Konkurirajući sustavi moći podijeljeni su između alternativa koje proširuju društvene i političke podjele — i povećavaju potencijal za nasilne sukobe.
Američki Capitol ograđen je krajem siječnja. (Ted Eytan, Flickr)
By Chris Hedges
ScheerPost.com
TKonkurirajući sustavi moći u Sjedinjenim Državama podijeljeni su između oligarhije i autokracije. Druge alternative nema. Ni jedno ni drugo nisu ugodni. Svaki ima osebujne i neukusne karakteristike. Svaki od njih na riječima govori o fikcijama demokracije i ustavnih prava. A svaki od njih pogoršava sve veći društveni i politički jaz i potencijal za nasilne sukobe.
Oligarsi iz establišmenta Republikanske stranke - ličnosti poput Liz Cheney, Mitta Romneya, Georgea i Jeba Busha i Billa Kristola - udružili su snage s oligarsima u Demokratskoj stranci kako bi prkosili autokratima u novoj Republikanskoj stranci koji su se udružili u kult- poput mode oko Donalda Trumpa ili, ako se ponovno ne kandidira za predsjednika, njegovog neizbježnog frankensteinovskog dvojnika.
(Izvorna ilustracija Mr. Fish)
Savez republikanskih i demokratskih oligarha razotkriva burlesku koja je karakterizirala stari dvostranački sustav, gdje su se vladajuće stranke borile oko onoga što je Sigmund Freud nazivao "narcisizmom minornih razlika", ali su bile ujedinjene u svim glavnim strukturnim pitanjima uključujući golemu potrošnju na obranu, sporazumi o slobodnoj trgovini, smanjenje poreza za bogate i korporacije, beskrajni ratovi, vladin nadzor, izborni proces zasićen novcem, neoliberalizam, štednja, deindustrijalizacija, militarizirana policija i najveći zatvorski sustav na svijetu.
Liberalna klasa, bojeći se autokracije, spojila se s oligarsima, diskreditirajući i čineći nemoćnima uzroke i probleme za koje tvrdi da ih zagovara. Bankrot liberalne klase je važan, jer on učinkovito pretvara liberalne demokratske vrijednosti u prazne floskule koje oni koji prihvaćaju autokraciju osuđuju i preziru.
Tako je, primjerice, cenzura pogrešna, osim ako se ne cenzurira sadržaj prijenosnog računala Huntera Bidena ili ako se Donald Trump izbaci s društvenih mreža. Teorije zavjere su pogrešne, osim ako se te teorije, poput dosjea Steele i Russiagatea, ne mogu koristiti za nanošenje štete autokratu. Zlouporaba pravnog sustava i agencija za provođenje zakona za provođenje osobnih osveta je pogrešna, osim ako te osvete nisu usmjerene na autokrata i one koji ga podržavaju. Divovski tehnološki monopoli i njihove monolitne platforme društvenih medija nisu u pravu, osim ako ti monopoli ne koriste svoje algoritme, kontrolu informacija i doprinose kampanjama kako bi osigurali izbor oligarhovog predsjedničkog kandidata, Joea Bidena.
Perfidnost oligarha, maskirana pozivima na uljudnost, toleranciju i poštivanje ljudskih prava, često nadmašuje onu autokracije. Trumpova je administracija, na primjer, protjerala 444,000 tražitelja azila prema naslovu 42, zakonu koji dopušta trenutačno protjerivanje onih koji potencijalno predstavljaju rizik za javno zdravlje i uskraćuje protjeranim migrantima pravo na traženje ostanka u SAD-u prije imigracije suditi.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. podrška Naši Jesen Fund Drive!
Uprava Bidena ne samo zagrljeni Trumpov nalog u ime borbe protiv pandemije, ali je izbacio više od 690,000 tražitelja azila otkako je preuzeo dužnost u siječnju. Bidenova administracija, nakon još jednog čudovišnog uragana izazvanog barem djelomično klimatskim promjenama, otvorila je 80 milijuna hektara za ulje i plin bušenje u Meksičkom zaljevu i pohvalio se da će prodajom proizvesti 1.12 milijardi barela nafte u sljedećih 50 godina. Bombardirao je Siriju i Irak, a na izlazu iz Afganistana ubio je 10 civila, uključujući sedmero djece, u napadu dronom.
