Ideja da vam Kina ili Rusija predstavljaju prijetnju toliko je samoočigledno smiješna, toliko providno apsurdna da je jedini način da vas uvjerite u to bila propaganda, piše Caitlin Johnstone.
By Caitlin Johnstone
CaitlinJohnstone.com
A nova Gallupova anketa otkriva da je mišljenje Amerikanaca o Rusiji i Kini ove godine palo na povijesno najnižu razinu, pri čemu 79 posto stanovništva sada ima nepovoljno mišljenje o Kini, a 77 posto nepovoljno mišljenje o Rusiji.
Predvidljivo je da mržnja pada duž stranačkih linija, pri čemu republikanci pokazuju više nenaklonosti prema Kini, a demokrati koji više svoje čuvaju za Rusiju, ali postoji dosta preklapanja. Kinu pozitivno vidi samo 10 posto republikanaca u usporedbi s 27 posto demokrata, dok samo šesnaest posto demokratskih birača vidi Rusiju u pozitivnom svjetlu u usporedbi s 25 posto republikanaca. Nepovoljna mišljenja obje nacije dominiraju na svim poljima, kako god ih razrezali.
U novije Mintpress vijesti članak pod naslovom „Nakon godina propagande, američki pogledi na Rusiju i Kinu doživjeli su povijesni pad“, Alan MacLeod upire prstom u očitog krivca za ovu promjenu javnog mnijenja:
“Prošle godine, američka vojska planeri savjetovao da bi SAD trebao pojačati svoju kampanju psihološkog rata protiv Pekinga, uključujući sponzoriranje autora i umjetnika za stvaranje propagande protiv Kine. Pentagonov proračunski zahtjev za 2021. jasno pokazuje da se Sjedinjene Države preuređuju za potencijalni interkontinentalni rat s Kinom ili Rusijom. Traži se 705 milijardi dolara za 'pomicanje fokusa s ratova u Iraku i Afganistanu i veći naglasak na vrste oružja koje bi se moglo koristiti za suprotstavljanje nuklearnim divovima poput Rusije i Kine', napominjući da to zahtijeva 'naprednije vrhunsko oružje sustavi, koji pružaju povećanu otpornost, povećanu smrtonosnost i autonomno ciljanje za zapošljavanje protiv prijetnji gotovo ravnopravnih u napetijem okruženju.' ...
Rusija je u međuvremenu bila u središtu bijesa Demokratske stranke od njihovog poraza na izborima 2016. godine. Istaknuti demokrati optužili su Vladimira Putina da stoji iza uspona Bernie Sanders, plaćati Afganistanci da ubijaju američke vojnike, i od pomažući potaknuti pobunu 6. siječnja na zgradi Capitola u Washingtonu, DC RussiaGate — uvjerenje da je Moskva uspjela hakirati izbore 2016., mijenjajući rezultat za Trumpa — očvrsnuo je liberalne stavove prema zemlji i drastično povećao sumnju i strah od Rusa. To je iskristalizirano komentarima bivšeg direktora Nacionalne obavještajne službe Jamesa Clappera NBC-jev susret s novinarima, gdje on tvrdio da su Rusi 'tipično, gotovo genetski vođeni kooptacijom, prodiranjem, stjecanjem naklonosti'. Kao i s Kinom, američka vlada pokušala je steći diplomatske poene, uzevši u obzir slučaj zatvorenog političara Alekseja Navaljnog.”
I, mislim, naravno. Naravno da je to slučaj. Nema racionalnog razloga da bilo tko ima posebno negativne stavove prema bilo kojoj od tih zemalja na temelju stvarnih činjenica u dokazima, a svakako nema racionalnog razloga da ih doživljava kao prijetnju. Ideja da vam Kina ili Rusija predstavljaju prijetnju toliko je sama po sebi smiješna, toliko providno apsurdna da bi vas propaganda mogla natjerati da povjerujete u to. I ako vjerujete u to, upravo se to dogodilo.
