Ponovno osmišljavanje američke vojske za stvarnu nacionalnu obranu

Kolektivno, Amerikanci trebaju zamisliti svijet u kojem više nisu glavni trgovci smrću, piše William J. Astore, dok je arsenal demokracije postao arsenal carstva.

Vojnici Nacionalne garde Teksasa u Houstonu, 27. kolovoza 2017., za pomoć stanovnicima pogođenim uraganom Harvey. (fotografija Nacionalne garde Teksaške vojske)

Vojnici Nacionalne garde Teksasa u Houstonu, 27. kolovoza 2017., za pomoć stanovnicima pogođenim uraganom Harvey. (fotografija Nacionalne garde Teksaške vojske)

By William Astore
TomDispatch

AKao ROTC kadet i časnik Zračnih snaga, bio sam maleni dio golemog američkog Ministarstva obrane (DoD) 24 godine dok nisam otišao u mirovinu i vratio se u civilni život kao profesor povijesti. Moje vrijeme u vojsci trajalo je od izbora Ronalda Reagana do vladavine Georgea W. Busha i Dicka Cheneya.

Definirao ga je Hladni rat, raspad Sovjetskog Saveza, kratki trenutak unipolarne dominacije Amerike i početak njezina kraja, budući da se Washington upleo u bespotrebne, katastrofalne ratove u Afganistanu i Iraku nakon napada 9. rujna. Tijekom tih godina službe rijetko sam razmišljao o pitanju koje mi se danas čini sve kritičnijim: kako bi izgledao pravi sustav američke nacionalne obrane?

Tijekom Hladnog rata, uzimao sam zdravo za gotovo da je ovoj zemlji potrebna raštrkana mreža vojnih baza, stotine njih diljem svijeta. Tada je, naravno, navedena američka misija bila "ograničiti" komunistički patogen. Da bismo izvršili tu misiju, tada mi se činilo previše logičnim da naša vojska istakne svoju svjetsku prisutnost. 

Da, znao sam da je sovjetska prijetnja bila jako pretjerana. Inflacija prijetnji oduvijek je bila značajka Ministarstva obrane i u to sam vrijeme čitao takve knjige Andrewa Cockburna Prijetnja: unutar sovjetskog vojnog stroja. Ipak, izazov je postojao i, kao vođi "slobodnog svijeta", činilo mi se očiglednim da ga SAD mora dočekati.

A onda se Sovjetski Savez raspao - i ništa se nije promijenilo u globalnom položaju američke vojske.

Ili, drugačije rečeno, sve se promijenilo. Jer s raspadom SSSR-a, ono što se pokazalo da je uistinu i ostalo neobuzdan bila je naša vojska, zajedno sa snovima neokonzervativaca koji su nastojali preoblikovati svijet prema američkoj slici. 

Ali koja slika? Onog republike koja osnažuje svoje građane u participativnoj demokraciji ili ekspanzionističkog kapitalističkog carstva, vođenog ambicijom i pohlepom grupe oligarha?

Nekoliko je ljudi tada govorilo o "dividendi mira". Međutim, brzo ih je utopio vojno-industrijski kompleks koji je predsjednik Dwight D. Eisenhower bio upozorio o ovoj zemlji. Taj kompleks, kojem danas možemo dodati ne samo Kongres (kao što je Ike učinio u ranijem nacrtu svog obraćanja), već i američki obavještajni aparat 18 agencija, željno se preselio u prazninu stvorenu raspadom Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta.

Brzo je zavladao svijetom trgovina oružjem, na primjer, čak i dok je Washington nastojao proširiti NATO, savez stvoren da obuzda sovjetsku prijetnju koja više nije postojala. Takvo širenje nije imalo smisla, obrambeno govoreći, ali je poslužilo za olakšavanje daljnje prodaje oružja i dovođenje američke imperijalne hegemonije do samih granica Rusije.

