Ljudi koji su se nasukali na moru ili čame u izbjegličkim kampovima diljem svijeta dobrodošli su samo ako služe kao politički kapital, piše Ramzy Baroud.
By Ramzy Baroud
Zajednički snovi
Ljezik je politika, a politika je moć. Zbog toga je zlouporaba jezika posebno zabrinjavajuća, osobito kada cijenu plaćaju nevini i ranjivi.
Ratovi u Siriji, Libiji, Afganistanu i drugim bliskoistočnim, azijskim i afričkim zemljama posljednjih su godina rezultirao u jednoj od najvećih humanitarnih katastrofa, vjerojatno neviđenoj od Drugog svjetskog rata. Umjesto da razviju jedinstvenu globalnu strategiju koja stavlja dobrobit izbjeglica u ovim sukobima kao glavni prioritet, mnoge su ih zemlje potpuno zanemarile, okrivile za vlastitu bijedu i, s vremena na vrijeme, tretirale ih kao da su kriminalci i odmetnici.
Ali to nije uvijek slučaj. Na početku sirijskog rata podrška sirijskim izbjeglicama smatrala se moralnim pozivom, za koji su se zalagale zemlje diljem svijeta, od Bliskog istoka do Europe, pa čak i šire. Iako često retorika nije bilo popraćeno akcijom, pomaganje izbjeglicama se, teoretski, smatralo političkim stavom protiv sirijske vlade.
Tada Afganistanci nisu bili faktor u zapadnom političkom diskursu o izbjeglicama. Zapravo, rijetko su ih doživljavali kao izbjeglice. Zašto? Jer, do 15. kolovoza — kada su talibani ušao glavni grad, Kabul — većina onih koji su bježali iz Afganistana viđena je prema drugoj klasifikaciji: migranti, ilegalni imigranti, ilegalni stranci, i tako dalje. Još gore, ponekad su bili opisan kao paraziti koji iskorištavaju međunarodne simpatije prema izbjeglicama, općenito, i Sirijcima, posebno.
Pouka je da su Afganistanci koji su bježali iz ratom razorene zemlje okupirane od strane SAD-a bili od male političke koristi svojim potencijalnim zemljama domaćinima. Čim je Afganistan pao u ruke talibana, a SAD, zajedno sa svojim NATO saveznicima, bio prisiljen napustiti zemlju, jezik se odmah promijenio, jer tada su izbjeglice služile političkoj svrsi.
Primjerice, talijanska ministrica unutarnjih poslova Luciana Lamorgese jedna je od prvih koja je zagovarala potrebu europske potpore afganistanskim izbjeglicama. Ona rekao “Forum Europske unije o zaštiti Afganistanaca” 8. listopada, da će Italija raditi sa svojim saveznicima kako bi osigurala da Afganistanci koji bježe mogu doći do Italije preko trećih zemalja.
Licemjerje je ovdje opipljivo. Italija je, kao i druge europske zemlje, učinila sve kako bi spriječila dolazak izbjeglica na svoje obale. Njegove su politike uključivale prevencija izbjegličkih brodova koji su se nasukali u Sredozemnom moru kako bi stigli do talijanskih teritorijalnih voda; the finansiranje i osnivanje izbjegličkih kampova u Libiji — često opisan kao “koncentracijski logori” — za smještaj izbjeglica koje su “uhvaćene” u pokušaju bijega u Europu; i, konačno, kazneni progon talijanskih humanitarnih radnika, pa čak i izabranih dužnosnika koji su se usudili pružiti ruku izbjeglicama.
Bivši gradonačelnik osuđen
Posljednja žrtva kampanje talijanskih vlasti za obračun s izbjeglicama i tražiteljima azila bio je Domenico Lucano, bivši gradonačelnik Riacea u južnoj talijanskoj regiji Kalabriji, koji je osuđen od strane talijanskog suda Locri na preko 13 godina zatvora zbog “nepravilnosti u upravljanju tražiteljima azila”. Presuda je također uključivala kaznu od 500,000 eura za vraćanje sredstava dobivenih od EU i talijanske vlade.
Koje su to "nepravilnosti"?
“Mnogi migranti u Riaceu dobili su općinske poslove dok je Lucano bio gradonačelnik. Napuštene zgrade u tom području obnovljene su europskim sredstvima kako bi se osigurao smještaj za useljenike,” Euronews izvijestio.
