Kada bi oni koji su napali 26. studenog formirali državu, bila bi peta najveća na svijetu nakon Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Indonezije, piše Vijay Prashad.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja
Foružari i poljoprivredni radnici iz sjeverne Indije marširali su raznim nacionalnim autocestama prema glavnom gradu Indije New Delhiju u sklopu općeg štrajka 26. studenoga.
Nosili su plakate sa sloganima protiv zakona protiv poljoprivrednika, pro-korporacija prošlo od strane indijskog Lok Sabhe (donjeg doma parlamenta) u rujnu, a zatim je progurao kroz Rajya Sabhu (gornji dom) samo s pravom glasa.
Poljoprivredni radnici i farmeri koji su štrajkali nosili su zastave koje su označavale njihovu pripadnost nizu organizacija, od komunističkog pokreta do širokog fronta poljoprivrednih organizacija. Oni su marširali protiv privatizacije poljoprivrede, za koju tvrde da potkopava prehrambeni suverenitet Indije i nagriza njihovu sposobnost da ostanu poljoprivrednici.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju Tijekom naše zimske akcije prikupljanja sredstava 2020
Otprilike dvije trećine indijske radne snage ostvaruje prihode od poljoprivrede, što doprinosi otprilike 18 posto indijskog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Tri zakona protiv poljoprivrednika usvojena u rujnu podrivaju vladine sheme otkupa minimalne cijene potpore, stavljaju 85 posto poljoprivrednika koji posjeduju manje od 2 hektara zemlje na milost i nemilost pregovaranja s monopolističkim veletrgovcima i dovest će do uništenja sustav koji je do sada održavao poljoprivrednu proizvodnju unatoč nestalnim cijenama prehrambenih proizvoda.
Stotinu i pedeset poljoprivrednih organizacija okupilo se za svoj marš na New Delhi. Obećaju da će ostati u gradu na neodređeno vrijeme.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Oko 250 milijuna ljudi diljem Indije spojen generalni štrajk, što ga čini najvećim štrajkom u svjetskoj povijesti. Kada bi oni koji su napali formirali državu, bila bi peta najveća na svijetu nakon Kine, Indije, Sjedinjenih Država i Indonezije. Industrijski pojasevi diljem Indije – od Telangane do Uttar Pradesha – stali su, jer su radnici u lukama od luke Jawaharlal Nehru (Maharashtra) do luke Paradip (Odisha) obustavili rad.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Radnici u ugljenu, željeznoj rudači i čeliku odložili su svoj alat, dok su vlakovi i autobusi stajali u praznom hodu. Uključili su se zaposlenici u neformalnom sektoru, zdravstveni radnici i zaposlenici banaka. Protivili su se zakonima o radu koji produljuju radni dan na 12 sati i ukidaju radnu zaštitu za 70 posto radne snage. Tapan Sen, glavni tajnik Centra indijskih sindikata, , rekao je, “Današnji štrajk je samo početak. Slijedit će mnogo intenzivnije borbe.”
Pandemija je produbila krizu indijske radničke klase i seljaštva, uključujući i bogatije poljoprivrednike. Unatoč opasnostima pandemije, iz velikog osjećaja očaja, radnici i seljaci okupili su se na javnim mjestima kako bi poručili vladi da su izgubili povjerenje u njih. Filmski glumac Deep Sindhu pridružio se prosvjedu, gdje je rekao policajac, "Ye inquilab hai. Ovo je revolucija. Ako poljoprivrednicima oduzmete zemlju, što im onda ostaje? Samo dug."
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Duž ruba New Delhija, vlada je postavila policijske snage, zabarikadirala autoceste i pripremila se za sukob širokih razmjera. Dok su se dugačke kolone farmera i poljoprivrednih radnika približavale barikadama i apelirale na svoju braću koja su odložila odjeću farmera i obukla policijske uniforme, vlasti su ispalile suzavac i vodene topove na farmere i poljoprivredne radnike.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Dan generalnog štrajka poljoprivrednika i radnika, 26. studenog, ujedno je i Dan ustava u Indiji, koji označava veliki podvig političke suverenosti. Članak 19. Ustava Indije (1950.) posve jasno daje indijskim građanima pravo na “slobodu govora i izražavanja” (1.a), pravo na “mirno okupljanje i bez oružja” (1.b), pravo na “ osnivati udruženja ili sindikate” (1.c) i pravo “slobodnog kretanja po teritoriju Indije” (1.d).
U slučaju da su ovi članci Ustava bili zaboravljeni, indijski Vrhovni sud podsjetio je policiju u sudskom slučaju iz 2012. (Incident Ramlila Maidan protiv ministra unutarnjih poslova) da “Građani imaju temeljno pravo na okupljanje i miran prosvjed, koje im se ne može oduzeti proizvoljnom izvršnom ili zakonodavnom radnjom.”
Policijske barikade, uporaba suzavca i uporaba vodenih topova – prožetih izraelskim izumom kvasca i praška za pecivo za poticanje refleksa grčanja – krše slovo Ustava, nešto na što su farmeri vikali policijskim snagama svaki od ovih sukoba. Unatoč hladnoći u sjevernoj Indiji, policija je farmere natapala vodom i suzavcem.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
No, to ih nije zaustavilo, jer su hrabri mladi ljudi skočili na kamione s vodenim topovima i zatvorili vodu, farmeri su se vozili svojim traktorima kako bi rastavili barikade, a radnička klasa i seljaštvo borili su se protiv klasnog rata koji im je nametnuo vlada.
12 točaka čarter Zahtjeva koje su iznijeli sindikati je iskren, nakon što je uhvatio osjećaje ljudi. Zahtjevi uključuju poništavanje zakona protiv radnika i poljoprivrednika koje je vlada progurala u rujnu, poništavanje privatizacije velikih državnih poduzeća i trenutnu pomoć stanovništvu koje pati od ekonomskih poteškoća izazvanih recesijom izazvanom koronavirusom. i godine neoliberalne politike.
To su jednostavni zahtjevi, ljudski i istiniti; samo se najtvrđa srca okreću od njih, a umjesto toga odgovaraju vodenim topovima i suzavcem.
Opći štrajk u Indiji 26. studenog 2020. (IndustriALL Global Union, Flickr, CC BY-NC-ND 2.0)
Ovi zahtjevi za trenutnom pomoći, za socijalnom zaštitom za radnike i za poljoprivrednim subvencijama privlače radnike i seljake diljem svijeta. Upravo su ovakvi zahtjevi izazvali nedavne prosvjede u Gvatemala a to je dovelo do generalnog štrajka 26. studenoga u Grčka.
Sada ulazimo u razdoblje ove pandemije kada su mogući novi nemiri jer sve više ljudi u zemljama s buržoaskim vladama postaje sve više sito odvratnog ponašanja njihovih elita. Izvješće za izvješćem pokazuje nam da društvene podjele postaju sve ekstremnije, trend koji je započeo davno prije pandemije, ali je kao posljedica pandemije postao sve širi i dublji.
Sasvim je prirodno da su farmeri i poljoprivredni radnici uznemireni. Nova prijaviti iz Inicijative za zemljišnu nejednakost pokazuje da samo 1 posto svjetskih farmi upravlja s više od 70 posto svjetskog poljoprivrednog zemljišta, što znači da ogromne korporativne farme dominiraju korporativnim prehrambenim sustavom i ugrožavaju opstanak 2.5 milijarde ljudi koji se oslanjaju na poljoprivredu kao sredstvo za život.
Zemljišna nejednakost, kada se uzme u obzir bezzemlja i vrijednost zemljišta, najveća je u Latinskoj Americi, Južnoj Aziji i dijelovima Afrike (uz značajne iznimke poput Kine i Vijetnama, koji imaju 'najniže razine nejednakosti').
Mladić, Avtar Singh Sandhu (1950-1988), čitao je Maksima Gorkog Majka (1906.) početkom 1970-ih u Punjabu, odakle su mnogi farmeri i poljoprivredni radnici otputovali na barikade oko New Delhija. Bio je jako dirnut odnosom Nilovne, žene iz radničke klase, i njezina sina Pavela ili Paše.
Paša se snalazi u socijalističkom pokretu, kući donosi revolucionarne knjige i, polako, i majka i sin bivaju radikalizirani. Kad ga Nilovna pita o ideji solidarnosti, Pasha kaže: “Svijet je naš! Svijet je za radnike! Za nas ne postoji ni nacija, ni rasa. Za nas postoje samo drugovi i neprijatelji.”
Ova ideja solidarnosti i socijalizma, kaže Pasha, “grije nas poput sunca; to je drugo sunce na nebu pravde, a ovo nebo prebiva u srcu radnika.” Nilovna i Paša zajedno postaju revolucionari. Bertolt Brecht je ovu priču prepričao u svojoj drami Majka (1932).
Avtar Singh Sandhu bio je toliko inspiriran romanom i predstavom da je uzeo ime "Pash" za svoje takhallus, njegovo pseudonim. Pash je postao jedan od najrevolucionarnijih pjesnika svog vremena, a 1988. su ga ubili teroristi. Ja sam trava je među pjesmama koje je ostavio iza sebe:
Bam fek do chahe vishwavidyalaya par
Banaa do hostel ko malbe kaa dher
Suhaagaa firaa do bhale hi hamari jhopriyon par
Mujhe kya karoge?
Main to ghaas hun, har chiz par ugg aauungaa.
Ako želite, bacite svoju bombu na sveučilište.
Smanjiti svoj hostel na hrpu ruševina.
Baci svoj bijeli fosfor na naše slamove.
