Zapadni mediji nikada nisu kritički proučili takozvani Abrahamov sporazum, piše As`ad AbuKhalil.
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
TNedavna normalizacija između zaljevskih režima i Izraela dobila je mnogo pozitivne kritike na Zapadu jer su i republikanci i demokrati u Kongresu požurili podržati novonastale saveze. Despotska priroda zaljevskih režima nije zabrinjavala budući da je SAD desetljećima sponzorirao tiransku vladavinu na Bliskom istoku.
Bivši predsjednik Donald Trump namjeravao je to učiniti krunskim uspjehom svoje administracije i učinio ga je velikim dijelom svoje kampanje. Ipak, anti-Trump mediji nikada nisu kritički proučili tzv. Abrahamov sporazum.
Naziv implicira da mirovni ugovori između arapskih režima i Izraela imaju vjersku pozadinu ili barem konotaciju. Abrahamov sporazum implicira da je arapsko-izraelski sukob vjerske prirode i da dvije strane mogu govoriti u ime dviju "velikih" religija. Dok Izrael inzistira da govori u ime svjetskog židovstva, saudijski i emiratski despoti se neće usuditi govoriti u ime islama. Saudijci se jako trude biti "čuvar dvaju svetih mjesta", ne zato što ima vjerski ili politički legitimitet među muslimanima, već upravo zato što ga nema i nadaju se da će ga dobiti takvom propagandom.
Naziv Abrahamov sporazum (Abrahama muslimani i Židovi smatraju prorokom) zanemaruje strane u sukobu koje nisu ni muslimani ni židovi. Palestinski kršćani su sastavni dio palestinskog naroda kao i muslimani, a ima Palestinaca koji nisu religiozni.
Vjersko uokvirivanje
Abrahamski sporazumi pokušavaju arapsko-izraelski sukob uokviriti kao vjerski kako bi zapadnjaci lakše suosjećali s Izraelcima. Desetljećima su cionistički prikazi sukoba zanemarivali prisutnost palestinskih kršćana kako bi prikazali sukob kao sukob između krvoločnih muslimana i židovskih žrtava holokausta.
Religiozni tretman privlači zapadne kršćane koji često vide suvremeni sukob kroz biblijsku prizmu. U interesu je zapadnih cionista (i kršćanskih i liberalnih sekularnih) da ignoriraju prisutnost palestinskih kršćana kako bi sukob pretvorili u sukob Muslimani protiv Židova. Vjerojatnije je da će izmišljotina muslimansko-židovskog neprijateljstva učvrstiti simpatije Zapada prema židovskoj državi jer je najmanje vjerojatno da će muslimani dobiti simpatije, kao religijska skupina, od zapadne publike.
Palestina i Zaljev
Zaljevski režimi nikada nisu stvarno ulagali u arapsko-izraelski sukob. Nakon 1948., javna očekivanja za arapsku službenu potporu Palestincima bila su tolika da su sve arapske zemlje bogate naftom donirale ratne napore i financirale kupnju oružja za "sukobljene države" (naime Egipat, Siriju i Jordan — a kasnije i PLO nakon 1964).
Ali potpora Zaljeva Palestincima bila je uglavnom retorička, a njihovo financiranje PLO-a bilo je više pokušaj kontroliranja organizacije kako bi se spriječila prevlast radikalnih snaga unutar nje, poput PFLP-a Georgea Habasha.
Yasser Arafat je primao sredstva od reakcionarnih zaljevskih država, a zauzvrat se učinkovito borio protiv radikalnih organizacija i strategija, te usmjerio PLO u smjeru mirnog rješenja s Izraelom. Nije pretjerano tvrditi da je financiranje Arafata iz Zaljeva u osnovi ukinulo palestinski revolucionarni potencijal.
Ali zaljevski režimi također su pridonijeli palestinskoj stvari na drugačiji način: suočeni sa sekularnim arapskim nacionalizmom egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera, sponzorirali su njegove rivale, Muslimansko bratstvo i druge islamističke orijentacije.