Odluka se posebno svidjela krajnje desnoj stranci Lega. Šef Lege, Matteo Salvini, bio je ministar unutarnjih poslova Italije od 2018. do 19. godine. Tijekom njegova mandata mnogi su ga zgodno okrivljavali za nečuvenu talijansku politiku protiv imigranata. Naravno, vijest o Lučanovoj presudi bila je dobrodošla od Lega i Salvinija.
Međutim, samo se retorika promijenila otkako je novi talijanski ministar unutarnjih poslova Lamorgese preuzeo dužnost. Istina, jezik protiv izbjeglica bio je daleko manje populistički i svakako manje rasistički — osobito u usporedbi sa Salvinijevim uvredljiv jezik prošlosti. Neprijateljska politika prema izbjeglicama ostala je na snazi.
Za očajne izbjeglice koje u tisućama prelaze u Europu malo je važno oblikuje li talijansku politiku Lamorgese ili Salvini. Ono što im je važno je njihova sposobnost da dođu do sigurnijih obala. Nažalost, mnogi od njih to ne čine.
Uznemirujuće prijaviti objavljena od strane Europske komisije, 30. rujna, pokazala je zapanjujući učinak političkog neprijateljstva Europe prema izbjeglicama. Više od 20,000 migranata umrlo je utapanjem dok su pokušavali prijeći Sredozemno more na putu prema Europi.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška CN-ovi Jesen Fund Drive!
“Od početka 2021. u Sredozemnom moru umrlo je ukupno 1,369 migranata”, navodi se također u izvješću. Zapravo, mnogi od njih su umrli tijekom međunarodne pomame koju je zagovarao Zapad da se 'spaše' Afganistanci od Talibana.
Budući da afganistanske izbjeglice predstavljaju znatan dio svjetskih izbjeglica, posebno onih koji pokušavaju prijeći u Europu, može se pretpostaviti da su mnogi od onih koji su stradali u Sredozemnom moru također bili Afganistanci. Ali zašto Europa pozdravlja neke Afganistance dok drugima dopušta da umru?
Politički jezik nije skovan nasumično. Postoji razlog zašto one koji bježe u potrazi za sigurnošću nazivamo "izbjeglicama" ili "ilegalnim imigrantima", "ilegalnim strancima", "bez dokumenata", "disidentima" i tako dalje. Zapravo, posljednji izraz, "disidenti", najpolitičniji je od svih.
U SAD-u, na primjer, Kubanci koji bježe iz svoje zemlje gotovo su uvijek politički "disidenti", budući da sama fraza predstavlja izravnu optužnicu protiv kubanske komunističke vlade. Haićani, s druge strane, nisu politički "disidenti". Oni teško da su "izbjeglice", jer se često prikazuju kao "ilegalni stranci".
Takav se jezik uobičajeno koristi u medijima i od strane političara. Isti izbjeglica u bijegu mogao je više puta promijeniti status tijekom trajanja svog bijega. Sirijce su nekoć dočekali u tisućama. Sada se smatra da jesu politička opterećenja svojim zemljama domaćinima. Afganistanci su cijenjeni ili obezvrijeđeni, ovisno o tome tko je na čelu zemlje. Oni koji su bježali ili bježali od američke okupacije rijetko su bili dobrodošli; oni koji bježe od talibanske vladavine doživljavaju se kao heroji kojima je potrebna solidarnost.
Međutim, dok smo mi zaokupljeni manipuliranjem jezikom, postoje tisuće onih koji su nasukani na moru i stotine tisuća koji čame u izbjegličkim kampovima diljem svijeta. Oni su dobrodošli samo ako služe kao politički kapital. U suprotnom, oni ostaju 'problem' s kojim se treba pozabaviti — žestoko, ako je potrebno.
Ramzy Baroud je novinar i urednik časopisa Palestinska kronika. Autor je pet knjiga uključujući: Ovi lanci će biti slomljeni: palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima (2019), Moj otac je bio borac za slobodu: neispričana priča Gaze(2010) i Druga palestinska intifada: Kronika narodne borbe (2006). Dr. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik na Centar za islam i globalna pitanja (CIGA), Sveučilište Zaim u Istanbulu (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša
Jesen Fund Drive!
Preuzeti odgovornost za izbjeglice značilo bi priznati da je Europa preko NATO-a bila ključna u stvaranju i održavanju krize. F..k NATO