LJUTI ARAP: Palestinska stvar nakon rata u Gazi

SAD i Izrael pokušali su izbrisati palestinski problem s lica zemlje, piše As`ad AbuKhalil.

By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju

TNedavna erupcija palestinskog političkog bijesa i tipični brutalni izraelski napad na Palestince posvuda - na Zapadnoj obali, u Gazi i unutar Palestine 1948. - samo su podsjetnici na postojanost palestinskog pitanja.

Dugo su se vrijeme SAD i Izrael trudili izbrisati palestinski problem s lica zemlje, pa čak i izbrisati riječ “Palestinac” iz međunarodnog diplomatskog diskursa. Ipak, palestinsko pitanje odbija nestati ili se gurnuti pod tepih šuplje retorike State Departmenta ili međunarodnih rezolucija.

Rezolucija 242 Vijeća sigurnosti UN-a, primjerice, niti jednom ne spominje riječ Palestinac. A zapadni svijet je samo čuo riječ Palestinac, a njihovi su mediji prvi predstavili riječ svojim čitateljima, nakon što je palestinski narod pribjegao oružju - prvi palestinski naoružani borci potvrdili su svoj identitet, silom.

Ako se prati podrijetlo zapadnih medijskih referenci na Palestince, ustanovit će se da se to poklopilo s porastom palestinskog oružanog otpora. Kada je Amerikanac palestinskog podrijetla Sirhan Sirhan ubio Roberta Kennedyja, američke novine i časopisi počeli su po prvi put informirati svoje čitatelje o palestinskom narodu i njegovoj povijesti.

Da budemo sigurni, ovo jednostrano izvještavanje o Palestincima sasvim je odgovaralo izraelskom lobiju, jer je riječ Palestinac neopozivo povezivao s nasiljem - i to s najgnusnijim oblicima nasilja. Ironično, dok je Izrael nanio palestinskom narodu mnogo više masovnog nasilja nego što su Palestinci ikad mogli nanijeti Izraelcima, Izrael je uspio zadržati imidž bespomoćne i miroljubive države, čak i dok je sjedio na golemom arsenalu nuklearnih bojevih glava (od 1960-ih).

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naša Proljetna akcija prikupljanja sredstava!

Američka vlada željela se povinovati izraelskim željama nazivajući palestinski narod (većim dijelom 1950-ih i 1960-ih) pukim izbjeglicama. U UNSC 242 iz studenog 1967., oni su bili samo "problem izbjeglica" ili međunarodna smetnja - i to 19 godina nakon Nakbe, kada je većina palestinskog naroda iskorijenjena i bačena preko granica Palestine.

Pozivanje na njih kao na "izbjeglice" ima za cilj lišiti ih političkog identiteta i težnji, što je vrlo u skladu s Balfour deklaracijom koja je cionistima u Palestini dala politička prava, dok je palestinskom većinskom stanovništvu dodijelila samo "građanska i vjerska" prava. Čak su i ta prava bila kršena od samog početka cionizma zbog teritorijalnih i ekspanzionističkih ambicija cionističkog pokreta, koji nije vjerovao u dijeljenje zemlje.

Carterova prava uloga

Bivši predsjednik Jimmy Carter sada uživa dobar ugled među američkim naprednjacima zbog opisa izraelske okupacije kao apartheida. Ali Carter, kojeg su cionisti u SAD-u i Izraelu jednom kritizirali zbog njegove knjige, Palestina: Mir, a ne apartheid, brzo se povukao i zanijekao da bi ikada opisao "pravi Izrael" kao apartheid, kada se čak i zapadne organizacije za ljudska prava (posljednje, Human Rights Watch koji nema dobar dosije o Palestini) sada slažu da se oznaka apartheida odnosi na Palestinu iz 1948. , gdje je nejednakost i židovska nadmoć sadržana u samom osnivanju židovske države u zemlji nežidovske većine.

