COP26: Zašto kompromitirati svoje živote?

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

NČini se da je nešto korisno proizašlo iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) na COP26 ovog tjedna. Čelnici razvijenih zemalja održali su umorne govore o svojoj predanosti preokretanju klimatske katastrofe. Njihove riječi odzvanjale su klišejima spin doktora, njihova iskrenost nula, njihova stvarna predanost smanjenju emisije ugljika nikakva.

Mitzi Jonelle Tan, filipinska klimatska aktivistica i glasnogovornica Petkom za budućnost, rekla je da ti lideri "bljuju prazna, umorna obećanja", ostavljajući mlade ljude poput nje s "osjećajem izdaje". Kao dijete, rekla je, osjetila je opasnost da bude zahvaćena iznenadnim poplavama na Filipinima, poplavama koje imaju strašne posljedice za zemlje visokog rizika. "Postoji klimatska trauma koju mladi ljudi doživljavaju," , rekao je Tan, "ipak nas UNFCCC drži podalje."

Pod vodstvom mladih Pacifički klimatski ratnici marširali su kišom okupanim Glasgowom 6. studenoga, dok su njihove zastave južnopacifičkih otoka vijorile na brzom vjetru. Bili su jedna od mnogih skupina iz malih otočnih država i iz područja s velikom populacijom autohtonih naroda koji se suočavaju s velikim i hitnim prijetnjama svom opstanku. "Ne želimo vaše sažaljenje", rekao je velečasni James Bhagwan iz Pacific Climate Warriorsa. “Želimo akciju.”

Rat i njegovo ekološko nezadovoljstvo također su bili na umu mnogih. Od 1981–2000 Greenham Common Ženski kamp za mir postavljen je kao stalni prosvjed protiv skladištenja nuklearnih projektila Trident u Ujedinjenom Kraljevstvu. Alison Lochhead, bivša stanarka Peace Campa, odlučno je marširala Glasgowom. "Gdje ćete sada postaviti svoj kamp?" Pitao sam ju. "Širom svijeta", odgovorila je - svijeta u kojem je vojska Sjedinjenih Država glavna najveći institucionalni zagađivač.

Aktivistica Myshele Haywood marširala je sa svojim psom i natpisom na kojem je pisalo: “Globalna vojska je najveći svjetski zagađivač.” Na drugoj strani znaka pisalo je: “Nafta je previše dragocjena da bi se spaljivala. Sačuvajte ga za izradu lijekova, plastike i drugih stvari.”

Američka vojska proizvela je više od 1.2 milijarde tona emisija ugljika tijekom rata protiv terorizma i veći je zagađivač od 140 zemalja, a ipak je vojno onečišćenje izuzeto iz sporazuma u #COP26 pic.twitter.com/Z7Ax4L92yK

- Lowkey (@ Lowkey0nline) 7. studenog 2021.

7. studenog, tijekom COP26 koalicionog narodnog samita, bio sam u žiriju Narodni sud na UNFCCC i njezin neuspjeh u rješavanju niza pitanja. Čuli smo niz izvjestitelja i svjedoka, od kojih je svaki s velikim osjećajem govorio o različitim klimatskim katastrofama na prirodu i na ljudski život.

Svake minute iznosi 11 milijuna dolara utrošen za subvencioniranje fosilnih goriva (to je 5.9 trilijuna dolara potrošeno samo u 2020.). Taj novac jamči kaskadnu klimatsku katastrofu, no ipak se prikupi malo sredstava za ublažavanje negativnih učinaka fosilnih goriva ili za prijelaz na obnovljive oblike energije.

Ostatak ovog biltena detaljno opisuje nalaze Tribunala, koji su činili veleposlanik Lumumba Di-Aping (bivši glavni klimatski pregovarač za G77 i Kinu), Katerina Anastasiou (Transformirajte Europu), Samantha Hargreaves (WoMin Afrički savez), Larry Lohmann (The Corner House), i ja.

Presuda Narodnog suda: Ljudi i priroda protiv UNFCCC-a Studenog 7 

Tribunalu je izneseno šest optužbi u vezi s propustima UNFCCC-a da:

• baviti se temeljnim uzrocima klimatskih promjena;
• baviti se globalnim društvenim i ekonomskim nepravdama;
• osmisliti odgovarajuće financiranje klimatskih promjena za planetarni i društveni opstanak, uključujući prava budućih generacija;
• stvoriti putove do pravedne tranzicije;
• regulirati korporacije i izbjeći korporativno zarobljavanje procesa UNFCCC-a; i
• priznati, promicati i zaštititi zakon o pravima prirode.

Petočlana porota pažljivo je slušala specijalnog tužitelja, izvjestitelje i svjedoke. Bili smo jedinstveni u zaključku da je UNFCCC, koji je bio potpisan od strane 154 nacije 1992. godine i ratificirano od strane 197 zemalja do 1994. godine, potpuno je iznevjerio narode svijeta i sve vrste koje se oslanjaju na zdrav planet kako bi preživjeli jer nije uspio zaustaviti klimatske promjene. Ovo opasno nedjelovanje nije uspjelo ograničiti porast prosječne globalne temperature.

U svojoj posljednjoj 2021 izvješća, Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) pronađen da je Zemlja dosegla prosječni porast temperature od 1.1 stupanj, dok je subsaharska Afrika blizu probijanja 'sigurne' granice od 1.5 stupnjeva.

UNFCCC je uspostavio intimno partnerstvo upravo s onim korporacijama koje su stvorile klimatsku krizu. Omogućio je moćnim vladama da zaprijete siromašnim zemljama da ih pokore, jamčeći sigurnu bijedu i smrt za stotine milijuna ljudi u najsiromašnijim dijelovima svijeta tijekom sljedeća dva desetljeća.

Nedjelovanje UNFCCC-a omogućilo je moćnim naftnim, rudarskim, poljoprivrednim, sječnim, zrakoplovnim, ribarskim i drugim korporacijama da neometano nastave svoje aktivnosti intenzivne proizvodnje ugljika. To je pridonijelo rastućoj krizi bioraznolikosti: nedavno procjene sugeriraju da se svake godine istrijebi između 2,000 100,000 vrsta (na nižoj granici) do XNUMX XNUMX vrsta (na visokoj granici). UNFCCC je upleten u masovno izumiranje.

UNFCCC je odbio demokratizirati proces i poslušati one koji su na prvoj crti krize. Ovo uključuje jedna milijarda djece koji žive u 33 zemlje koje su pod 'iznimno visokim rizikom' zbog klimatske krize – drugim riječima, gotovo polovica od 2.2 milijarde djece u svijetu – kao i autohtone zajednice te radničke i seljanke iz zemalja i nacija koji nose najveći teret krize koju nisu proizveli.

Dok se svijet suočava s brzom eskalacijom klimatske krize – o čemu svjedoče poplave, suše, cikloni, uragani, podizanje razine mora, žestoki požari i nove pandemije – najsiromašnije, najranjivije i visoko zadužene nacije duguju veliki klimatski dug.

Moćne nacije u UNFCCC-u prisilile su na poništavanje ranijih obveza globalnog ispravljanja štete za dugu povijest nejednakog i neujednačenog razvoja među nacijama. Razvijene zemlje obećao 100 milijardi dolara godišnje za klimatski fond, ali nisu uspjeli osigurati taj novac, čime su zanemarili vlastite obveze. Umjesto toga, razvijene zemlje ulažu bilijune dolara u vlastite nacionalne napore za ublažavanje utjecaja klimatskih promjena i podupiranje prilagodbe na sve topliju klimu, dok su najsiromašnije i najzaduženije nacije prepuštene same sebi.

Mi, porota, smatramo da je UNFCCC prekršio Povelju UN-a, koja zahtjevi da države članice UN-a 'poduzmu učinkovite kolektivne mjere za sprječavanje i uklanjanje prijetnji miru' (Poglavlje 1). Povelja zadužuje države 'da ostvare međunarodnu suradnju u rješavanju međunarodnih problema'.

UNFCCC je također prekršen Poglavlje IX Povelje UN-a, zanemarujući zahtjev članka 55. da se stvore 'uvjeti stabilnosti i blagostanja' kao i 'gospodarski napredak i društveni napredak' te da se promiče 'univerzalno poštovanje i poštivanje ljudskih prava'. Nadalje, UNFCCC je prekršio članak 56, koji nalaže državama članicama da poduzmu 'zajedničku i odvojenu akciju u suradnji' s UN-om.

