Biden ustraje u neuspješnoj politici Venezuele

Ramzy Baroud kaže da je dužnost Washingtona uključiti Caracas u građanske političke razgovore, daleko od prijetnji i sankcija, iz dva glavna razloga. 

By Ramzy Baroud
Zajednički snovi

RNedavne izjave američkih dužnosnika sugeriraju da će Washington nastaviti voditi tvrdolinijašku politiku prema Venezueli. Nova Bidenova administracija, međutim, mora hitno preispitati svoj pristup.

Glasnogovornik američkog State Departmenta, Ned Price, primijetio 3. veljače da on "sigurno" ne "očekuje da će se ova administracija izravno angažirati s (predsjednikom) Madurom." Naime, Price očekuje da će se Bidenova administracija pridržavati strategije svog prethodnika koja se temelji na potpunom ignoriranju aktualne vlade u Caracasu. 

Štoviše, Bidenova vlada također će nastaviti dijalog s venezuelanskim oporbenim čelnikom Juanom Guaidom. 2. ožujka Guaido razgovarali s novim američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom. Bio je to američki kontakt na najvišoj razini sa sve više diskreditiranim i izoliranim Guaidom od Bidenovog inauguracija prošlog siječnja. U svojoj razmjeni, Blinken i Guaido složili su se oko "važnosti povratka demokracije u Venezuelu kroz slobodne i poštene izbore".

Stoga bi bilo racionalno zaključiti da se pod Bidenovom administracijom neće dogoditi nikakva značajna promjena u vezi s vanjskom politikom SAD-a u Venezueli, barem u skorije vrijeme. Međutim, takav bi zaključak bio ishitren, jer ne uvažava brojne promjene koje su se dogodile u Venezueli i oko nje posljednjih godina, osobito otkako je Washington pojačao svoje gospodarske sankcije toj južnoameričkoj zemlji 2014. 2015 i opet, u 2017, 2019 i, konačno, veljača 2020.

Washingtonova propala agenda

Washingtonov program u Venezueli nepogrešivo je propao i nikakve dodatne sankcije vjerojatno neće promijeniti politički ishod. Ne samo da su se Madurova vlada, vladajuća stranka, regionalni i međunarodni saveznici pokazali izdržljivima i sposobnima izdržati goleme političke i ekonomske pritiske, saveznici Washingtona više nisu jedinstveni, ni oko Venezuele ni bilo gdje drugdje. 

Guaido, koji je na scenu došao 2015., uzdignut je od malo poznatog političara do antisocijalističkog heroja kojeg je Washington odredio da vrati Venezuelu u ime liberalne demokracije. Guaidov legitimitet uvelike je proizašao iz venezuelanske oporbe pobjeda na izborima iste godine.

Od tada je, međutim, Guaidov vlastiti legitimitet polako erodirao. Nerazmjerno ulažući u sposobnost Washingtona da svrgne Madura kroz teške sankcije, diplomatsku delegitimizaciju i politički pritisak, Guaido je polako napustio svoj početni pristup usmjeren na Venezuelu, delegitimizirajući tako sebe, čak i među svojim pristašama. Frustrirana Guaidovim sebičnim prioritetima i znajući da njegova trenutna strategija neće dovesti do suštinskog političkog preuređenja u zemlji, venezuelanska se oporba raspala na male frakcije. 

U siječnju 2020., drugi oporbeni zastupnik, Luis Parra, pokušaj tražiti mjesto predsjednika parlamenta. To je navelo osiguranje parlamenta da blokira Guaidov pristup Palacio Federal Legislativo jer je i on tražio isto mjesto. Slike kaotičnog prizora razaslane su diljem svijeta. 

Duboke podjele među oporbenim strankama

Venecuela je posljednji parlamentarni izbori prošlog prosinca također su odrazile duboke podjele među oporbenim strankama u zemlji, gdje su se neke striktno držale bojkota izbora, dok su druge sudjelovale. Ishod je bila odlučujuća pobjeda Madurove Ujedinjene socijalističke stranke, koja sada ima potpunu kontrolu nad političkim institucijama zemlje. Novinska agencija France24 zarobljen ova nova stvarnost u ovom naslovu: "Novi parlament Venezuele ostavio je Guaida koji ima podršku Zapada na hladnom."

Zapravo, Blinkenov poziv Guaidu, čiji je trenutak izblijedio, vjerojatno neće puno promijeniti na terenu. Njegova korisnost sada leži u činjenici da Washington nema drugog "jakog čovjeka" u Caracasu. Dodatno, Washington je uložio ogromna financijska sredstva i politički kredit koji su omogućili Guaidu da polaže pravo na titulu privremenog predsjednika zemlje. Potpuno odricanje od Guaida također je riskantan manevar.   

Treba napomenuti promjenu u jeziku u američkom političkom diskursu, nakon telefonskog razgovora Blinken-Guaido: "važnost povratka demokracije u Venezueli putem slobodnih i poštenih izbora." Promjena je možda suptilna, ali ipak značajna, jer više nije presudan zahtjev da se Maduro ukloni s vlasti. 

Čini se da se distanca između stajališta SAD-a i Venezuele smanjuje. U kolovozu 2019. Washington Post izvijestio da su venezuelanski pregovarači, govoreći u ime Madurove vlade, dali "iznenađujuću ponudu" tijekom posredovanih razgovora s državnom opozicijom u Norveškoj dva mjeseca ranije, gdje je vlada "signalizirala (svoju) spremnost da održi takvo glasovanje u roku od devet do 12 mjeseci, ” misleći na zahtjev oporbe za novim predsjedničkim izborima. 

Unatoč tome, Washington treba uključiti Caracas u građanske političke razgovore, daleko od prijetnji i sankcija, iz dva glavna razloga: 

Prvo, unatoč tvrdnjama da većina Venezuelanaca koji žive u SAD-u podržava tvrdolinijašku politiku Washingtona, 46 posto njih također "podržava ukidanje naftnih sankcija ako Madurova vlada pristane održati međunarodno priznate slobodne i poštene izbore", prema nedavnom mišljenju anketa objavljen od strane desničarskog Atlantskog vijeća. 

Drugo, Washingtonov uzaludni pristup Venezueli temeljen na sankcijama pokazao se ne samo neizmjerno štetnim za dobrobit venezuelanskog naroda, već i za vlastite regionalne interese Washingtona. Tvrdoglavost Washingtona dopustila je svojim globalnim rivalima, Rusiji i Kini, da bez presedana cement njihove ekonomske i strateške interese u toj zemlji.

Centar za istraživanje ekonomske politike (CEPR) u svom izvješću za 2019. otkrila da su u godini 2017.-18. sankcije Venezueli koje je predvodio SAD "nanijele - i sve više nanose - vrlo ozbiljnu štetu ljudskom životu i zdravlju, uključujući procijenjenih više od 40,000 XNUMX smrtnih slučajeva."

Svakako, ne može postojati politička logika ili moralno opravdanje za ovu nesreću koja je u tijeku.

Ramzy Baroud je novinar i urednik časopisa Palestinska kronika. Autor je pet knjiga uključujući: Ovi lanci će biti slomljeni: palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima (2019), Moj otac je bio borac za slobodu: neispričana priča Gaze (2010) i Druga palestinska intifada: Kronika narodne borbe (2006). On je nerezidentni viši znanstveni suradnik na Centar za islam i globalna pitanja (CIGA), Sveučilište Zaim u Istanbulu (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net

Ovaj je članak iz Zajednički snovi.

Izraženi stavovi isključivo su stavovi autora i mogu, ali ne moraju odražavati stavove Vijesti o konzorciju.