Ovo načelo možete proširiti kako biste uključili cjelokupnu vanjsku politiku SAD-a na današnjoj globalnoj pozornici. Nijedan običan Amerikanac nema koristi od toga što SAD ima trupe u Siriji, sankcionira Venezuelance do smrti, podupire Saudijsku Arabiju dok siluje Jemen, kruži planetom s vojnim bazama i radi na uništenju bilo koje nacije koja odbija pokoriti se njegovim diktatima. Jedini način da se Amerikance natjera da pristanu na bilo koju od ovih agendi je da ih se propagira da to učine.
Doista, također možete proširiti ovo načelo kako biste uključili cijeli naš financijski/ekonomski/politički sustav u cjelini. Obični ljudi ne bi prihvatili kao normalan sustav u kojem moraju raditi duge sate samo da bi se prehranili dok parazitski posrednici zgrću sav profit i koriste svoje golemo bogatstvo za oblikovanje političke paradigme. Jedini način da ih se natjera da prihvate ovaj izrabljivački, opresivni i intrinzično nepravedan sustav kao normalan bio bi da ih propagira.
I to je upravo ono što se događa. To je jedini razlog zašto je naš svijet uređen na način na koji jest.
Propaganda je jedini aspekt našeg društva koji se najviše zanemaruje i nedovoljno naglašava. Toliko je rašireno da ga većina nas niti ne primjećuje, poput one stare šale o dvjema ribama koje su upitane "Kakva je voda?" a zatim se okrenu jedno prema drugome i kažu "Što je voda?"
Ogromna bogatstva se prelijevaju na kupnju medijskih kuća, plaćanje medija podmićivanjem u obliku oglašavanja, financiranje think tankova, manipuliranje online algoritmima, kupnju lojalnosti utjecajnih političara i druge oblike kontrole narativa. Ogromni resursi se iz godine u godinu bacaju na manipuliranje načinom na koji većina ljudi razmišlja, djeluje i glasa, a ipak rijetko tko govori o ovoj iznimno važnoj činjenici.
Ozbiljno, razmislite o tome na trenutak. Koliko često čujete svoje prosječne građane kako raspravljaju o činjenici da milijarderi posjeduju masovne medije koji jesu dosljedno korišten do suglasnost za proizvodnju za planove plutokratske klase, u usporedbi s tim koliko često ćete ih čuti kako govore o, recimo, sljedećim predsjedničkim izborima? Čak i među načitanim i relativno svjesnim ljudima koje poznajete, koliko često ih čujete kako raspravljaju o činjenici da se javnom percepcijom kontinuirano manipulira protivno interesima javnosti? Vjerojatno ne previše često u usporedbi s drugim problemima.
Čak i među ljevičarima (pri čemu mislim na antiimperijalističke socijaliste) ovo je pitanje o kojem se jako malo raspravlja, a trebalo bi biti najviše raspravljati, jer ljevičarski programi nužno neće moći napredovati sve dok se većinom radničke klase manipulira na masovnoj razini da pristane na planove plutokrata i ratnih huškača. Svi socijalisti i antiimperijalisti vrijedni soli barem su donekle svjesni činjenice da su masovni mediji propagandne operacije, ali izravno raspravljanje o ovom apsolutno temeljnom problemu zauzima samo vrlo mali dio cjelokupnog ljevičarskog diskursa. To će se nužno morati promijeniti ako u našem društvu postoji ikakav značajni pokret ulijevo.
“Ideja da vam Kina ili Rusija predstavljaju prijetnju toliko je sama po sebi smiješna, toliko providno apsurdna da bi vas propaganda mogla natjerati da povjerujete u to. I ako vjerujete u to, upravo se to dogodilo.”
Dok boreći se protiv propagandnog motora carstva postane agenda na koju ljevica usmjerava najveći dio svoje energije, nijedna od njezinih drugih agendi nikada se neće ostvariti. Ljudi se nikada neće dići i pobuniti sve dok ih se uspješno promiče da to ne čine. Oni čak neće glasati ni za koga s dovoljnim brojem ako se njihove riječi previše razlikuju od konsenzusnog svjetonazora koji su izmanipulirani da zastupaju kao istinit. Čini se da nije važno koliko se materijalni položaj ljudi pogoršava, jer se uvijek može izmanipulirati da okrive nekog drugog i ionako pristanu na status quo.
Kako ćemo to učiniti? Mi to jednostavno radimo. Počinjemo usmjeravati svoje napore, po prvi put ikada, na skretanje pozornosti javnosti na činjenicu da su ih masovni mediji obmanjivali. Po prvi put ikada, počinjemo u dovoljnom broju da iznad svega damo prioritet narušavanju povjerenja javnosti u plutokratske medije i prijevare upravljanja imperijalnim narativom koje svima onemogućuju da jasno vide što nije u redu sa svijetom. Mi preuzimamo kontrolu nad pričom.
Ovo nikad prije nije pokušano. Kad god spomenem davanje prioriteta masovnoj medijskoj pobuni, dobit ću nekoliko ljevičara koji će mi reći "Mi to već radimo!" Ne nisi. Nikad nisi došao ni blizu. Ni u jednom trenutku u informacijskom dobu ubijanje povjerenja u imperijalnu propagandu nije bio glavni prioritet zapadnih ljevičara. Nikada nije bio naš kolektivni prioritet koristiti našu novootkrivenu sposobnost umrežavanja i dijeljenja informacija kako bismo oslabili povjerenje javnosti u masovne medije i rekli javnosti istinu o ekonomskoj nepravdi i kleptokratskoj izopačenosti koja je zapadni imperijalizam. Naša je energija raspršena po čitavom nizu pitanja koja nemaju nikakve veze s ovim mnogo bitnijim.
Informiranje nikad nije bilo demokratiziranije, a povjerenje u masovne medije nikad niže. Prilika za proširiti svijest onoga što se stvarno događa u našem svijetu nikad nije bilo zrelije; sve što trebamo učiniti je iskoristiti ovu priliku i probuditi radničku klasu iz njezine kome izazvane propagandom prije nego što nam se prozor za tu mogućnost zauvijek zatvori.
Caitlin Johnstone je novinarka, pjesnikinja i pripremateljica utopije koja redovito objavljuje na Srednjem. Nju rad je u potpunosti podržava čitatelj, pa ako vam se svidjelo ovo djelo, razmislite o tome da ga podijelite okolo, lajkate je na Facebook, prateći njezine ludorije X / Twitter, provjeravajući njezin podcast na bilo kojoj Youtube, soundcloud, Apple podcasti or Spotify, prateći je dalje Steemit, bacajući nešto novca u svoju posudu za napojnice Patreon or Paypal, kupujući nešto od nje slatka roba, kupujući joj knjige Rogue Nation: Psihonautičke avanture s Caitlin Johnstone i Woke: Terenski vodič za pripremače utopije.
Ovaj je članak ponovno objavljen uz dopuštenje.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Sjajan članak. Međutim, uvjeriti ljude da ih se propagira je, prema mom iskustvu, apsolutno nemoguće kada im ta propaganda A: govori da su iznimni, B: nalazi isprike za ratnohuškačku vanjsku politiku njihovih vođa, i C: im se daje hrana New York Times, CNN i Washington Post. Čini se da nema načina da se ospori ugled ovih “elitnih” medijskih izvora, barem među demokratima. Isticanje koliko su često bili u krivu i koliko su često uhvaćeni u laži kako bi unaprijedili svoje neprijateljske ciljeve nema učinka. Njihovi izvori od povjerenja su tu i govore im koliko su dobri, istiniti i pravedni i opravdavaju svo ovo zagrijavanje. Iz mog iskustva ljudi više vole da im se laže nego da se suoče s ružnom istinom o svojoj zemlji.
Nakon izbora 2016. – obeshrabren činjenicom da bi moj kandidat, Bernie Sanders, pobijedio da ga nije udario DNC – počeo sam ispitivati strance u zračnim lukama ili u hotelima o izborima. Mnogi su glasali za Trumpa, ali svi su bili bolesni u srcu zbog užasnih skupih ratova i nepoštene politike GOP-a i DNC-a. Također nisu vjerovali Clintonu ili demokratskom establišmentu. Svidio im se Bernie.
Trump je pametno usvojio neke od Berniejevih mantri –
DC DNC je sve to ignorirao i iskoristio MICIMATT za širenje sranja "Rusija je to učinila" kako bi odvratio pažnju ljudi.
Previše Dems-a koji su se osjećali ugodno uskočilo je s naglavljenim roletama.
Propaganda također može imati značajne društvene učinke unutar granica te nacije.
Prošli tjedan objavljeno je da je više od 100,000 australskih Kineza fizički prijećeno ili napadnuto unutar prošle godine. To je jednostavno odvratno – nacionalna sramota vjerojatno u rangu s obiteljskim nasiljem. MsM pojačava vladine poruke za to je kriva i još je veća uvreda kada Google i Facebook plaćaju proizvođačima ovog odvratnog smeća za njihovu proizvodnju.
Građanski novinari nemaju šanse kada se divovi društvenih medija udruže s MsM divovima ili samo dodaju još jedan sloj vlastite cenzure. Na primjer, pročitao sam prošli tjedan da je Twitter blokirao ruske korisnike zbog kritiziranja NATO-a.
Jedina obrana je čitati nadaleko i naširoko iz što je moguće više izvora, a zatim stvoriti vlastito mišljenje. Propaganda funkcionira jer je većina današnjih ljudi previše lijena da razmišlja svojom glavom – oni samo gutaju udice, strune i tonire sve što im se klati ispred nosa.
Zaboravite "lijevo" i "desno". Te oznake imaju malo značenja, ako i jesu, u modernom kontekstu. Demonizacija i Rusije i Kine, kako primjećuje autor, presijeca stranačke linije i ideološki spektar. Pitanje, koje je Donald Trump s pravom naveo u svojoj predizbornoj kampanji 2016., vrtilo se oko pitanja istinskog ekonomskog razvoja samog SAD-a, koji je u strmoglavom padu. Trump je u početku više puta izjavljivao svoje namjere da bude "prijatelj" s Rusijom i Kinom, te da se povlači iz "beskrajnih ratova". zaradivši mu ogorčenu mržnju osovine London-Wall Street, koja je bacila sve iza njegovog svrgavanja i poraza. Na kraju je Trump doživio neuspjeh, dokazujući da je “vojno-industrijski kompleks” moćniji, i zajedno s njegovom nesposobnošću da reindustrijalizira gospodarstvo, sve je više pokušavao okriviti Kinu za svoje neuspjehe, dopuštajući demagozima poput Mikea Pompea da vode vanjsku politiku. Možemo li očekivati da će “liberalniji” demokrati voditi politiku mira? Ne prema onome što smo do sada vidjeli. Što je još važnije, namjera Bidenove administracije da probije režim zelene deindustrijalizacije Davosa/WEF-a “Velikog resetiranja” u konačnici će dovesti SAD i Zapad u sukob s pro-razvojnom Rusijom, Kinom i Inicijativom Pojas i put. Amerikanci koji se zalažu za rast bit će spriječeni predstavljanjem "slike neprijatelja", sve dok ne budu mogli shvatiti da Rusija i Kina ne samo da nisu prijetnje, već su njihovi najmoćniji saveznici protiv maltuzijanskih bankarskih elita.
Zaposleni Amerikanci rijetko glasaju, ne zbog "kome izazvane propagandom", već zato što je plaćanje hrane i stanarine tako teško i dugotrajno. Ulice su pune ljudi koji nisu uspjeli, i dok si većina Amerikanaca govori "meni se to ne može dogoditi, ja nisam kao oni!", vjerojatno većina zna i da "da, to se meni može dogoditi." Briga o politici prilično je visoko u hijerarhiji potreba. Hrana i sklonište su osnovni.
>Nijedan običan Amerikanac nema koristi od toga što SAD ima trupe u Siriji, sankcionira Venezuelance do smrti, podupire Saudijsku Arabiju dok siluje Jemen, kruži planetom s vojnim bazama i radi na uništenju bilo koje nacije koja odbija pokoriti se njegovim diktatima.
Duboko se ne slažem s ovim. Postoji razlog zašto “običan Amerikanac”, unatoč tome što živi u relativnom siromaštvu, još uvijek ima pristup resursima i dobrima koje većina ljudi diljem svijeta nema, a razlog je to što američko carstvo djeluje u korist pojedinačnih Amerikanaca, deprimirajući plaće diljem svijeta sprječavanjem razvoja kako bi Amerikanci mogli imati koristi od svoje superiorne kupovne moći. Iako je istina da veliku većinu koristi ima američka vladajuća klasa, jednostavno *nema drugog objašnjenja* zašto američki šljaker prolazi toliko bolje od, recimo, stanovnika favele u Sao Paulu ili konzerve koliba u Mumbaiju. Zasluge svakako ne zaslužuju naš snažan radnički pokret ili naša odgovorna politička klasa.
Također mislim da Amerikanci implicitno, s onim duboko ukorijenjenim instinktom koji doista upravlja politikom, razumiju ovu pogodbu: ako stanu iza svoje vojske i ne postavljaju previše pitanja o inozemnim avanturama, stiskajući ovu ili onu ljevičarsku vladu , pučevi CIA-e i slično, rezultat je da im je zajamčeno *nešto*, nešto sitno, ali više nego što imaju “tamo”, u “usranim rupama” koje Amerikanci očajnički bombardiraju.
Mislim da je odustajanje od ove nagodbe (mi podržavamo vaše vojne nesreće, vi nam bacite kosti sa svoje gomile strvina) izazvalo veliki bijes u Americi i zašto Amerikanci očajnički žele "učiniti Ameriku ponovno velikom", pa su mogu se vratiti u onu vrstu carstva koje stvarno "radi" za njih onako kako su navikli.
Smiješno je kako ovi klasični primjeri "propagiranih" ljudi nikada ne vide vlastite "usrane rupe" kao usrane rupe.
Bojim se da je istina da mnogi Amerikanci koji nisu u eliti uživaju u ratovanju. Ako ste mladi vojnik/mornar, dobivate prilično dobru plaću, besplatnu medicinsku skrb, besplatnu hranu, jeftinu kupovinu u PX-u. Ako ste stacionirani u inozemstvu, možete dobiti puno jeftinog seksa bez iritiranja veze. Većina vojnika/mornara nikad nije u borbi. Oni su postrojbe za podršku. Ali brzo se stari, ako imate imalo moralnog osjećaja ili imalo osjećaja za ljude kojima ste izloženi. Sve u svemu, samo nekolicina stvarno profitira.
I to je razlog zašto idemo u veliki rat i zašto će ga većina na kraju podržati. Koliko god se rat činio nepravednim, alternative će se činiti gorima (objema stranama). Pretpostavljam da je oduvijek bilo tako. Oni znaju da mi znamo da nam lažu, a nije ih briga i nikada nije.
Istina.
Velika većina Amerikanaca suučesnici su zločina Carstva.
Propaganda im umiruje savjest.
Zato su Amerikanci prezreni u svijetu.
Iako iznosite neke zanimljive točke, vjerujem da činite nekoliko pogrešaka:
Amerikanci nemaju ništa bolje od ostatka svijeta. Usporedba prosječnog "američkog šljaka" s ekstremnim siromaštvom koje se nalazi u favelama ili sirotinjskim četvrtima globalnog juga pomalo je slamkasti argument. Naravno da im ide bolje, ali i prosječnim Južnokorejcima, ili Kanađanima, ili europskim zemljama koje ne sudjeluju u vojnim nesrećama kako bi poduprle svoje građane.
Pišete da Amerikanci "implicitno ... razumiju (vojnu) pogodbu". Naravno, ono što opisujete je kolonijalizam, ili novi imperijalizam, koji postoji već najmanje 400 godina i može se primijeniti na bilo koji broj europskih sila iz prošlosti. Ono što vam se čini da nedostaje je upravo ono što ovu ponudu čini "implicitnom". Može li to biti pojam "izmišljenog pristanka"? – što je zapravo cijela poanta Caitlinina eseja. Zamjenjujete "duboko ukorijenjene instinkte" s jako propagandiziranom i nedovoljno obrazovanom državom.
Konačno, tada zaključujete da je ta instinktivna pogodba izvor ljutnje i posljedične popularnosti MAGA ideologije. Ovo može biti točno za mali postotak desničarskih sljedbenika, ali to bi značilo ignoriranje golemih dokaza da veliki dio bijesa MAGA gomile proizlazi iz samopercipirane ideje o gubitku bjelačke nadmoći. Osjećaj gubitka kontrole prema Drugom – bilo na temelju spola ili rase – temeljni je izvor njihove ljutnje. Onaj koji je (i nastavit će biti) nemilosrdno iskorištavan demagogijom.
Kod generalizacija uvijek je problematično to što rezultirajuća analiza može postati monolitna. Čuvaj ih se, prijatelju. Ne postoje dvije iste osobe, stoga su razlozi za vjerovanje u ideologiju, bilo koju ideologiju, višestruki. Pristanak za proizvodnju veliki je razlog zašto Amerikanci vjeruju da žive u "iznimnoj" zemlji s ogromnom vojskom koja predstavlja "silu dobra" u svijetu, na njihovu štetu.
Pogodili ste čavao na glavi. Odličan odaziv
Pretjerano razmišljaš. Većini ljudi u preletnoj zemlji ne ide dobro financijski i ne misle da je elitama stalo. Dakle, nesretni su. Nije potrebna implicitna pogodba.
Carstvo zarađuje nekolicina, a njegove goleme troškove snose mnogi. Propaganda ima za cilj skrenuti pozornost s toga.
Bijelci koji nisu manjina nisu ništa izgubili i još uvijek su velika većina u ovoj zemlji. Oni su daleko najveća biračka skupina i obraćanje im glupim izmišljenim imenima poput "supremacisti" kako bi se namjerno evocirali Hitlerovi prizori to neće promijeniti. Zapravo, bijelcima koji ne pripadaju manjinama postaje sve očiglednije da bi bili budale kada bi mislili da će im bolje služiti vlade koje se sastoje od koalicije manjina.
Obama nas je uključio u sedam ratova u odnosu na Bushova i Cheneyjeva tri. Također, pod Obaminom administracijom, više je oružja prodano stranim zemljama nego pod bilo kojom drugom administracijom. Trump je "napustio" ovu takozvanu nagodbu, a ekonomija je krenula, postavljajući rekorde. Vaša teorija nema smisla. PS Gdje u svojoj teoriji raspravljate o preseljenju američkih tvornica i radnih mjesta u nereguliranu Kinu, i kako se 16 godina Busha i Obame premještanja radnih mjesta i tvornica u Kinu uklapa u bilo kakvu shemu imperijalizma?
Provjerite financijski inženjering Alana Greenspana i saznajte koliko su se multinacionalne kompanije obogatile. Postoji razlog zašto su poslovi plavih ovratnika otišli u Kinu i shema imperijalizma. Neka je srednja klasa prokleta.