Završio je tri programa pomoći za vrijeme pandemije, ukinuvši beneficije u okviru pomoći za nezaposlene u slučaju pandemije koje je dobilo 5.1 milijuna ljudi koji su radili kao slobodnjaci, u poslovnoj ekonomiji ili kao njegovatelji. Dodatnih 3.8 milijuna ljudi koji su primali pomoć iz hitne naknade za nezaposlene u slučaju pandemije za dugotrajno nezaposlene također su izgubili pristup svojim beneficijama. Oni se pridružuju 2.6 milijuna ljudi koji više ne primaju tjedni dodatak od 300 dolara i bore se nositi s padom mjesečne zarade od 1,200 dolara.
Zaboravljeni su Bidenovi razgovori u kampanji o podizanju minimalne plaće, oprostu studentskog duga, imigracijskoj reformi i pretvaranju stanovanja u ljudsko pravo. Istodobno, demokratsko vodstvo, zagovornici novog hladnog rata s Kinom i Rusijom, odobrilo je provokativne vojne manevre duž ruskih granica i u Južnom kineskom moru te ubrzalo proizvodnju svog dalekometnog nevidljivog bombardera B-21 Raider.
Elita moći
Joe Biden u kampanji za predsjednika u Tampi, Florida, 29. listopada 2020. (Adam Schultz, Biden za predsjednika, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)
Oligarsi dolaze iz tradicionalnog neksusa elitnih škola, naslijeđenog novca, vojske i korporacija, onih koje C. Wright Mills naziva "elitom moći". “Materijalni uspjeh”, primjećuje Mills, “njihov je jedini temelj autoriteta.”
Riječ oligarhija izvedena je iz grčke riječi "oligos" što znači "nekolicina", a oligos je taj koji vidi moć i bogatstvo kao svoje rođeno pravo, koje prenosi na svoju obitelj i djecu, kao što su primjeri Georgea W. Busha ili Mitta Romney. Riječ "autokracija" izvedena je iz grčke riječi "auto" što znači "ja", kao onaj koji vlada sam po sebi.
U raspadnutim demokracijama borba za vlast uvijek se vodi, kao što Aristotel ističe, između ove dvije despotske sile, iako ako postoji ozbiljna prijetnja socijalizma ili lijevog radikalizma, kao što je bio slučaj u Weimarskoj Republici, oligarsi sklapaju neugodan savez s autokratom i njegovim pristašama da ga slome.
Zbog toga je donatorska klasa i hijerarhija Demokratske stranke sabotirala kandidaturu Bernieja Sandersa (iako na političkom spektru Sanders nije radikal) i javno izjavila, kao što je to učinio bivši izvršni direktor Goldman Sachsa Lloyd Blankfein, da bi Sanders dobio kandidata podržali bi Trumpa. Savezništvo oligarha i autokrata rađa fašizam, u našem slučaju kristijanizirani fašizam.
Oligarsi prihvaćaju a promašaj morala probuđene kulture i politike identiteta, koja je antipolitika, da sebi daju izgled liberalizma, ili barem izgled prosvijećene oligarhije. Oligarsi nemaju pravu ideologiju. Njihov jednoumni cilj je zgrtanje bogatstva, otuda opscene količine novca koje su zgrnuli oligarsi kao što su Bill Gates, Elon Musk ili Jeff Bezos i zapanjujući iznosi profita koje su ostvarile korporacije koje su, u biti, orkestrirale zakonski bojkot poreza, prisiljavajući državu da poveća većinu svojih prihoda iz ogromnih državnih deficita, koji sada ukupno iznose 3 trilijuna dolara, i neproporcionalno oporezujući radničku i srednju klasu.
Oligarhije, koje bljuju saharinske pijetete i floskule, bave se lažima koje su često mnogo destruktivnije za javnost od laži narcisoidnog autokrata. Ipak, nepostojanje ideologije među oligarsima daje oligarhijskoj vladavini fleksibilnost koja nedostaje autokratskim oblicima moći. Budući da ne postoji slijepa odanost ideologiji ili vođi, u oligarhiji ima mjesta za ograničene reforme, umjerenost i one koji nastoje usporiti ili zaustaviti najočiglednije oblike nepravde i nejednakosti.