Rat pohlepe

I tu je bilo problema - barem za mene. Kao časnik Zračnih snaga, uvijek sam mislio o sebi, koliko god naivno, da podržavam i branim Ustav od svih neprijatelja, stranih i domaćih (riječi mog zakletva službe). Nakon 1991. godine, međutim, glavni strani neprijatelj je nestao i, iako to tada nisam shvatio, naš novi neprijatelj će se pokazati domaćim, a ne stranim. 

Sastojao se od onih koji su prihvatili kao pozitivno dobro ono o čemu sam ja razmišljao pohlepa-rat, dok se ne ispričava za američko vodstvo, bez obzira koliko nasilno, destruktivno ili samoživo ono moglo biti.

Ukratko, arsenal demokracije poznate iz Drugog svjetskog rata do 1960-ih postao je sam kompleks imperijalizma, militarizma i industrijalizma koji je Eisenhower Upozorio Amerikanci o prvima u njegovom “Cross of Iron” iz 1953. govor a zatim u svom poznatijem oproštajnom obraćanju 1961. 

Unatoč naporima nekolicine hrabrih Amerikanaca, tom arsenalu demokracije uvelike je dopušteno da se pretvori u arsenal carstva, što je radikalna promjena koja je došla obavijena mitom o "nacionalnoj sigurnosti". Kompleks bi onda služio samo za olakšavanje ratnih zločina Vijetnama i naknadnih katastrofa poput Afghanistan, Iraku i Libiji, između ostalog toliko drugih.

Lažni lijesovi postavljeni u blizini ureda vojnih izvođača tijekom prosvjeda protiv rata u Iraku u Washingtonu i okolici. 21. ožujka 2009. (Victor Reinhart, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)

Ipak, ta su ista zlodjela tako često odbacivana od strane mainstream medija kao neizbježna cijena "nacionalne obrane" ili čak podržavana kao neizbježna cijena širenja slobode i demokracije diljem svijeta.

Bilo je to kao da se, na neki uvrnuti orvelovski način, na rat počelo gledati kao na ono što vodi slobodi i pravednosti. Ali kao što je doista bio George Orwell upozorio nas je, rat nije mir, niti stalno ratovanje na globalnoj razini treba biti proizvod bilo koje demokratske vlade dostojne svog imena. Rat je ono što rade carstva i to je ono što je Amerika postala: stroj za ratovanje.

Stvaranje Narodne vojske

Dakle, ponovno pitam: Kako bi izgledala prava nacionalna obrana ove zemlje? Rijetko tko od nas postavlja ovo pitanje, a ne manje ispituje što bi ono doista moglo značiti. Rijetko razmišljamo o svim promjenama koje bismo morali napraviti kao nacija i narod ako bismo obranu htjeli staviti na prvo, drugo i zadnje mjesto, ostavljajući iza sebe i naše imperijalne ratove i domaći militarizam.

Znam kako to ne bi izgledalo. Ne bi izgledalo kao današnja silno napuhana vojska. Pravi Odjel za odbrana ne bi trebalo 800 strane vojne baze, niti bi država nacionalne sigurnosti trebala proračun koji rutinski premašuje bilijun dolara godišnje. Ne bismo trebali golemu, mehaniziranu vojsku, mornaricu izgrađenu oko nosača zrakoplova ili zračne snage koje se hvale svojim globalni doseg i globalna moć, sve to stvoreno ne za obranu nego za napad — za uništenje, bilo kada, bilo gdje.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša Ljeto Fund Drive!

Kao država, trebali bismo zamisliti novu “narodnu” vojsku kao silu koja bi uistinu mogla braniti američku republiku.

To bi očito značilo onaj koji je prije svega usredotočen na potporu Ustavu i pravima koja (barem teoretski) držimo svetima poput slobode govora, tiska i okupljanja, prava na privatnost i zakonitog postupka, i naravno prava na pravdu za sve, ne samo za one koji najviše ponude ili one s najdubljim džepom.

Kako bi takva nova vojska mogla izgledati? 

Prvo, bilo bi mnogo manje. Trenutna američka vojska, uključujući trupe na aktivnoj dužnosti, rezerviste i članove Nacionalne garde, sastoji se otprilike od 2.4 milijuna muškaraca i žena. Te bi brojke trebalo postupno smanjiti barem na pola. 