Muslimanski propovjednici i učitelji koji su pobjegli od sekularizma Naserovog Egipta primljeni su, zaštićeni i nagrađeni istaknutim položajima u zemljama Zaljeva. Većina je vodila obrazovni i vjerski sektor države. Također su surađivali u stvaranju religiozno orijentirane retorike o palestinskom pitanju, koja je bila u oštroj suprotnosti sa sekularnom arapskom nacionalističkom retorikom Nassera.
Zaljevski režimi proželi su arapsku političku kulturu zlokobnom antisemitskom retorikom koja je okrivljavala židovski narod - kao židovski narod - za patnju Palestinaca. Zaljevski režimi ulagali su u proizvodnju antisemitske literature. Neki su uvezeni iz zapadnog antisemitizma, a ostatak je proizveden lokalno, oslanjajući se na vjersko nasljeđe i fokusirajući se na elemente koji bi se mogli upotrijebiti protiv židovskog naroda.
Arapski hladni rat
Zaljevski režimi nikada nisu ulagali u znanstveno proučavanje cionizma ili u povijest Palestine. Nasser i palestinski intelektualci (pod kišobranom PLO-a) bili su ti koji su inzistirali na odbacivanju antisemitizma i na povlačenju razlika između cionizma i judaizma, te između neprijateljstva prema cionizmu i odvratnog antisemitizma.
Cionistički lobiji diljem svijeta nastojali su pronaći dokaze antisemitizma u naserističkoj i PLO literaturi i pronašli su vrlo malo. U slučaju Nassera, cionistička se literatura mogla odnositi samo na referencu na Protokoli starješina cionizma koju je Nasser navodno spomenuo u intervjuu s indijskim novinarom (ali to Nasser nije napravio na arapskom). I cionistička slavna novinarka, Oriana Fallaci, u život časopis proizveden antisemitsku izreku i pripisao ju je Habashu, koji je kao vođa PFLP-a nakon toga bio pogrešno poznat po “antižidovskim izjavama”.
Ipak, zaljevski propagandni stroj specijalizirao se za proizvodnju antižidovske literature i često ju miješao s antikomunističkim zakupcima. Stoga je židovstvo Karla Marxa bilo kamen temeljac retorike Zaljevskog režima tijekom Arapskog hladnog rata (što je naziv bitne knjige Malcolma Kerra, referenca na razdoblje od 1956. do 1967. kada je sukob između Nassera i saudijskog režima dominirao arapskom politikom).
I te su vlade imale kontakte sa zapadnim antisemitima koji su pozvani da “predavaju” i daju intervjue u regiji (Al-Jazeera je čak ugostila neonacista Davida Dukea nakon 11. rujna, a on je govorio u Bahreinu). Napisi Lyndona Larouchea citirani su u zaljevskim medijima, a bilo je uobičajeno iskopati najuvredljivije komentare o Židovima u arapskom/islamskom nasljeđu. Ali čak i Bernard Lewis priznaje svoje Židovi islama da u islamskom nasljeđu nema rasističkog antisemitizma (poput onog kršćanskog europskog).
Nakon desetljeća širenja odvratne antisemitske literature i propagande u arapskom i islamskom svijetu, zaljevski režimi odlučili su se nagoditi s Izraelom i čak uspostaviti savez sa židovskom državom. Poslije 11. rujna saudijski režim pokrenuo je inicijativu “dijaloga između religija” (a saudijski kralj Abdullah je u Beču osnovao centar pod tim nazivom).
Naglasak saudijske inicijative bio je približiti se Izraelu kroz tobožnji dijalog sa židovskim vjerskim vođama - i iz nekog razloga Shimon Peres pridružio se saudijskom kralju 2008. u New Yorku. To se dogodilo u trenutku kada se saudijski režim suočavao s oštrim kritikama u SAD-u nakon 11. rujna i očajnički je želio poboljšati svoj imidž.
