Novi dokazi u proteklom desetljeću doveli su do istrage UN-a o vjerojatnom atentatu na drugog šefa UN-a, ali američke, britanske i južnoafričke obavještajne službe odbijaju zahtjeve UN-a da se deklasificiraju dosjei kako bi se došlo do istine.
Dag Hammarskjöld stigao je u Katangu na razgovore s vlastima Katange i belgijskim predstavnicima o povlačenju belgijskih trupa i raspoređivanju UN-ovih snaga. U zračnoj luci Elisabethville prije povratka u Leopoldville. 14. kolovoza 1960. (Fotografija UN-a)
Bivši predsjednik Harry Truman rekao je novinarima dva dana nakon smrti Daga Hammarskjölda 18. rujna 1961 da je glavni tajnik UN-a “bio na točki da nešto učini kad su ga ubili. Primijetite da sam rekao 'kada su ga ubili'.”
Misterij smrti drugog glavnog tajnika UN-a trajao je sve do 2011 knjiga Tko je ubio Hammarskjölda? britanska istraživačica Susan Williams, koja je otkrila nove dokaze koji su ukazivali na vjerojatnost da su američke, britanske i južnoafričke obavještajne službe imale prste u njegovoj smrti u zrakoplovnoj nesreći u Sjevernoj Rodeziji, današnjoj Zambiji. Bio je na putu da pregovara o prekidu vatre u separatističkom ratu Katange od Konga.
Williamsova otkrića dovela su do neovisnog povjerenstva koje je pozvalo UN da ponovno otvori svoju istragu ubojstva iz 1962., koja je završila javnom presudom. "Mogućnost ... da je zrakoplov bio ... prisiljen na spuštanje nekim oblikom neprijateljske akcije potkrijepljena je s dovoljno dokaza da zaslužuje daljnju istragu", zaključila je komisija.
Opća skupština UN-a 30. prosinca 2014. donijela je rezoluciju kojom se osniva skupina stručnjaka za ispitivanje novih dokaza i poziva države da deklasificiraju sve relevantne informacije. U srpnju 2015. komisija je izvijestila da je primila ograničenu suradnju od američkih i drugih obavještajnih agencija.
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon u to je vrijeme primijetio da "u nekim slučajevima države članice nisu dale suštinski odgovor, nisu uopće odgovorile ili su zadržale tajni status dotičnih dokumenata unatoč proteku vremena."
Do danas su SAD i druge vlade nastavile ometati istragu UN-a. Agencija za nacionalnu sigurnost kaže da ima dosjee, ali ih odbija predati, 60 godina nakon događaja. U studenom prošle godine, Promatrač u Londonu je otkrio da je belgijski pilot plaćenik, koji je poginuo 2007. godine, priznao prijatelju da je oborio Hammarskjöldov zrakoplov.
Vijesti konzorcija Urednik Joe Lauria napisao je seriju od tri članka za Wall Street Journal, uključujući prvu priču u Sjedinjenim Državama o novim dokazima. Ovdje ponovno objavljujemo seriju na 60. godišnjicu Hammarskjöldove smrti.
UN razmatra ponovno otvaranje istrage za 1961
Nesreća koja je ubila Daga Hammarskjölda
Pojavili su se novi dokazi o mogućem prekršaju
By
UJEDINJENI NARODI—Ujedinjeni narodi razmatraju ponovno otvaranje svoje istrage o misterioznoj zrakoplovnoj nesreći 1961. godine u kojoj je poginuo tadašnji šef UN-a Dag Hammarskjöld nakon što su se pojavili novi dokazi o mogućoj lažnoj igri.
Opća skupština UN-a vratila je slučaj na dnevni red u ožujku na preporuku glavnog tajnika Ban Ki-moona nakon više od pola stoljeća nagađanja da je zrakoplov švedskog diplomata ili sabotiran ili oboren.
Banova preporuka uslijedila je nakon izvješća neovisne Hammarskjöldove komisije, formirane 2012. uz sudjelovanje južnoafričkog pravnika Richarda Goldstonea. Izvješće u rujnu ukazalo je na mogućnost da Agencija za nacionalnu sigurnost i druge obavještajne agencije imaju snimljenu radio komunikaciju pilota plaćenika koji je navodno izveo zračni napad na zrakoplov glavnog tajnika.
