Očito je da ono što se trenutno događa u Jeninu ukazuje na nešto puno veće. Izrael to zna, stoga i pretjerano nasilje nad izbjegličkim kampom, piše Ramzy Baroud.
Izbjeglički kamp Jenin, 2011. (Mujaddara/Wikimedia Commons)
By Ramzy Baroud
Zajednički snovi
Tubojstvo četvero mladih Palestinaca od strane izraelskih okupacijskih vojnika u izbjegličkom kampu Jenin na sjevernoj Zapadnoj obali, 16. kolovoza, posljedični je događaj, čije će se reperkusije sigurno osjetiti u nadolazećim tjednima i mjesecima.
Četiri Palestinca – Saleh Mohammed Ammar, 19, Raed Ziad Abu Seif, 21, Nour Jarrar, 19, i Amjad Hussainiya, 20 – bili su ili tek rođeni ili tek prohodala djeca kada je izraelska vojska napao Jenin u travnju 2002. Cilj je, dakle, temeljen na izjavama izraelskih dužnosnika i vojnih generala, bio naučiti Jeninu lekciju, za koju su se nadali da će je razumjeti druga palestinska područja koja pružaju otpor diljem okupirane Zapadne obale.
U mojoj knjizi Traženje Jenina, objavljen nekoliko mjeseci nakon onoga što je danas poznato kao "Masakr u Jeninu" ili "Bitka za Jenin", pokušao sam prenijeti revolucionarni duh ovog mjesta. Iako je logor na neki način predstavljao širu palestinsku borbu, u drugim je aspektima bio jedinstven fenomen koji zaslužuje temeljitu analizu i razumijevanje.
Do kraja te bitke, činilo se da je Izrael u potpunosti eliminirao oružani otpor Jenina. Stotine boraca i civila je ubijeno i ranjeno, stotine uhapšeno, a brojne kuće uništene. Čak su i glasovi koji podržavaju palestinsku borbu podcijenili sposobnost Jenina da oživi svoj otpor pod naizgled nemogućim okolnostima.
Jenin je dugo bio središte pobune, bio je meta britanske odmazde u arapskoj pobuni 1938. (Javno vlasništvo/Wikimedia Commons)
Pišući u izraelskim novinama, Haaretz, 10. lipnja 2016. Gideon Levy i Alex Levac opisan stanje stvari u malom logoru. “Jenin, uvijek najmilitantniji među izbjegličkim kampovima, bio je pretučen i uništen, potisnut i okrvavljen od strane Izraela. Čini se da je ovih dana njegov duh slomljen. Svatko se nosi sa svojom sudbinom, svojom privatnom borbom za preživljavanje”, napisali su. Naslov njihovog članka bio je "Jenin, nekoć najmilitantniji palestinski izbjeglički kamp, maše bijelom zastavom".
Međutim, biti potisnut i razbijen od strane nadmoćne sile potpuno je drugačije od "podizanja bijele zastave". Zapravo, ova istina se ne odnosi samo na Jenin, već na cijelu okupiranu Palestinu, gdje se Palestinci povremeno bore na više frontova: izraelska okupacija, naoružani ilegalni židovski doseljenici i kooptirana Palestinska uprava.
Međutim, 2021. svibnja promijenjen tako puno. Izraelski pokušaj etničkog čišćenja Palestinske obitelji iz četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, naknadno rat u Gazi i ustanak jedinstva bez presedana, koji je okupio sve Palestince, posvuda, podigao je Jenin i druga palestinska područja iz njihovog stanja malodušnosti. Osobito je jak otpor u Gazi imao izravan utjecaj na različite borbene skupine na Zapadnoj obali, koje su ili raspuštene ili marginalizirane.
Neviđena scena u Ramallahu, 17. svibnja, govori cijelu priču. Deseci boraca, koji pripadaju Brigadama mučenika Al-Aqse, koje su povezane s pokretom Fatah – političkom strankom koja dominira PA Mahmouda Abbasa – marširali na ulicama Ramallaha, gdje se nalazi Uprava, u relativno mirnom okruženju. Borci su prije toga skandirali protiv izraelske okupacije i njihovih 'kolaboratora' sukobljavajući s izraelskim vojnicima, koji su bili na vojnom punktu Qalandiya.
