Vaše privilegije nisu univerzalne

Dijeljenja

Dio Berlinskog zida izložen u Fort Huachuca, Arizona. (CC0, Wikimedia Commons)

Formalne demokracije zadržavaju svoje ustave i svoje zakone, svoje izbore i svoja javna saslušanja – sve je to dio bogatstva modernih demokracija. Oni, međutim, ne uspijevaju zapravo poslušati patnju ljudi, piše Vijay Prashad.

By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja

Siscrtano crvenom bojom na zidovima Santiaga u Čileu stoji činjenica: "vaše privilegije nisu univerzalne" (tus privilegios no son universales).

Ovo je činjenična izjava jer se privilegije moći i vlasništva ne dijele preko zjapeće klasne podjele. Uzmite u obzir činjenicu da prije nego što je pandemija pogodila prošle godine, više od 3 milijarde ljudi — ili pola svjetske populacije — nije imalo pristup na zdravstvenu skrb. Ovi se podaci pojavljuju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) iz 2017. prijaviti koji prati važna pitanja kao što je pristup osnovnim sanitarnim uvjetima u kućanstvu (nedostaju 2.3 ​​milijarde ljudi) i medicinska skrb za nekontroliranu hipertenziju (od koje pati 1 milijarda ljudi).

Oxfam prijaviti od 25. siječnja pod nazivom “Virus nejednakosti” ističe da bi “pandemija mogla uzrokovati najveći porast nejednakosti otkako se bilježi, budući da ubrzava istovremeni i značajan porast u mnogim zemljama.”

Prije pandemije, Svjetska banka izračunava da oko 2 milijarde ljudi “i dalje živi u siromaštvu, odnosno živi ispod standarda koje su vlastita društva postavila za dostojanstven život”. Zbog krize radnih mjesta izazvane pandemijom, vjerojatno - Ujedinjeni narodi bilješke — da će još pola milijarde ljudi potonuti u siromaštvo do kraja desetljeća; Brojevi Svjetske banke složiti se.

“A s pandemijom”, pišu analitičari Svjetske banke, “sve je vjerojatnije da će novi siromašni živjeti u zagušenim urbanim sredinama i raditi u sektorima koji su najviše pogođeni karantinama i ograničenjima mobilnosti; mnogi su uključeni u neformalne usluge i nisu obuhvaćeni postojećim mrežama socijalne sigurnosti.” To su milijarde koje će kliziti dublje u dugove i očaj, dok će im obrazovanje i zdravstvena skrb izmicati dok stopa gladi raste.

Ništa od gore napisanog nije pretjerivanje. Sve to dolazi od istraživača i analitičara u glavnim organizacijama kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka, od kojih nije poznato da napuhavaju loše učinke kapitalističke politike.

Ako ništa drugo, te organizacije imaju tendenciju minimizirati opasnosti privatizacije i korporativnih politika, potičući daljnje rezove u javnim sustavima. Tijekom mandata Gro Harlem Brundtland na čelu SZO (1998.-2003.), organizacija poticao stvaranje privatno-javnih partnerstava (JPP) i partnerstava za razvoj proizvoda (PDP). Naglasak WHO-a na privatnom sektoru - zajedno s pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda da se smanji financiranje javnog sektora - ubrzao je krvarenje sustava javnog zdravstva u mnogim siromašnijim zemljama.

Unisphere u New Yorku. (Joe Lauria)

Kada je WHO trebao voditi borbu za produbljivanje sustava javnog zdravstva i stvaranje regionalnih i nacionalnih sustava farmaceutske proizvodnje, agencija je proizvela JPP platforme kao što je nedovoljno financirana Globalna alijansa za cjepiva i imunizaciju (GAVI). Uz ostale agencije, GAVI je sada pršteći naprijed kako bismo osigurali cjepiva protiv Covid-19 zemljama s niskim prihodima. Ljudi koji su proizveli globalnu štednju, pustinju mogućnosti, tek sada prepoznaju opasnosti virusa nejednakosti.

