Korporacijski divovi kao što su Lockheed Martin, Raytheon, Boeing i General Dynamics prikupili su velik dio tog novca, prema ovoj analizi.
13. studenoga 2013.: Jack Gellen, izvršni direktor Lockheed Martina, ispraća načelnika mornaričkih operacija adm. Jonathana Greenerta u posjetu Lockheed Martinu. (Američka mornarica, Peter D. Lawlor)
By Jake Johnson
Zajednički snovi
Up do polovice od procijenjenih 14 trilijuna dolara koje je Pentagon potrošio u dva desetljeća od američke invazije na Afganistan otišlo je privatnim vojnim izvođačima, a korporativni divovi kao što su Lockheed Martin, Raytheon, Boeing i General Dynamics prikupili su velik dio novac.
To je prema novom papir (pdf) čiji je autor William Hartung— direktor Programa za oružje i sigurnost pri Centru za međunarodnu politiku — a objavio ga je u ponedjeljak Sveučilište Brown Projekt troškova rata.
Objavljeno samo nekoliko dana nakon 20th godišnjica napada 11. rujna i dva tjedna nakon posljednjeg američkog vojnog zrakoplova pokojni Afganistan, dokument dokumentira razmjere u kojima je veliki porast potrošnje Pentagona nakon 9. rujna pogodovao proizvođačima oružja, logističkim tvrtkama, privatnim zaštitarskim poduzetnicima i drugim korporativnim interesima.
[Related: Narodni vodič kroz ratnu industriju]
“Veličina potrošnje Pentagona nakon napada 9. rujna bila je izvanredna”, primjećuje Hartung. "Povećanje američke vojne potrošnje između fiskalne 11. i fiskalne 2002. godine bilo je više od ukupnog vojnog proračuna bilo koje druge zemlje, uključujući velike sile poput Kine, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Francuske."
Prema Hartungovoj analizi, od “jedne trećine do jedne polovice” Pentagonovih 14 trilijuna dolara potrošnje od američke invazije na Afganistan u listopadu 2001. otišlo je izvođačima obrane, koji jako trošiti o vladinom lobiranju.
William Hartung 2009. godine. (Nova Amerika, Flickr, CC BY 2.0)
"Veliki dio ovih ugovora - jedna četvrtina do jedna trećina svih Pentagonovih ugovora posljednjih godina - otišao je u samo pet velikih korporacija: Lockheed Martin, Boeing, General Dynamics, Raytheon i Northrop Grumman", piše Hartung. “75 milijardi dolara u ugovorima s Pentagonom koje je primio Lockheed Martin u fiskalnoj godini 2020. više je od jednog i pol puta cjelokupnog proračuna za State Department i Agenciju za međunarodni razvoj za tu godinu, koji je ukupno iznosio 44 milijarde dolara.”
Ali tih pet korporativnih divova daleko su od jedine tvrtke koje su profitirale od povećanja izdataka Ministarstva obrane SAD-a nakon invazije na Afganistan, koja je na kraju ubila više od 46,000 afganistanskih civila. Hartung primjećuje da su brojne druge tvrtke - uključujući Blackwater Erika Princea koji je u međuvremenu rebrandirao, tvrtku Halliburton povezanu s Dickom Cheneyjem i DynCorp - imale velike koristi od Pentagonovog porasta potrošnje.
"Halliburtonovi ugovori s Pentagonom porasli su više od deset puta od FG 2002. do FG 2006. zahvaljujući njegovim ugovorima o obnovi iračke naftne infrastrukture i pružanju logističke podrške američkim trupama u Iraku i Afganistanu", piše u novom dokumentu. “Do 2009. više od polovice prihoda DynCorpa dolazilo je od ratova u Iraku i Afganistanu.”
Hartung tvrdi da sve veće oslanjanje Pentagona na privatne izvođače za provođenje vanjske politike SAD-a nakon napada 9. rujna “pokreće višestruka pitanja odgovornosti, transparentnosti i učinkovitosti”.
“Ovo je problematično jer privatizacija ključnih funkcija može smanjiti kontrolu američke vojske nad aktivnostima koje se odvijaju u ratnim zonama, dok istovremeno povećava rizik od rasipanja, prijevare i zloporabe”, piše. “Osim toga, činjenica da je vođenje rata izvor profita može biti u suprotnosti s ciljem da SAD prednjači diplomacijom u traženju rješenja sukoba.”
Minneapolis demonstracije protiv eskalacije američkog rata u Afganistanu 5. prosinca 2009. (Fibonaccijevo plavo, Flickr)
Kako bi se obuzdalo ratno profiterstvo i povećala "odgovornost vlade prema privatnim tvrtkama uključenim u vođenje ili pripremu rata", Hartung preporučuje nekoliko širokih promjena politike, uključujući:
- Smanjenje ukupne potrošnje na rat i vojne operacije u inozemstvu;
- Povećanje “uloge diplomacije” u američkoj vanjskoj politici;
- Provedba strožih propisa i “jačanje uloge glavnih inspektora, revizora i ugovornih službenika u iskorjenjivanju korupcije”; i
- Provođenje "reformi okretnih vrata" kao što su "dulja razdoblja hlađenja između državne službe i zapošljavanja u industriji oružja, zatvaranje rupa u postojećim zakonima i povećanje detaljnog izvješćivanja o zapošljavanju na okretnim vratima."
"Smanjenje dobiti od rata u konačnici ovisi o smanjenju pribjegavanja ratu na prvom mjestu", piše Hartung. “Isto tako, ako rat učinimo manje isplativim, smanjuje se poticaj da se ide u rat. S obzirom na golemu financijsku i ljudsku cijenu američkih ratova nakon 9. rujna – i negativne sigurnosne posljedice izazvane mnogim od tih sukoba – usvajanje nove, manje militarizirane vanjske politike trebao bi biti središnji cilj javnosti i kreatora politike.”