Carter, daleko od toga da zaslužuje bilo kakvu pohvalu za svoju bliskoistočnu diplomaciju, zapravo je arhitekt regionalnog despotskog poretka koji je i danas velika prepreka za demokraciju, a također i za oslobođenje Palestine. Carter je bio prvi koji je uspostavio faustovsku pogodbu s Anwarom Sadatom (neprežaljenim antisemitskim nacističkim despotom): on je u osnovi uspostavio i konsolidirao despotsku vladavinu koju su vodili SAD u Kairu u zamjenu za potpuno povlačenje Egipta iz palestinskih poslova.

“Carter je započeo dugi put do napuštanja palestinskog naroda i njegove stvari.”

Carter je osigurao da će egipatski vojni vladari dobiti obilatu naknadu za napuštanje palestinskog naroda. Egipatska revolucija 1952. bila je inspirirana, barem djelomično, neuspjehom egipatske monarhije da obrani Palestince 1948. (general Gamal Abdel Nasser, vođa revolucije, borio se i bio ranjen u Palestinskom ratu 1948.). Ono što je Carter započeo u sporazumima iz Camp Davida iz 1978. nastavio je Donald Trump u Abrahamovim sporazumima iz 2020.

Svi ti pokušaji bili su načini da se zaobiđe palestinski problem i da se Izrael nagradi "mirovnim ugovorima" s proameričkim arapskim despotima.

Carter je započeo dugi put do napuštanja palestinskog naroda i njegove stvari.

Yasser Arafat je pozvan da se obrati Općoj skupštini UN-a 1974. godine, upravo zato što je palestinski pokret otpora objavio svoju prisutnost diljem svijeta - ne mirnim prosvjedima, već oružanom borbom. Tri godine kasnije, Carter je govorio svijetu da možete postići (i platiti) mir na Bliskom istoku ignoriranjem i zaobilaženjem palestinskog problema.

Postupak'

Mnogo desetljeća “mirovnog procesa” nije postiglo ništa za Palestince, dok je proces iz Osla stvorio kolaboracionist (i korumpirani) režim u Ramallahu, čija je svrha obraniti Izrael od palestinskog otpora. Drugim riječima, Yasser Arafat pristao je prekinuti i spriječiti palestinski otpor u zamjenu za nemoćne palestinske vlasti u Ramallahu. (Pred kraj svog života, Arafat se predomislio i počeo signalizirati svom pokretu da se vrati oružanoj borbi, ali bilo je prekasno jer ga je Izrael uspio ubiti).

Nedavni događaji u Palestini bili su iznenađenje samo za zapadne prijestolnice i medije, a ne i za arapski narod. Od 1948. Arapi dobro znaju da je palestinski problem u srcu arapsko-izraelskog sukoba. Ali Izrael je dodao druge dimenzije sukobu zahvaljujući svom ekspanzionizmu i agresiji: okupirao je egipatske, jordanske, libanonske i sirijske teritorije i bombardirao cijeli Bliski istok (izraelsko bombardiranje proširilo se na Tunis, Sudan, Egipat, Siriju, Libanon, Irak, Jordan; srušio je libijski zrakoplov 1973. i pucao na libanonski civilni zrakoplov 1950.).

“Nedavni događaji u Palestini bili su iznenađenje samo za zapadne prijestolnice i medije, a ne i za arapski narod.”

Ali palestinski problem definira sukob i - više od stoljeća nakon početka cionističkog pokreta na tlu Palestine - on odbija nestati, bez obzira na to koliko masovnog nasilja Izrael nanosi Palestincima - i Arapima koji ih podržavaju, bez obzira na raspršenost milijuna Palestinaca.

Palestinci su proteklih tjedana bili u mogućnosti pokazati, još jednom, svoje jedinstvo i osjećaj svrhe i fokusa. Ideja da su Palestinci u Palestini 1948. prije svega Izraelci je razbijena, dok fragmentacija i bantustanizacija Palestine nisu uspjeli razbiti jedinstvo palestinskog naroda.

Zapadni mediji brzo su navijali za Abrahamov sporazum i zanemarivanje palestinskog problema uopće nisu smatrali problemom; Thomas Friedman i drugi držali su se ideje da bi mladi Palestinci radije imali posao u Dubaiju nego se borili protiv izraelske okupacije i agresije.

Oslo je napravio ogromnu štetu palestinskoj borbi (ne možemo više govoriti o palestinskoj revoluciji, jer ju je Jaser Arafat izbrisao, zauzvrat američko priznanje i prihvaćanje); stvorio je posebnu palestinsku "vlast" kako bi izbrisao sve tragove palestinskog oružanog otpora. I nije slučajnost da palestinski oružani otpor ne postoji na Zapadnoj obali i da je ograničen na Gazu (Bidenova administracija sada namjerava proširiti korumpiranu vladavinu PA na Gazu, kako bi tamo dokrajčila palestinski otpor).

Popularni odgovor

Rat u Gazi razbio je mnoge zapadne mitove o Palestini i također je potkopao dugogodišnji cionistički mit da arapski narod ne mari za nevolje Palestinaca. Zapadni cionisti htjeli su vjerovati da njihovi omiljeni despoti, posebno u Saudijskoj Arabiji i UAE, sada govore u ime cijelog arapskog naroda, te da su Muhammad Bin Zayed i Muhammad Bin Salman novi Naseri arapskog svijeta.

Ogromna reakcija arapske javnosti – na ulicama i na društvenim medijima – još je jedan pokazatelj dubine arapske brige za palestinski problem i poistovjećivanja arapske mladeži s palestinskim oslobođenjem. Ako su cionisti izgubili bitku na društvenim mrežama u posljednjih nekoliko tjedana, to je zato što su mladi Arapi diljem svijeta preuzeli na sebe širenje istine i činjenica o Palestini u svijetu.

Jednog dana će se vratiti#Spasite SheikhJarrah #GazaUnderAttak pic.twitter.com/OfLhl4shaO

— Safa Hosni (@SafaHosni4) Neka 20, 2021

Dogovori i sporazumi koje su cionističke organizacije postigle s američkim medijskim rukovoditeljima ne odnose se na arapsku prisutnost na društvenim medijima. (Naravno, cionističke organizacije, poput ADL-a, blisko surađuju s Facebook i druge posebne medijske divove da ograniče i cenzuriraju izražavanje za Palestinu — i nedavno sam izbačen s Facebooka. Neće biti problem ako se ADL pokušava boriti protiv izražavanja mržnje, ali kao i druge cionističke organizacije, ADL želi spojiti izrazi neprijateljstva prema cionizmu i Izraelu s antisemitizmom).

Odjednom, zapadni svijet će se sjetiti da doista postoji palestinski problem, ali vrlo je malo vjerojatno da će Zapad poduzeti minimalne korake da ispuni nacionalne težnje palestinskog naroda. Ne samo da je Izrael država apartheida (1948. Palestina, a 1967. Palestina), već je i okupacijska država od samog svog nastanka.

Ukoliko se palestinskim izbjeglicama ne dopusti povratak u njihovu zemlju, pravda u svetoj zemlji će izbjeći svim takozvanim mirotvorcima. (Kako ironično da je ova kriza šeika Jarraha započela jer je Izrael tvrdio da se židovske obitelji mogu "vratiti" u domove koje su navodno posjedovale prije 1967., kada se milijuni palestinskih izbjeglica ne mogu vratiti kako bi preuzeli palestinsku domovinu diljem povijesne Palestine jer zakon se ne odnosi na palestinsko vlasništvo).

Palestinski narod je jedan i njihov brutalni neprijatelj osigurao je da oni ostanu jedan bez obzira na prebivalište i politička opredjeljenja palestinskog naroda. SAD može aktivirati umirući "mirovni proces", ali će to učiniti u skladu sa svojim zastrašujućim zabludama i pretpostavkama, koje inzistiraju na tome da su Palestinci inferiorni kao ljudi i da nisu dostojni istih prava koja Zapad daje samo Izraelcima. Dugotrajnost palestinskog problema samo je svjedočanstvo nepostojanja pravde u zemlji Palestini.

As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Podržite naše
Proljetna akcija prikupljanja sredstava!