Kontrolna točka Qalandiya nakon nereda u srpnju 2014. (Joe Lauria)
Ovaj događaj bio je prilično neobičan, jer je otvorio povratak fenomena koji je Izrael, uz pomoć svojih 'suradnika', ugušio tijekom Druge palestinske intifade — ili ustanka — između 2000. i 2005. godine.
Izraelska vojska shvaća da su svibanjski rat i ustanak pokrenuli neželjenu tranziciju u palestinskom društvu. Dugo potiskivani, okupirani Palestinci spremni su se pobuniti, željni da krenu dalje, mimo osamdesetogodišnjaka Abbasa i njegove korumpirane klike, mimo zagušljivog frakcionaštva i sebičnih političkih diskursa. Pitanja su kako, gdje i kada.
Upravo je to razlog zašto se Izrael vratio u Jenin, još jednom pokušavajući tamošnjih gotovo 12,000 izbjeglica naučiti lekciju, koja je također namijenjena Palestincima diljem Zapadne obale. Izrael vjeruje da će, ako se oružani otpor u Jeninu sada uguši, ostatak Zapadne obale ostati 'miran'.
Prema palestinskom novinaru Atefu Daghlasu, izraelske okupacijske snage ubili deset Palestinaca tijekom njihovih čestih noćnih prepada na Jenin. Samo od kraja rata u Gazi ubijeno je osam žrtava.
Dva su glavna razloga iza povećanog broja žrtava među Palestincima u posljednjih nekoliko mjeseci: prvo, povećani broj izraelskih racija – gdje okupacijski vojnici, često prerušeni u Palestince, ulaze u kamp noću i pokušavaju zarobiti mladog Palestinca borci; drugo, zbog sve većeg broja mladih koji se uključuju u razne grupe otpora. Prema Daghlasu, puške koje ti mladi nose kupuju sami mladići, za razliku od skupine ili frakcije.
"Krv za krv, metak za metak, vatra za vatru", bile su neke od povika koji su odjekivali gradom Jenin i njegovim susjednim izbjegličkim kampom, kada su palestinski stanovnici nosili tijela dvojice od četvero ubijenih mladića prije nego što su ih pokopali u uvijek prepuno šehidsko mezarje.
Činjenica da Jenin ponovno otvoreno zagovara opciju oružane borbe izaziva uzbunu diljem okupirane Palestine. Izrael je sada zabrinut da je oružana intifada u nastajanju, a Abbas vrlo dobro zna da bi bilo kakva vrsta intifade značila propast za njegovu vlast.
Očito je da ono što se trenutno događa u Jeninu ukazuje na nešto puno veće. Izrael to zna, stoga i pretjerano nasilje nad kampom.
Zapravo, dva tijela ubijenih Palestinaca jesu tek treba vratiti svojim obiteljima radi doličnog pokopa. Izrael često pribjegava ovoj taktici kao adut za pregovaranje i povećanje psihološkog pritiska na palestinske zajednice, posebno one koje se usude oduprijeti.
Moglo bi biti relevantno napomenuti da je izbjeglički kamp Jenin službeno bio formirana 1953., nekoliko godina nakon Nakbe 1948., godine kada je povijesna Palestina uništena, a država Izrael stvorio. Od tada, generacija za generacijom, Jeninova mladost nastavlja borbu i umiranje za svoju slobodu.
Ispostavilo se da Jenin ipak nikada nije mahao bijelom zastavom i da bitka koja je započela 2002. – zapravo 1948. – nikada nije doista završena.
Ovaj članak je od Zajednički snovi.
Bravo za mog prijatelja Ramzyja!
I neće biti sve dok Izrael, kao židovska država, ne bude uništen. Izrael kakav je sada ustrojen malo se razlikuje od malih kraljevstava koje su uspostavili križari. Trajale su oko 100 godina. Ne postoji problem sa Židovima koji žive na Levantu. Oni to rade stoljećima. Problem je mala skupina ljudi u moru milijuna ljudi koji su drugačiji. Svi se trebaju slagati, a to ne znači raditi ono što hrpa cionista želi.