Drugo, njegov proračun bi se na sličan način trebao dramatično smanjiti, a krajnji cilj je imati ga 50 posto niže od predloženog proračuna za iduću godinu $ 715 milijardi

Treće, ne bi bio baziran i raspoređen diljem svijeta. Kao republikanska sila (obratite pažnju na malo slovo "r"), umjesto toga služila bi demokratskim ciljevima, a ne imperijalnim. Sigurno bi trebalo puno manje generala i admirala. Njegova misija ne bi uključivala "globalni doseg", već bi bila obrambena, usredotočena na naše granice i ovu hemisferu.

Moj prijatelj, mornarički veteran iz Vijetnamskog rata, govori o vojsci koja bi se sastojala od Obalne straže, "milicija" (to jest Nacionalne garde) za svaku od 50 država i malo čega drugog. Da, u ovoj Americi to zvuči više nego ekstremno, ali on ima pravo. 

Razmotrite naše jedinstvene prednosti u pogledu geografije. Naš kontinent štite dva golema oceana. S Kanadom dijelimo dugu i mirnu granicu. Iako je granica s Meksikom svakako problematična, govorimo o nenaoružanim, očajnim migrantima, a ne o vojnoj invaziji koja će nahrupiti u Teksas kako bi ponovno zauzeli Alamo. 

Deset načina za stvaranje narodne vojske

Pripadnici Nacionalne garde Michigana postavili su privremenu bolnicu u Detroitu 9. travnja 2020. kao odgovor na pandemiju Covid-19. (Nacionalna garda)

Evo, dakle, samo 10 načina na koje bi se američka vojska mogla promijeniti pod vizijom koja bi obranu Amerike stavila na prvo mjesto i oslobodila neka stvarna sredstva za domaće potrebe:

  • Nema više novog nuklearnog oružja. Vrijeme je da prestanemo "modernizirati" taj arsenal u mjeri moguće $ 1.7 trilijuna tijekom sljedeća tri desetljeća. Kopnene interkontinentalne balističke rakete poput Ground Based Strategic Deterrent, za koji se očekuje da će tijekom svog životnog vijeka koštati više od 264 milijarde dolara, i "strateške" (nuklearne) bombardere poput zračnih snaga predloženi B-21 Raider treba eliminirati. Podmorničke snage Trident također bi trebale biti smanjene, uz ograničenu modernizaciju kako bi se poboljšala njihova sposobnost preživljavanja.
  • Sve divizije vojske treba svesti na menadžerske osoblje (manje postrojbe sposobne za ekspanziju u vrijeme rata), osim 82. i 101. zračne divizije i 10. brdske divizije.
  • Mornarica bi se u velikoj mjeri trebala premjestiti na našu hemisferu, dok je broj nosača zrakoplova i povezanih velikih površinskih brodova značajno smanjen.
  • Zračne snage trebale bi biti redizajnirane oko obrane američkog zračnog prostora, umjesto da napadaju druge diljem planeta u bilo kojem trenutku. U međuvremenu, skupi, ofenzivni lovci-bombarderi poput F-35, koji je sam po sebi potencijalni propast od 1.7 trilijuna dolara, treba jednostavno eliminirati i naviku činjenja atentati dronovima diljem planeta završio. Slično tome, odvojene svemirske snage koje je stvorio predsjednik Donald Trump trebale bi se preklopiti natrag u znatno smanjene zračne snage.
  • Obuka stranih vojnih i policijskih snaga u mjestima poput Iraka i Afganistana trebala bi biti zaustavljena. Krajnji kolaps snaga obučenih u SAD-u Irak pred Islamskom državom 2014. i tekućim slomom obučenih u SAD-u avganistanski vojska je danas ismijala cijeli ovaj proces.