Dodvoravanje autokratu
6. siječnja 2021.: predsjednik Donald Trump obraća se pristašama u Washingtonu. (Glas Amerike, Wikimedia Commons)
Autokracija, međutim, nije savitljiva. Spaljuje ove posljednje ostatke humanizma. Temelji se isključivo na dodvoravanju autokratu, koliko god apsurdno bilo, i strahu da ga se ne uvrijedi. Zbog toga su se političari poput Lindseya Grahama i Mikea Pencea, barem dok on nije odbio poništiti izborne rezultate, bezobrazno i opetovano ponižavali pred Trumpovim nogama. Penceov neoprostivi grijeh ovjeravanja izbornih rezultata odmah ga je pretvorio u izdajicu. Jedan grijeh prema autokrati je jedan grijeh previše. Trumpove pristaše upali su u glavni grad 6. siječnja uzvikujući "objesite Mikea Pencea". Kao što je primijetio Cosimo de' Medici, "nigdje nam nije naređeno da opraštamo svojim prijateljima."
Političko i ekonomsko razvlašćenje koje je posljedica oligarhije infantilizira stanovništvo, koje u očaju gravitira demagogu koji obećava prosperitet i obnovu izgubljenog zlatnog doba, moralnu obnovu temeljenu na “tradicionalnim” vrijednostima i osvetu onima koji su žrtveni jarci za naciju. odbiti.
Jebeš Joea Bidena pjevao je cijeli restoran. pic.twitter.com/VtEBgPMuvO
— Lightspeed_Outlaw?? (@breakonthru234) 26. rujna 2021.
Odbijanje Bidenove administracije da se pozabavi dubokim strukturalnim nejednakostima koje muče zemlju već je zlokobno. U posljednjoj anketi Harvarda/Harrisa Trump je prestigao Bidena u rejtingu odobravanja, pri čemu je Biden pao na 46 posto, a Trump je porastao na 48 posto. Dodajte ovome izvješće Projekta o sigurnosti i prijetnjama Sveučilišta u Chicagu koji je otkrio da 9 posto Amerikanaca vjeruje da je "uporaba sile opravdana za vraćanje Donalda J. Trumpa na predsjedničku dužnost". Više od četvrtine odraslih slaže se, u različitim stupnjevima, pokazalo je istraživanje, da su "izbori 2020. pokradeni i da je Joe Biden nelegitiman predsjednik". Anketa pokazuje da 8.1 posto - 21 milijun Amerikanaca - dijeli oboje ova uvjerenja. Od 15 do 28 milijuna odraslih bi navodno podržalo nasilno svrgavanje Bidenove administracije kako bi se Trump vratio na mjesto predsjednika.
"Pobunjenički pokret više je mainstream, međustranački i složeniji nego što bi mnogi ljudi željeli misliti, što ne sluti na dobro za međuizbore 2022., ili što se toga tiče, za predsjedničke izbore 2024.", autori pišu u čikaškom izvješću.
Strah je ljepilo
Policijske fotografije Grigorija Zinovjeva nakon uhićenja 1934. (Wikimedia Commons)
Strah je ljepilo koje drži autokratski režim. Uvjerenja se mogu promijeniti. Strah ne. Što autokratski režim postaje despotskiji, to više pribjegava cenzuri, prisili, sili i teroru kako bi se nosio sa svojom endemskom i često iracionalnom paranojom. Autokracije, iz tog razloga, neizbježno prihvaćaju fanatizam. Oni koji služe autokraciji upuštaju se u sve ekstremnija djela protiv onih koje autokrat demonizira, tražeći autokratovo odobrenje i napredak u karijeri.
Osveta protiv stvarnih ili percipiranih neprijatelja jednostrani je cilj autokrata. Autokrat doživljava sadistički užitak u mučenju i poniženju svojih neprijatelja, kao što je to činio Trump kad je gledao rulju kako juriša na glavni grad 6. siječnja, ili, u ekstremnijem obliku, kao Josif Staljin kad se savijao od smijeha kao njegov potčinjeni su odglumili očajničko preklinjanje za njegov život osuđenog Grigorija Zinovjeva, nekoć jedne od najutjecajnijih osoba u sovjetskom vodstvu i predsjednika Komunističke internacionale, na putu do smaknuća 1936. godine.
Autokratski vođe, kako piše Joachim Fest, često su “demonske ništavnosti”.
“Umjesto osobina koje su ga izdigle iz mase, one kvalitete koje je dijelio s njima i čiji je reprezentativni primjer postavile su temelje za njegov uspjeh”, napisao je Fest o Adolfu Hitleru, riječi koje bi se mogle primijeniti na Trumpa. “Bio je inkarnacija prosječnog, 'čovjek koji je masama posuđivao svoj glas i kroz kojega su mase govorile'. U njemu su mase susrele same sebe.”
Autokrat, koji slavi grotesknu hiper-muževnost, projicira auru svemoći. On zahtijeva pokorno ulizivanje i potpunu poslušnost. Lojalnost je važnija od kompetencije. Laž i istina su nebitne. Izjave autokrata, koje u kratkim vremenskim razmacima mogu biti kontradiktorne, služe isključivo prolaznim emocionalnim potrebama njegovih sljedbenika. Nema pokušaja da se bude logično ili dosljedno. Nema pokušaja da se dođe do protivnika. Umjesto toga, postoji stalno raspirivanje antagonizama koji neprestano produbljuju društvene, političke i kulturne podjele. Stvarnost je žrtvovana za fantaziju. Oni koji dovode u pitanje fantaziju žigosani su kao nepopravljivi neprijatelji.
“Svatko tko želi vladati ljudima prvo ih pokušava poniziti, oduzeti im njihova prava i sposobnost otpora, sve dok pred njim ne postanu nemoćni poput životinja”, napisao je Elias Canetti u Gužve i moć od autokrata.
“On ih koristi kao životinje i, čak i ako im to ne kaže, u sebi uvijek sasvim jasno zna da mu jednako malo znače; kada razgovara sa svojim bližnjima, nazvat će ih ovcama ili govedima. Njegov krajnji cilj je ugraditi ih u sebe i isisati suštinu iz njih. Nije mu važno što od njih poslije ostane. Što je gore postupao s njima, to ih više prezire. Kad više nisu od koristi, rješava ih se kao izmeta, samo pazeći da ne zatruju zrak u njegovoj kući.”
Ironično, oligarsi su ti koji grade institucije ugnjetavanja, militariziranu policiju, nefunkcionalne sudove, mnoštvo antiterorističkih zakona koji se koriste protiv disidenata, vladajući kroz izvršne naredbe umjesto zakonodavnog procesa, opsežni nadzor i proglašavanje zakona koji poništavaju najosnovnija ustavna prava sudskom odlukom.
Stoga Vrhovni sud odlučuje da korporacije imaju pravo upumpavati neograničene količine novca u političke kampanje jer je to oblik slobode govora i jer korporacije imaju ustavno pravo podnijeti peticiju vladi. Oligarsi ne koriste te mehanizme ugnjetavanja s istom žestinom kao autokrati. Koriste ih naizmjenično i stoga često neučinkovito. Ali oni stvaraju fizičke i pravne sustave ugnjetavanja tako da autokrat, pritiskom na prekidač, može uspostaviti de facto diktaturu.
Autokrat nadzire golu kleptokraciju umjesto skrivene kleptokracije oligarha. No, diskutabilno je je li profinjenija kleptokracija oligarha išta gora od sirove i otvorene kleptokracije autokrata. Privlačnost autokrata je u tome što, dok bježi od javnosti, zabavlja gomilu. Orkestrira angažirane spektakle. On daje oduška, često kroz vulgarnost, raširenoj mržnji vladajućih elita. On daje mnoštvo fantomskih neprijatelja, obično slabih i ranjivih, koji se pretvaraju u neosobe. Njegovi sljedbenici dobivaju dozvolu za napad na te neprijatelje, uključujući bespomoćne liberale i intelektualce koji su jadni privjesak oligarhijskoj klasi. Autokracije, za razliku od oligarhija, čine angažirani politički teatar.
Moramo prkositi oligarsima kao i autokratima. Ako ponovimo kukavičluk liberalne klase, ako se prodamo oligarsima kao način da otupimo uspon autokracije, diskreditirat ćemo temeljne vrijednosti civilnog društva i potaknuti samu autokraciju koju nastojimo poraziti. Despotizam, u svim svojim oblicima, je opasan. Ako ništa drugo ne postignemo u borbi protiv oligarha i autokrata, spasit ćemo barem svoje dostojanstvo i integritet.
Chris Hedges novinar je dobitnik Pulitzerove nagrade koji je 15 godina bio strani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef ureda za Bliski istok i šef ureda za Balkan. Prethodno je radio u inozemstvu za Dallas Morning News, Kršćanski znanstveni monitor i NPR. Voditelj je emisije RT America nominirane za nagradu Emmy “On Contact”.
Ova kolumna je iz Scheerposta, za koju piše Chris Hedges redovita kolona. Kliknite ovdje da se prijavite za upozorenja e-poštom.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. podrška CN-ovi
Jesen Fund Drive!
Donacije sigurno sa PayPal
Ili sigurno putem kreditne kartice or provjeriti by klikom crveni gumb:
Pad republike SAD-a paralelan je s padom rimske republike na zanimljive načine. Možda smo već prerasli u prikrivenu autokraciju, s tobožnjim izborima, sudskim sustavom itd. Trump je naš Kaligula.
Sve pohvale SheerPostu i ConsortiumNewsu za objavljivanje još jednog informiranog i ilustrativnog eseja Chrisa Hedgesa.
Ova uvjerljivo napisana komparativna razlika između oligartskog i autokratskog despotizma, kao i načina na koji jedan nastaje iz drugoga, zahtijeva da bude što je moguće šire raširena cijelom našem stanovništvu; od kojih većina, nažalost, nema pojma o ovom činjeničnom portretu društvenog i političkog vodstva našeg današnjeg društva.
Moja mala kost razdora je da mislim da su mnogi od postojećih oligarta, posebno oni unutar takozvane industrije financijskih usluga koji su prouzročili tako veliku štetu našem javnom gospodarstvu, trebali biti imenovani zajedno s Gatesom, Bezosom i Muskom . Ne sjećam se da je itko od ova tri oligarta bio umiješan u otuđivanje doslovno trilijuna dolara iz mirovinskih fondova državnih službenika ili stvaranje lažnih investicijskih instrumenata koji su srušili stambene zajmove milijuna građana. Ti oligarti su zaslužili da ih se spominje imenom?
Kao i obično,
Thom Williams
Hvala vam g. Hedges. Kao i obično, vaš je esej vrlo jasan i jednostavan.
Mislim da se te dvije stranke mogu kvalificirati kao kultovi. Svaki je stvorio vlastitu 'stvarnost' koja nema mnogo veze sa stvarnom stvarnošću i agresivno kontrolira razmišljanje svojih sljedbenika. Svaki je stvorio svoj vlastiti vokabular, redefinirajući uobičajene riječi u svrhu stvaranja podjela i postavljanja granica između "njih" i "nas". U svakoj se vođe tretiraju kao bogovi – nepogrešivi i izuzeti od ograničenja koja se odnose na druge. Autsajderi se demoniziraju i okrivljuju za sve nevolje koje zadese stado. Vođe obiju skupina razbacuju obećanja o boljem životu svojim stadima, nudeći simboličke darove vjernicima, dok skupljaju sve kolektivne resurse grupe za sebe i postupno tjeraju stado u uništenje za 'više dobro'.
Super stvar.
Rezultirajuća politika se koristi dopuštajući svakoj strani da olakša postojanje one druge, što zauzvrat rezultira potporom Duboke države. U pravu ste u svom objašnjenju "Tko su oni".
Ali vjerujte mi da ne postoji velika skupina Amerikanaca koja ima sposobnost održati ovu prijevaru bez da im viši autoritet pogleda preko ramena. Pogotovo kada imaju koncentraciju bogatstva promatranu u DC-u.
Duboka država, kako je mi zovemo, čvrsto je povezana sa zemljama diljem svijeta, međunarodna povremena skupina i nema odanosti nijednoj zastavi. To je korporativna stvar.
Hvala LML i Vijesti o konzorciju
"Ako ponovimo kukavičluk liberalne klase, ako se prodamo oligarsima kao način da otupimo uspon autokracije, diskreditirat ćemo temeljne vrijednosti civilnog društva i potaknuti samu autokraciju koju nastojimo poraziti."
Davno smo se prodali oligarsima dopustivši dvjema političkim strankama, od kojih svakoj vladaju oligarsi, da dominiraju našim političkim sustavom. Vrhovni sud, sastavljen od oligarha, zatim je zabetonirao njihovu postojanost dopustivši im da potroše bilo koju količinu novca da kupe naše izbore.
Kako autokrat od straha može 'jednim pritiskom prekidača uspostaviti diktaturu' ako njegove tri glavne obavještajne agencije, njegovi generali i većina MSM-a svi zajedno rade protiv njega?
Nije teško. Da je Josif Staljin još živ, mogao bi držati lekcije. Umjesto da koristi "moć novčanika", ovladao je "snagom čišćenja".
Remek djelo informativnog realityja o pravoj Americi današnjice!
Mislim da je došlo do tipfelera u vezi Zinovjeva. Ako je pogubljen 1926., kako je mogao biti uhićen 1934.?
Samo tako, gospodine Hedges! Vi ste jedan od najhrabrijih govornika istine i moj heroj već dugi niz godina!
I hvala CN-u na tiskanju članka!