Nedovoljno je biti zabrinut zbog nejednakosti. Organizacije ljudi diljem svijeta zahtijevaju niz mogućih, zdravorazumskih reformi, koje uključuju:

  1. Besplatna univerzalna zdravstvena skrb To je postignuto u siromašnijim zemljama poput Kostarika i Tajland kao iu socijalističkim državama te bi stoga trebao biti cilj svake zemlje na planetu.
  2. Narodno cjepivo Zamah prema dostupnosti cjepiva za ljude raste, što bi trebalo uključivati ​​ne samo otvoreni pristup svim patentima za cjepivo protiv Covid-19, već i stvaranje pogona za farmaceutsku proizvodnju u državama s niskim prihodima iu javnom sektoru.

Ove dvije osnovne mjere mogle bi se lako financirati novcem koji se sada izvozi za servisiranje mrskih dugova. Ali takva logična rješenja koja bi ljudima omogućila trenutno olakšanje su ostavljena po strani. Unatoč snažnim riječima o problemima koje donosi mjera štednje, zahtijevat će se veća štednja i stvarat će se veći društveni nered.

Haićanski policajac progoni prosvjednike uz suzavac, 20. studenog 2020. (Al Jazeera, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)

Umjesto da usmjere pozornost na stvarne probleme s kojima se suočavaju ljudi na planeti i priznaju demokratske zahtjeve koji dolaze od ljudskih organizacija i manifestacija, vlada za vladom nalazila je utočište u nedemokratskom ponašanju.

Na primjer, farmeri i poljoprivredni radnici u Indiji nastavljaju svoje mjesece protest protiv tri zakona protiv farmera koje je progurala ekstremna desna indijska vlada. Vlada premijera Narendre Modija zna da je njezina predanost krupnom kapitalu — personificiranom u bogatim obiteljima Adani i Ambani — sprječava u ozbiljnim pregovorima s poljoprivrednicima i poljoprivrednim radnicima. Umjesto toga, vlada je Pokušao prikazati poljoprivrednike i poljoprivredne radnike kao teroriste i protunacionalne.

Prosvjed indijskih farmera na granici Singhu, Delhi, 6. siječnja. (Harvinder Chandigarh, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)

Kad to nije uspjelo, vlada je krenula na novinare i medijske kuće koje su pojačale borbu farmera. Mnogi koji imaju izvijestio to sudjelovao u, ili prikazano solidarnost s prosvjednicima su uhićeni — kao u slučajevima novinara Mandeep Punia, aktivistica za prava radnika Nodeep Kaur i aktivistica Disha ravi, koji je stvorio i podijelio skup alata za podršku poljoprivrednicima.

Konačno, u zakonu, vlada je provela 113-satnu akciju RAID protiv Vijesti Kliknite, jedna od ključnih medijskih kuća za praćenje prosvjeda; optužbe za pranje novca pokušale su ukaljati ime NewsClick-a, koji je stekao povjerenje milijuna čitatelja i gledatelja svojim prvim izvještavanjem koje je podiglo osjećaje i zahtjeve poljoprivrednika.

U međuvremenu, indijsko Ministarstvo obrazovanja izdalo je naredbu 15. siječnja da potreban bilo koja internetska konferencija ili webinar koji bi mogli raspravljati o "unutarnjim pitanjima" Indije i onima koji primaju inozemno sponzorstvo traže prethodno odobrenje vlade.

Slično je francuska vlada započela a postupak istražiti akademska istraživanja koja promiču “islamo-ljevičarske” ideje i time, prema ministru visokog obrazovanja, “kvari društvo”. U ime Reda, sloboda govora se lako ostavlja po strani i razotkriva se krhkost formalne prirode demokracije.

Napad na NewsClick, zajedno s istragom akademika u Francuskoj, otkriva zijevajući jaz između demokratskih ideala i prakse državnog umijeća.

Unatoč 364 milijarde dolara zajam s državnom garancijom (EMP) program kako bi se osiguralo olakšanje francuskom stanovništvu, postoji ozbiljan dugoročni problem nejednakosti i nezaposlenosti.