    11. travnja 2012.: Američki marinac, desno, priprema dron RQ-11B Raven za demonstracijski let za pripadnike Kraljevskih marokanskih oružanih snaga u Agadiru, Maroko. (Marinci SAD-a, Joshua Larson)

  • Vojne misije koje su pokrenule obavještajne agencije poput CIA-e, uključujući one programi atentata dronovima u inozemstvu, treba zaustaviti i poriv da se tajno intervenira u političke i vojne živote tolikih drugih zemalja konačno staviti pod neku vrstu kontrole.
  • Treba staviti pod kontrolu i “industrijski” dio vojno-industrijskog kompleksa, kako dolari poreznih obveznika ne bi otišli basnoslovno skupo, uglavnom beskorisno oružje. U isto vrijeme, američka vlada bi trebala prestati promovirati proizvodi naših najvećih proizvođača oružja diljem planeta.
  • Iznad svega, u demokraciji poput SAD-a, buduća obrambena vojska trebala bi se boriti u ratu samo kada ga Kongres, kao što Ustav zahtijeva, službeno proglasi.
  • Treba vratiti vojni rok. S daleko manjim snagama, takav bi poziv trebao imati ograničen učinak, ali bi osigurao da radničke klase Amerike, koje su u povijesti nosile težak teret vojne službe, to više neće činiti same. U budućoj Americi mojih vojnih snova, mobilizacija bi prvo uzela kvalificirane sinove i kćeri naših političara, a zatim sve kvalificirane studente upisane u elitne pripremne škole i privatne fakultete i sveučilišta, počevši od Ivy League. Uostalom, najbolji i najpametniji u Americi sigurno će željeti služiti u vojsci posvećenoj obrani njihovog načina života.
  • Konačno, trebao bi biti samo jedan general ili admiral s četiri zvjezdice u svakoj od tri službe. Trenutno, vjerovali ili ne, ima nevjerojatnih 44 s četiri zvjezdice generali i admirali u američkim imperijalnim snagama. Tu su i stotine časnika s jednom, dvije i tri zvjezdice. Ova teška struktura na vrhu koči reformu čak i kao najviši časnici nikada ne preuzimaj odgovornost za izgubljene ratove Amerike.

Okretanje prema Americi

5. listopada 2016.: Hitna dostava pomoći u hrani u Flintu, Michigan, tijekom krize s vodom. (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a, Flickr)

Možda ste čuli za "okrenuti ka Aziji” pod Obaminom administracijom — ideja o preraspodjeli američkih vojnih snaga s šireg Bliskog istoka i drugdje kao odgovor na prijetnje iz Kine. Kako se dogodilo, novoj Bidenovoj administraciji trebalo je da počne povlačiti taj određeni zaokret, ali čini se da se američka imperijalna vojska redovito okreće negdje drugdje. Vrijeme je da se umjesto toga okrenete ovoj zemlji.

Ponavljajući riječi Georgea McGoverna, visoko odlikovanog pilota bombardera iz Drugog svjetskog rata koji se neuspješno natjecao za predsjednika protiv Richarda Nixona 1972., “Dođi kući, Ameriko.” Zatvorite sve te strane vojne baze. Preusmjerite resurse s ratova i oružja na mir i prosperitet. Usredotočite se na obnovu republike. 

Tako su se Amerikanci, radeći zajedno, mogli uistinu obraniti, ne samo od svojih prekomorskih “neprijatelja”, gotovo uvijek mnogo pretjeranih, nego i od samih sebe, vojno-industrijskog-kongresnog kompleksa i svih naših strahova.

Jer budimo iskreni: kako bi napad na milicije koje navodno podržava Iran, a djeluju u Iraku i Siriji, mogao biti oblik samoobrana, kako je Bidenova administracija tvrdila još u lipnju? Kako je zadržavanje američkih trupa u bilo kojoj od te dvije zemlje, ili u gotovo bilo kojoj drugoj stranoj zemlji, doista "obrambeni" čin? Američko "novo" ministarstvo istinske obrane, koje ionako zamišljam, znat će bolje.

“Tom arsenalu demokracije uvelike je dopušteno da se pretvori u arsenal imperija, što je radikalna promjena koja je došla obavijena mitom o 'nacionalnoj sigurnosti'.” 

U svojih gotovo šest desetljeća svjedočio sam Americi koja sve više poistovjećuje "mogu" s "pravom", i hvali svoje predsjednike kad god odluče bombardirati bilo koga (obično ljude na Bliskom istoku ili u središnjoj Aziji, ali sada povremeno iu Africi), sve dok je to postavljeno u obrambene ili "preventivne" termine. Bilo da ovo nazivate agresijom, imperijalizmom, militarizmom ili nečim još nepohvalnijim (zvjerstvom?), jedino što se ne bi smjelo zvati je nacionalna obrana.

Zajedno, moramo zamisliti svijet u kojem Amerikanci više nisu to najveći trgovci smrću, zamišljena vječna globalna policija, u kojoj SAD ne troši toliko na vojsku kao sljedećih 10 zemalja kombinirani. Moramo sanjati o svijetu koji nije potpuno razdijeljen na američke vojne komande poput Afričkog zapovjedništva (AFRICOM); the Indo-pacifičko zapovjedništvo ili INDOPACOM; i Bliskoistočno središnje zapovjedništvo (CENTCOM), između ostalih. 

Kako bi se Amerikanci osjećali da Kina ima "AMERICOM" i da patrolira Meksičkim zaljevom s nosačima zrakoplova s ​​nuklearnim oružjem koji su zapravo "Made in China"? Velike su šanse da SAD ne bi prihvatio visokoumne tvrdnje Pekinga o "obrambenoj" prirodi tih patrola.

Ponovno rađanje ove zemlje počet će tek kada Amerikanci svoj Ustav stave na prvo mjesto i budu ga nastojali braniti na mudrije - to jest, mnogo suzdržanije - načine.

William Astore, umirovljeni potpukovnik (USAF) i profesor povijesti, TomDispatch redovan i viši suradnik u Eisenhower Media Network (EMN), organizaciji kritičnih vojnih veterana i stručnjaka za nacionalnu sigurnost. Njegov osobni blog je "Podizanje pogleda".

Ovaj je članak iz TomDispatch.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša
Ljeto Fund Drive!

Donirajte sigurno uz PayPal

   

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:

 

9 komentara za “Ponovno osmišljavanje američke vojske za stvarnu nacionalnu obranu"

  1. Kolovoz 3, 2021 na 18: 53

    “Arsenal demokracije” bio je Detroit MI. Detroit se nije pretvorio u "Arsenal Carstva", Detroit se pretvorio u ruševine. Tvornice u Detroitu preseljene su u inozemstvo, a tvornički radnici otpušteni kako bi izvršni direktori i glavni dioničari mogli staviti u džep sredstva za život američkih tvorničkih radnika. Otuda tajanstvena i neobjašnjiva Velika nejednakost.

    Možda postoji "Arsenal carstva", ali "Arsenal demokracije" nema nikakve veze s tim jer su Detroit, Rosie the Riveter i Joe Lunchbox pokopani prije nekoliko desetljeća.

    Što se tiče "Arsenal of Empire", on je već izgubio svoju kritično važnu SciTech superiornost. SAD se sada bori protiv tehnološkog deficita. Amerika je izvozila svoju znanstvenu i tehnološku bazu stranim silama kada je izvozila svoje tvornice i proizvodnu bazu. Oni koji se prepuštaju Velikoj igri i kockaju za Veliko područje bolje bi razumjeli da je obrambena baza šuplja školjka. Jer povijest pokazuje da se “Snage koje postoje” jedne nacije mogu zavarati u ratove koji dokrajče tu naciju.

  2. robert e williamson jr
    Kolovoz 2, 2021 na 23: 50

    Dok repugnicons i dimocons završe s bacanjem u smeće onoga što je ostalo od ove zemlje, pretpostavljam da će to biti zrcalna slika zemalja "usranih rupa" koje "virusno narančasto glupo sranje" želi nazivati ​​Dicktatter.

    U međuvremenu, časni guverner Pritzger predlaže da se Benov i Jerryjev kupac oslobodi državnih ulaganja. WTF

    Čovjek bi pomislio da ima važnijih stvari o kojima mora brinuti od toga hoće li Izraelci pojesti Benov i Jerryjev sladoled ili ne. Za dobrobit PSA, hajde Gov. Ali skrenuo sam s teme.

    G. Astore, oprostite na mom cinizmu i uz dužno poštovanje, predlažem da SAD odmah počne odbacivati ​​sve nuklearne bombe. Zašto zato što bi novac za rješavanje naslijeđenog otpada mogao postati dostupan. Nuklearke su vrlo skupo smrtonosno oružje bez smisla za humor. Jebeni bič za ljudsku vrstu.

    Što se tiče mog cinizma, imate li uopće pojma koliko je ova šala UREDA DOMOVINSKE SIGURNOSTI koštala zemlju, da ne govorimo o ovim lažnim BS ratovima. Vjerujete li doista da zemlja ima dovoljno resursa da ponovno osmisli svoju vojsku s trenutnim prevarantima u Kongresu i dubokom državom koji upravljaju?

    Biden je izabran i sada se želi poljubiti i pomiriti sa svojim protivljenjem. Upravo ono što se može očekivati ​​od nekoga tko je uvježban u ulozi “Plaćene oporbe”.

    Gospodine Astore, netko bi pomislio da bi povjesničar konačno mogao shvatiti stvarnost da Duboka Država postoji barem od 1947. i da je sjeme ovog čudovišta posađeno oko 1939.-1944. Sada vidimo plodove tih sjemenki.

    U velikoj smo nevolji Bubba!

    Hvala CN

  3. Maura
    Kolovoz 2, 2021 na 18: 53

    Reimagine US Military...da, svakako mogu i pozdravljam Williama na izvrsnom članku.
    Za početak bih redizajnirao uniformu... Plave traper košulje, Levi traperice, radne čizme. Ležerno, praktično i bez opasnosti.
    Zapravo sam kontaktirao New York
    Fashion Institute s mojim idejama kao izazov, ali i projekt za svoje studente.
    Nije bilo odgovora iz škole godinama kasnije, ali mi je ideja ostala u glavi.
    Lijepa Amerika imala bi vojsku profesionalaca; obučenih, sposobnih za sve hitne slučajeve. Naše šume mogle bi biti kontrolirane, iskrčene i izložene manjem riziku od užasnih požara.
    Naši gradovi u unutrašnjosti mogli bi se obnoviti, a naša bi se mladost mogla ponositi i poštovati svoje susjede i vlastitu imovinu.
    Klimatske katastrofe mogle bi se riješiti bez potrebe
    za više agencija.
    Mogućnosti zapošljavanja u ovoj redizajniranoj vojsci ne bi rezultirale samoubojstvima, PTSP-om, invaliditetom i traumatičnim događajima.
    Povećana je javna zahvalnost za poštene, brižne pripadnike vojske. Svijet bi također imao koristi..."Nastavi činiti dobro" bio bi naš moto. Izdržljivost je naše osiguranje, pa zašto ne bismo kreativno zamislili bolji put od onog na kojem smo bili. Naravno, obrana bi i dalje bila prioritet, a za sada je ovo mali hipotetski pogled na zdrav svijet i vojsku u mojoj mašti.

  4. Richard Raymond
    Kolovoz 2, 2021 na 18: 29

    Izvrsno, ne mogu se više složiti!

  5. evelync
    Kolovoz 2, 2021 na 16: 12

    Dragi Williame Astore,

    Hvala ti na tvom radu na otkrivanju istine za nas naučene kroz godine tvoje službe u utrobi zvijeri.
    POHLEPA! Da svakako! to je to!