Povjesničar o katastrofi poplave u Johnstownu koju sam čuo intervjuirati, naglasio je da je najveća lekcija tragedije bila ne vjerovati moćnim elitama, da ih nije briga za obične ljude. Iako su se šuškale i tvrdile da će brana jednog dana puknuti, većina ljudi je vjerovala da bogati pljačkaši i oligosi koji su sve kontrolirali neće dopustiti da se nešto loše dogodi. No dopustili su da jezero koje je formirala brana postane preduboko za rekreacijske aktivnosti njihovih lovačkih i ribolovnih klubova, ne mareći za neizvjesnu situaciju. Čak su postavili i metalne rešetke preko preljeva kako bi njihova ukrcana riba ostala na mjestu, koja je zahrđala i nije se mogla ukloniti na vrijeme da se zaustavi prodor. Zatim su pale jake kiše i nastala je užasna katastrofa. A nakon što se voda povukla, pljačkaši su mrtvacima odrezali prste kako bi ukrali nakit dok ih osvetnici nisu objesili. Mislim da današnji razbojnici sada dopuštaju da se klimatske promjene nekontrolirano ubrzaju i ne mare što nam one uništavaju živote. Oni održavaju uglavnom cionističke ratove, koristeći porezne dolare radničke klase, ne mareći za smrt i PTSP koje uzrokuje. Zatim u ovoj jadnoj močvari ostajemo da se brutalno borimo jedni s drugima i optužujemo jedni druge, na zabavu elita.
Mi smo za milijardere samo, kako je istaknuo Canetti, ovce i goveda.
Oprosti, Aarone, okrivljavanje problema žrtvenih jaraca poput "cionista" diskreditira sve ostalo što kažeš.
Vrlo primjeren primjer. Nažalost, ne vjerujem da će se nešto promijeniti, ali moramo nastaviti pokušavati. Cionistima se ne smije dopustiti da pobijede.
Malo lakomislenosti o ovoj temi straha, posebno prije nego što ostavim svoj otrežnjujući komentar.
Grigorij Zinovjev izgleda prilično dobro 1934. Staljin i oni prljavi Rusi, nakon što su ga osudili i pogubili 1926. imali su drskosti ponovno ga uhititi 1934. Prolly jer ih je Grigorij podsjetio na Ralpha Nadera.
Na mnogo ozbiljnijoj noti, podsjetio bih gospodina Hedgesa da dostojanstvo ne ispunjava prazan želudac, a integritet noću neće odagnati hladnoću.
Mora da pripadam tom "nepopravljivom neprijatelju". Usidren sam u stvarnosti, vidim iste stvari koje g. Hedges ovdje opisuje na velikoj dubini i briljantnoj jasnoći. Ali podsjetio bih na mnogo svečaniju notu. Gospodine Hedges, da dostojanstvo ne ispunjava prazan želudac, a integritet noću neće odagnati hladnoću.
Mladi preuzimaju populaciju i imaju puno energije.
Ovo je velika zemlja naseljena velikim brojem ljudi koji, čini se, uopće ne znaju zašto su u škripcu u kojem se nalaze. Kad dođu hladnoća i glad, što će sigurno biti, prave kukavice, oni koji imaju sredstva da spriječe tu hladnoću i glad, ali odbijaju, platit će cijenu za mržnju i pohlepu koju su dali "izgubljenim u vremenu" tvrdoglavim gnjevnim pogaženim masama.
A oni su tvrdoglavi i ljuti!
Pretpostavljam da vrlo malo njih u DC-u zapravo ima želudac za ono što bi na kraju mogli uzrokovati ovdje u dobrom starom SAD-u A.
Možda ono što treba učiniti je da oni od koristi koji namjeravaju prkositi korumpiranim silama koje postoje pošalju ovu poruku propasti onima koji glume liberalizam. Ne vidim liberale među demokratima, vidim iste lažnjake koje Chris ovdje opisuje. Demokrati koji izgledaju previše spremni uzeti novac i kandidirati se.
Hej, Joe, Nancy i družina, ovo će učiniti užasnu optiku, glupane!
Samo kažem!
Hvala CN
Uvijek sam govorio da Trump sa svojim prethodnicima i nasljednikom ima više toga zajedničkog nego razlika. Samo je odbacio masne manire i prijevare koje su skrivale ružnu stvarnost onoga što SAD jest. Učinio je uslugu civiliziranom svijetu i pritom razotkrio njihove vođe kao užasne poslušne vazale.