Pariški banlieue, 2016. (Mo, Flickr, CC BY-NC-SA 2.0)

Umjesto da se usredotoči na to, francuska se vlada okrenula protiv iluzornog protivnika: islamskih ljevičara. Na isti način, suočena s masovnim preseljenjem i društvenom patnjom produbljenom pandemijom, indijska vlada vodi rat protiv farmera i medijskih platformi koje su osjetljive na pitanja koja postavljaju farmeri. Obje ove formalne demokracije zadržavaju svoje ustave i svoje zakone, svoje izbore i svoja javna saslušanja – sve je to dio bogatstva modernih demokracija.

Oni, međutim, ne slušaju patnju naroda, a kamoli zahtjeve koje narod postavlja; oni ostaju neosjetljivi na mogućnost održivije budućnosti za naša društva.

Za vrijeme vojne diktature u Pakistanu, komunistički pjesnik Habib Jalib pjevao je:

-

Kahin gas ka dhuan hae kahin golian ki baarish
Shab-e-ehd-e-kum nigahi tujhay kis tarah sarahein

-

Dim od suzavca je u zraku, meci pljušte uokolo.
Kako da te pohvalim, noć razdoblja kratkovidnosti?

-

Vaše privilegije nisu univerzalne, budući da vaše privilegije zarađuju vama - nekolicini - golemu većinu društvenog bogatstva. Kad narod iznosi naše stavove, ispaljujete suzavac i metke. Vjerujete da će vaša kratkovidnost omogućiti da vaša noć traje zauvijek. Hvalimo nade i borbe ljudi, čija će želja da unaprijede povijest presjeći vašu represiju.

Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.

Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Donirajte sigurno uz PayPal

   

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:

 

 

 

7 komentara za “Vaše privilegije nisu univerzalne"

  1. Barry La Fontaine
    Ožujak 2, 2021 na 19: 46

    Veliki je problem u tome što su ono što se smatra demokracijama vrlo slabe verzije, a politički sustav koriste oni na vlasti kako bi spriječili sve svoje građane da postignu jednakost i, što je još gore, da imaju temeljna ljudska prava.
    Djeluje li politički sustav ili ne, vidjet će se po ishodima za njegove građane. Pogledajte ishode za SAD, za koji se kaže da je demokracija: velika razlika u prihodima, broj ljudi u siromaštvu, loša medicinska skrb za sve, vrlo velika zatvorska populacija. To pokazuje da je demokracija u SAD-u slaba - a ne svjetionik za ostatak svijeta.
    U Australiji imamo prilično dobru demokraciju, ali neki od ishoda za njezine građane su loši, kao što je sve veća razlika u prihodima, relativno visoko siromaštvo, loše javno stanovanje, loše postupanje sa starijima itd. To znači da smo također nesavršeni demokracija a razlozi za to su druga priča.

  2. Danijel
    Ožujak 2, 2021 na 08: 31

    Izvrsno. Zahvaljujem autoru na njegovom radu i cijenim što sam ga pronašao ovdje na CN-u.

    Nisam mogao ne razmišljati o SAD-u dok sam čitao kako Indija i Francuska odgovaraju na pokrete ljudi – kako sve zapadne vlade danas reagiraju silom protiv volje naroda. Ovdje u SAD-u to se trenutno izražava kroz Bidenovu administraciju, koja je u 6 kratkih tjedana već dokazala, predvidljivo, da vladajuća klasa nema namjeru promijeniti kurs. Čak i dok su svuda oko nas vidljive gorka istina i razorne posljedice njihova globalnog neoliberalnog eksperimenta.

    Postoji samo jedna borba i stoga samo jedan razgovor vrijedan više - onaj o privatnom profitu protiv javnog dobra. Sve ostalo je distrakcija.

  3. DH Fabijan
    Ožujak 1, 2021 na 17: 54

    Američki liberali brinu o siromaštvu diljem svijeta. Upravo su okrenuli leđa dugotrajnom siromaštvu u SAD-u. Prije 25 godina demokrati su svoj rat protiv (SAD) siromašnih doveli do kraja — nakon što su SAD već izgubile milijune radnih mjesta zbog "outsourcinga" stranim zemljama, itd. Godine 1996., dok su liberali pozdravljali godišnjicu UN-ove UDHR, Demokrati su siromašnima u SAD-u oduzeli upravo ta prava. Od tada gledamo kako se štednja polako širi, a nema naznaka da je preostala srednja klasa to shvatila.

  4. Ožujak 1, 2021 na 10: 21

    Svaka nesreća, svaka nesreća pogoršava nejednakost. Razlog je jednostavan. Siromašni ljudi moraju posuđivati ​​novac kako bi kupili nekretninu, ali kada dođe do katastrofe gube prihod i sposobnost vraćanja zajmova. To dovodi do ovrha i povrata imovine u kojima njihova imovina gubi zajmodavce bez ikakve naknade. Oduzeta imovina se zatim može ponovno prodati ili iznajmiti za znatnu zaradu. Dakle, prijenos bogatstva sa siromašnih na bogate.

    • DH Fabijan
      Ožujak 1, 2021 na 18: 04

      Demokrat, zar ne? Ovdje u stvarnom svijetu, siromašni ne ispunjavaju uvjete za bilo kakve zajmove. Nije mi poznat nijedan zajam za koji bi se kvalificirali radnici s niskim plaćama. U svojoj aroganciji, liberali su upravo prije nekoliko godina odlučili da se oni koji su lošiji od radnika s minimalnom plaćom više ne smatraju "ljudima". Zbog toga su isključeni iz liberalne ekonomske/klasne rasprave.

      • robert e williamson jr
        Ožujak 1, 2021 na 21: 37

        Ne, nisam demokrata. Ne pripadam niti jednoj organiziranoj američkoj političkoj stranci jer su obje u biti jedno te isto. Demokrati koji igraju ulogu plaćene oporbe republikanske stranke.

        Ipak, mogu osjetiti tvoj prezir prema liberalima, to krvari. Većina Amerikanaca, republikanskih ili demokratskih, slabo razumije pojam "liberalni". Čini se da podupire nedostatak obrazovanja ili izloženost kulturama ostatka svijeta.

        Liberal je riječ koju biste mogli ispitati u rječniku i zaboraviti američke političare i stalnu zlouporabu tog izraza od strane američkih Main Stream medija.

        “U svojoj aroganciji, liberali su upravo prije nekoliko godina odlučili da se oni koji su lošiji od radnika s minimalnom plaćom više ne smatraju “ljudima”. Zato su isključeni iz liberalne ekonomske/klasne rasprave.” Ova izjava nije nešto više od vrućeg zraka u usporedbi s vrućim prisilnim izjavama posljednjeg predsjednika za kojeg se zna da se savjetovao s gatarom.

        Kladim se da je istina tvoja mlađa od pedeset godina. Uz to ću vam dati prednost od sumnje i iskoristiti ovu priliku kao "trenutak za podučavanje".

        Na temelju vaše objave od 3/01/2021 @ 17:54 čini se da vidite nešto značajno u vezi s onim što se dogodilo prije 25 godina što nas smješta negdje u sredinu tijekom mandata BillY sick Willyja Clintona na vlasti. Čovjek koji se priklonio gotovo svakoj republikanskoj želji. I kome nikad ne bih poricao da ima imalo suosjećanja za siromašne, ali Reagan je učinio više štete siromašnima, Clinton je jednostavno pomogao u povećanju njihovog broja.

        Sjećate li se Ronnieja Ray-guna? Evo lica stranke koja je ostavila sirotinju. Oko 1981. Međutim, ne smijete uzimati moj rad za ovo, jednostavno pitajte bilo kojeg ljubitelja Reagana ili pravog liberala. Ili možete provjeriti povijest siromašnih Amerika od Reagana nadalje. Kako god smanjili, Nixon je započeo rat sa siromašnima zamrzavanjem plaća i cijena izazvanim lažnom nestašicom nafte. Znam da sam gledao kako kruh raste s 5 štruca kruha za dolar na 2 dolara po štruci.

        Činjenice ne lažu i veterinari nikad ne zaboravljaju!

        Hvala CN

  5. Afdal
    Ožujak 1, 2021 na 09: 22

    Brojkama Svjetske banke o siromaštvu ne treba vjerovati. Masiraju svoje statistike i cijelo vrijeme reinterpretiraju siromaštvo kako bi oslikali ružičastu sliku za svoj narativ koji nije neoliberalizam velik. Jason Hickel napravio je dobar posao razotkrivajući i opovrgavajući njihove brojke.

Komentari su zatvoreni.