James W. Carden kaže da bi veća autonomija EU bila dobra za Sjedinjene Države i svijet.
Olaf Scholz, čelnik njemačke Socijaldemokratske stranke, 2020. (Dirk Vorderstraße, Flickr, CC BY 2.0)
By James W. Carden
Globetrotter
JJoš uvijek nije jasno kakav će oblik poprimiti njemačka vladajuća koalicija nakon izbora 26. rujna, na kojima su socijaldemokrati (SPD), predvođeni ministrom financija Olafom Scholzom, osvojili nešto više od četvrtine glasati, na 25.7 posto. Odnos snaga u Njemačkoj sada drže Zeleni i Slobodni demokrati, koji su zajedno dobili više glasova od pobjedničkog SPD-a ili Kršćansko-demokratske unije, stranke njemačke kancelarke na odlasku Angele Merkel.
Ono što je sigurno jest da će Merkel nakon 16 godina na vlasti uskoro otići sa scene. Dakle, pitanje koje se sada postavlja je: Kakav će oblik poprimiti Europa nakon Merkel?
Svaki odgovor mora početi s pogledom na Elizejsku palaču, budući da bi francuski predsjednik Emmanuel Macron trebao postati najviši partner u francusko-njemačkom partnerstvu koje je upravljalo EU-om od njezina osnutka 1993.
Možda će doći do velikih promjena ako Macron bude motiviran uvredom koju su mu uputile Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija s AUKUS-om — novim trilateralnim osiguranjem savez — slijediti svoju često izricanu želju za europskom strateškom autonomijom. Kao što je nedavno primijetio bivši dužnosnik State Departmenta Max Bergmann, AUKUS služio za “osnaživanje dionika u Parizu koji se zalažu za mnogo hladnije odnose s Washingtonom i — oslanjajući se na Gaulističku tradiciju vanjske politike — žele biti saveznici sa Sjedinjenim Državama, ali ne nužno usklađeni u ključnim pitanjima vezanim uz Rusiju i Kinu.”
Francuska preuzima šest mjeseci rotirajuće predsjedništvo EU-a 1. siječnja 2022., no čini se da već raste potpora bližoj vojnoj integraciji unutar EU-a. Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell 2. rujna primijetio, "jasno je da potreba za više europske obrane nikada nije bila tako očita kao danas - nakon događaja u Afganistanu." U međuvremenu, izneseni su prijedlozi za stvaranje snaga za brzo djelovanje od 5,000 vojnika.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, centar lijevo, s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel na sastanku NATO-a 2018. (NATO, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Američki dužnosnici dugo su pokušavali zaustaviti svaki korak prema autonomnoj europskoj obrambenoj sposobnosti. A Macron ima povijest oštrog kritiziranja Atlantskog saveza i onoga što ima tekstu kao “uvezeni neokonzervativizam” njegovih neposrednih prethodnika, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea.
Macron nekad slavan promatranom da je NATO u "moždanoj smrti" i imenovao bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova Huberta Védrinea da popuni francusku sjedalo o komisiji NATO-a koja je osnovana 2020. kako bi razmotrila budućnost saveza. Védrine ima opisan “američka želja za proširenjem NATO-a na Ukrajinu” kao “nesretna”.
Uspije li Macron uspostaviti neovisne europske obrambene snage, to bi umanjilo važnost NATO-a na kontinentu i dalo Sjedinjenim Državama priliku da preispitaju svoje obveze u EU-u, osobito ako američki predsjednik Joe Biden nastavi provoditi politiku političke izolacije i vojno obuzdavanje Kine.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša Jesen Fund Drive!
Veća autonomija EU bila bi dobra stvar za Sjedinjene Države i svijet. To bi čak moglo poslužiti kao prepreka novom hladnom ratu koji anglo-američki nacionalni sigurnosni establišment, čini se, namjerava voditi protiv Rusije. I zato to treba pozdraviti.
Uostalom, bivši američki predsjednik Dwight “Ike” Eisenhower, među ostalim arhitektima poslijeratnog svijeta, nikada nije želio da SAD trajno subvencionira europski obrambeni kišobran. Nadalje, malo je entuzijazma u europskoj javnosti za novi hladni rat Sjedinjenih Država protiv Rusije i Kine, kao nedavno pregled potvrđuje Europsko vijeće za vanjske odnose.
Pobijedi li Marcon na francuskim predsjedničkim izborima u proljeće 2022., ne bi bilo nerazumno očekivati da bi mogao udvostručiti svoje golističko protivljenje atlantizmu. U iznenađujućem slučaju gubi od Marine Le Pen, jedan treba očekivati još radikalniji raskid s anglo-sferom.
Kako sada stvari stoje, čini se da bi Europa nakon Merkel konačno mogla vidjeti kako Europljani stoje sami.
Ike bi to odobrio.
