija, ali on odbiti i ostaje pri svom stavu. Zapadne vlade bezuspješno su intervenirale kod Saudijaca.
Saudijsko-UAE osovina želi dominirati cijelim arapskim svijetom i zabraniti sve kritike njihovog jemenskog rata i savezništva s Izraelom. Savez s Izraelom zahtijeva rekonfiguraciju arapskog državnog sustava kako bi se spriječio uspon suparničkog tabora - bez obzira koliko malen bio.
Libanon ostaje anomalija u arapskoj politici jer njegova raznolikost — i njegovi unutarnji sukobi — sprječavaju nametanje jednog gledišta, kao što je slučaj u svim arapskim zemljama. Nadalje, savez Saudijske Arabije i UAE želi zaštititi izraelsko krilo od snažnog pokreta otpora s regionalnim proširenjima.
Ova kriza vjerojatno neće biti brzo razriješena, a saudijski zahtjevi Libanona glomazni su i izazivaju podjele kao što su bili uvjeti za pomirenje s Katarom nakon 2017. kriza. Na kraju su pod pritiskom SAD-a i Saudijski i UAE režimi odustali od svih svojih prethodnih uvjeta i obnovili odnose s Katarom.
Libanon je u slabom stanju; njegovo gospodarstvo je propalo i njegovi ljudi očajnički traže spas iz bilo kojeg izvora. Ali Saudijska Arabija ne obećava nikakve nagrade ili pomoć Libanonu. Daleko od toga; oni drsko traže pokornost i predaju u zamjenu za obnovu diplomatskih odnosa.
Neki ljudi u Libanonu odbijaju se pokoriti, bez obzira koliko su jaki pritisci iz Zaljeva.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002) i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Gospodin Abulkhalil kaže da je sudjelovanje Hezbullaha u sirijskom ratu pomoglo sektaškom ratu protiv šijita koji je sponzorirao Saudijska Arabija; Mislim da je zapravo učinio upravo suprotno. Sudjelovanje Hezbullaha u sirijskom ratu bilo je ključno u porazu jednog od najopasnijih sektaških ratova ikada pokrenutih u zapadnoj Aziji - uglavnom od strane Saudijaca i njihovih saveznika. Dok se Saudijci i njihovi saveznici otvaraju pregovorima s Irancima i Sirijcima, shvaćaju neuspjeh svoje destruktivne strategije.
Vrijeme je da oni kojima je mržnja sirijske vlade blokirala viziju sirijskog građanskog rata, preispitaju događaje koji su se dogodili u toj zemlji.
Libanone, zauzmi se za svoja prava. Da, situacija bi mogla biti preteška, ali to je život kakav bi trebao biti dokle god živite. Kakva je korist od pomoći iz Saudijske Arabije/UAE ako je namjera pokoriti ih ili im oduzeti slobode koje su uživali kao Libanonci koji su im dopustili da budu ono što jesu? Upamtite, nakon što popuste pred tom ucjenom od strane Saudijaca i UAE, izgubit će ne samo svoje slobode i prava, već i suverenitet svoje zemlje.
Tako su se i KSA i SAD prodale Izraelu i financiraju genocide za osobnu korist političara. I monarhija i lažna demokracija su plutokracije na prodaju. Ali samo SAD svjesno financira strana mita vlastitim političarima. Iznenađujuće je da Rusija i Kina ne podmićuju američke političare; mora biti daleko jeftinije od oružja supersila i sankcija, i vjerojatno bi nam puno koristilo. Ali onda možda i jesu, a ratni huškači samo prikrivaju korupciju. Sve dok je mito dvostranačko, DOJ/FBI/HSI neće istraživati.
Izgubljeni raj i naravno, SAD i njegovi glavni bliskoistočni saveznici, Izrael, Saudijska Arabija i druge monarhijske diktature, u potpunosti su krivi. No, krivimo umjesto toga Hezbollah i Iran, oni se usuđuju pružati socijalne usluge najsiromašnijima i to je očito antiamerički.
Assad si mozda u pravu u mnogim razmisljanjima ali ne sto se tice tvog prikaza Assada zahvaljujuci njemu Sirija je jos uvijek cjelina pored svih stranaca zainteresiranih da je podijele zahvaljujuci njemu nismo Irak ni Libija
Saudijska Arabija je dugo bila blizak saveznik političara u libanonskoj sunitskoj muslimanskoj zajednici, koja bira premijera prema sektaškom sustavu zemlje. Ali kraljevstvo nikada nije stvorilo podijeljenu zajednicu u snažnog političkog opunomoćenika na način na koji je šijitski Hezbollah - sa svojom moćnom oružanom silom - postao iranski vjerni saveznik u Libanonu.
sve nvo treba izbaciti. Hvala
Svaka zemlja koja cijeni svoj suverenitet trebala bi izbaciti zapadne nevladine organizacije.