COVID-19: Brazil i potreba za 'novom solidarnošću'

Dijeljenja

Brazilska zdravstvena stručnjakinja Margareth Dalcolmo kaže da smrtnost izazvana Covidom-19 ima društvenu komponentu koja se ne može zanemariti - ljudi umiru jer su siromašni.

Margareth Dalcolmo
razgovarao s Christoph Heuser i Daniel Kopp
Međunarodna politika i društvo

Christoph Heuser i Daniel Kopp: Brazil sada čini više od četvrtine smrtnih slučajeva u svijetu, s više od 3,000 smrtnih slučajeva dnevno. Sveučilište Washington čak predviđa 100,000 smrti samo u travnju. Sve to vrijeme, brazilski zdravstveni sustav je na rubu kolapsa. Kako je pandemija ovdje toliko izmakla kontroli?

WMoramo razumjeti dinamiku pandemije u Brazilu. Covid-19 stigao je ovdje nakon karnevala prošle godine. Brzo smo shvatili da je riječ o ozbiljnosti jer se radi o bolesti s stopom razmnožavanja iznad jedan, što je znak da je virus visoko prenosiv. Saznali smo da se ne radi samo o atipičnoj upali pluća, već o sustavnoj bolesti. U ožujku smo počeli bilježiti prve smrtne slučajeve među starijim osobama i shvaćamo faktore rizika. Sve je to bio dio intenzivne i duboke krivulje učenja.

No, od samog početka svjedočili smo i ozbiljnom antagonizmu između medicinskog i znanstvenog diskursa i federalne vlasti. To je učinilo veliku medvjeđu uslugu brazilskom stanovništvu jer je vlada negirala težinu pandemije, upute koje smo mi kao medicinski stručnjaci pokušali prenijeti stanovništvu i potrebu za pomoći siromašnim slojevima brazilskog stanovništva, budući da Brazil ima populacija od 13 milijuna ljudi koji žive u favelama.

Zapravo, bio sam dio skupine za pružanje podrške ministru zdravstva Luizu Henriqueu Mandetti u ožujku prošle godine. Ali odmah nakon toga dobio je otkaz i otišao iz Ministarstva zdravstva, nikad više nismo uspjeli stvoriti sklad između politike i znanosti. Ta napetost postoji gotovo od samog početka i traje do danas. Nije nimalo od pomoći. Naprotiv, pogoršava pandemiju.

Moja trenutna projekcija je vrlo pesimistična. Prije sam rekao da ćemo imati najtužniji mart u životu i imali smo ga. Mislim da će travanj biti još gori, a tek u svibnju ima šanse da se stvari poprave.

Kakvu su ulogu imale političke odluke u stvaranju ove situacije?

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, desno, s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, 19. ožujka 2019. (Alan Santos, Palácio do Planalto, CC BY 2.0, Wikimedia Commons)

Kada je pandemija dosegla vrhunac na jugoistoku Brazila, bilo je jasno da Brazil gubi vrijeme i energiju raspravljajući o tretmanima za koje je medicinska literatura već pokazala da ne djeluju. Vlada je uložila pozamašnu svotu novca u kupnju klorokina proizvedenog u službenom laboratoriju, a koji je dobila od SAD-a Tada je predsjednik Donald Trump iskrcao klorokin u Brazil jer je tamo bio zabranjen.

Paralelno, a to je dio brazilskog paradoksa, zemlja je bila pripremljena za razvoj dobrih studija treće faze za cjepiva: CoronaVac, AstraZeneca, Pfizer i Johnson. Ali napravili smo još jednu veliku pogrešku jer nismo na vrijeme pregovarali o primanju cjepiva od proizvođača koji su ovdje razvijali svoje visokokvalitetne studije faze 3. Činjenica je da je Pfizer nudio cjepiva Brazilu, a Brazil nije pregovarao.

Svake godine cijepimo 80 milijuna ljudi cjepivom protiv gripe, i to u šest tjedana — to je više od 2 milijuna cjepiva dnevno. Ali trenutno ne cijepimo, jer nemamo dovoljno cjepiva. Napravili smo greške u pregovorima, diplomatske greške vis-à-vis Kine, iako imamo tehničku suradnju u ugovoru s Kinom, aktivni farmaceutski sastojci (API) su kasnili.

Brazilske mutacije virusa, poput P1 koji je prvi put otkriven u Japanu od obitelji koja dolazi iz amazonske regije, predstavljaju veliku zabrinutost u Europi i svijetu. Koliko je to opasno za regiju i šire? 

P1 nije opasniji od britanske ili južnoafričke mutacije. U ovom trenutku postoje tri identificirane tzv. zabrinjavajuće varijante. Postoji i soj P2, a sada i varijanta koja je otkrivena u Bauru, općini u São Paulu, koja je vrlo slična južnoafričkoj mutaciji. Hoćemo li imati druge? Moguće da. SARS-COV2 nije visoko mutirajući virus, ali mutira kao i svi virusi. Do sada je već otkriveno više od 400 mutacija, ali većina nije zabrinjavajuća.

Soj P1 vrlo je prenosiv. Zbog toga se profil bolesti promijenio u Brazilu. Već smo cijepili visok udio starije populacije, tako da već sada možemo vidjeti smanjenje stope hospitalizacija starijih osoba za 70 posto. Sada imamo drugačiji profil sastavljen od mladih ljudi koji se razboljevaju. To znači da je soj prenosiviji, a stanovništvo sve češće napušta svoje domove. Ako pogledate prosječnu dob ljudi koji su hospitalizirani, ona je puno niža. Puno je ljudi ispod 50 godina.

Naravno, Brazil treba cijepiti i obuzdati pandemiju i zbog međunarodne zabrinutosti. No, imamo vlastitu zabrinutost zbog varijanti koje dolaze i iz drugih zemalja. Jako smo zabrinuti zbog južnoafričke varijante jer cjepivo AstraZenece ne nudi zaštitu od nje. Manje smo zabrinuti zbog britanske varijante jer se ona može kontrolirati cjepivom AstraZeneca.

Cijepljenje protiv Covid-19 provedeno u Sao Paolu; Sinovac Coronavac (brazilska verzija koju proizvodi Butantan Institute), siječanj 2021. (Governo do Estado de São Paulo, CC BY 2.0, Wikimedia Commons)

S obzirom na infrastrukturu zdravstvenog sustava, mislite li da je Brazil bio dobro pripremljen za pandemiju?

Brazil je imao dva glavna oružja za suočavanje s pandemijom, a to su naše službe javnog zdravstva (SUS) i socijalno distanciranje. SUS je izuzetno dobro koncipiran ustavom uređen sustav — zdravstvena zaštita je dužnost države i pravo svih građana koje mora biti besplatno, pravedno i univerzalno — i uz državno financiranje. No već je određeni broj godina nedovoljno financiran, s poteškoćama u dobivanju sredstava ionako osjetljivom stanovništvu. Zato je SUS bio pomalo zatečen. U takvoj situaciji mnoge su države čak imale svojevrsni raspad SUS-a. Na primjer, u državi Rio de Janeiro, posljednji gradonačelnik je ukinuo klinike za obiteljsku skrb. Bio je to veliki deficit. Ipak, to je glavna struktura u cijeloj zemlji koja je omogućila borbu protiv pandemije.

Radim u saveznoj instituciji, Zakladi Fiocruz, najvećem saveznom zdravstvenom tijelu u zemlji. Imamo kapacitet za izradu važnih istraživanja, radimo na nacionalnim projektima i imamo nekoliko međunarodnih partnera. U mogućnosti smo proizvoditi lijekove za endemske bolesti, malariju, tuberkulozu, ali i cjepiva. Fiocruz i Intituto Butantan dvije su javne ustanove u Latinskoj Americi koje mogu proizvoditi cjepiva. Nudimo SUS 16 vrsta cjepiva za Brazilce: vodene kozice, ospice, cjepiva protiv gripe, sva cjepiva za djecu i za starije osobe.

Važno je sve ovo razumjeti jer je to struktura koja je — u određenoj mjeri — držala pandemiju podalje. Ali nismo mogli iskoristiti cijeli potencijal SUS-a. Na primjer, mogli smo spriječiti mnoge smrti koje su se dogodile kod kuće zbog početne pogreške vlade i WHO-a. Rekli su da ljudi ne bi trebali tražiti liječničku pomoć osim ako se radi o ozbiljnom slučaju. Da smo, na primjer, optimizirali telemedicinu - što upravo radimo - ljudi bi mogli koristiti svoje mobitele za kontakt s liječnicima i medicinskim sestrama. Možda bismo mogli izbjeći mnoge smrti, ali to nije učinjeno na odgovarajući način.

2015.: Brazilci primaju test mikrofilarije, koji se mora obaviti između 11 sata navečer i 1 sat ujutro, ispred bara u Jaboatão dos Guararapes, Pernambuco. (Panamerička zdravstvena organizacija, Flickr, CC BY-NC 2.0)

Potaknuli ste vrlo važnu točku jer je brazilski predsjednik Jair Bolsonaro govorio da stroge mjere protiv virusa nisu ekonomski isplative. To je naravno cinično, ali rast siromaštva je pravi problem. Mi samo objavio studiju koji je pokazao da u Brazilu 19 milijuna ljudi pati od gladi. Koje mjere treba poduzeti s obzirom na ovakvu gospodarsku situaciju?

Bez sumnje, moramo prevladati raspravu koja vidi dihotomiju između gospodarstva i zdravlja. Kako bismo sada kontrolirali pandemiju, potrebno nam je socijalno distanciranje i masovno cijepljenje. Da bismo to mogli imati, moramo zadržati ljude kod kuće. Kako možemo zadržati ljude kod kuće? Lako je ljudima iz srednje klase, mojoj obitelji, tvojoj obitelji. Ali ljudima koji žive u siromašnim četvrtima to nije lako. Uglavnom žive od neformalne ekonomije.

Kad je udario prvi val, bilo nam je jasno što se treba dogoditi: država je trebala početi isporučivati ​​takozvanu hitnu pomoć kako bi se ljudi s niskim primanjima održali na životu. Bilo je jasno da će situacija postati mnogo tragičnija ako ne pomognemo tim ljudima. Brazil je zemlja s nedopustivo visokom koncentracijom prihoda. Razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju jednostavno je nevjerojatna.

“Vlada je trebala početi isporučivati ​​takozvanu hitnu pomoć kako bi se ljudi s niskim primanjima održali na životu.”

Ali brzo je postalo jasno da neće biti dovoljno hitne pomoći od vlade jer se to smatralo ekonomskom mjerom. Više puta sam rekao da ne postoji dihotomija između zdravlja i gospodarstva — to je ista stvar. Davanje pomoći ljudima koji nemaju prihoda je javnozdravstvena, a ne ekonomska mjera. Ako ljudi u Brazilu moraju odlučiti hoće li umrijeti od gladi ili umrijeti od virusa, to jednostavno nije prihvatljivo.

Davanje pomoći ljudima koji nemaju prihoda je javnozdravstvena, a ne ekonomska mjera.

U jednom trenutku je nestala hitna pomoć koju je Vlada davala pet-šest mjeseci. Ponovno je aktiviran ovaj mjesec, ali s puno manjim iznosom. U početku je bila oko 100 €, sada je manje od pola. To nije dovoljno ni za hranu za mjesec dana.

U Sao Paulu, najvećoj mreži bolnica, svi su kreveti puni. Postoje redovi, ljudi čekaju da budu primljeni. U Rio de Janeiru i drugim glavnim gradovima država je isto. Situacija u kojoj se trenutno nalazimo jednako je akutna kao i tijekom vrhunca sredinom prošle godine. Ali gore je zbog socijalnog faktora, umora ljudi od pandemije koja traje više od godinu dana.

Kakva su vaša očekivanja od međunarodne zajednice da što više cjepiva stigne u zemlju i regiju? Što mislite o prijedlogu odricanja od patenata povezanih s cjepivima? 

Trenutno smo u teškoj situaciji jer nema cjepiva u prodaji. Brazil je pristupio COVAX-u WHO-a i dogovorili smo cjepiva za samo 10 posto stanovništva. To je bila greška, trebali smo ispregovarati 30 ili 40 posto preko COVAX-a. Povrh toga, još nismo primili niti jedno cjepivo od COVAX-a. Zašto? Pogledajte Europu.

Međunarodni sustavi ne rade dovoljno dobro. Pandemija Covida-19 zapravo je otkrila njihovu opscenost. Društvena nejednakost u svijetu je upravo skandalozna. Ako 10 zemalja otkupi 75 posto ukupne svjetske proizvodnje cjepiva 2021., to je skandalozno. Ali u Portugalu, Njemačkoj, Francuskoj, to je također katastrofa. U Francuskoj, na primjer, imaju mnogo cjepiva, ali nemaju agilnosti koju bi Brazil morao cijepiti.

“Globalna društvena nejednakost je jednostavno skandalozna.”

Uz sve to, međunarodna zajednica može pomoći. Da vam dam jednostavan primjer: SAD ima milijune doza cjepiva AstraZeneca koje ne koriste jer ga FDA nije odobrila. Stoga je ključno da Brazil pregovara o donaciji ovih viška cjepiva. Razumijemo da će SAD prvo cijepiti svoje stanovništvo. Ali oni ne koriste cjepivo AstraZeneca — a mi koristimo. Mogli bismo o tome sada pregovarati.

