Ako Washington uloži žalbu, Wikileaks Osnivač se suočava s još mnogo mjeseci u zatvorskim uvjetima preplavljenim Covidom koje možda neće preživjeti, piše Jonathan Cook.
By Jonathan Cook
Jonathan-Cook.net
Tpostojala je nada u nekim krugovima nakon što je sutkinja Vanessa Baraitser u ponedjeljak presudila protiv prijaveo izručenju Juliana Assangea SAD-u, gdje se suočio s time da će biti zatvoren do kraja života, da bi ona možda konačno promijenila stav.
Washington je želio da se Assange trajno ušutka i da postane primjer – demonstrirajući drugim novinarima svoj zastrašujući doseg i moć odmazde – još od Wikileaks osnivač je razotkrio američke ratne zločine u Iraku i Afganistanu prije deset godina.
Međutim, postojali su razlozi da budemo sumnjičavi u ono što Baraitser zapravo namjerava čak i kad je donijela presudu u Assangeovu korist. Ovaj okružni sudac ima evidenciju o odbijanju u slučajevima izručenja, uključujući nekoliko onih koje je viši sud nedavno poništio žalbom.
Sutra će okružna sutkinja Vanessa Baraister odlučiti o Assangeovom izručenju SAD-u.
Ministarstvo pravosuđa blokiralo je naš zahtjev za pristup informacijama za popis slučajeva u kojima je ona odlučivala od imenovanja DJ-om 2011.
Dakle, koristili smo Westlaw + Factiva za izradu njezinog popisa slučajeva izručenja? pic.twitter.com/ViCuMHhe6i
— Matt Kennard (@kennardmatt) 3. siječnja 2021.
Tijekom saslušanja u rujnu, Baraitser je beskrajno udovoljavao odvjetnicima koji su zastupali SAD, dok je iskazivao apsolutni prezir prema Assangeovom odvjetničkom timu, opstruirajući ih na svakom koraku. Njezin prijezir prema Assangeu i njegovom političkom i moralnom svjetonazoru bio je vidljiv tijekom cijelog postupka. Često je dolazila na sud s pripremljenim scenarijem iz kojeg je čitala, jedva glumeći da je slušala pravne argumente iznesene na sudu.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do konzorcijum
Vijesti' Zimski fond pogon
Njezin scenarij uvijek je bio naklonjen Washingtonovoj liniji, osim u onim prilikama kada je prema Assangeu zauzela još neprijateljskiju poziciju nego što je to tražio SAD. To je uključivalo i zatvaranje od ostatka suda u neosvojivu kutiju od pleksiglasa, tretirajući ga više kao Hannibala Lectera nego kao izdavača i novinara koji se bori za slobodu tiska.
Većinu vremena Baraitser je zvučao neugodno poput odvjetnika tužiteljstva, a ne suca.
Prvo, Opasna presuda
Moje najnovije: Posljednje desetljeće bilo je u znaku diskreditiranja, sramotenja i demoniziranja Juliana Assangea. Današnju sudsku odluku kojom se odbija njegovo izručenje SAD-u – iako iznimno dobrodošlu – treba promatrati kao nastavak tog procesa https://t.co/FtrDGyHwF2
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) 4. siječnja 2021.
Tako da nije bilo iznenađujuće, kao što sam objasnio u moj zadnji post, da je, dok je odbijala zahtjev za izručenje, poduprla sve argumente koje su iznijele SAD pripisujući sebi pravo procesuirati Assangea – i bilo kojeg drugog novinara – za kazneno djelo bavljenja novinarstvom. Ignorirala je činjenice, svjedočenje vještaka predstavljeno na sudu i pravne argumente – koji su svi išli u prilog Assangeu – i umjesto toga podržala ono što se svodilo na čisto politički slučaj napravio SAD
Zanemarila je upozorenja Assangeova pravnog tima da je prihvaćanje političkog obrazloženja za izručenje sveobuhvatni napad na temeljne novinarske slobode. Uspostavila je zastrašujući pravni presedan za SAD da uhiti strane novinare i procesuira ih za “špijunažu” ako razotkriju zločine Washingtona. Njezina presuda neizbježno će imati duboko zastrašujući učinak na sve publikacije koje pokušavaju iskopati istinu o američkoj državi nacionalne sigurnosti, sa zastrašujućim posljedicama za sve nas.