    Još od Vijetnama pitao sam se ZAŠTO smo točno učinili ono što smo učinili i nastavljamo raditi ono što radimo. Razmišljao sam je li to loše razmišljanje, neželjene posljedice ili čak glupost...
    Ove godine punim 77 godina i konačno sam zaključio i slažem se s vama, 100%! da je na kraju – samo POHLEPA

    Vodi nas tajno kriminalno poduzeće – korporativna vlada koja krade od onih koji služe, onih koji pate, onih koji plaćaju. To nas čini manje sigurnima i rasipa resurse koji bi, kao što ste tako dobro objasnili, mogli mnogo bolje služiti ljudima ove zemlje kada bismo prestali stvarati neprijatelje od cijeloga svijeta čiji su životi uništeni zajedno s sredstvima za život, domovima i državama, kao moćni i bogati profiteri zarađuju za svoje kratkoročne džepove.

    Toliko cijenim vašu pažljivu i dubinsku analizu ovoga.

    Bolno je vidjeti pustoš koju stvaramo, uključujući kažnjavanje hrabrih zviždača koji riskiraju sve kako bi nam rekli istinu o nedjelu.

    podmukle laži koje se ponavljaju iz dana u dan u suučesničkom MSM-u...

    I čini se da je naša tajnovita država nacionalne sigurnosti ustrojena da služi SAMO moćnoj financijskoj korporativnoj eliti….dok cijeli propagandni sustav grozničavo radi kako bi obične ljude držao u neznanju….tako da se više ne smatra domoljubnim preispitivati ​​politiku ili zlobno lupanje , bombardiranje , slanje vojnika u opasnost kada, jasno, nismo pod prijetnjom, već nam prijeti samo ovaj proždrljivi stroj POHLEPE.

  6. Itsalmostover
    Kolovoz 2, 2021 na 14: 14

    Kad su SAD bile “arsenal demokracije”?

    • dr. Hujjathullah MH Babu sahib
      Kolovoz 3, 2021 na 09: 14

      Dok se Amerika dugo predstavljala kao arsenal demokracije, a kasnije kao arsenal ljudskih prava, ZAPRAVO se razvila kao ništa više od arsenala imperija, zatim kao naknadna misao kao arsenal kapitalizma, arsenal čak i skrivenog imperijalizma i trenutno uništena sam bezumno pokušavajući biti pravi šupak globalizma koji nije baš uspio kako je zamišljen. U svakom slučaju, to je izvrstan refleksivan rad ovog autora koji zaslužuje sve pohvale!

  7. Orobiti
    Kolovoz 2, 2021 na 13: 45

    Iako se slažem s preporukama koje Astore daje u ovom članku, ne slažem se s naslovom (koji možda nije njegova zasluga). Američka vojska nikada nije bila arsenal za demokraciju, jer SAD nikada nije bio istinska demokracija. Od doseljeničkog kolonijalizma preko institucionaliziranog ropstva do Monroeove doktrine do imperijalnih ratova u 19. stoljeću do naših današnjih vječnih ratova, nijedan od njih nije imao nikakve veze sa širenjem demokracije. “Demokracija” nikada nije bila više od fasade imperijalne moći. Čak ni Drugi svjetski rat nije bio posve dobar u moralnom smislu.

  8. Jeff Harrison
    Kolovoz 2, 2021 na 13: 07

    Hvala vam, g. Astore. Moja je vojna služba (u istoj grani kao i vaša) bila nešto ranije od vaše službe i do mnogih vaših zaključaka došao sam davno. Jesam, nakon puno kraćeg vremena u vojsci, postao dio industrijskog dijela kompleksa, što sam i učinio jer sam bio užasnut mesijanskim stavom komunističkih zemalja. Prije nekog vremena postalo je jasno da komunističke nacije više nisu na božjoj misiji da pretvore svačiji ekonomski sustav u svoj. U isto vrijeme, SAD je postao ono što me užasavalo u komunističkim zemljama. Otvoreno kažemo da ćemo pokoriti i/ili uništiti svaku zemlju sa socijalističkim gospodarskim sustavom. Vaše predloženo restrukturiranje je važno. Jednako je važno filozofsko utemeljenje zašto radimo ono što smo radili osim naše lude želje da budemo globalni hegemon, a to se čini kao misija spašavanja svijeta za kapitalizam.

Komentari su zatvoreni.