Predsjednik Joe Biden želi poučavati druge zemlje da preuzmu velike obveze u borbi protiv klimatskih promjena, dok donosi loš rezultat SAD na konferenciji u Glasgowu, piše Joe Lauria.
Tvornice i rafinerije izbacuju stakleničke plinove u atmosferu. (CEphoto, Uwe Aranas, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
By Joe Lauria
Posebno za Vijesti o konzorciju
Prezident Joe Biden na summitu o klimi u Glasgowu, noseći sa sobom 30-godišnju povijest američkih predsjednika i Kongresa koji su poduzeli obustavu mjera za borbu protiv rastuće prijetnje klimatskih promjena. Kao drugi najveći svjetski emiter stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene, SAD je užasno zaostao.
Počevši od 1992. godine, Kongres je usvojio ili razmotrio samo 13 glavnih zakona koji se odnose na globalno zagrijavanje.
Prvi korak Kongresa bio je 1992. ratificiranje Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, koja je obvezala strane da poduzmu mjere protiv globalnog zatopljenja i pripreme teren za buduće sporazume. Potpisujući ugovor, tadašnji američki predsjednik George HW Bush rekao je: "Sjedinjene Države u potpunosti namjeravaju biti vodeći svjetski lider u zaštiti globalnog okoliša."
Ali povijest nakon toga je bila sve samo ne. Počelo je dovoljno obećavajuće. Iste godine Kongres je Zakonu o energetskoj politici iz 1992. dodao poreznu olakšicu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, što se pokazalo ključnim u širenju proizvodnje električne energije putem vjetroturbina.
Međutim, pet godina kasnije Senat SAD-a blokirao je sudjelovanje SAD-a u sporazumu iz Kyota iz 1997. neobvezujućom rezolucijom u kojoj se kaže da SAD ne bi trebao ulaziti u bilo kakav sporazum osim ako se zemlje u razvoju ne drže iste razine predanosti smanjenju emisija. U rezoluciji se također kaže da bi se SAD trebale držati podalje od sporazuma koji bi "doveli do ozbiljne štete gospodarstvu Sjedinjenih Država..."
Bilo je nerealno držati zemlje u razvoju istim standardima kao i velike zagađivače, poput SAD-a, koji u atmosferu izbacuju plinove koji mijenjaju klimu još od industrijske revolucije. Okvirni sporazum UN-a pozivi za razvijene nacije da plate svijetu u razvoju, iz kojeg su ukradeni mnogi resursi koji su omogućili industrijalizam, da im se omogući razvoj na ekološki održiv način.
Drugim riječima, zemlje koje su se obogatile na zemlji siromašnih nacija trebaju platiti naknadu u obliku dopuštanja da se industrijalizacija na globalnom jugu odvija na način koji ne ovisi o fosilnim gorivima. Do sada je industrijalizirani sjever bio daleko ispod pružanja dogovorenog cilja UN-a od 100 milijardi dolara godišnje od 2020. jugu.
W. Blokira Kyoto
Sunčeva svjetlost kroz oblake i pogled s vidikovca na Ginkaku-ji (Hram srebrnog paviljona) i T?gud? odozgo, Kyoto, Japan. (Basile Morin/Wikimedia Commons)
Unatoč rezoluciji Senata iz 1997. koja je blokirala sudjelovanje u Protokolu iz Kyota, administracija Billa Clintona ga je potpisala. Ali nikada nije poslan Senatu na ratifikaciju. Godine 2001. predsjednik George W. Bush rekao je da se SAD neće pridružiti protokolu. To nikada nije bilo obvezujuće za SAD
Između 2003. i 2007. Kongres je tri puta pokušao usvojiti Zakon o upravljanju klimom iz 2003., ali svaki put nije uspio. Zakon bi uveo obvezni sustav ograničenja i trgovine za stakleničke plinove iz sektora električne energije, transporta i proizvodnje, koji čine 85 posto američkih emisija.
Godine 2007. Kongres je barem uspostavio Program izvješćivanja o stakleničkim plinovima, koji zahtijeva da različiti gospodarski sektori prijave godišnje količine emisija ugljičnog dioksida.
Nakon izbora Baracka Obame za predsjednika 2008. godine, Bijela kuća poslala je Kongresu opsežan zakon o klimi i energiji. Zastupnički dom usvojio je američki Zakon o čistoj energiji i sigurnosti iz 2009. godine sa samo sedam glasova, ali ga Senat nije usvojio. Propali zakon stvorio bi sustav ograničenja stakleničkih plinova u cijelom američkom gospodarstvu.
Četiri druga glavna zakona predstavljena u Kongresu 2009. i 2010., koja bi uključivala ograničenje emisija, nisu postala zakon.
Ovi su prijedlozi većinom odbijeni od strane republikanskih zakonodavaca čija je glavna briga bio učinak na profit energetskog sektora. Brojni republikanski zastupnici otvoreno su izrazili nevjericu da ljudska aktivnost uzrokuje klimatske promjene.
Što ljudi iz SAD-a kažu
Prosvjed Ljudi protiv fosilnih goriva, Bijela kuća, 12. listopada 2021. (Frypie/Wikimedia Commons)
Prema jednom anketa objavljen prošlog tjedna.
Ispitanici su bili podijeljeni između demokrata i republikanaca, pri čemu je 89 posto prvih reklo da su klimatske promjene stvarne, dok samo 42 posto republikanaca vjeruje da jesu. Trideset i šest posto republikanaca negira klimatske promjene, prema anketi koju je proveo YouGov za The Guardian, Vice News, i Pokrivanje Climate Now.
Sveukupno, 70 posto Amerikanaca prihvaća globalno zatopljenje, a 60 posto ih je reklo da su naftne i plinske tvrtke "potpuno ili većinom odgovorne" za to.
Tri puta više demokrata nego republikanaca reklo je da su naftne i plinske tvrtke lagale o postojanju klimatskih promjena i njihovoj ulozi u njihovom stvaranju. Malo manje od polovice ispitanih republikanaca reklo je da naftne i plinske tvrtke nisu učinile ništa loše. Sve u svemu, 45 posto Amerikanaca reklo je da su naftne i plinske tvrtke lagale o uzroku klimatskih promjena i da ih treba pozvati na odgovornost.
Stanovništvo SAD-a općenito ima tri puta veću vjerojatnost da će poreći klimatske promjene nego mnoge druge zemlje, poput Britanije i Japana. Nedavno istraživanje klimatologa pokazalo je da se 99.9 posto njih slaže da je globalno zatopljenje uzrokovano ljudskom aktivnošću.
Neprekidni napori Kongresa
američki Kapitolij. (Johnny Silvercloud/Flickr)
U 2012., Zakon o standardu čiste energije predstavljen je u Kongresu, ali je nikada otišao na glasovanje.
Četiri godine kasnije, Klub za klimatska rješenja osnovan je u Zastupničkom domu kako bi educirao članove Doma o "ekonomski održivim opcijama za smanjenje klimatskih rizika i zaštitu gospodarstva, sigurnosti, infrastrukture, poljoprivrede, vodoopskrbe i javne sigurnosti naše zemlje." Bio je to prvi kokus takve vrste nakon 20 godina bavljenja Kongresa klimatskom politikom.
Nakon što su demokrati ponovno preuzeli kontrolu nad Zastupničkim domom 2019., najavljene su brojne klimatske inicijative, uključujući rezoluciju o Green New Dealu u oba doma (koja se još nije približila usvajanju) i formiranje odabranog odbora za klimatsku krizu u House, koji je izdao veliko izvješće o preporukama politike.
Senat je 2019. također osnovao svoj prvi Klub za klimatska rješenja. Trebalo im je 29 godina od prve klimatske akcije Kongresa.
I trebalo je do prosinca 2020. da Kongres usvoji svoj prvi veliki klimatski paket u 13 godina. Uključuje porezne olakšice i upućuje Agenciju za zaštitu okoliša da postupno smanjuje hidrofluorougljikovodike (HFC) tijekom razdoblja od 15 godina.
Biden je ove godine u Kongresu predstavio prijedlog zakona kojim bi se potrošilo 555 milijardi dolara na ambiciozne politike klimatskih promjena, ali ga zadržava jedan demokratski senator dok se Biden obraća na summitu o klimi u Glasgowu.
Praznih ruku u Glasgowu
(Pacifička zajednica)
Biden je stigao na globalni klimatski summit u Glasgowu bez odobrenja Kongresa za njegov ambiciozni klimatski zakon vrijedan 555 milijardi dolara koji bi mogao potkopati njegovu učinkovitost u uvjeravanju drugih svjetskih čelnika da poduzmu ozbiljne korake kako bi spriječili prijeteću klimatsku katastrofu.
Bidenov plan uključuje potpore, smanjenje poreza i druge politike usmjerene na smanjenje emisija stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene, a koje je Biden nazvao "egzistencijalnom prijetnjom".
Novac bi Amerikancima olakšao kupnju električnih automobila, izgradnju vjetroturbina i postavljanje solarnih ploča. Senator Joe Manchin (D-WV), buntovnik unutar Bidenove stranke koji je odustao od brojnih zakonodavnih inicijativa iz Bijele kuće, izbacio je ključne reforme električne industrije u iznosu od 150 milijardi dolara.
Budući da je Senat ravnomjerno podijeljen 50-50 između demokrata i republikanaca, svaki demokratski glas je ključan za usvajanje Bidenovog zakona. Kao Aaron White napisao u članku ponovno objavljenom u Vijesti konzorcija 24. listopada, “Manchin napravio Prošle godine 500,000 dolara iz tvrtke ugljena u vlasništvu njegova sina i preuzima više novca od fosilnih goriva nego bilo koji drugi senator«.
Nedostatak potpore Kongresa za njegovu klimatsku agendu sigurno će povećati skepticizam drugih svjetskih čelnika kada ih Biden pokuša uvjeriti u Glasgowu da se obvežu na nultu neto emisiju do 2050. Znanstvenici kažu da se temperatura Zemlje do tada ne može popeti iznad 2.0 stupnja do Izbjegavajte katastrofa. Summit u Glasgowu neki klimatski znanstvenici prikazuju kao posljednju nadu čovječanstva.
Kao drugi najveći svjetski emiter stakleničkih plinova, neuspjeh SAD-a da preuzme obvezujuće obveze za smanjenje tih plinova u domaćem zakonodavstvu otežava Bidenu da uvjeri druge veće emitere, poput Kine i Indije, da preuzmu slične obveze. Biden je priznao da je "prestiž Sjedinjenih Država na kocki" u Škotskoj.
Konferencija u Glasgowu smatra se najvažnijim klimatskim summitom od Pariza 2015. Tadašnji predsjednik SAD-a Barack Obama potpisao je sporazum kojim se SAD obvezuje na smanjenja, ali sporazum nije pravno obvezujući za potpisnike, kao što je domaće zakonodavstvo SAD-a.
Bivši predsjednik Donald Trump povukao je SAD iz Pariškog sporazuma. Biden, koji se usredotočio na klimatsku politiku više od bilo kojeg od svojih prethodnika (njegovo zakonodavstvo je šest puta veće od Obamine klimatske inicijative), nastoji nadvladati Trumpovu politiku. Potpisao je brojne izvršne naloge kojima se vraćaju klimatske politike koje Trump je smijenjen svojim izvršnim naredbama.
Ali predsjednik je ograničen u reformama koje može provesti takvim naredbama i treba da Kongres usvoji goleme klimatske politike, kao što je zakon od 555 milijardi dolara. Uz usvajanje tog zakona, SAD bi mogao smanjiti svoje emisije za 50 posto tijekom devet godina u odnosu na razine iz 2005., prema Bijeloj kući.
Izvršni nalozi
Biden potpisuje izvršnu naredbu. (Fotografija Bijele kuće)
Od 2009. američki predsjednici potpisivali su izvršne uredbe o politici klimatskih promjena koje nisu zahtijevale djelovanje Kongresa. Obama je u osam godina mandata izdao 263 izvršne uredbe, od kojih se 35 odnosilo na klimatske promjene. Mnoge od tih narudžbi pomogle su pojedinim 50 država da institut vlastite klimatske politike.
Kada je Trump postao predsjednik 2017., brzo je poništio Obamine naredbe svojim izvršnim naredbama. Ubio je šest Obaminih klimatskih naloga u jednom danu unutar dva mjeseca nakon što je postao predsjednik. "Današnjom izvršnom akcijom poduzimam povijesne korake za ukidanje restrikcija američke energije, poništavanje uplitanja vlade i poništavanje propisa koji ubijaju radna mjesta", rekao je Trump tog dana u ožujku 2017.
Trump je došao na dužnost obećavši pomoći industriji ugljena, nafte i plina, koje su regulirane Obaminim mjerama, a koje snažno lobiraju u Kongresu. Profitni motiv industrije fosilnih goriva doslovno guši svijet i otežava drugim velikim emiterima da preuzmu obveze koje SAD odbija preuzeti.
Jedna od Obaminih mjera koje je Trump poništio bio je plan iz 2015. za ograničavanje emisije ugljika iz elektrana. Postavila je cilj smanjiti svoje razine iz 2005. za 32 posto do 2030. godine.
Trump je također povukao SAD iz Pariškog sporazuma o klimi iz 2015. Nekoliko dana nakon što je Biden postao predsjednik, Biden se ponovno pridružio Pariškom sporazumu, prestao bušiti naftu u Arktičkom nacionalnom rezervatu za divlje životinje i otkazao Keystone Pipeline. Također je poništio Trumpove izvršne uredbe o klimi.
Američki rekord
Općenito, kritičari su otkrili da su SAD imale porazne rezultate kada je riječ o borbi protiv klimatskih promjena, zemlja s posebnom odgovornošću kao drugi najveći emiter stakleničkih plinova.
Indeks ekološke učinkovitosti (EPI) Sveučilišta Yale Popisi SAD kao 24. najzelenija zemlja na svijetu. Danska, Luksemburg i Švicarska su prve tri. Kina, najveći svjetski emiter, br. 120 na listi.
Prema Climate Action Trackeru, izrađen Climate Analytics i New Climate Institute, Sjedinjene Države imaju ukupnu ocjenu klime "nedovoljno". Utvrđeno je da je "kritično nedovoljan" za financiranje klimatskih promjena. Njegove informacije o cilju neto nule do 2050. ocijenjene su kao "nepotpune". Ciljevi smanjenja emisija u SAD-u ocijenjeni su kao da ne čine pravičan udio u globalu.
Ukupna ocjena SAD-a poboljšala se otkako je Biden došao na dužnost s "kritično nedovoljnog".
Ravni povijesni trend
Pogled na emisije ugljičnog dioksida u SAD-u u proteklih 30 godina pokazuje da su od porasta od oko 6,100 metričkih tona godišnje 1990. do vrhunca od više od 7,000 metričkih tona 2007. godine, razine 2019. pale na oko 6,100 metričkih tona.
To znači da više od 30 godina nije bilo značajne promjene u količini plinova koji mijenjaju klimu i koje Sjedinjene Države ispuštaju u atmosferu.
To je neuvjerljiv i opasan rekord za izuzetnu naciju.
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, te brojne druge novine. Bio je istraživački novinar za Sunday Times Londona, a svoj profesionalni rad započeo je kao 19-godišnji stringer za The New York Times. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe
Uzimajući u obzir da samo 42 posto republikanaca uopće vjeruje da su klimatske promjene stvarne, čini se u osnovi nemogućim da se SAD ikada doista pozabavi tim problemom. Previše je Amerikanaca koji će se protiviti bilo kakvim rješenjima i slijediti psihopatskog morona poput Trumpa. Neće se popraviti, mislim da je to sada jasno. Valjda je barem simbolički dobro što se Biden pojavio i ponaša se kao normalno ljudsko biće, za razliku od Trumpa, a Rusija i Kina se uopće ne trude doći. Više od polovice globalnih emisija dolazi samo iz Kine, Rusije i Indije. Ako su republikanci pristali raditi na problemu s demokratima tijekom posljednjih 30 godina, zamislite koliki se napredak mogao postići. Činjenica da je postignut nulti napredak uglavnom je krivica republikanaca. Blokirali su svaki napredak i nastavit će glasati "ne" svakom zamislivom zakonu o ovom pitanju. Pa čak i ako se nekim čudom izglasaju neki bitni zakoni, čim se republikanci vrate na vlast, poništit će napredak čim to bude moguće. Stoga nikada neće biti rješenja za ovo, tužno ali istinito. Sjećam se da je u demokratskim debatama Jay Inslee rekao da će proglasiti izvanredno stanje prvog dana, to je razina hitnosti koja je potrebna.
Prijedlog zakona predsjednika Bidena daleko je od “ambicioznog”; uvelike je kratak po svim mjerama. A ovo je Joe Biden, čiji bi trikovi i prijevare nakon mnogih desetljeća kao moćnog političara koji je radio isključivo u interesu kapitala već trebali biti upoznati. Obećava nešto malo za ljevicu; ljevica zabrinuto poseže za njom kao losos za crvom na mamac; zatim ga smanjuje, smanjuje, smanjuje sve dok ne ostane malo ili ništa... što ljevica zagovara kao uspjeh. Prihvaća li kapital takve jadne otpatke? Vrijeme je da ljevica shvati da ako ne uspije preuzeti vlast za ljude, ništa se suštinski neće promijeniti sve dok na planeti ne bude više ništa što bi se moglo promijeniti.
Ovdje u SAD-u imamo visoke tarife za solarne panele zbog čega se instaliranje solarnih panela odvija sporije.