Tko ja, antisemit?
Razlog zašto su te vlade bile željne prijeći s odvratnog antisemitizma na tobožnji filosemitizam bio je pokušaj dokazati da nisu antisemitisti. Bio je to isti razlog zbog kojeg je egipatski predsjednik Anwar Sadat posjetio Izrael i potpisao mirovni sporazum s njim unatoč svojim prošlim nacističkim simpatijama i antisemitizmu.
Arapski despoti vjeruju u silno pretjerane — i antisemitske — scenarije o ulozi i moći Židova u SAD-u i svijetu.
Slično, marokanski kralj, Hasan II., oduševljeno je govorio o "moći židovskog mozga" i potrebi da se ona uskladi s arapskim novcem jer je vjerovao da Židovi nisu poput ostalih ljudi na svijetu.
Arafat je imao isti stav u traženju mira s Izraelom preko SAD-a. Bio je čvrsto uvjeren da skupina židovskih dužnosnika kontrolira sve aspekte američke vanjske politike prema Bliskom istoku. Često bi imenovao te dužnosnike, iako je nežidovske dužnosnike često identificirao kao Židove.
Na isti način, dnevni Ash-Sharq Al-Awsat, glasnogovornik saudijskog režima, inzistirao je na tome da je američka veleposlanica pri UN-u Jeanne Kirkpatrick Židovka jer je snažno podržavala Izrael.
Saudijski režim se pokušao dodvoriti američkoj javnosti i američkom Kongresu uspostavljanjem odnosa sa židovskim organizacijama. Ali za te režime, stara antisemitska kanada da "Židovi kontroliraju svijet" (koja je izvučena iz notorne krivotvorine carističke policije, Protokola sionskih mudraca) je uvjerljiva.
Žurba za normalizacijom
Tekuća žurba normalizacije Arapskog zaljeva i drugih despota s Izraelom ne bi se trebala promatrati kao raskid ovih režima s njihovom ozloglašenom antisemitskom prošlošću. Daleko od toga, ti režimi samo preusmjeravaju svoj antisemitizam kako bi se dodvorili američkom Kongresu jer misle da poboljšanjem odnosa s Izraelom mogu doprijeti do srca zapadnog svijeta na koji još uvijek gledaju kao biti pod mitskom židovskom kontrolom.
To što zapadni mediji pozdravljaju ove korake normalizacije bez analize usmjerenja i motiva arapskih despota samo je nusproizvod entuzijazma zapadnih medija za "arapski" mir s Izraelom, čak i ako se normalizacija odvija s notornim antisemitima.
As`ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. On je autor Povijesni rječnik Libanona (1998), Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma (2002), i Bitka za Saudijsku Arabiju (2004). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Kakav sjajan komad. Hvala vam.
“Saudijski režim se pokušao dodvoriti američkoj javnosti i američkom Kongresu uspostavljajući odnose sa židovskim organizacijama. Ali za te režime, stara antisemitska kanada da "Židovi kontroliraju svijet" (koja je izvučena iz notorne krivotvorine carističke policije, Protokola sionskih mudraca) je uvjerljiva. ”
Glupost ili učenje iz iskustva? Kada zemlja poput Malezije angažira lobiste s AIPAC iskustvom, to dobiva rezultate, da ilustriraju kako se ovo iskustvo razvija.
Pretpostavljam da mislite na nedavnu, dok je još bila pod Trumpovom vladavinom, ljubavnu aferu koju je Pompeo poticao između Saudijaca i Izraela. Čini se da su vaše izjave ovdje vrlo kratke, ako ne i zagonetne. Ali bez obzira na to, siguran sam da je američka obavještajna zajednica ohrabrila Pompea jednostavno zato što žele kaos u regiji.
Imam vijesti za vas, kao prosječnog Amerikanca, znam da ne smijete pasti na bilo kakvu shemu američkog State Departmenta / Saudijske Arabije.
Posljednji izbori ovdje dokazuju što Amerikanci općenito misle o Trumpovoj takozvanoj “politici”. Biden će naučiti nešto o tome kako Amerikanci misle o nepravednosti tretmana koji Izrael prima, uključujući antagoniziranje sve veće skupine mlađih Amerikanaca koji smatraju, s pravom, da ne duguju Izraelu ništa.
Naučit će ili neće dobiti još jedan mandat.
Vaše izjave ovdje kao da vas izdaju. Čini se da ne možete kontrolirati svoje uzbuđenje, iskoristivši još jednu priliku da gurnete prst u oko Amerikancima. Mislite li zapravo da većina
Amerikanci su s vama u ovome. Zlobno hvalisanje ili jednostavno neznanje s vaše strane?
„Glupost ili iskustvo učenja? Kada zemlja poput Malezije angažira lobiste s iskustvom u AIPAC-u, dobiva rezultate, da ilustriraju kako se ovo iskustvo razvija.”
Ovo bi mogao biti trenutak za poučavanje, ali mislim da nije, posebno kada se uzme u obzir učenik.
Vidite, po mom mišljenju ova izjava razotkriva aroganciju izraelske desničarske vladajuće stranke. U svojoj samonametnutoj bujnosti da se hvalite AIPAC-om, predstavljate savršen primjer zašto bi AIPAC lobi trebao biti eliminiran. Lobi AIPAC-a tvrdi da poništava utjecaj na upravljačka tijela Amerike.
Prkosim bilo kome da pristupi izraelskoj vladi i zahtijeva isto priznanje koje Izrael dobiva u američkom Kongresu prije nego što moli za više novca. Aktualni čelnici Izraela ponašaju se upravo kao iznimno razmaženi, predsjednik odbija Trumpa, Bennyja tako ljupko grle.
Svakim danom sve više Amerikanaca budi sporog prevaranta Izrael, američka elitistička Duboka država i američka obavještajna zajednica predugo su opterećivali našu vanjsku politiku.
Dakle, što je to, znači žustro hvalisanje ili neznanje, ili oboje. Kao što sam rekao, Piotre, tvoj se lapsus vidi!
Hvala CN
Žao mi je, ali pogriješili ste. Nije bilo apsolutno ničeg "antisemitskog" u spisima ili javno iznesenoj politici Lyndona LaRouchea.
Hvala vam na ovom maršu kroz povijesne zapise laži i licemjerja….možda je moj vlastiti objektiv kroz koji trenutno gledam na stvari zamućen, ali čini se da je ova politička “utakmica” u razvoju napravljena na “nebu” (namjera igre) savezništvo bogati i moćni i privilegirani kroz naftu i naoružanje i agresiju bez obzira čije su žrtve, kao i uvijek, siromašni i ranjivi i obespravljeni – to je ono što je ovim autoritarnim (bez obzira što oni tvrdili ili ne tvrdili o demokraciji) “liderima” zajedničko – zlostavljanje ljudi unutar vlastitih zemalja koji su marginalizirane skupine i zlostavljanje marginaliziranih slabijih kultura izvan njihovih zemalja….sve se svodi na jake protiv slabih, bez obzira na to što bi neki od najranjivijih i zlostavljanih mogli biti ljubazniji vrjedniji nadareniji humaniji ljudi – koji bi, ako bi bili poštovani i dobrodošli mogli pridonijeti bogatstvu unutar svake kulture – od najmoćnijih među jačima koji su korumpirani i opsjednuti vlastitom nezasitnom žudnjom za moći i svojom pohlepom….
Kad se ovo još uvijek događa u 21. stoljeću, nije ni čudo da je sat sudnjeg dana na 2 minute do ponoći s nuklearnim ratom i klimatskim razaranjem koji se nadvija nad ovom planetom...
Hvala ti, As`ad AbuKhalil