Curenje razotkriva pukotine u iranskom establišmentu i smjenu vlasti tvrdolinijašima

Dijeljenja

Gareth Porter analizira komentare iranskog ministra vanjskih poslova koji bi mogli nagovještavati drugačije držanje nuklearnog posla nakon predsjedničkih izbora u zemlji u sredinom lipnja

Iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif maše ispred iranskog Ministarstva vanjskih poslova 2015. (Tasnim News Agency, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)

By Gareth Porter
Posebno za Vijesti o konzorciju

A curenje primjedbes iranskog ministra vanjskih poslova Javada Zarifa iznio je na vidjelo ozbiljne sukobe koje je imao u vanjskoj politici s Qassemom Soleimanijem, pokojnim, karizmatičnim čelnikom snaga Quds Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) i, što je još važnije, otkrio dramatične nove dokaze o IRGC-u mnogo veću moć unutar iranskog establišmenta. 

Ta promjena političke ravnoteže učinila je vrlo vjerojatnim da će iranski predsjednički izbori sredinom lipnja na vlast dovesti osobu koja je mnogo bliža stajalištima IRGC-a o nuklearnom sporazumu.

Znakovi odmaka od pragmatičnog pristupa Sjedinjenim Državama i nuklearnom pitanju prema tvrđem antiameričkom stavu predstavljaju jasnu opasnost od nove, daleko ozbiljnije američko-iranske krize u relativno bliskoj budućnosti. Posljedica je to američkih intervencija u Iraku i Siriji koje su neizravno pridonijele enormno povećanoj popularnosti IRGC Quds Force i njenog zapovjednika Soleimanija, kojeg su Sjedinjene Države ubile u siječnju 2020.

Među ostalim otkrićima u isječcima koji su procurili iz tri sata sedmosatnog intervjua za povijesni arhiv, Zarif je rekao da Sulejmani je iskoristio ukidanje sankcija 2015. za sabotiranje nuklearnog sporazuma JCPOA korištenjem civilnih iranskih zrakoplova za prijevoz vojne opreme i osoblja u Siriju bez da ga o tome obavijesti i da ni on ni predsjednik Hassan Rouhani nisu bili obaviješteni o tome Soleimanijevo putovanje u Moskvu u kolovozu 2015. za koju je sugerirao da je djelomično usmjerena na sabotiranje nuklearnog sporazuma. 

Snimke koje su procurile nisu bile prvi pokazatelj Zarifovog snažnog protivljenja zadiranju u njegove odgovornosti. Imao je javno se žalio 2019 o tome da nije bio obaviješten o posjetu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada Teheranu.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Podrška Naš Proljetna akcija prikupljanja sredstava!

Zarifovi komentari, koji očito nisu bili namijenjeni objavljivanju, procurili su u jednu antiiransku, prosaudijsku televizijsku kuću u Londonu, očito od strane nekoga tko se nadao da će mu politički naštetiti. Rašireno izvještavanje o njegovim pritužbama potaknulo je vrhovnog vođu Alija Khameneija da donese ubodni napad o Zarifovim primjedbama kao o “ponavljanju onoga što kažu iranski neprijatelji”. 

Zarifovi komentari koji su procurili jasno odražavaju stupanj do kojeg su IRGC Quds snage i njihov zapovjednik stekli većinu ovlasti i odgovornosti koje su prije bile povjerene Ministarstvu vanjskih poslova i čak zasjenili predsjedničku funkciju. Ali taj značajan pomak na vlasti prema IRGC-u nije se dogodio u političkom vakuumu. To je rezultat ozbiljnih prijetnji iranskoj sigurnosti u Iraku i Siriji posljednjih godina koje su dovele do najistaknutijih vojnih misija Quds Force do sada i do neviđene popularnosti generala Soleimanija.

Kako su Irak i Sirija promijenili iransku jednadžbu moći

Iranski Qasem Soleimani (lijevo) s Abu Mahdijem al-Muhandisom (desno), iračkim zapovjednikom, 2017. u Teheranu. Oboje su ubijeni u američkom ciljanom napadu dronom u siječnju 2020. (Fars News Agency, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)

Nakon što je Islamska država zauzela trećinu iračkog teritorija 2014., a iračka vojska koju podržava SAD nije joj pružila nikakav učinkovit otpor, Iranci su ISIS vidjeli kao smrtnu prijetnju Iranu. Kao rezultat toga bilo je ogromnu podršku naroda u Iranu za vojnu intervenciju snaga Quds za zaustavljanje ofenzive, čak i među Irancima koji prethodno nisu bili dobro raspoloženi prema IRGC-u. Uloga Soleimanija i snaga Quds u obuci i vođenju Snaga narodne mobilizacije, brzo formirane koalicije šijitskih milicija, bila je ta dovela do poraza ofenzive Islamske države.

Ali upravo su u Siriji snage Quds odigrale svoju najveću i najizravniju vojnu ulogu u regiji nakon što su Sjedinjene Države i njihovi sunitski saveznici predstavljali još jednu prijetnju vitalnim sigurnosnim interesima Irana dogovaranje oko organiziranja i naoružavanja vojne snage za svrgavanje Assadovog režima. Snage Quds, Hezbollah i sirijska vojska na kraju su porazili snage protiv Assada koje su naoružale Saudijska Arabija, Katar i Turska, uz odobrenje i pomoć Obamine administracije, čak i nakon što je većina oružja i većina pobunjeničkih snaga stigla pod kontrolom sirijskog ogranka Al Kaide, al Nusra Front. Tada je Izrael započeo sustavne zračne napade na iranske ciljeve u Siriji. 

Bitke u Siriji i Iraku bile su od vitalnog značaja za sposobnost Irana da odvrati prijetnju zračnog napada na Iran, koji su opetovano izvodili Izrael i Sjedinjene Države. Kao odgovor na izraelske prijetnje Iranu sredinom do kasnih 1990-ih, IRGC je razvio raketu s konvencionalnim naoružanjem, Shahab-3, kao sredstvo odvraćanja. Ali dužnosnici IRGC-a zaduženi za iranske balističke projektile sumnjali su u njihovu pouzdanost kao i u domet, pa su počeli isporučivati ​​tisuće projektila i raketa Hezbollahu i Siriji kao dodatak sredstvu odvraćanja. 

Ta se politika nastavila do danas. U kolovozu 2019., bivši zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Hossein Sheikholeslam, proglašen da je Iran razmjestio ukupno 150,000 iranskih projektila u Libanonu, Siriji i Gazi, za koje je rekao da "predstavljaju naše najveće sredstvo odvraćanja od Amerike i Izraela". Izraelska vojska procijenjen Ukupno 120,000 2017 projektila i raketa Hezbollaha od rujna XNUMX. 

Rezultat ovih velikih operacija IRGC-a u Iraku i Siriji bio je učiniti Soleimanija prvim istinskim nacionalnim herojem Islamske Republike, čije je mučeništvo u siječnju 2020. proizvelo neviđeno javno izljev milijuna Iranaca u pogrebnoj povorci koja se protegla nekoliko dana i nekoliko iranskih gradovima. Jednako važno, Soleimani je također bio izuzetno blizak vrhovnom vođi Khameneiju, koji ga nije tretirao kao običnog zapovjednika, već kao de facto šefa nacionalne sigurnosti zemlje. 

Iranski ajatolah Ali Khamenei tješi jednog od sinova generala Soleimanija. (Fars News Agency, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)

Popularno obožavanje Soleimanija i njegova bliskost s Khameneijem ne može se prenijeti na Soleimanijevog nasljednika na mjestu zapovjednika snaga Quds, ali podaci iz istraživanja javnog mnijenja o ulozi Iranaca na Sveučilištu Maryland godinu dana nakon atentata na Soleimanija pokazuju da je on pomogao učvršćivanju podrške IRGC-u općenito . Većina kaže da bi, ako bi Iran smanjio aktivnosti IRGC-a u regiji, Sjedinjene Države samo postavile dodatne zahtjeve Iranu. Također pokazuje da tri od pet Iranaca podržavaju ulogu IRGC-a u gospodarstvu.

IRGC kao Wild Card u iranskoj zabrani WMD-a

Zarifove primjedbe sugeriraju da su razlike s IRGC-om oko JCPOA-e i pitanja nuklearnog oružja ključni dio borbe oko iranske vanjske politike. Povijest uključenosti IRGC-a u vanjsku politiku započela je kada su Iranci bili izloženi iračkom napadu iperitom 1984. Tadašnji ministar vojnih nabava, Mohsen Rafighdoost, jedan od najranijih članova IRGC-a, predložio je tadašnjem iranskom vrhovnom vođi, Ayatollah Ruhollah Khomeini, program kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja. Ali kao Rafighdoost ispričao ovom piscu u intervjuu iz rujna 2014, Homeini je zabranio svako oružje za masovno uništenje kao nekonzistentno s islamom.

Nakon što su se iranski gradovi ispraznili u strahu od iračkog kemijskog napada 1987., Rafighdoost je preuzeo inicijativu za nabavu kemijskih prekursora za iperit, a zatim se ponovno vratio Khomeiniju kako bi zatražio njegovo odobrenje za ono što je nazvao "ovom sposobnošću osvete". Ali Khomeini je opet rekao da je "haram" (zabranjeno) proizvoditi takvo oružje i ponovio svoju naredbu kojom se zabranjuje rad na nuklearnom oružju, prema Rafighdoostu.

Iranski predsjednik Hassan Rouhani tijekom posjeta provinciji Semnan, 2016. (Tasnim News Agency, CC BY 4.0, Wikimedia Commons)

Ista napetost između iranskih šijitskih vjerskih načela i usredotočenosti IRGC-a na iranske vojne zahtjeve ponovno je isplivala na površinu samo desetljeće kasnije. Khomeinijev nasljednik na mjestu vrhovnog vođe, Khamenei, javno je artikulirao argument protiv nuklearnog oružja na pragmatičnoj osnovi nacionalne sigurnosti, jer to nije bilo predmet javne rasprave. Ali barem je jedan viši istraživač IRGC-a vjerovao da Iran mora imati tehničke mogućnosti za proizvodnju nuklearnog oružja, i, poput Rafighdoosta tijekom Iransko-iračkog rata, on i drugi su sami poduzeli istraživanje problema, kao što je otvoreno razgovarali od strane ključnog Khameneijevog saveznika sa The San Francisco Chronicle.

Upravo je Rouhani, tadašnji Khameneijev nuklearni koordinator 2003., okončao projekt tog časnika IRGC-a, zajedno s drugim neovlaštenim nuklearnim projektima, prekinuvši im financiranje, kako se požalio viši dužnosnik IRGC-a u razgovor koji je presrela američka obavještajna služba u 2007. 

Sada je IRGC ponovno u izravnom sukobu s Rouhanijem, jer su vodeći dužnosnici IRGC-a malo tajili svoje neslaganje s nuklearnim sporazumom. Brigadni general Yadollah Javani, šef političkog biroa IRGC-a, je to proglasio, temeljeno na američkom zapisu u vezi s JCPOA-om, garda vjeruje da Iran "više ne bi trebao razmišljati o bilo kakvim pregovorima sa Sjedinjenim Državama".

Na temelju istraživanje javnog mnijenja provedeno u veljači za Sveučilište Maryland, štoviše, iransko javno mnijenje približilo se stajalištu IRGC-a o SAD-u i nuklearnom sporazumu. Sedamdeset i pet posto podržava nedavni zakon koji od vlade zahtijeva da dopusti manje međunarodnih inspekcija osim ako SAD ne ispuni svoju obvezu prema JCPOA. Šezdeset posto ispitanika u toj anketi kaže da bi sljedeći predsjednik trebao biti netko tko je kritičan prema Rouhanijevoj politici.

Sada se čini vrlo vjerojatnim da će sljedeći mjesec na predsjedničkim izborima u Iranu biti izabran konzervativni kritičar Rouhanija i Zarifa koji je bliži stajalištima IRGC-a o nuklearnom sporazumu i Sjedinjenim Državama. Budući da je Bidenova administracija predana dugoročnoj američkoj politici neumoljivog gospodarskog i vojnog pritiska na Iran zbog njegova nuklearnog programa, Sjedinjene Države idu prema još jednoj — potencijalno još opasnijoj — američko-iranskoj krizi. U međuvremenu, iransko nuklearno pitanje temelji se na fikciji koju je stvorio i održava na životu Izrael jedna od najuspješnijih kampanja prijevare u povijesti

Gareth Porter neovisni je istraživački novinar koji prati politiku nacionalne sigurnosti od 2005. i dobitnik je nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Njegova najnovija knjiga je CIA Insider's Guide to the Iran Crisis, u koautorstvu s Johnom Kiriakouom, objavljeno u veljači.

Izraženi stavovi isključivo su stavovi autora i mogu, ali ne moraju odražavati stavove Consortium News.

Podržite naše
Proljetna akcija prikupljanja sredstava!

Donirajte sigurno uz PayPal

   

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:

 

 

6 komentara za “Curenje razotkriva pukotine u iranskom establišmentu i smjenu vlasti tvrdolinijašima"

  1. Sadde
    Svibanj 19, 2021 na 03: 34

    Do sada se javno mnijenje cijelog svijeta približilo gledištu IRGC-a o SAD-u

  2. James Simpson
    Svibanj 19, 2021 na 02: 33

    Sve dok SAD i moja vlastita vlada Ujedinjenog Kraljevstva ustraju u zadržavanju (i sada nadograđuju i povećavaju) svoje arsenale nuklearnog oružja, nemaju pravo čak ni reći jednu riječ protiv Irana. Ako Iran želi izgraditi tisuće nuklearnih oružja kao odgovor na očite opasnosti koje predstavljaju nuklearno naoružani, ratoborni, agresivni, apartheidski Izrael, onda ima moralno pravo to učiniti sve dok te tri nacije ne demontiraju vlastite arsenale. Ovo je očiti ishod i neuspjeh njihove politike odvraćanja.

  3. rosemerry
    Svibanj 18, 2021 na 16: 11

    Hvala Garethu. Šteta koju su učinile SAD i Izrael, tvrdeći da žele sigurnost i sigurnost, jasno se vidi u racionalnim reakcijama različitih važnih skupina u Iranu. Konstantno ratoborno, arogantno ponašanje SAD-a pod “drugim” POTUS-om čija je poslušnost Izraelu upravo pokazano nepromijenjenom od one ismijanog Trumpa, može samo dovesti do većeg sukoba koji nije od koristi velikoj većini ljudi bića u regiji ui blizu Irana, ili u SAD osim uobičajenih MIC-a i korporacija.

  4. David Otness
    Svibanj 18, 2021 na 12: 30

    Hvala kao i uvijek, Gareth. Veselim se što ćete ovdje izraziti svoje uvide. I kao i uvijek, steći ću znanje u koje mogu vjerovati da je činjenično kad to učinim. Svi dugujemo vama i Consortium News što ste nastavili 'donositi'.

    • Gareth Porter
      Svibanj 18, 2021 na 16: 22

      Hvala puno, Davide. Zahvalan sam na vašem interesu.

  5. worldblee
    Svibanj 18, 2021 na 11: 34

    Kad bi "lideri" u SAD-u bili sposobni pročitati i razumjeti ovaj članak. Kao što je slučaj s drugim zemljama, američka politika pretvara Iran u snažnog neprijatelja umjesto da pronađe način za suradnju na način koji je barem prihvatljiv objema nacijama. Akcije Carstva ojačale su IRGC, slično kao što je Izrael ojačao Hamas. To je karikaturalni način pokušaja vođenja vanjske politike.

Komentari su zatvoreni.