Obama je udario na solarnu energiju iz Kine visokim carinama, a zatim je Trump dodao vlastitu carinu na solarnu energiju koja trenutno iznosi 18% i trebala bi završiti u veljači 2022. ako Biden ne stane na put. Bidenova administracija razmatra povećanje ograničenja trgovine solarnom energijom, posebno iz Kine. Ovo ide u prilog industriji fosilnih goriva.
SAD je mogao educirati svoju javnost potpunim revizijama kućanstava i komercijalnih objekata u kombinaciji s energetsko-klimatskom naknadom i sustavom mjesečnih dividendi kako bi potaknuo nižu potrošnju kod svih.
Biden jednostavno želi da novi korporativni donatori dođu na njegova vrata za pune subvencije poput sindikata nuklearnog kriminala.
Ovaj je predsjednik bio još jedan neuspjeh u povjerenju ljudima od odgovora na COVID-19 gdje smo ubili simptome lošim lijekovima i lošijom terapijom do nebavljenja dugoročnom transportnom mobilnošću (brze nacionalne željeznice), nema organske i lokalizirane proizvodnje hrane, ne obveza da nema novih međudržavnih autocesta, visoke subvencije za električna vozila, ali bez kreditnih/federalnih popusta za e-bicikle i e-mopede i e-sit skutere i motocikle.
Ako ovi, takozvani, 'lideri' ne vide licemjerje svojih kratkoročnih postupaka u vezi s prisustvovanjem sastancima G20 i COP26, onda nisu sposobni voditi ili predavati o dugoročnim ekološkim pitanjima. Tisuće privatnih zrakoplova, konvoja vozila koja gutaju plin i gospodarstva koja su izravno odgovorna za onečišćenje planeta. Savršena prilika za primjer...
Ali umjesto toga, ovo je samo s*t show za mentalno zaostale, nesposobne i korumpirane. Gubitak vremena, prostora i našeg kisika. Šale na naš račun, 'Idemo Brandon'.
Nije li to 'normalno'... Yanxi uvijek govore drugima što da rade, kada, gdje??? Uvijek ovaj dosadni 'radi kako ti kažem' stav dok daješ najlošiji primjer.
S obzirom da su američki domorodački (starosjedilački) stanovnici uspješno nastanjivali kontinente – i sjeverne i južne, više od jedanaest tisuća godina, prije nego što ih je otkrila izuzetnost Zapada; pažnja koja se pridaje nekim pravovremenim Izrekama, vrlo je prikladna – sada više nego ikad, s obzirom na klimu neoliberalne čovjekove mudrosti koja stalno opada u postpovijesnoj budućnosti Umjetne inteligencije (AI), koja čeka:
“Tek kada posljednje stablo bude posječeno, posljednja riba ulovljena i posljednji potok otrovan, shvatit ćemo da ne možemo jesti novac.”
“Unutar svih nas se bore dva vuka. Prvi je zao, drugi je dobar… Koji će vuk pobijediti? Onaj kojeg hraniš."
“Tražite mudrost, a ne znanje. Znanje je iz prošlosti, mudrost je iz budućnosti.
“Manji je problem biti siromašan nego biti nepošten.”
"Uzmi samo ono što ti treba i ostavi zemlju onakvu kakvu si je zatekao."
“Više nije dovoljno dobro vapiti mir, moramo djelovati mir, živjeti mir i živjeti, u miru.”
“Kad se čovjek udalji od prirode, srce mu otvrdne.”
“Ne treba mnogo riječi da bi se govorila istina.”
[Čini se da je čak i Khalil Gibran bio na neki način plagijator. Ili, možda samo veliki umovi misle slično, unatoč tisućljećima razdvojenosti unutar beskonačnosti univerzalne svijesti u prostor-vremenu:
“Zapamtite da vaša djeca nisu vaša, već vam ih je posudio Stvoritelj.”]
"Što je život? To je bljesak krijesnice u noći. To je dah bizona zimi. To je kao mala sjena koja trči preko trave i gubi se u zalasku sunca.”
Iluzija da je drugačije, samo je zlo potencijalnih aspekata u iskrivljenom svemoćnom egu koji je preuzeo prevagu, i glumi obmanu, na štetu cijelog čovječanstva.
Zašto je to tako, zašto niti domaći, niti strani filozofi ili mudraci, kroz stoljeća nisu naišli na lijek vječna je nedoumica!
Nisu li to pojmovi ono što sustavi vjerovanja slijepe vjere uopće predstavljaju?