COVID-19: Apartheid cjepiva

Pristup svaka zemlja za sebe je iracionalan tijekom pandemije, piše Jayati Ghosh. Pa ipak, upravo su to učinile mnoge zemlje.

Predsjednik Donald Trump na putu je objaviti novosti o razvoju cjepiva protiv koronavirusa Covid-19 "Operation Warp Speed", 13. studenog 2020. (Bijela kuća, Tia Dufour)

By Jayati Ghosh
Međunarodna politika i društvo

Timaju američka farmaceutska tvrtka Pfizer i njemački BioNTech najavio da je cjepivo protiv Covid-19 koje zajednički razvijaju bilo više od 90 posto učinkovito u ranim kliničkim ispitivanjima. Vijest je pobudila nadu diljem svijeta da bi se život uskoro mogao vratiti u normalu prije pandemije.

Te nade možda neće dugo trajati. Objava je također natjerala vlade da počnu tražiti doze cjepiva, očito ostvarujući crno predviđanje: bogate zemlje i pojedinci će monopolizirati rane doze svakog učinkovitog cjepiva.

Covid-19 Vaccine Global Access Facility (COVAX) – koju predvode Svjetska zdravstvena organizacija, Koalicija za inovacije pripravnosti za epidemiju i Gavi, Savez za cjepiva – osnovana je upravo kako bi spriječila ovakav ishod. COVAX Facility ima za cilj ubrzati razvoj cjepiva protiv Covid-19, osigurati doze za sve zemlje i pravedno raspodijeliti te doze, počevši od najrizičnijih skupina. Drugim riječima, objekt je stvoren djelomično kako bi se spriječilo gomilanje od strane vlada bogatih zemalja.

Do sada je više od 180 zemalja, koje predstavljaju gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva, su se pridružili. To uključuje 94 zemlje s višim dohotkom, a sve su preuzele pravno obvezujuće obveze. Svi će imati pristup cjepivima s COVAX liste i plaćati svoje doze pojedinačno. 92 zemlje s nižim dohotkom koje sudjeluju u ovom objektu dobit će svoje doze besplatno.

Volonteri pripremaju pakete s hranom u Philippi, Western Cape, području Južne Afrike koje je teško pogođeno karantinom. (Discott, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)

Plan COVAX je pošten

Prema COVAX planu cjepivo bi se distribuiralo u dvije faze. U prvoj bi fazi sve zemlje sudionice dobile doze razmjerne broju stanovnika. Započelo bi se s dovoljnom količinom cjepiva za imunizaciju 3 posto njihove populacije s najvećim rizikom, posebice radnika na prvoj liniji zdravstvene i socijalne skrbi. Zatim bi se isporučivale dodatne doze, sve dok imunizacija ne obuhvati 20 posto stanovništva svake zemlje – počevši s drugima koji su u najvećoj opasnosti od Covida-19, poput starijih osoba i onih s popratnim bolestima.

Sudionici COVAX-a i dalje se natječu u osiguravanju bilateralnih poslova s ​​farmaceutskim tvrtkama, budući da ne postoji pravilo protiv toga.

U drugoj fazi, cjepiva bi se dostavljala određenim zemljama na temelju brzine širenja virusa; šire li se i drugi uzročnici bolesti (poput ospica); i koliko je zdravstvena infrastruktura zemlje ranjiva na preopterećenost. S obzirom na ograničenja na poslu – cjepivo BioNTech-Pfizer, na primjer, mora se primijeniti u dvije doze u razmaku od tri tjedna, a bit će samo 1.35 milijardi doza, najviše izrađen do kraja sljedeće godine – teško je zamisliti pravedniji sustav.

Ipak, postoje velike prepreke implementaciji sustava. Prvo i osnovno, dok Kina konačno pridružio se COVAX-u početkom listopada, Sjedinjene Države nisu.

Multilateralizam cjepiva?