James W. Carden je pisac na Globetrotteru i bivši savjetnik američkog State Departmenta. Prethodno je bio autor priloga o vanjskim poslovima na Nacija, a njegov se rad također pojavio u Quincy Institutu Odgovorna državna letjelicaje američki konzervativac, Asia Times, I više.
Ovaj članak je proizveo Globetrotter u suradnji s Američki odbor za američko-ruski sporazum.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša
Jesen Fund Drive!
Donacije sigurno sa PayPal
Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Ne vidim kako sve veća militarizacija i sve agresivnija vanjska politika EU-a trebaju pomoći bilo kome osim proizvođačima oružja iz EU-a! Nitko od ljudi koji to zagovaraju - uz moguću iznimku Macrona - ne pokazuje bilo kakav znak želje za smanjenjem NATO-a; oni žele oružane snage EU-a i operacije "izvan područja" DODAT, a ne UMJESTO postojećih snaga SAD-a/NATO-a. I većina njih bili su barem voljni sudionici, ako ne i aktivni promicatelji, svih imperijalističkih avantura u koje su se NATO i SAD nedavno upustili. Francuska i Britanija od početka su sudjelovale u pokušaju rušenja sirijske vlade. A Francuska, Britanija i Italija, a ne toliko SAD, bile su te koje su prvobitno pokrenule napad na Libiju.
Ne volim Macrona, ali smatram da je ovaj dio njegove politike puno praktičniji od onoga koji već pokazuje neuspjeh. EU ropski slijedi SAD čak i na vlastiti gubitak, npr. sankcije Rusiji. Što se tiče "ako američki predsjednik Joe Biden nastavi provoditi politiku političke izolacije i vojnog obuzdavanja Kine", sa "saveznicima" poput Ukrajine, naravno, kakva je vjerojatnost za mir i sklad za bilo koga? Kako nas navodna zaštita Europe čini sigurnijima, dok nas američke nuklearne bombe posvuda čine metama, ako doista postoji skriveni neprijatelj? Budući da je UK izvan EU-a, rusofobija je smanjena osim u baltičkim državama, Poljskoj i Litvi, tako da je to dobar početak za veću suradnju. Više trupa sigurno nije potrebno!!
Mislim da je prva stvar koju EU treba procijeniti za što su joj uopće potrebne snage za brzo djelovanje. Tko će ih napasti? Purica? Libija? Rusija? Naravno, svi će reći Rusija, ali Rusija nema povijest napada na Europu kao što Europa napada Rusiju i upravo su u ovom trenutku u procesu razdruživanja s EU-om. Ne bih se nimalo iznenadio da Rusija napusti PACE. Koja je svrha svih ovih hipernaoružanih vojski osim biti u kontinuiranoj rundi ratnih igara vježbajući invaziju na Rusiju, uništavajući sela i općenito zastrašujući stanovništvo?
Vidjeli smo do čega vodi jednopolarni svijet. Izreka, "moć kvari i apsolutna moć kvari apsolutno," ne može biti istinitija. Veliki američki eksperiment pokazao je upravo to. Sve što je koncentrirana moć učinila bilo je poticanje ideologije zero/sum koja nas je dovela do ponora s klimatskim promjenama i nesrećama mržnje i rata.
Pobjeda/pobjeda u istinski multipolarnom svijetu jedini je put koji vidim u održivu budućnost za čovječanstvo na ovom planetu. Nažalost, glavna prepreka tome je jedna, ranije “nezamjenjiva nacija” koja je, čini se, spremna cijelo čovječanstvo baciti pod autobus u refleksnom izljevu bijesa zbog toga što ne ide po svome. Bila je to duga jesen, ali evo nas.
Ne želim više vidjeti nikakvu vojsku, ali svaki potez za promicanje neovisne Europe kao jednog od svjetskih “polova” je dobrodošao.
Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell istaknuo je, "jasno je da potreba za više europske obrane nikada nije bila tako očita kao danas - nakon događaja u Afganistanu." U međuvremenu, izneseni su prijedlozi za stvaranje snaga za brzo djelovanje od 5,000 vojnika.
-
Ovo me podsjeća na karikaturu iz razdoblja Carterove administracije. POTUŠ baca zečeve iz helikoptera, a ispod zbor gospode u odijelima moli: Gospodine predsjedniče, to je trebala biti snaga za brzo djelovanje, a ne zec!
Gdje bi i kako te Europske snage za brzo reagiranje reagirale? Je li intervenirati u Afganistanu u slučaju da nova vlada na neki način ne uspije, a sreća bi bila da bi europske snage mogle djelovati brzo, odlučno i brzo bez ikakve koordinacije sa SAD-om? Je li to neki novi trop za Comedia del Arte? Ili trupe? Ili zečevi?
Pitanje nije što bi radile Europske snage za brzo reagiranje. Bio bi to početak formiranja kombiniranih Europskih obrambenih snaga koje bi brojčano brzo rasle (poput zečeva) i isključile UK.