Što ćeš mi učiniti?
Ja sam trava. Rastem na svemu.
To je ono što farmeri i radnici u Indiji govore svojim elitama, a to je ono što radni ljudi govore elitama u svojim zemljama, elitama čija je briga – čak i u pandemiji – zaštititi svoju moć, svoju imovinu i svoje privilegije. Ali mi smo trava. Rastemo na svemu.
Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.
Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju Tijekom zimske akcije fondova 2020
Donirajte sigurno s
Kliknite na 'Povratak na PayPal' ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Sandbergova “Trava” – “Zabaci ih lopatom i pusti me da radim” – evocira istu frustraciju uzaludnošću rata, oruđa neoliberalizma naslijeđenog, ili evoluiranog, od kolonijalizma i carstva.
Elite će neizbježno pasti. Oni biraju put svog neuspjeha.
Zapadni masovni mediji ignorirali su masovne prosvjede uglavnom zato što su indijske mase prosvjedovale ne nužno protiv Modija, već protiv neoliberalizma. Ako neoliberalizam može uzrokovati toliko beskućnika i gladnih u SAD-u, samo zamislite katastrofalne učinke koje ima u zemlji u kojoj većina živi s dolar ili dva dnevno.
Britanci su napustili Indiju nakon otprilike 200 godina loše vladavine: prosječni životni vijek Indijca bio je manji od 30 godina kada je Indija postala neovisna. Danas je prosječni životni vijek Indijca još uvijek gotovo 10 godina iza Kine, koja je malo iza Kube.
Kina je imala svoje "stoljeće poniženja" i ogromnog siromaštva. Prvo ju je napao Zapad, a potom Japan i od Drugog opijumskog rata gotovo svake godine u zemlji je patila od gladi. Ipak, njezini su ljudi živjeli bolje, dulje od Indijanaca gotovo čim su prvi prihvatili socijalizam (1949.). Čak i tijekom teškoća 1959.-62., kada je kineski prosječni životni vijek pao na oko 50 godina, još uvijek je bio ispred Indije, a njen Indeks ljudskog razvoja bio je znatno bolji od onog u Indiji.
Indiji ne nedostaje intelektualaca, niti su njezini ljudi indolentni jer Zapad često voli stigmatizirati obojene ljude. Ipak, osim male socijalističke države Kerale, čini se da se ne može otrgnuti od golemog siromaštva koje je ostalo nakon Britanije. Jasno je da Indija treba promjenu sustava, a ne promjenu stranaka poput Kongresne stranke ili sadašnje neoliberalne Bharatiya Janata stranke.
Tako nevjerojatno kako različiti ljudi udaljeni jedni od drugih dolaze do sličnih ideja i inspiriraju ih. Na primjer, ona Pashova pjesma s ovom pjesmom “God Bless The Grass” (koju je izvorno napisala i otpjevala Melvina Reynolds, također Pete Seeger, ali evo novije i izvrsne izvedbe Sare Thomsen: [https://youtu.be/T4ZElRi6APg] ).
Dužni smo zapamtiti da uzroci svakog rata prije svega leže u pogreškama i pogrešnim procjenama u mirnodopskom vremenu, te da ti uzroci imaju svoje korijene u ideologiji sukoba i ekstremizma. Tim je važnije da se toga danas prisjetimo, jer ovih poslastica nije sve manje, već se samo transformiraju i mijenjaju svoj izgled. Ti novi tretmani, baš kao i pod Trećim Reichom, pokazuju isti prezir prema ljudskom životu i iste težnje za uspostavljanjem ekskluzivnog diktata nad svijetom.
Upravo sam naletio na činjenicu da je Indija imala opći štrajk u kojem je sudjelovalo vjerojatno 250 milijuna ljudi,
to je učinkovito zataškano iu Velikoj Britaniji.
Hvala kao i uvijek Vijayu čije suosjećanje, predanost i razumijevanje nemaju granica. Drago mi je vidjeti i komentar Rona Ridenoura - on je netko kome se također divim i poštujem.
Nadam se da CN ima utjecaj kakav zaslužuje u javnosti, budući da njegov rad i stalni suradnici to svakako zaslužuju i da ih njegovi redoviti čitatelji cijene.
Tako lijepo, strastveno napisano. Ja sam ljevičarski pisac, marksist koji prati mnogo toga što se događa u svijetu. Nisam znao za najveći opći štrajk u povijesti čovječanstva dok nisam pročitao ovaj članak. Živim u Danskoj i mediji to nisu pratili, kao što nisu pratili najvažniji proces protiv novinara u Engleskoj, proces za izručenje Juliana Assangea na sigurnu smrt u Vojnom carstvu Sjedinjenih Država.
S 250 milijuna ljudi koji štrajkaju, ne mogu li samo preuzeti vladu i voditi farme kako je najbolje?
Ne možemo li svi naučiti iz ovoga?