Ovaj je članak iz Zajednički snovi.
Stavovi izraženi u ovom članku mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.
bobzz:
Naš kapitalizam je sustav koji se ističe u proizvodnji novca za nekolicinu privilegiranih. Kvaliteta onoga što proizvodi, bilo da je riječ o oružju ili zdravstvenoj skrbi, nevažna je; to nije ono za što je dizajniran.
“…ugovori za obnovu iračke naftne infrastrukture…”
Želi li netko proširiti ovo? Koliko sam shvatio, odmah nakon zavrtanja Saddamove glave, njegovi ugovori s kupcima prava na istraživanje nafte proglašeni su ništavnim, nakon čega su sva prava na istraživanje prodana jednoj američkoj tvrtki koja je nastavila s prodajom prava istim vlasnicima čiji su ugovori bili proglašeni ništavno!! U ovoj je prijevari ostvarena zarada od 3 milijarde dolara. Bilo je, međutim, uključivanja jedne američke tvrtke. Međutim, postojeće naftne instalacije bile su uništene i nalazile su se na izrazito neprijateljskom području. Ima li kakvih novosti o tome koja je infrastruktura zapravo danas obnovljena i ispumpana i za dobrobit kojih državnih firmi tj. Totala, Rusa, Kineza itd.
Erik Prince je neofašistički prodavač tijela ili bolje rečeno iznajmljivač istih. Ima li netko godišnje vladine uplate organizacijama ovog čovjeka? Ili u čije fondove za kampanju najviše uplaćuje?
Treba POHVALITI HARTUNGA, koji je istaknuo jako dobre ideje kako rat učiniti manje isplativim za ove,,,skitnice. Dulje vrijeme između napuštanja Pentagona i otvorenog odlaska na posao za LNBGR (ListNastyBumsGotRich) također je dobra ideja. Ističe potrebu da se ograniče izravne i 'neizravne' donacije LNBGR-a kampanjama naših zastupnika. Svaka čast, Hartung.
Napravio POPIS GADNIH PROPADA KOJI SU SE OBOGATILI, zahvaljujući ratu koji je nastao nakon 9. rujna. L=Lockheed Martin (prihod povećan 11 tisuće, petsto puta)
N= Northrup Gruman
B = Boeing
G=Opća dinamika
R=Raytheon..
Nije li zanimljivo da Rusija i Kina proizvode oružje koje je jednako učinkovito, a možda i superiornije od našeg, po ni približnoj cijeni? Mislio sam da je naš 'kapitalizam' superioran?
Ovo je predvidljivi rezultat postignut u legaliziranom političkom/izbornom sustavu podmićivanja (ja ga zovem sustav unajmljenih kurvi). Primarni cilj sustava je opljačkati cijeli svijet, uključujući američki narod (krađa putem vojnog proračuna i drugih unosnih načina) i napadnute zemlje. Broj ljudi ubijenih ovim procesom relevantan je samo u onoj mjeri u kojoj američki narod to primjećuje i iznosi prigovore. Malo je primjedbi zbog ispiranja mozga putem mainstream medija, koji proizvode neuku i dezinformiranu javnost. Voila! Misija izvršena! Sada imamo najvećeg šarlatana/prevaranta, Tonyja Blinkena, koji govori svijetu kako funkcionira "Rules Based Order" - jednostavno, SAD postavlja pravila. Ostatak svijeta im se pokorava. Koliko ovo privlači pozornost naše javnosti ispranog mozga (možda je možda mrtav mozak bolji opis)? Ništa što sam ja primijetio.
Dobro rečeno
A ukupni dug siromašnih američkih studenata = 1.6 trilijuna dolara
Stvarno je tužno kako smo smrt i uništenje dali kao prioritet, nauštrb visokog obrazovanja i budućnosti studenata koji samo pokušavaju iskoristiti svoje pravo na potragu za srećom, kako mogu uopće približiti išta slično sreći s otprilike 75 tisuća dugova njima u grobove? Kladim se da djeca naših vođa nemaju nikakvih dugova kad diplomiraju, a gotovo nitko od njih nije poslan da koristi svo to beskorisno oružje u pustinjama i planinama Bliskog istoka, pa što ih briga? Stvarno tužno
Zamislite, pola tog novca troši se na američku infrastrukturu. Naše bi ceste bile glatke poput stakla, možda bismo mogli imati maglev vlak između Bostona, NYC i Washingtona te između San Diega i San Francisca preko LA-a. Americi bi svijet pozavidio.
Umjesto toga, SAD propada politički, strukturalno i vojno. Samo se elita smiješi. Oni su profitirali od ovog rata izbora.
Smiješno i tužno kako naši političari u Senatu provode desetljeća bogaćeći se.
Probudite se ovce, vrijeme je za djelovanje!
Gotovo svaki beskućnik u Americi koji je želio stan mogao je dobiti smještaj za mnogo manje nego što smo potrošili na ubijanje ljudi. Vojnoindustrijski kompleks je problem kako ga ja razumijem, zajedno s ratnim jastrebovima i politički motiviranim lobistima. Kakva prokleta šteta i rasipanje vrijednih resursa i “krvi i blaga”.
Čuvaj se Jake, istraživački novinari poput tebe i Hartunga pišu
istina o vojno-industrijskom kompleksu, riskiraju Julian
Tretman Assangea za otkrivanje ratne industrije (naslov knjige
Christian Sorenson).