As`ad AbuKhalil opisuje kontekst u kojem je vodstvo Bratstva započelo tajne pregovore s Iranom i njegovim saveznicima.
Prosvjednici u korist Bratstva u Kairu, listopad 2013. (Hamada Elrasam za Glas Amerike, Wikimedia Commons)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Arabski ustanci su se zabilježili poput vožnje toboganom za Muslimansko bratstvo: brzu euforiju ubrzo je zamijenila propast i tuga.
Isprva se arapske pobune koje su počele 2010. činile kao proces u kojem će Muslimansko bratstvo preuzeti političku vlast u nekoliko arapskih zemalja. U Tunisu je lokalni ogranak, An-Nahda, bio konačni pobjednik na izborima i ostaje najveća politička snaga u zemlji.
U Egiptu je Muslimansko bratstvo bilo jasni pobjednik nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka i postiglo je najveći parlamentarni blok na najslobodnijim izborima u Egiptu ikada odmah nakon njegova pada. Za predsjednika je izabran kandidat Muslimanskog bratstva, Muhammad Morsi.
U Libiji je Bratstvo bilo sila s kojom se trebalo boriti, kao što je bilo u Jemenu. Ali unutarnji sukobi opstruirali su izborni proces u obje zemlje i spriječili gotovo neizbježno preuzimanje vlasti od strane Bratstva. (UAE su uložili svoje trupe i novac protiv Bratstva u Libiji, dok su Hutiji opstruirali planove Bratstva u Jemenu).
U Siriji je Muslimansko bratstvo bilo dominantno među sirijskom oporbom u egzilu, a nekoliko pobunjeničkih skupina bili su samo izdanci Bratstva.
Ali sva ta povijesna postignuća Bratstva nisu dugo trajala.
U ranoj fazi arapskih ustanaka (od 2011. do 2013.), katarsko-turski savez bio je dominantna sila unutar Arapske lige (iako Turska, očito, nije članica). Katarski režim bio je taj koji je promovirao invaziju NATO-a na Libiju i osigurao potporu za zapadnu intervenciju za svrgavanje Moamera Gadafija.
Gadafijev bilbord u Derju, Libija, 2009. (Carsten ten Brink, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Saudijska Arabija — prije uspona prijestolonasljednika Muhammada bin Salmana (MbS) 2015. — uglavnom je bila u defanzivi. Na inicijativu snažnog čovjeka Ujedinjenih Arapskih Emirata, Muhammada Bin Zayida (MbZ), tijek arapskih poslova promijenio se.
UAE, zajedno sa Saudijskom Arabijom, proglasili su kraj ere katarske dominacije u arapskoj politici. Tada su i MbS i MbZ objavili otvoreni rat protiv Muslimanskog bratstva, uključujući Hamas u Palestini—koji je započeo kao ogranak Bratstva.
Zapadna podrška
Ironično, Muslimansko bratstvo je započelo u Egiptu pod britanskom kontrolom 1928. godine i preživjelo je samo zahvaljujući zapadnom i zaljevskom sponzorstvu tijekom Hladnog rata. Godine 1954., nakon pokušaja atentata na život egipatskog vođe Gamala Abdul-Nassera, egipatska vlada objavila je rat Bratstvu i otjerala ga u ilegalu. Vođe su uhićene i mnogi su morali pobjeći u inozemstvo. Ali kampanja protiv Bratstva ni na koji način nije bila tako nemilosrdna kao kampanje represije u Saudijskoj Arabiji ili Bahreinu - ili Iranu što se toga tiče; pogubljenja su bila rijetka dok su zatvorske kazne bile norma.
Egipat Gamal Abdel Nasser. (Wikimedia Commons)
Nasser je u to vrijeme gurao verziju sekulariziranog i progresivnog arapskog nacionalizma, a njegovi suparnički reakcionarni islamistički pokreti nisu bili u modi; na njih se gledalo kao na anakrone, pogotovo jer su se suprotstavljali iznimno popularnom Nasseru. Bratstvo je željelo nametnuti strogu i konzervativnu verziju islamske vladavine, dok je Nasser bio zagovornik sekulariziranog arapskog nacionalizma.
Bratstvo se suprotstavilo Nasserovom progresivnom društvenom planu i čak se protivilo njegovim pozivima na arapsko jedinstvo. Zapadne sile i zaljevski režimi štitili su, podržavali, pa čak i naoružavali Bratstvo, koje nije bilo u dodiru s masovnim javnim mnijenjem većim dijelom naserističke ere (od 1956. do 1970.).
Nasser im se učinkovito rugao i predstavljao ih - ispravno - kao oruđe zapadnih sila i arapskih reakcionarnih režima. Postoji poznata spojnica na YouTubeu Nassera čak ismijava zahtjev koji je svom režimu iznio vođa Muslimanskog bratstva da se Egipćanke prisile na nošenje vela. Nasser je duhovito istaknuo kako vođa Bratstva nije uspio nametnuti veo vlastitoj kćeri.
Politički islam
Oživljavanje onoga što se naziva “politički islam” (ideologija koja teži islamizaciji politike i društva) poduzeo je kao politički projekt, nakon Naserove smrti, Anwar Sadat. Sadat, zabrinut zbog moći ljevice i arapskog nacionalizma u egipatskim sveučilišnim kampusima, oslobodio je Muslimansko bratstvo i druge vjerski orijentirane pokrete i pustio njihove vođe iz zatvora (dok je zatvorio ljevičare i progresiviste).
Saudijski režim — blizak Sadatov saveznik — također je sudjelovao u sponzoriranju i financiranju Muslimanskog bratstva u arapskom svijetu i svijetu općenito. Reakcionarni režimi koristili su organizacijsku strukturu Bratstva za borbu protiv ostataka naserizma i progresivnosti u arapskom svijetu. Zapadne sile nisu zaostale, jer su i one koristile “politički islam” protiv progresivnosti (vidi Josepha Massada Islam u liberalizmu).
Zaljevski režimi, u bliskoj suradnji sa zapadnim silama, koristili su naftno bogatstvo za financiranje i naoružavanje islamista u Afganistanu i drugdje protiv komunističkih režima i pokreta. U Siriji u kasnim 1970-ima, Izrael, zapadne vlade i Jordan svi su podržali Muslimansko bratstvo protiv režima. (Kralj Hussein je kasnije ponudio javnu ispriku i naknadno poboljšao svoje odnose sa sirijskim vođom Hafidhom Al-Asadom, koji se nosio s prijetnjom Muslimanskog bratstva brutalnim i divljim kampanjama represije).
Pod Sadatom je Muslimansko bratstvo uživalo privilegiran politički položaj, kao i Bratstvo u Jordanu od 1950-ih — sve dok nije postalo politička snaga 1990-ih.
Utjecaj 9. rujna
Ali 11. rujna promijenio je stav zapadnih vlada, a posebno vlada Zaljeva. Saudijski ministar unutarnjih poslova, princ Nayif Bin Abdul-`Aziz, slavno je okrivio Muslimansko bratstvo za probleme Saudijske Arabije i rekao da je “Muslimansko bratstvo uništilo arapski svijet.” Propustio je spomenuti da je Bratstvo preživjelo naserističko doba samo zahvaljujući potpori Zapada i Zaljeva.
Sam princ Nayif i njegova braća u kraljevskoj obitelji pozvali su osobe iz Muslimanskog bratstva da oblikuju obrazovanje i medije u Saudijskoj Arabiji. Pažnja Zapada prema saudijskoj podršci islamizmu, nakon 11. rujna, promijenila je smjer saudijske vanjske politike i pokrenula saudijsko približavanje izraelskom lobiju. UAE su brzo slijedili primjer i objavili otvoreni rat protiv Bratstva.
Nadalje, Bratstvo (pod različitim nazivima) bilo je najjača politička struja unutar UAE. Kako su se ta dva arapska režima distancirala od Bratstva, Katar i Turska (pod Recepom Tayyipom Erdoganom) postali su dva velika sponzora Bratstva u regiji, te su ga željeli iskoristiti protiv svojih neprijatelja (prije svega Saudijske Arabije). Aljazeera, koju vodi katarski režim, dao je ogromnu platformu za Bratstvo, a od 2011. postao je njegovo javno lice, naštetio imidžu i vjerodostojnosti Aljazeere, te značajno smanjio njenu gledanost.
19. srpnja 2016. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obraća se građanima ispred svoje rezidencije u Istanbulu. (Predsjedništvo Republike Turske)
Nedavna kriza Bratstva proizašla je iz pomirenja između Katara i Saudijske Arabije te između Egipta i Turske. U Turskoj su bile smještene razne arapske TV postaje koje su bile lojalne Bratstvu. Jedan od prvih uvjeta sporazuma između Katara i Turske i njihovih rivala bio je snižavanje tona u medijima Bratstva iz Turske i Katara.
Erdogan je prije dva tjedna naredio TV postajama Bratstva koje djeluju iz Turske da okončaju svoje napadi na generala Abdel Fattaha el-Sisija, vojnog vladara Egipta (kojeg uglavnom podupiru Zapad, Saudijska Arabija i UAE). Hamas je također sada patio jer ni Katar ni Turska nisu zainteresirani za potporu vojnih borbenih akcija protiv Izraela, iz straha da se ne dopadnu SAD-u
Dileme
Bratstvo se suočava s ključnim dilemama: Saudijska Arabija i UAE (koji vode Arapsku ligu) proglasili su ih terorističkom organizacijom, a njihovi sponzori smanjuju političku — a vjerojatno i financijsku — potporu. U tom je kontekstu vodstvo Bratstva nedavno vodilo tajne pregovore s Iranom i njegovim saveznicima u regiji.
Hizbullah je nedavno održao prvi razgovor s Al-Jam`ah Al-Islamiyyah (libanonski ogranak Bratstva) u više od desetljeća. Hamas sada blisko koordinira s Hezbolahom i odnos se možda vraća u "eru savezništva" kada su oba pokreta bila u istom taboru i koordinirala svoje vojne aktivnosti.
Međutim, sirijski režim ostaje kamen spoticanja u tom novom regionalnom prestrojavanju. Ali Muslimansko bratstvo (prema izvorima uključenim u te pregovore) spremno je preispitati svoje dosadašnje stavove i čak ući u pregovore sa sirijskim režimom.
Čini se vjerojatnim da će arapska politika doživjeti još jedno prestrojavanje, osobito ako Iran i SAD postignu dogovor o nuklearnom sporazumu. To bi ojačalo ruke Irana i njegovih saveznika i ohrabrilo bi Bratstvo da postigne novo razumijevanje.
Ali savez Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata smatrao bi svako ponovno pojavljivanje Bratstva smrtnom prijetnjom i žestoko bi odgovorio, iako su vojne mogućnosti MbS-a i MbZ-a ograničene, osobito nakon katastrofalne intervencije u Jemenu i kraja Trumpovog predsjedničkog mandata.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. Autor je “Povijesnog rječnika Libanona” (1998.), “Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma” (2002.) i “Bitka za Saudijsku Arabiju” (2004.). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Podržite naše
Proljetna akcija prikupljanja sredstava!
Donirajte sigurno uz PayPal
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
“Aljazeera, koju vodi katarski režim, dala je ogromnu platformu za Bratstvo, a od 2011. postala je njegovo javno lice, šteteći imidžu i vjerodostojnosti Aljazeere, te značajno smanjujući njezinu gledanost.”
I ja sam ovo primijetio. Kad je BBC doveden u pitanje Huttonovom istragom nakon sumnjive smrti dr. Davida Kellyja, mnogi od njegovih najboljih izvjestitelja i producenata otišli su za Al Jazeeru English. U svojim ranim godinama pod Bushom II. i na početku Obamine ere, Al Jazeera je napravila izvrsna izvješća o okupacijama Palestine i Iraka.
Ali s Hillary Clinton koja se smjestila u Maglovito dno i nastoji iskoristiti Bratstvo za preuređivanje Bliskog istoka, došlo je do brze promjene u uređivačkoj liniji da se usredotoči na službene neprijatelje SAD-a, posebno na sekularne arapske republike u kojima je Bratstvo bilo kandidat da postane novi proamerička klijentska vlada. Njegovo izvještavanje o napadima na Libiju i Siriju bilo je i jest više nego sramotno, brzo se degeneriralo u 'TV Muslimanskog bratstva'.
“Pogotovo ako Iran i SAD postignu dogovor o nuklearnom sporazumu.” Kako bi to moglo biti budući da SAD odbija ukinuti sankcije, a Iran neće i ne treba popustiti pred ovom kontinuiranom nezakonitošću?
Hvala As'adu na ovom objašnjenju. je li sirijska vlada stvarno “režim”?
” je li sirijska vlada stvarno „režim”?
Moje mišljenje također i ja znam bolje, ali to je američka točka razgovora.
Hvala na još lekcija iz povijesti.