Ali dok je s entuzijazmom podržavala politički slučaj za Assangeovo izručenje i suđenje, Baraitser je u isto vrijeme dobila Wikileaks prihvatiti humanitarne probleme koje su iznijeli medicinski i zatvorski stručnjaci. Savjetovali su da se može očekivati da će izručenje SAD-u dovesti do toga da Assange ostatak života provede u barbarskom američkom super-max zatvoru, pogoršavajući probleme mentalnog zdravlja i rizik od samoubojstva.
Zatim, Perverzna presuda
Njezina presuda, iako duboko uznemirujuća u svojim političkim i pravnim implikacijama, barem je sugerirala da je Baraitser bio spreman zauzeti suosjećajan pristup u pogledu Assangeova zdravlja, čak i ako ne njegovo novinarsko razotkrivanje zapadnih ratnih zločina. Trebao je slobodno hodati tamo i tada, da SAD nisu odmah rekle da će se žaliti na njezinu odluku.
S obzirom na to što je Baraitser otpustio Assangea, njegov se tim nadao da će se jamčevina – njegovo puštanje iz zatvora visoke sigurnosti dok traje dugotrajan žalbeni postupak – pokazati kao formalnost. Požurili su s takvim zahtjevom nakon odluke o izručenju u ponedjeljak, pretpostavljajući da pravna logika njezine odluke nalaže njegovo puštanje. Baraitser se usprotivila, predloživši da pripreme svoj slučaj i da joj ga potpunije iznesu u srijedu.
Sada se čini jasnim da je sudac manipulirao Assangeovim obrambenim timom. Očito poput Assangeovih odvjetnika, Baraitser je uljuljkao bivšeg britanskog veleposlanika Craiga Murraya, koji je prisustvovao saslušanjima i detaljno o njima izvještavao. uz pretpostavku da je željela slučaj od lijevanog željeza od obrane kako bi opravdala odluku o puštanju Assangea uz jamčevinu.Postojali su dobri razlozi za njihovo povjerenje. Svaki potez da se spriječi njegovo oslobađanje izgledao bi perverzno s obzirom na to da je ona odlučila da Assange treba ne biti izručen ili mu se suditi u SAD-u
Opasnost od samoubojstva
Bili su prevareni. Baraitser je odbila jamčevinu, čime je zapravo signalizirala da smatra da bi njezina presuda mogla biti pogrešna i poništena na višem sudu. To je izvanredno. To sugerira da ona nema povjerenja u vlastitu prosudbu činjenica u slučaju. Kao što je Murray primijetio: "Bilo je malo ili nimalo presedana da je Visoki sud poništio bilo koju odluku protiv izručenja na temelju zdravstvenih razloga iz članka 91."
Bilo kakvu žalbu SAD-a na Baraitserovu odluku o otpuštanju Assangea bit će teško dobiti. Njezini odvjetnici morat će dokazati da je pogriješila ne u tumačenju zakona, već u procjeni provjerljivih činjenica. Morat će pokazati da su je prevarili zatvorski stručnjaci koji su upozorili – na temelju podnesaka samih SAD-a – da će Assange biti podvrgnut trajnoj, nehumanoj samici u američkom supermax zatvoru ili da su je medicinski stručnjaci prevarili koji je upozorio da bi u tim uvjetima Assange bio u značajnoj opasnosti od samoubojstva.
Julian Assange jedan je od samo dvojice zatvorenika u maksimalno sigurnom zatvoru Belmarsh—u kojem se nalazi 797 zatvorenika—koji se drže zbog kršenja uvjeta jamčevine, prema podacima koji su mi objavljeni prošle godine.
Više od 20% populacije u zatvoru Belmarsh drži se zbog ubojstvahttps://t.co/W1RT5s48oJ
— Matt Kennard (@kennardmatt) 6. siječnja 2021.
Ali izopačenost Baraitserove odluke seže još dublje. Njezina ga presuda drži zatvorenog u Belmarshu, zatvoru visoke sigurnosti u Londonu koji je britanska verzija supermax zatvora. Njezino odbijanje da ga oslobodi ili stavi u kućni pritvor s GPS pločom za praćenje, flagrantno je u suprotnosti s procjenama stručnjaka s kojima se složila tijekom odluke o izručenju u ponedjeljak: da je Assange izložen visokom riziku od samoubojstva. Te stručne procjene temelje se na njegovom trenutnom stanju – uzrokovanom zatočenjem u Belmarshu.
Za razliku od Assangea, većina Belmarshovih zatvorenika osuđena je ili optužena za teške zločine. No dok je Assange davno odslužio svoje jedino kazneno djelo, manje kršenje britanskih propisa o jamčevini, rutinski je držan u još gorim uvjetima od ostalih zatvorenika.
Ako je Assangeovo mentalno zdravlje u tako lošem stanju i postoji velika vjerojatnost da će počiniti samoubojstvo, to je zbog užasavajućeg režima zlostavljanja koji ima već s kojim se suočio u Belmarshu u posljednje gotovo dvije godine – režim koji je UN-ov stručnjak za tu temu Nils Melzer klasificirao kao mučenje. Probuditi Assangeove nade da će biti pušten, a zatim ga zatvoriti natrag u ćeliju, uskraćujući mu priliku da vidi svoju partnericu i dvoje male djece po prvi put od ožujka, riskira ga prevrnuti preko ruba – ruba kojeg je i sama Baraitser previše svjesna i na čemu je temeljila svoju odluku o odbijanju izručenja.
Nema 'rizika leta'
Zapravo, sudac je namjeravao nešto sasvim drugo odgađajući saslušanje za jamčevinu do srijede, dva dana kasnije. Željela je – kao vjerojatno i oni koji su je nadzirali iza kulisa – preoblikovati imidž svog dvora koji je mjesecima odavao svaki dojam da je u potpunosti podređen američkoj administraciji.
Dok su korporativni mediji nakratko podigli glavu iz sna kako bi prvi put smisleno potvrdili saslušanja Assangea, željela je osigurati da ta izvješća istaknu koliko je njezin sud neovisan. Dva su dana komentatori mogli kukurikati o britanskom pravnom suverenitetu i humanitarnim vrijednostima, iako je većina prešutno prihvatila njezinu opasnu premisu da SAD ima opravdan zahtjev za izručenje Assangea.
Kad je Baraitser još jednom zalupila vrata ćelije za Assangeom, ostavivši ga točno tamo gdje je bio prije nego što ga je otpustila, njezina je odluka predstavljena kao nešto više od tehničke presude koja se temelji na razumnoj procjeni Assangeova "rizika bijega".
Zapravo, Assangeu ne prijeti opasnost od bijega, niti je to ikada bilo. Nije "izbjegao jamčevinu" 2012. tako što je otišao u ekvadorsko veleposlanstvo. Tamo je zatražio politički azil kako bi izbjegao vrlo stvarnu prijetnju izručenja SAD-u zbog svog novinarstva. Prihvatile su ga ekvadorske vlasti jer su vjerovale da su njegovi strahovi bili istiniti.
Tada je švedski tužitelj ponovno zatražio da se Assange vrati u Švedsku radi ispitivanja zbog neozbiljnih optužbi za seksualni napad – optužbi koje je prethodni tužitelj odbacio. Ta se istraga, sada znamo, održavala na životu Britansko inzistiranje. Unatoč tome, Švedska je odbila dati jamstva da neće izručiti Assangea SAD-u, gdje je velika porota sastavljala optužnicu protiv njega.
Nedopušteno dogovaranje
Assangeova odluka da zatraži azil u veleposlanstvu je, naravno, u potpunosti potvrđena činjenicom da su SAD doista tražile njegovo izručenje – čim su ga se mogle dočepati.
Baraitser je čak i sama pustila mačku iz vreće na saslušanju za jamčevinu, poremetila vlastiti narativ da je on “pobjegao” 2012., kada je izjavila – kao dokaz protiv Assangea! – da je ušao u veleposlanstvo kako bi izbjegao prijetnju izručenja SAD-u
Čineći to, potkopala je narativ koji su godinama promovirali svi korporativni mediji u Ujedinjenom Kraljevstvu da se Assange "sakrio u ekvadorskom veleposlanstvu kako bi pobjegao od švedske istrage". (Zapravo, mediji su tu izjavu obično još više iskrivili, uključujući osobito Čuvar, koji opetovano tekstu ne na istragu, koja ne vodi nikamo, već na potpuno izmišljene "optužbe za silovanje".)
Baraitser je iskoristila i naglasila Assangeovu patnju kako bi njezin sud izgledao dobro, kako bi dodao izgled vjerodostojnosti njezinoj duboko manjkavoj politički i stvoriti dojam da je donosila svoju prosudbu na temelju činjenica, a ne nedopuštenog dogovora s američkim vlastima uskraćujući Assangeu njegova prava.
Gdje dalje?
Gdje slučaj sada vodi?
Assangeova jedina neposredna nada je da se njegov pravni tim može žaliti na odluku o jamčevini i pobijediti, ili da SAD baci ručnik i odluči ne podnijeti vlastitu žalbu na odluku o izručenju u sljedećih nekoliko tjedana.
Ako Washington bude tražio žalbu, što se i dalje čini vjerojatnim, Assange se suočava s još mnogo mjeseci u strogo čuvanom zatvoru Belmarsh, u sve slabijem zdravstvenom stanju u uvjetima zaraženim Covidom, možda neće preživjeti ako se zarazi. Kao što su stručnjaci upozorili, danak gotovo dvije godine gotovo bez kontakta s drugim ljudima, bez mentalne stimulacije, bez izgleda za oslobađanje – njegov slučaj ignoriran od strane većine njegovih kolega i javnosti – pojačat će njegov osjećaj očaja, njegove duboke depresije, te opasnosti da si pokuša oduzeti život.
Njegova smrt sve više izgleda kao ishod koji Britanija i SAD priželjkuju, a vjerojatno i kao rezultat kojem su težili. To je svakako zaključak Yanisa Varoufakisa, javnog intelektualca i bivšeg grčkog ministra financija koji se izbliza uvjerio koliko su europske i američke elite spremne nemilosrdno slomiti neistomišljenike.
Ali čak i ako Assangeova smrt nije cilj vlasti SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, oni su nepromišljeno osigurali da ta mogućnost postaje sve vjerojatnija, i nastavit će to činiti dok brzo ne okončaju njegovo zatvaranje i mučenje.
Jonathan Cook bivši je novinar Guardiana (1994.-2001.) i dobitnik posebne novinarske nagrade Marthe Gellhorn. On je slobodni novinar sa sjedištem u Nazarethu. Ako cijenite njegove članke, razmotrite ih nudeći svoju financijsku potporu.
Ovaj je članak s njegovog bloga Jonathan Cook.net.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Doprinijeti do konzorcijum
Vijesti' Zimski fond pogon
Citat, “SAD i UK možda neće htjeti Assangeovu smrt, ali sve što rade čini je vjerojatnijom” Poništi citat. Zaista, ne znam u čemu je problem s današnjim novinarima, ali jedno je posve jasno, oni nemaju pojma o stvarnosti s kojom se danas suočavamo. Na primjer, autor ovog članka tvrdi: “SAD i UK možda neće Assangeovu smrt,” Ali to je LAŽ. Postoje brojni dokazi dostupni svakom makar i malo kompetentnom novinaru, kako bi se potvrdilo koliko su puta državni dužnosnici u SAD-u javno pozivali na Assangeovu smrt, i to nekažnjeno. Do ovog trenutka nemam informacija o bilo kakvim sličnim pozivima u Ujedinjenom Kraljevstvu, osim ako netko ne može dati poveznice ovdje, gdje su takve prijetnje upućene, morat ću dati Ujedinjenom Kraljevstvu prolaz za ovaj. No, osuda autoru i dalje stoji.
Naslov odražava da nije apsolutna, dokazana sigurnost da se to ovdje događa, iako članak pokazuje da je to najvjerojatnije slučaj. U novinarstvu su važne činjenice, a ne emocije ili pretpostavke ili kako to "izgleda".
Osoba koju je spomenuo Roger Waters na nedavnom panelu o Julianovom slučaju bio je Alexander MERCOURIS.
Naravno da mogu samo to - batine "heljde" i onda smrt. JFK u usporenom snimku. Ovo je njihova studija slučaja za buduće "novinare". Potpisao je smrtnu presudu kada je ušao u ekvadorsko veleposlanstvo. Nikada živ neće napustiti wankerville.
Vjerujem da ako želimo osloboditi Juliana Assangea, bitno je da se i Vanessa Baraitser i njezina šefica, Emma Arbuthnot, temeljito istraže i njihove brojne bliske veze s britanskim ratnim strojem, legitimacijom stranih ratova i ratnih zločina, i vojno-industrijski kompleks izložen cijelom svijetu da vidi da su oboje previše politički kompromitirani i izravno štetni da bi bili uključeni u presuđivanje u Julianovom slučaju na bilo koji način.
Slažem se, ali vratite korak dalje. Mali "imaginarni" korak ako hoćete. Molim vas, šalite me ovdje i smatrajte ovo pjesmom:
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Trulež je tako duboka. Ukorijenjen, uspostavljen i ugrađen u sadašnje strukture moći – postao je status quo. Pogotovo u zapadnoj kulturi. To je izuzeto i igranje sa životima drugih bez obzira postaje druga priroda svih pokvarenih koji "vode" trulim carstvom i guraju narativ u komore za jeku.
~
Puka istraga nikada neće napraviti razliku. Oni su gubljenje vremena.
~
Jedini način da zaustavite trulež je da ga iščupate s korijenom.
~
Jednom je ispred moje kuće bilo nekoliko grmova koje nisam želio, ali bili su gusti i jaki, a korijenje im je bilo strašno. Bilo je teško izvući te stvari, ali na kraju sam to uspio i sad mi je drago što su otišli.
~
Na njihovom mjestu je izraslo par cedrova (posadio sam ih) i to sam htio, tako da sam sretan zbog ishoda.
~
Kada pokvareni neprijatelj koristi svu ogromnu lepezu alata koji su mu na raspolaganju, i to bez obzira na nevinost, tada je jedini način da se odgovori koji će neprijatelj cijeniti i prepoznati?
~
Reći ću vam ovo – to nije jebena istraga.
BK
2021. je godina obračuna.
Čuj, čuj. Nisu potrebni više dokazi, na toliko frontova. Samo hrabrost da izazove one koji ga potiskuju.
SAD-UK je pobijedio na zakonu I dobili su svog čovjeka. Očekujte da će se "žalbe" povući sve dok ne ubiju Juliana u Belmarshu.
O kakvom "ZAKONU" ti pričaš??? Živim u Australiji, kao i Assange, nije mi dopušteno glasati na američkim izborima, čak mi nije dopušteno iznositi svoje stavove o odlukama SAD-a koje utječu na mene ili moju zemlju, niti mi je dopušteno sudjelovati u podnošenju zakonodavstvo za sve predložene zakone u SAD-u ALI, prema VAŠEM postu, DUŽAN sam slijediti američki zakon? Smatrate li to prihvatljivim??? Kako se to poistovjećuje s demokracijom kojom nas uvijek tuku????? Objasnite nam svima, ZAŠTO je strani državljanin, koji nema američko državljanstvo, dužan pridržavati se zakona SAD-a, točnije zakona koji je napisan 1900-ih? Kako je to uopće moguće??
Univerzalna jurisdikcija od Zakona o špijunaži nastala je 1961.
hXXps://consortiumnews.com/2020/09/24/why-julian-assange-a-non-us-citizen-operating-outside-the-us-is-being-prosecuted-under-the-spionage-act/
Cijela poanta je baciti upozorenje drugim novinarima.
Vježbajte slobodu govora protiv kapitalističkog vojnoindustrijskog sustava i to će biti posljednja stvar koju ćete ikada učiniti.
Ne znam što će "htjeti", ali dobro im ide. Zamislite samo koliko je Wikileaks mogao razotkriti u 10 godina!