NSA je rekla komisiji da nijedna od njezinih pretraga nije dala nikakav prikaz događaja oko pada zrakoplova. No, dodano je da su "locirana dva NSA dokumenta koja su povezana s događajem", koja je odlučila uskratiti.
G. Hammarskjöld na putu za Sjevernu Rodeziju—danas Zambiju—kada je njegov švedski putnički zrakoplov DC-6 upao u šumu 9 milja od zračne luke u gradu Ndola nešto iza ponoći 18. rujna 1961.
Planirao je pregovarati o mirovnom sporazumu s Moiseom Tshombeom, vođom separatističke pokrajine Katanga u novom neovisnom Kongu. G. Hammarskjöld se protivio da Katanga napusti Kongo, a UN-ove trupe su se borile protiv katanganskih plaćenika oko 100 milja daleko dok se g. Hammarskjöld spremao iskrcati.
UN, Rodezija i Švedska provele su odvojene istrage o nesreći. I Švedska i Rodezija zaključile su da je riječ o pogrešci pilota. Istraga UN-a iz 1962. godine završila je bez zaključka, zahtijevajući od glavnog tajnika da "obavijesti Opću skupštinu o bilo kakvim novim dokazima koji bi mu mogli skrenuti pozornost."
Pet desetljeća kasnije gospodin Ban je to i učinio.
Njegov zahtjev i suglasnost Glavne skupštine da se to stavi na dnevni red znači da će rasprava biti na datum koji još nije određen. Nakon toga bi se mogla izraditi rezolucija o ponovnom otvaranju istrage nakon koje bi uslijedilo glasovanje.
Izvješće Hammarskjöldove komisije mnoge je svoje nalaze temeljilo na knjizi iz 2011. godine Tko je ubio Hammarskjölda? britanske istraživačice Susan Williams.
"Mogućnost...da je zrakoplov bio...natjeran na spuštanje nekim oblikom neprijateljske akcije potkrijepljena je s dovoljno dokaza da zaslužuje daljnju istragu", stoji u izvješću.
Komisija je izvijestila o dokazima koji su prvi put izašli na vidjelo u knjizi Charlesa Southalla, bivšeg zapovjednika američke mornarice koji je radio na prislušnoj točki NSA-e na Cipru u noći nesreće. I komisija i gospođa Williams razgovarali su s gospodinom Southallom.
G. Southall je rekao Wall Street Journal pozvao ga je na posao u noći nesreće nadzornik koji mu je prenio zagonetnu poruku, govoreći mu da očekuje važan događaj. Njihov razgovor dogodio se oko tri sata prije nesreće. Kasnije je gospodin Southall rekao da je čuo presretanje pilota koji izvodi napad na avion gospodina Hammarskjölda. Rekao je da je prijenos presretnut sedam minuta prije nego što ga je čuo.
” 'Vidim transport koji dolazi nisko. Napravit ću trku',” gospodin Southall citirao je pilota u presretnutom razgovoru. “A onda možete čuti pucanje topova i on kaže: 'Iz njega izbija plamen. Pogodio sam ga.' I ubrzo nakon toga se srušio.”
Iako je Hammarskjöldova komisija od NSA-e tražila audiosnimku ili transkript onoga što g. Southall kaže da je čuo, g. Southall je za Wall Street Journal rekao da je presretanje zapravo napravila Središnja obavještajna agencija. CIA-a nije bila dostupna za komentar.
"Ovjerene snimke bilo koje takve priče iz kokpita ili radijskih poruka, ako se pronađu, pružile bi potencijalno uvjerljiv dokaz o tome što se dogodilo" avionu g. Hammarskjölda, navodi se u izvješću komisije.
Kao odgovor na zahtjev komisije u skladu sa Zakonom o slobodi informacija, State Department je objavio deklasificiranu depešu pronađenu u arhivama NSA-e koju je poslao tadašnji američki veleposlanik u Kongu, Edmund Gullion, dva dana nakon nesreće.
“Postoji mogućnost [g. Hammarskjölda] je oborio jedini pilot koji je uznemiravao operacije UN-a.” Identificirao je pilota kao belgijskog plaćenika Jana Van Risseghema, koji je umro 2007. godine.