Medicinski radnik uzima uzorak brisa od žene za testiranje na Covid-19 u Manili. (Filipinska informativna agencija, Wikimedia Commons)

Naravno, s obzirom na njegov pristup “Amerika na prvom mjestu”, američki predsjednik Donald Trump nikoga nije iznenadio odbijanje pridruživanja. Međutim, postoji razlog za nadu da će novoizabrani predsjednik Joe Biden biti spremniji. Uostalom, Biden se planira ponovno pridružiti mnogim međunarodnim sporazumima iz kojih se Trump povukao i već je osnovao radnu skupinu za Covid-19. Seth Berkley, voditelj Gavija, Vaccine Alliance, je postavljen za vođenje razgovora s Bidenovim timom.

U međuvremenu, Kina je radila agresivno i uglavnom samostalno na razvoju i testiranju vlastitog cjepiva. Trenutno su najmanje četiri kandidata prolazi Fazu 3 ispitivanja. Iako ništa još nije dokazano, kineski dužnosnici jesu navodno pokušao cijepiti deseci tisuća ljudi – moguće mnogo više – izvan tradicionalnog procesa testiranja.

Ali postoji još jedan problem: sudionici COVAX-a i dalje se natječu u osiguravanju bilateralnih poslova s ​​farmaceutskim tvrtkama, jer ne postoji pravilo protiv toga. Velika Britanija je, primjerice, rezervirala 40 milijuna doza cjepiva BioNTech-Pfizer. Nekoliko drugih europskih vlada također je naručilo ili pregovara o poslovima.

Također se govori o mnogim drugim kandidatima za cjepivo – trenutačno ih je preko 200, od kojih je oko 50 u fazi kliničkog ispitivanja.

Štoviše, Europska unija ima finaliziran ugovor za do 300 milijuna doza. SAD, sa svojih 328 milijuna stanovnika, ima naredio 100 milijuna doza, s pravom nabave još 500 milijuna – cilj je toliko visok da miriše na pokušaj osvajanja tržišta. Brazil – još jedan sudionik COVAX-a – također je u razgovorima s Pfizerom, kao i mnogi drugi.

Bogate zemlje sklapaju dogovore

Nekoliko dana nakon objave, Pfizer je prodan više od 80 posto doza cjepiva koje će moći proizvesti do kraja sljedeće godine za vlade koje predstavljaju samo 14 posto globalne populacije. Drugim riječima, ako je ovo prvo sigurno i učinkovito cjepivo koje će doći na tržište, velika većina svjetske populacije neće mu imati gotovo nikakav pristup.

Također se govori o mnogim drugim kandidatima za cjepivo – trenutačno ih je preko 200, od kojih je oko 50 u fazi kliničkog ispitivanja. Vlade bogatih zemalja već jesu rezati poslove za povlašteni pristup cjepivima koja razvija Moderna (koja je također izvijestila obećavajući rezultati iz kliničkih ispitivanja), Johnson & Johnson i AstraZeneca, među ostalima, ako ti kandidati prođu kroz postupak odobravanja. Očito, zemlje s niskim dohotkom nemaju tu mogućnost.

Budući da se pandemija može prevladati samo ako se prevlada posvuda, prihvaćanje pristupa svaka zemlja za sebe činilo bi se iracionalnim. Pa ipak, kao što pokazuje nedolično natjecanje za doze cjepiva, to je upravo ono što su mnoge zemlje učinile. Ako ne promijenimo kurs, globalni zdravstveni apartheid će se sve više ukorijeniti i dovesti nejednakost do novih visina. A pandemija će i dalje biti s nama. Samo ćemo dodati nove probleme na one koje nismo riješili.

Jayati Ghosh je profesor ekonomije na Sveučilištu Jawaharlal Nehru u New Delhiju i član Nezavisne komisije za reformu međunarodnog oporezivanja poduzeća.

Ovaj je članak iz Međunarodna politika i društvo a izvorno objavio Sindikat projekta.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju

Donirajte sigurno s

 

Kliknite na 'Povratak na PayPal' ovdje

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb: