Kao odgovor na sankcije nametnute kineskim dužnosnicima, Caitlin Johnstone ističe procurjeli memorandum State Departmenta iz 2007. koji opisuje dvostruke standarde SAD-a za saveznike i protivnike.
By Caitlin Johnstone
CaitlinJohnstone.com
TSAD, UK, EU i Kanada imaju istovremeno uveo nove sankcije protiv kineskih dužnosnika u još jednom podsjetniku da te nacije dosljedno funkcioniraju kao države članice jedinstveno carstvo o vanjskoj politici, te da je Bidenova administracija nastavljajući tamo gdje je Trumpova administracija stala on antikinesko jastrebljenje.
Osnova za ove sankcije navedena su kao kršenja "ljudskih prava" u pokrajini Xinjiang, rekao je američki državni tajnik Tony Blinken objašnjava:
“Usred sve veće međunarodne osude, NR Kina nastavlja činiti genocid i zločine protiv čovječnosti u Xinjiangu. Sjedinjene Države ponavljaju svoje pozive NR Kini da prekine represiju nad Ujgurima, koji su pretežno muslimani, i pripadnicima drugih etničkih i vjerskih manjinskih skupina u Xinjiangu, uključujući oslobađanje svih onih koji su samovoljno držani u logorima za interniranje i zatočeničkim objektima. ”
Blinkenove tvrdnje su neutemeljene, objasnio je u ovaj nedavni članak iz Siva zona a ovaj sveobuhvatni video preko Youtube kanala Zaljevsko područje 415.
Trenutačna nevjerica
Iako je sasvim moguće da se kršenja ljudskih prava u Xinjiangu događaju u nekom obliku i u određenoj mjeri, krajnje slabašni i očito manipulirani dokazi koje smo do sada vidjeli za zapadne tvrdnje o "genocidu" i "zločinima protiv čovječnosti" trebali bi se pojaviti odmah nevjericu svakoga tko se sjeća uvoda u invaziju na Irak. Jedini razuman odgovor na neutemeljene tvrdnje poznatih lažljivaca je skepticizam i agnosticizam sve dok nam se ne predoče dokazi koji se podižu na razinu potrebnu u svijetu nakon invazije na Irak.
Ove teme koje je iznio šef State Departmenta izgledaju još neosnovanije kad se sjetimo da je procurio memorandum State Departmenta iz 2017. potvrdio da Sjedinjene Države imaju stalnu politiku korištenja navoda o kršenjima ljudskih prava kao batine protiv nacija poput Kine, a ignoriraju poznata kršenja ljudskih prava protiv država članica carstva poput Egipta i Saudijske Arabije.
U prosincu je 2017 Političar objavljen unutarnji memorandum koju je prošlog svibnja poslao tadašnjem državnom tajniku Rexu Tillersonu virulentni neokon Brian Hook.
Memorandum je pružio koristan uvid u to kako izgleda kada otrovno čudovište iz močvare usmjeri političkog neofita na unutarnju mehaniku carstva, objašnjavajući način na koji su "ljudska prava" zapravo samo alat koji se cinično iskorištava za postizanje cilja planetarne hegemonije poput starog veterana koji objašnjava pozadinsku priču novom tipu u pilot epizodi nove TV serije.
“U slučaju saveznika SAD-a kao što su Egipat, Saudijska Arabija i Filipini, administracija je s punim pravom naglasila dobre odnose iz niza važnih razloga, uključujući borbu protiv terorizma, i iskreno se suočila s teškim ustupcima u pogledu ljudskim pravima”, objasnio je Hook u dopisu.
“Jedna korisna smjernica za realističnu i uspješnu vanjsku politiku je da saveznike treba tretirati drugačije - i bolje - od protivnika,” napisao je Hook.
“Ne želimo poduprijeti američke protivnike u inozemstvu; tražimo pritisak, natjecanje s njima i nadigravanje. Iz tog razloga, ljudska prava bismo trebali smatrati važnim pitanjem u odnosu na SAD s Kinom, Rusijom, Sjevernom Korejom i Iranom. I to ne samo zbog moralne brige za prakse unutar tih zemalja. To je također zato što je pritisak na te režime na ljudska prava jedan od načina da se nametnu troškovi, primijeni protupritisak i strateški ponovno preuzme inicijativa od njih.”
Dakle, ako vam već nije bilo jasno da američko carstvo glumi svoju zabrinutost za dobrobit muslimanskih života (i brzim pogledom na američke akcije na Bliskom istoku to bi se ionako trebalo čitati kao poenta loše šale) , sad bi ti trebalo biti jasno.
Ni Washington ni njegove vazalne države ne gaje nikakav interes u zaštiti interesa Ujgura u Xinjiangu, oni samo koriste taj narativ kako bi, kako je rekao Brian Hook, “nametnuli troškove, primijenili protupritisak i strateški povratili inicijativu od njih. ” To je upravo ono što stalno eskalirajuća međunarodna kampanja sankcija pomaže postići.
Iluzija je da su SAD i njegovi saveznici vidjeli dokaze genocida i zločina protiv čovječnosti i poduzeli mjere protiv Kine u interesu ljudskih prava. Stvarnost je da su akcije protiv Kine već bile planirane, a za njihovo opravdanje korišten je narativ.
U međuvremenu mi obični ljudi gledamo kako dvije nuklearno naoružane nacije eskaliraju jedna protiv druge s rastućom agresijom, s eskalacijom protiv nuklearno naoružane Rusije dodatno komplicirajući stvari. Ovaj nevjerojatno opasan flert sa ono nezamislivo je najvažnija stvar koja se događa u našem svijetu i svi bismo se tome trebali zubima i kandžama suprotstaviti.
Ne morate vjerovati da kinesku vladu vodi hrpa svetaca da biste shvatili da ovi sukobi velikih sila ne služe nikome i prijete svima - ekonomski, politički i egzistencijalno. Nema legitimnog razloga da svi ne možemo početi surađivati jedni s drugima za opće dobro čovječanstva umjesto da vitlamo armagedonskim oružjem jedni na druge sa sve većom nesmotrenošću u ime unipolarne hegemonije.
Caitlin Johnstone je novinarka, pjesnikinja i pripremateljica utopije koja redovito objavljuje na Srednjem. Nju rad je u potpunosti podržava čitatelj, pa ako vam se svidjelo ovo djelo, razmislite o tome da ga podijelite okolo, lajkate je na Facebook, prateći njezine ludorije X / Twitter, provjeravajući njezin podcast na bilo kojoj Youtube, soundcloud, Apple podcasti or Spotify, prateći je dalje Steemit, bacajući nešto novca u svoju posudu za napojnice Patreon or Paypal, kupujući nešto od nje slatka roba, kupujući joj knjige Rogue Nation: Psihonautičke avanture s Caitlin Johnstone i Woke: Terenski vodič za pripremače utopije.
Ovaj je članak ponovno objavljen uz dopuštenje.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Pretpostavljam da neki ljudi vjeruju da SAD drži monopol na dobro ponašanje (upozorenje za spojler: stvarno nije tako) i da je sve što SAD učini moralno bez obzira na to što druge zemlje misle. Kao rezultat toga, vrlo se malo pozornosti pridaje propadajućoj infrastrukturi SAD-a ili učestalosti pucnjava u školama – ljudi to odbacuju zbog reputacije SAD-a kao 'blistavog grada na brdu', ignorirajući poboljšanje iste situacije u drugim zemljama poput Kanade , Njemačka ili Japan.
Rečeno je da monopoli koče inovacije jer, bez konkurenata, nema poticaja za inovacije. Također je rečeno, i nemojte me citirati o tome, da je SAD pao u ludilo nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Je li to dobra analogija?
Uvijek cijenite članke Caitlin Johnstone.
Volio bih kad bi neki novinar ovdje objavio transkript nedavnog sastanka između Yang Jiechija i Wang YI-a koji su stajali snažno protiv Tonyja Blinkina i Jacka Sullivana i njihovih neozbiljnih napada… neozbiljnih u usporedbi s milijunima nevinih ljudi u suverenim zemljama koje je SAD ubio u posljednjih nekoliko desetljeća (s više planiranih ratova). Kineski diplomati učinili su da Amerikanci izgledaju glupi i, iskreno, glupi kao što jesu. Ono što mi je bilo zanimljivo bio je veliki odgovor ljudi Kine koji su bili sretni što je njihova vlada pobijedila u raspravi. Zamislite što je potrebno SAD-u da kaže drugoj zemlji da se treba pridržavati "svjetskog poretka" koji hegemonistički SAD smatra pravilom.
Oslobađanje saudijskog princa Mohammeda bin Salmana za ubojstvo Jamala Khashoggija trebalo bi dokazati točku autora izvan svake sjene sumnje.
Zauvijek je razočaravajuće da takve rasprave rijetko uključuju izraelsko postupanje s Palestincima kao NAJvidljivijim primjerom podmuklog, prezira vrijednog licemjerja vanjske politike SAD-a, kako se spominje u članku Caitlin Johnstone. Kroz neučinkovite međunarodne institucije, jedine dostupne, velika većina svijeta osuđuje Izrael za aparthejdsku vladavinu Palestinom, a ona ipak traje, čak i eskalira, zahvaljujući američkoj zaštiti (VETO u Vijeću sigurnosti i nepriznavanje Svjetskog suda ) i financiranje SAD-a (3.5 MILIJARDI USD godišnje). Prema standardima citiranim za druge, SAD bi trebao sankcionirati Izrael zbog: 1. politike i prakse koja je potpuno anatema za navedena načela i politiku SAD-a; 2. nezakonito izvlaštenje zemljišta i “naseljavanje” tog zemljišta; 3. drakonska kontrola i nasilje koje se svakodnevno provodi protiv okupiranih Palestinaca; 4. Uskraćivanje Palestincima izravnog pristupa putovanju i trgovini zrakom i morem, te pristupa slatkoj vodi i cestama, čak i na vlastitom teritoriju; i, 5. periodično ciljanje Gaze s naprednim, u nekim slučajevima ilegalnim, vojnim sustavima, u napadima koji se svakako mogu smatrati genocidnim. Ironično kako se čini, praunuci onih koji su iskusili isti tretman u Europi, prije i tijekom Drugog svjetskog rata, sada su djeca s postera nacističkog mentaliteta.
Dobro rečeno, g. Dunkelbarger.
Orobiti
Einstein i drugi upozorili su nas na fašističku "Vođu državu" Izrael, 1948.
I – dodao bih potpunu ŠUTNJU svih zapadnih sila… Kritizirati ono što su okupatori cijele Palestine učinili od 1947. i nastavljaju činiti Palestincima znači počiniti anti-OAP-ove – uvijek je travestija, očito…
I naravno, američka politika prema nevinom narodu Palestine – arhaično, arogantno i fanatizirano etničko čišćenje, zajedno s mučenjem, ubojstvima i pljačkom – nije baš moderan model ljudskih prava.
Ali - kao što dobro znate - NIKADA se ne spominje...doista, bilo koji "sukob" (slanica ako uopće) uvijek je usmjeren prema tome da ga potaknu pogodite koji ljudi??? Oni koji nemaju potpuno naoružanu vojsku s tenkovima, zrakoplovne snage s bombarderima i naoružanu mornaricu...zapravo ljudi bez ičega od ovoga...