Izvješće Komisije iznijelo je geopolitički kontekst u kojem su moćni interesi vidjeli Hammarskjöldovu obranu afričkog nacionalizma kao prijetnju. Federacija Rodezije i Nyasalanda te Južnoafrička Republika podržale su neovisnost Katangana kako bi pokrajina ostala kao tampon protiv južnog vala afričkog nacionalizma, navodi se u izvješću.
Belgijska rudarska tvrtka, Union Minière du Haut Katanga, podržao je neovisnost kako bi spriječio kongoansku nacionalizaciju bogatih izvora urana i kobalta u Katangi, rekla je komisija. U to je vrijeme Katanga opskrbljivala 80% zapadnog kobalta, koji se široko koristi u baterijama, mlaznim motorima iu medicinskoj industriji.
Uran iz te provincije korišten je u nuklearnim bombama na Hirošimu i Nagasaki, a čuvanje urana iz prosovjetskog Konga također je bio prioritet CIA-e, rekla je komisija.
Union Minière financirao je separatističku vladu Katange koja je angažirala stotine plaćenika da se bore protiv UN-ovih trupa u Katangi, rekla je komisija.
Mogućnost da je zrakoplov oboren pokrenuta je ubrzo nakon pada. Međutim, ovo je bilo prvo otkriće da je tadašnji američki veleposlanik dao takvo objašnjenje i prvi put da je identificiran belgijski plaćenik.
Iskazi svjedoka stanovnika u blizini mjesta nesreće, ignorirani u UN-u i istrazi rodezijske vlade, koji su okrivili grešku pilota, čini se da potvrđuju zračni napad, kaže se u izvješću.
Nekoliko svjedoka, od kojih je neke intervjuirala komisija, izvijestilo je da su vidjeli još jedan mlažnjak kako puca na avion gospodina Hammarskjölda. Rodezijska vladina komisija bjelačke manjine odbacila je izvješća kao nepouzdana.
Američki šef sigurnosti UN-a, Harold Julien, koji je preživio nesreću šest dana, rekao je liječnicima za eksploziju u UN-ovom zrakoplovu. Ali i to je odbačeno od strane rodezijske istrage.
I knjiga i komisija pokrenuli su pitanja o tome jesu li ti računi trebali biti odbačeni.
Ako UN ponovno otvori svoju istragu, mogao bi se pozabaviti neobjašnjivim detaljima koje navodi izvješće komisije, kao što su moguće rupe od metaka na trupu zrakoplova i meci pronađeni u tijelima nekoliko žrtava nesreće.
Komisija je postavila pitanje zašto je norveška posada UN-a poslana u potragu za zrakoplovom uhićena u Ndoli i zašto je trebalo 15 sati da se pronađe zrakoplov iako je nekoliko svjedoka uočilo olupinu u zoru i vidjelo plaćenike i rodezijsku vojsku i policiju na mjestu.
Istraga bi također mogla istražiti izvješće da je drugi pilot plaćenik tvrdio da je slučajno oborio zrakoplov tijekom neuspjele otmice.
Također je neobjašnjeno zašto je samo tijelo gospodina Hammarskjölda bilo koje nije spaljeno i zašto je igraća karta, vjerojatno as pik, pronađena u ovratniku njegove okrvavljene košulje.
Pogrebna služba za preminulog glavnog tajnika UN-a u njegovom rodnom gradu Uppsali u Švedskoj. 29. rujna 1961. (Fotografija UN-a)
UN traži tragove o smrti 1961
Glavni tajnik Dag Hammarskjöld
Skupina stručnjaka procijenit će nove dokaze
By Prosinca 30, 2014
UJEDINJENI NARODI—UN je pozvao svaku naciju koja ima informacije koje bi mogle rasvijetliti smrt glavnog tajnika Daga Hammarskjölda 1961. da ih objelodani nakon što su se u posljednjih nekoliko godina pojavili dokazi koji upućuju na lažnu igru.
Zahtjev je bio dio rezolucije koju su u ponedjeljak usvojile sve 193 zemlje u Općoj skupštini UN-a, kojom se također uspostavlja neovisna skupina stručnjaka za ispitivanje novih dokaza.
Istraga ima za cilj razriješiti jednu od najtrajnijih misterija globalne diplomacije: što je uzrokovalo da se švedski putnički zrakoplov DC-6 koji je prevozio jednog od najpoznatijih državnika tog doba srušio u šumu na putu prema bivšoj britanskoj koloniji Sjevernoj Rodeziji?
G. Hammarskjöld, švedski diplomat, bio je tamo na putu prije pola stoljeća kako bi pregovarao o mirovnom sporazumu sa separatistima u mineralima bogatoj pokrajini Katangan u novom neovisnom Kongu, protiv čijih su se snaga borile trupe UN-a. U to su vrijeme i Švedska i Sjeverna Rodezija za nesreću okrivile grešku pilota, a istraga UN-a iz 1962. završila je bez zaključka.
Dokazi koji sugeriraju da su diplomata oborili plaćenici koji su se borili za Katangu pojavili su se u knjizi iz 2011. "Tko je ubio Hammarskjölda?" To je potaknulo novi interes za slučaj. Knjiga je dovela do formiranja neovisne Hammarskjöldove komisije, sastavljene od iskusnih međunarodnih pravnika.
U izvješću iz rujna 2013. Komisija je ispitala i nove i prethodno zanemarene dokaze, uključujući izjave svjedoka o pucanju drugog zrakoplova na avion gospodina Hammarskjölda.
"Mogućnost...da je zrakoplov bio...natjeran na spuštanje nekim oblikom neprijateljske akcije potkrijepljena je s dovoljno dokaza da zaslužuje daljnju istragu", zaključuje se u izvješću.
Tu ideju podupro je Charles Southall, bivši američki mornarički časnik koji je radio u prislušnoj postaji Agencije za nacionalnu sigurnost na Cipru u noći nesreće. Iznio je mogućnost da Središnja obavještajna agencija ima snimljenu radio komunikaciju plaćenika koji je izveo navodni zračni napad na avion gospodina Hammarskjölda.
G. Southall rekao je Hammarskjöldovoj komisiji da ga je otprilike tri sata prije nesreće pozvao na posao nadzornik koji mu je prenio zagonetnu poruku, govoreći mu da očekuje važan događaj. G. Southall je rekao da je tada čuo snimku - presretnutu sedam minuta ranije - pilota koji izvodi napad na avion g. Hammarskjölda.
G. Southall je rekao časopis da je presretanje koje je čuo bilo preko kruga Središnje obavještajne agencije - a ne NSA-e. CIA je odbila potvrditi ili zanijekati postojanje bilo kakvog presretanja nakon zahtjeva The Journala prema Zakonu o slobodi informacija ili FOIA. Agencija je nakon toga potvrdila svoju odluku časopis uložio žalbu.
Rezolucija Opće skupštine uslijedila je nakon poziva g. Bana ranije ove godine da skupština zatraži od vlada da "deklasificiraju sve relevantne zapise koje posjeduju" vezane uz smrt g. Hammarskjölda.
Odluke Generalne skupštine nisu pravno obvezujuće. Ali pristankom, administracija predsjednika Baracka Obame obvezala se učiniti dostupnim svaki materijal koji bi mogao imati povezan sa smrću gospodina Hammarskjölda od CIA-e ili bilo koje druge strane.
Visoki američki dužnosnik rekao je ovog mjeseca da su SAD već pokazale dva povjerljiva dokumenta Carlu Bildtu, švedskom ministru vanjskih poslova do ove godine, koji ih je nazvao "trivijalnim" i "nevažnim". To su bili dokumenti NSA-e, rekao je drugi američki dužnosnik.
U odgovoru na zahtjev FOIA-e Hammarskjöldove komisije, NSA je rekla da nema transkript ili audio zapis onoga što gospodin Southall kaže da je čuo. No NSA je zatražila od State Departmenta da objavi depešu koju je poslao tadašnji američki veleposlanik u Kongu, Edmund Gullion, samo nekoliko sati nakon nesreće. State Department je to poslušao.
"Postoji mogućnost [g. Hammarskjölda] je oborio jedini pilot koji je uznemiravao operacije UN-a,” napisao je g. Gullion, identificirajući pilota kao belgijskog plaćenika Jana Van Risseghema, koji je umro 2007.
Izvješće Hammarskjöldove komisije pokušalo je istražiti motiv ubojstva. Izložio je geopolitički kontekst u kojem su moćni interesi vidjeli Hammarskjöldovu obranu afričkog nacionalizma kao prijetnju.
Federacija Rodezije i Nyasalanda te Južnoafrička Republika podržale su neovisnost Katangana kako bi pokrajina ostala kao tampon protiv južnog vala afričkog nacionalizma, navodi se u izvješću.
Belgijska rudarska tvrtka, Union Minière du Haut Katanga—sada nazvana Umicore—podupirala je neovisnost kako bi spriječila kongoansku nacionalizaciju bogatih izvora urana i kobalta u Katangi, rekla je Komisija. U to je vrijeme Katanga opskrbljivala 80% zapadnog kobalta, koji se široko koristi u baterijama, mlaznim motorima iu medicinskoj industriji.
Uran iz te provincije korišten je u proizvodnji atomskih bombi za Hirošimu i Nagasaki, a zadržavanje urana iz prosovjetskog Konga također je bio prioritet CIA-e, rekla je komisija.
Dag Hammarskjöld u zračnoj luci Idlewild po povratku u New York iz Republike Kongo. 6. kolovoza 1960. (Fotografija UN-a)
Glavni tajnik UN-a vrši istragu
U smrt bivšeg načelnika 1961
Ban Ki-moon navodi nove dokaze oko
nesreća u kojoj je poginuo Dag Hammarskjöld
By Srpanj 6, 2015
UJEDINJENI NARODI—Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio je od Opće skupštine da otvori sveobuhvatnu istragu avionske nesreće u kojoj je 1961. poginuo bivši šef UN-a Dag Hammarskjöld, nakon što je neovisno povjerenstvo u ponedjeljak izvijestilo da su nedavno otkriveni dokazi vrijedni istrage.
Panel je izvijestio da kontinuirano odbijanje obavještajnih agencija SAD-a i drugih vlada da skinu oznaku tajnosti s dokumenata možda ometa "konačno otkriće" uzroka nesreće. Panel je preporučio gospodinu Banu da nastavi poticati vlade da otkriju ili deklasificiraju dokumente, ili mu dopuste "privilegirani pristup" informacijama koje vlade mogu posjedovati o okolnostima smrti gospodina Hammarskjölda.
"Primjećujem... da u nekim slučajevima države članice nisu dale suštinski odgovor, nisu uopće odgovorile ili su zadržale tajni status dotičnih dokumenata unatoč proteku vremena,” rekao je gospodin Ban u svom pismu generalu Skupština. "Namjeravam nastaviti s dotičnim državama članicama." Glavni tajnik rekao je da je imenovao posebnog savjetnika za interakciju s američkim i drugim obavještajnim agencijama.
G. Hammarskjöld je poginuo na putu za Sjevernu Rodeziju — sada Zambiju — kada je njegov švedski putnički zrakoplov DC-6 upao u šumu 9 milja od njegovog odredišta u gradu Ndola 18. rujna 1961.
Bio je na putu da ondje pregovara o mirovnom sporazumu s Moiseom Tshombeom, vođom separatističke pokrajine Katanga u nedavno neovisnom Kongu. G. Hammarskjöld je u to vrijeme podržavao širenje antikolonijalnog pokreta u Africi i protivio se napuštanju mineralima bogate Katange iz Konga. Trupe UN-a borile su se protiv katanganskih plaćenika oko 100 milja daleko dok se gospodin Hammarskjöld spremao iskrcati.
Nikada nije utvrđeno zašto se avion srušio.
Knjiga “Tko je ubio Hammarskjölda?” iz 2011. britanske istraživačice Susan Williams otkrio je značajne nove dokaze o nesreći i inspirirao neovisnu komisiju koja je 2013. preporučila da g. Ban ili ponovno otvori neuvjerljivu istragu UN-a iz 1962. ili započne novu. Glavni tajnik zatražio je od Opće skupštine UN-a da osnuje panel koji će ispitati nove dokaze, što je skupština i učinila u prosincu. I gospodin Ban i skupština, u rezoluciji koju su podržali SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, pozvali su vlade da skinu oznaku tajnosti sa svih informacija relevantnih za slučaj.
Komisija je izvijestila da je primila samo ograničenu suradnju američkih obavještajnih agencija. Rečeno je da će istina o onome što se dogodilo Hammarskjöldovom zrakoplovu i dalje zahtijevati od UN-a da se dodatno "kritički pozabavi preostalim prazninama u informacijama", uključujući ono što bi moglo biti sadržano u povjerljivim materijalima i drugim informacijama u posjedu vlada članica.
Izvješće komisije odbacilo je niz novih dokaza, uključujući informacije koje upućuju na to da je zrakoplov možda otet, slučajno oboren od strane pilota koji ga je pokušavao preusmjeriti ili da je u avionu bila postavljena bomba. Koristeći medicinsku dokumentaciju iz tog vremena, vijeće je također odbacilo tvrdnje da su g. Hammarskjöld i ostalih 15 ljudi u avionu koji su ubijeni bili upucani ili u zrakoplovu ili na zemlji.
Ali vijeće nije odbacilo dokaze da je zrakoplov možda namjerno oboren. Tri člana panela otputovala su u Ndolu kako bi razgovarala sa svjedocima zračne katastrofe koji su im rekli da su vidjeli drugi avion u blizini gospodina Hammarskjölda i da je DC-6 bio zapaljen prije nego što je pao.
Panel je također ispitao iskaze Charlesa Southalla i Paula Abrama, dvojice američkih vojnika koji su radili za Nacionalnu sigurnosnu agenciju u noći nesreće, koji su rekli da su čuli presretnute radio prijenose koji pokazuju da je avion gospodina Hammarskjölda oboren.
Iako je radio za NSA, gospodin Southall rekao je za Wall Street Journal da je presretanje bilo preko kruga Središnje obavještajne agencije. CIA je odbila potvrditi ili zanijekati postojanje bilo kakvog presretanja nakon zahtjeva The Journala prema Zakonu o slobodi informacija. Agencija je potvrdila svoju odluku nakon što se The Journal žalio. NSA je neovisnoj komisiji koja je prošle godine izvijestila rekla da nema podataka o incidentu u Southallu.
NSA je deklasificirala jednu povezanu datoteku. Bila je to depeša koju je poslao tadašnji američki veleposlanik u Kongu Edmund Gullion nekoliko sati nakon nesreće, rekavši da postoji mogućnost da je gospodina Hammarskjölda oborio jedan pilot koji je "uznemiravao" operacije UN-a, napisao je gospodin Gullion. Identificirao je pilota kao belgijskog plaćenika Jana Van Risseghema, koji je umro 2007. godine.
Komisija je od belgijske vlade saznala da je g. Hammarskjöld bio svjestan opasnosti koju je predstavljao g. Van Risseghem. Glavni tajnik poslao je telegram u Bruxelles dva dana prije svog kobnog leta tražeći pomoć ministarstva vanjskih poslova u "zaustavljanju Van Risseghemovih zločinačkih djela protiv UN-a", stoji u izvješću. Belgija je zatim istražila i otkrila da je g. Van Risseghem napustio Belgiju kako bi se vratio u Katangu 16. rujna, te da ne bi stigao na vrijeme da izvede napad, stoji u izvješću.
Joe Lauria je glavni urednik Vijesti konzorcija i bivši dopisnik UN-a za Ton Wall Street Journal, Boston Globe, te brojne druge novine. Bio je istraživački novinar za Sunday Times Londona i započeo svoj profesionalni rad kao stringer za The New York Times. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena] i pratio na Twitteru @unjoe
Imao sam 12 godina kad se to dogodilo. Još uvijek se sjećam da je moja majka teta Dorthy bila toliko uznemirena da je uplakana došla u našu kuću. Tek tada sam shvatio da bih mogao pisati o tom danu dok sam imao sedamdeset godina.
Moram pročitati više o gospodinu Hammerskjoldu pa jedva čekam pročitati ove članke. Nadajući se da će ovo doći do tebe.
Hvala CN
Progresivni mislilac, šezdeset godina kasnije, mogao bi se lako navesti da vjeruje da bi autohtoni afrički guverneri južne Afrike, posebno Južne Afrike, željeli da se sazna istina o ubojstvu Daga Hammarskjolda (DH) i onih koji su putovali s njim tijekom vrhunca moći režima apartheida.
Zašto bi ova, sada navodno suverena vlada, i dalje odbijala javno objaviti — stala na stranu američkih i britanskih imperijalističkih doseljenika, u njihovoj želji za zataškavanjem; kada su sve skandinavske zemlje u to vrijeme bile vjerni saveznici međunarodnog pokreta protiv apartheida, koji su SAD i Britanija, u najboljem slučaju, samo na riječima govorili?
Smiješno je kako je gotovo četvrt stoljeća nakon ovog atentata na čelnika UN-a, 1986., još jedan Šveđanin, progresivni oslobodilački premijer Švedske, Olaf Palme, ubijen na ulici u Stockholmu, navodno potaknut južnoafričkom državnom sigurnošću. A kao ni u slučaju DH, tko je zapravo počinio ubojstvo, još uvijek nije riješeno. Slučaj zatvoren!
Nije toliko čudno, stoga, u najmanju ruku, da je južnoafrički obavještajni režim iz doba apartheida imenovan umiješanim u ubojstva ove dvije otvorene vodeće skandinavske političke figure.
Skandinavija je od šezdesetih godina nadalje bila vodeći zagovornik globalnog pokreta protiv apartheida.
Ono što sva ova retorika govori o stvarnoj suverenoj neovisnosti “nove” Južne Afrike je da se zapravo ništa nije promijenilo u vladanju zemljom – tko zapravo vuče konce iza scene.
Baš kao i kod Nelsona Mandele, kada je bio glavni pregovarač, suprotstavljajući se rasističkoj bjelačkoj vladi, na njega se gledalo samo kao na lakeja globalne kapitalističke plutokracije.
Budući da je rođen u afričkoj kraljevskoj obitelji, Mandela nikada nije bio hoi polloi, čovjek za ekonomski egalitarizam. Njegovo sudjelovanje u pregovorima o prijenosu moći bilo je kao elita, elitnih klasa, za dobrobit elitnih klasa; bio je samo prave boje kože – isti stari vuk u janjećoj koži igrao se; bitna karakteristika savršenog korporativnog kapitalističkog 'uglađenog političara'. Kapitalistička kuća od karata ne nudi potpunu emancipaciju svim svojim dioničarima kao povlasticu.
Mandela je zamijenio krv, znoj i suze svoje braće za mjesto u upravnom odboru.
Godine 1961. svaki bijeli tinejdžer u Južnoafričkoj Republici tog vremena intuitivno bi znao da je DH-ov zrakoplov oboren; baš kao što je početkom 1986. znao da je zrakoplov socijalističkog predsjednika Mozambika Samore Michela oboren na putu za Južnu Afriku.
I, samo usputna misao; kakva je to intrigantna slučajnost da Mandela završi u braku s ubijenom Machelovom udovicom?
Previše zakuhanih zrakoplovnih nesreća, ne samo u Africi, pokvarilo je istinu prezakuhane čorbe humanističke slobode!
Također, dodajte ovo u mješavinu, ranije te iste godine 1961., atentat na Patricea Lumumbu, novoizabranog premijera bivšeg Belgijskog Konga, istog onog Belgijskog Konga od kojeg se odvojila resursima bogata pokrajina Katanga i koja DH je letio kako bi pregovarao (iznudio) mirovni sporazum s Moiseom Tshombeom, vođom separatističke pokrajine Katangese. Sjetite se koga je američka CIA postavila da vlada novonastalim neovisnim Kongom sljedećih 30 i više godina.
Mobutu Sese Seko bio je autohtoni američki sluga koji je sebe i svoju kohortu obogatio na račun kongoanskog naroda.
Ništa novo ovdje u hegemonističkom imperijalizmu koji donosi civilizaciju manje sretnim dijelovima svijeta.
Kao što će svaka kritički razmišljajuća osoba, u rasponu od proteklih šezdeset godina, povezujući točke, vidjeti da su svi ovi događaji daleko više od puke slučajnosti.
Južnoafrička Republika samo ignorira zahtjev za originalni obavještajni dokument. Istražitelji imaju njegovu fotokopiju. Britanija i SAD su ovdje glavni krivci, odbijajući deklasificirati i predati dokumente koji su zatraženi.
Hvala Randalu Martinu što je izbacio svoj mali, vrlo relevantan odraz. Malo, ali to me navelo da provjerim tko je Randal M – i postao sam vrlo impresioniran i prosvijetljen – i vratio se na svoju glavnu stazu jutros. Zapravo, čitanje priče o Hammarskiöldu bilo je odstupanje od mog pisanja protestnog govora protiv suludog sporazuma prema kojem Norveška – susjed Rusije – sprema prihvatiti četiri američke vojne baze na našem teritoriju. Pokušavao sam shvatiti kako je norveško stanovništvo koje je osvojilo nacionalnu neovisnost 1905. postalo američka provincija do te mjere da naša Vlada može sklopiti takav ugovor. Razmišljao sam o masivnoj proameričkoj militarističkoj propagandi i njezinim učincima (stotine priča o Putinovoj žrtvi Navaljnom, nula o Julianu Assangeu i smrtonosnoj prijetnji slobodi tiska, stotine priča o ruskom zločinu na Krimu, u kombinaciji s velikodušnim odobravanjem američke vojske zločine u napadima na El Salvador, Gvatemalu, Angolu, Afganistan, Irak, Sudan, Srbiju, Libiju, Panamu, itd. Biografija u Wikipediji o Randalu M sadržavala je puno zanimljivih pomoći za razumijevanje propagande koja je norveško stanovništvo učinila podložnim dobrovoljnom primanje američkih “čizama na terenu”. Razumijem da će konkretna iskustva susjeda američkih baza drugdje u svijetu biti važna za promjenu norveškog stava prema bazama.
Ubili su Patricea Lumumbu prije nego što je JFK mogao preuzeti dužnost. Obaranje ili sabotaža Hammerskoldovog leta bila bi u skladu s tim atentatom.
Kao što su Amerikanci sami naučili dvije godine i dva mjeseca kasnije, to su bila vrlo opasna vremena za svakoga tko je gledao u kutove gdje je "sve što je nuklearno bilo posao dana".
Joeove “sjajne stvari” podupiru sve što znam o ovoj temi, odnosi su najuvjerljiviji. Sve se to uklapa u srodne povijesti tog vremena. Najvažnije je da trenutne nove informacije čine isto. Proučavanje povijesti pada zrakoplova danas je velika stvar. Forenzika. Sada postoji tehnologija za provjeru ili izbacivanje stvarnog iz lažnih tvrdnji kvazi stručnjaka tog vremena. Istina je tu i ako pogledate možete je vidjeti. Tehnologija ponovno dolazi u pomoć istini.
Budućnost je ovdje, a negativci su u nevolji.
Trebate pogledati dokumentarac Cold Case Hammarskjold i vidjeti što se još može dodati onome tko je to učinio.
Hvala za ovo Joe Lauria.
Za one koji nisu vidjeli izvanredan dansko-švedski kolaborativni istraživački dokumentarac Cold Case Hammarskjöld, uključujući intervju koji otkriva jednom u životu na kraju, evo poveznice na trailer:
hxxps://youtu DOT be/ZrUkRs8wDo0
Kratka posveta Johna Kennedyja smrti Daga Hammerskjolda, još uvijek pod istragom do danas, nastavljajući se s video poviješću Hammerskjoldova života:
hxxps://youtu DOT be/rUyB0sXQ6-A
Informacije o IMDb produkciji filma COLD CASE:
hxxps://www DOT imdb DOT com/title/tt9352780/
evelync hvala na linkovima. Veselim se što ću ponovno zaroniti u ovu istragu.
Kakav tužan, jadan događaj u našoj povijesti da izgubimo još jednog briljantnog vođu koji želi učiniti svijet boljim mjestom za sve.
Još uvijek me začuđuje da se miroljubivi antiratni aktivisti smatraju prijetnjom našoj nacionalnoj sigurnosti.
Čini mi se da svaki pošteni građanin triju država neće podnijeti daljnje zataškavanje istine o ovoj aferi.
Tko ima kontrolu? Tajne sigurnosne ovlasti unutar države ili ljudi i njihovi izabrani predstavnici? Kako se ova afera odvija trebala bi nam reći.