Mi, porota Narodnog suda, smatramo UNFCCC krivim za optužbe koje je iznio specijalni tužitelj i potvrdili svjedoci. U svjetlu naše presude, zahtijevamo sljedeće mjere obeštećenja za narode svijeta:

1. Diskreditirana i nereprezentativna UNFCCC mora biti raspuštena u sadašnjem obliku i rekonstituirana iz temelja. Novi globalni klimatski forum predvođen ljudima mora prije svega biti demokratski i usredotočiti se na one koji nose posljedice kolapsa okoliša i klime. Onečišćivači naše Zemlje ne mogu biti dio Klimatskog foruma koji prije svega služi ljudima i planetu.
   2. Povijesno razvijene zemlje moraju u potpunosti financirati račun za zaustavljanje emisija ugljika i platiti klimatski dug koji duguju narodima Globalnog Juga; takva je akcija neophodna kako bi se najpogođenijem stanovništvu pomoglo ublažiti najgore klimatske posljedice i prilagoditi se brzom zagrijavanju klime. Postoji poseban dug prema zaposlenim ženama na globalnom jugu, koje su radile više i dulje kako bi uzdržavale svoja kućanstva dok su prolazile kroz nadolazeću krizu. Takvi se dugovi moraju podmiriti putem demokratskih mehanizama usmjerenih na ljude koji zaobilaze korumpirane države i korporacije koje trenutno profitiraju od krize.
   3. Nezakoniti financijski tokovi moraju se prekinuti i odmah eksproprirati za financiranje klimatske prilagodbe i pravedne tranzicije u bivšim koloniziranim nacijama. Ovi nedopušteni financijski tokovi imajurezultiraou krađi 88.6 milijardi dolara iz Afrike godišnje, dok do 32 bilijuna dolara sjedi u ilegalnim poreznim oazama.
   4. Globalna vojna potrošnja – gotovo 2 trilijuna dolara samo u 2020., što iznosi trilijune tijekom proteklih desetljeća – mora se pretvoriti u financiranje inicijativa klimatske pravde. Slično tome, odvratan i nelegitiman dug siromašnih nacija mora se identificirati i poništiti. To bi oslobodilo značajne nacionalne prihode za izgradnju infrastrukture, usluga i potpore koji će omogućiti milijardama ljudi da se snađu u krizi klime. Ogromne svote novca potrošene na nacionalne sigurnosne planove bogatih nacija, kojima je cilj zaštititi nacije odgovorne za veliku većinu zagađenja od onih koji bježe od katastrofa izazvanih klimatskim promjenama, moraju se na sličan način preusmjeriti za potporu narodima Globalnog Juga.
   5. Transformirana i reprezentativna Opća skupština UN-a mora sazvati posebnu sjednicu o reparacijama za ekološki i klimatski dug, štete povezane s ropstvom i kolonijalizmom, te reproduktivni dug prema ženama na globalnom jugu.
   6. Ovaj Narodni sud mora pozvati UNFCCC na odgovornost za svoje zločine protiv prirode i ljudi kroz pravni postupak.
   7. Obvezujući ugovor UN-a o transnacionalnim korporacijama i ljudskim pravima potvrđuje ne samo obvezu transnacionalnih korporacija da poštuju sva ljudska prava, već i prava država da osiguraju zaštitu od kršenja ljudskih prava koja počine transnacionalne korporacije. Osim toga, ugovor potvrđuje ljudska prava u odnosu na interese trgovinskih i investicijskih ugovora i osigurava slobodan, prethodni, informirani i kontinuirani pristanak zajednica koje se suočavaju s 'razvojnim' projektima vođenim korporacijama.
   8. Opća skupština UN-a mora otvoriti posebnu sjednicu o 'liberalizaciji trgovine' i 'tržišnim tehnologijama', temeljito ispitujući njihove negativne utjecaje na poljoprivredu, bioraznolikost i ekosustave, te način na koji stvaraju i reproduciraju krizu.
   9. Opća skupština UN-a mora odmah održati raspravu o Općoj deklaraciji o pravima Majke Zemlje.

Maršalovi otoci, lanac koraljnih atola i vulkanskih otoka, jedna su od 14 zemalja u Oceaniji koja je uvelike ugrožena porastom razine mora. Nedavna istraživanja to pokazuju 96 posto Majuro, glavni grad, u opasnosti je od čestih poplava dok 37 posto postojećih gradskih zgrada suočavaju se s 'trajnim plavljenjem' u nedostatku bilo kakvog oblika prilagodbe.

Godine 2014. Kathy Jetñil-Kijiner, pjesnikinja s Maršala, napisala je uzbudljivu pjesma za njezinu 7-godišnju kćer Matefele Peinam:

... tisuće su vani na ulici
marširaju sa znakovima
ruku pod ruku
pjevanje za promjenu SADA

i marširaju za tobom, dušo
marširaju za nas

jer zaslužujemo učiniti više od toga
preživjeti
zaslužujemo
napredovati …

Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.