Po pitanju patenata: Brazil je razgovarao sa SZO o tome. Naravno, Brazil ima iskustva s razbijanjem patenata za antiretrovirusne lijekove protiv HIV/AIDS-a, što je olakšalo provođenje vrhunskog nacionalnog programa za AIDS. Dakle, ne samo da sam za raspravu, već i za stvarno kršenje patenata. No, to neće riješiti današnje probleme. Čak i ako uspijemo razbiti patente, potrebno je vrijeme za povećanje proizvodnje. To nije jednostavan, brz proces. Ovo će biti rješenje za sljedeću godinu, to nije rješenje za neposrednu budućnost kada trebamo poboljšati uvođenje.

Upravo sada postoje rasprave o tome da privatni sektor u Brazilu kupuje cjepiva. Kako ocjenjujete ulogu privatnog sektora?

Upravo sada moramo cijepiti puno ljudi i to vrlo brzo. Brazil je ogromna zemlja. Postoje regije koje su teško dostupne i tu privatni sektor može pomoći. Međutim, protivimo se kupnji cjepiva od strane privatnog sektora, to se mora učiniti institucionalno. Kao što je navedeno u ustavu, SUS mora biti kupac.

Ali ono što privatni sektor može jest financirati logistiku. Pitali smo sve općine u Brazilu i dobili 99 posto odgovora o tome što im je potrebno. Postoje općine koje trebaju avion, avion koji može sletjeti na malim pistama, druge trebaju hladnjake, zamrzivače, računala, termo kutije, motore, čamce. Sve je to organizirano na dobar način. Ali trebamo cjepiva, to je problem koji moramo riješiti.

Koliko ste optimistični da još uvijek možemo postići međunarodnu solidarnost kada je u pitanju pandemija?

Nema načina da se to zaobiđe. Međunarodna zajednica mora preispitati zastarjele koncepte. Covid-19 je fenomen koji je promijenio naše živote. Često kažem da je to kao AC i BC: živimo u svijetu definiranom After Covidom i Prije Covida, i ništa više neće biti isto. Nije poput drugih virusa, poput H1N1. Uspjeli smo to obuzdati, proizveli smo cjepivo i cijepili sve svake godine. SARS Covid-2 neće nestati, ostat će endemičan. Morat će biti cjepiva, a cjepiva će se morati poboljšati i poboljšati. Sadašnji val cjepiva samo su cjepiva prve generacije. Vrlo brzo će doći do novih generacija koje će pokriti varijante koje se pojavljuju, posebice cjepiva messenger-RNA koja je vrlo lako rekomponirati.

Ali na stranu to, moramo imati drugačiji način gledanja na svijet. Smrtnost izazvana Covidom-19 ima socijalnu komponentu koja se ne može zanemariti - ljudi umiru jer su siromašni. Čak iu bogatom gradu kao što je New York, 40 posto smrtnih slučajeva bili su siromašni i crnci. Ovo je nepodnošljivo. U Brazilu će stope smrtnosti u siromašnim zajednicama biti puno veće nego među ljudima iz srednje i više klase. To zahtijeva novu kvalitetu solidarnosti, unutarnje i međunarodne.

Ne sumnjam da svijet to zahtijeva: akademici, filozofi, intelektualci, vođe zajednica, vjerske zajednice trebaju biti povezani u ovoj raspravi. Covid-19 je pojava koja je promijenila naše živote, ali i donijela kakvu-takvu nadu za novu kvalitetu solidarnosti.

Margareth Dalcolmo je pulmolog i istraživač u Zakladi Oswaldo Cruz, jednom od najvažnijih zdravstvenih tijela u Brazilu, s iskustvom u provođenju i sudjelovanju u protokolima za klinička istraživanja i liječenje tuberkuloze i drugih mikobakterioza. Članica je Savjetodavnog povjerenstva za tuberkulozu Ministarstva zdravstva. Također je članica Stručne skupine Svjetske zdravstvene organizacije za popis esencijalnih lijekova i Regionalnog savjetodavnog odbora Svjetske banke za zdravstvene projekte u podsaharskoj Africi o tuberkulozi i profesionalnim respiratornim bolestima.

Ovaj intervju vodio i uređivao Christoph Heuser i Daniel Kopp.

Ovaj je članak iz Međunarodna politika i društvo.

Stavovi izraženi u ovom intervjuu mogu, ali i ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.

Donirajte sigurno uz PayPal

   

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb: