Konvergencija nesreća

Nick Turse izvještava o humanitarnoj katastrofi koja se tek počela odvijati i već je iščupala više ljudi nego za vrijeme cijeli Drugi svjetski rat.  

By Nick Turse
TomDispatch.com

I vidio ih je samo nekoliko sekundi. Jedan pogled i nestali su. Mlada žena nosila je smeđi pokrivač za glavu, žutu košulju kratkih rukava i dugu ružičastu, crvenu i plavu suknju s cvjetnim uzorkom. Držala je uzde magarca koji je vukao njezina hrđastoružičasta kola. Preko njezina krila ležalo je dijete. Pokraj nje na rubu metalnog vagona sjedila je mlada djevojka koja nije mogla imati više od 8 godina. Nešto drva za ogrjev, tepiha, tkanih prostirača, smotane odjeće ili plahti, tamnozelene plastične kade i prevelike plastične posude limenke su bile vezane za krevet kolica. Tri koze privezane straga šetale su iza.

Našli su se, kao i ja, na vrućoj, prašnjavoj cesti koju su polako gušile obitelji koje su na brzinu upregle svoje magarce i nagomilale sve što su mogle - potpalu, prostirke za spavanje, lonce za kuhanje - u kolica izblijedjela od sunca ili taksije u grmlju. I bili su ti sretnici. Mnogi su jednostavno krenuli pješice. Dječaci su čuvali mala stada neposlušnih koza. Žene su nosile ošamućenu malu djecu. U rijetkom hladu stabla uz cestu jedna je obitelj stala, a sredovječni muškarac spustio je glavu držeći je jednom rukom.

Ranije ove godine putovao sam tom oker-maljavnom cestom u Burkini Faso, maloj zemlji bez izlaza na more u afričkom Sahelu, nekoć poznatoj po najvećem filmskom festivalu na kontinentu. Sada je to mjesto humanitarne katastrofe koja se razvija. Ti ljudi su se slijevali glavnom cestom od Barsalogha, oko 100 milja sjeverno od glavnog grada Ouagadougoua, prema Kayi, tržnici čije se stanovništvo ove godine gotovo udvostručilo zbog raseljenih.

Diljem sjevernih dijelova zemlje, drugi Burkinabe (kako se građani nazivaju) išli su na slična putovanja prema gradovima koji su nudili samo najneizvjesnije vrste utočišta. Bili su žrtve a rat bez imena, bitka između islamističkih militanata koji ubijaju i masakriraju bez grižnje savjesti i oružanih snaga koje ubijaju više civila nego militanata.

Prije sam svjedočio varijacijama ovog jadnog prizora — iscrpljene, preokrenute obitelji istjerane milicajci s mačetama or Vladine trupe koje nose kalašnjikove, Ili plaćenici jednog vojskovođe; traumatizirani ljudi prekriveni prašinom koji se vuku niz usamljene autoceste, bježe od topničkih napada, tinjajućih sela ili gradova prošaranih trulim leševima. Ponekad motocikli vuku kola.

Ponekad mlade djevojke nose limenke na glavi. Ponekad ljudi bježe samo s onim što nose. Ponekad prijeđu državne granice i postanu izbjeglice ili, kao u Burkini Faso, interno raseljene osobe ili raseljene osobe u vlastitoj domovini. Bez obzira na detalje, takvi su prizori sve češći u našem svijetu i stoga, na najgori mogući način, neupadljivi. I premda to jedva da biste znali u Sjedinjenim Državama, to je ono što ih, zajedno, čini jednom od prepoznatljivih priča našeg vremena.

Barem 100 milijuna ljudi bili su prisiljeni napustiti svoje domove zbog nasilja, progona ili drugih oblika javnog nemira tijekom posljednjeg desetljeća, prema UNHCR-u, agenciji Ujedinjenih naroda za izbjeglice. To je otprilike jedan od svakih 97 ljudi na planetu, otprilike 1 posto čovječanstva. Da su takve ratne žrtve dobile vlastitu državu, bila bi to 14. najveća nacija u svijetu po broju stanovnika.

Do kraja lipnja, prema Centru za praćenje internog raseljenja, dodatnih 4.8 milijuna ljudi bio je iskorijenjen sukobom, s najrazornijim porastom u Siriji, Demokratskoj Republici Kongo i Burkini Faso. Ipak, koliko god ovi brojevi bili tužni, oni će biti manji od ljudi koji su raseljeni zbog još jedne prepoznatljive priče našeg vremena: klimatskih promjena.

Već su iznesene šokantne brojke požari, derechos i super oluje, a puno gore tek slijedi, tvrde stručnjaci. Nedavna prognoza sugerira da bi do 2050. godine broj ljudi koje su ekološke katastrofe istjerale iz svojih domova mogao biti 900 posto veći od 100 milijuna ljudi koji su bili prisiljeni bježati od sukoba u posljednjem desetljeću.

Gore od Drugog svjetskog rata

Žene, djeca i muškarci koje je sukob istjerao iz svojih domova bili su glavna značajka modernog ratovanja. Već gotovo cijelo stoljeće borbeni dopisnici iznova su svjedočili takvim scenama. "Novo protjerani civili, sada beskućnici kao i ostali, bez ideje gdje će sljedeći put spavati ili jesti, sa svim svojim budućim životima u neizvjesnosti, teglili su natrag iz zone borbe", legendarni Eric Sevareid izvijestio, dok je pokrivao Italiju za CBS News tijekom Drugog svjetskog rata. “Djevojka prekrivena prašinom očajnički se držala za tešku vreću od vreće. Svinja unutra tiho je cviljela. Suze su napravile niz djevojčino lice. Nitko se nije pomaknuo da joj pomogne..."

Drugi svjetski rat bio je kataklizmički požar koji je uključio 70 nacija i 70 milijuna boraca. Borbe su se protezale na tri kontinenta u neusporedivom razornom bijesu, uključujući terorističko bombardiranje, nebrojen masakri, dva atomska napada, i ubojstvo 60 milijuna ljudi, među kojima su većina bili civili 6 milijuna Židova u genocid poznat kao holokaust. Još 60 milijuna raseljeno, više od stanovništva Italije (tadašnje deveta po veličini država u svijetu). Globalni rat bez presedana koji je izazvao nezamislive patnje, ipak je ostavio mnogo manje ljudi bez krova nad glavom od 79.5 milijuna raseljenih zbog sukoba i kriza na kraju 2019. godine.

Kako ljudi raseljeni zbog nasilja već sada mogu premašiti ukupan broj iz Drugog svjetskog rata za gotovo 20 milijuna (čak i ne računajući gotovo 5 milijuna dodatnih dodanih u prvoj polovici 2020.)?

Odgovor: ovih dana više ne možete ići kući.

U svibnju 1945. rat u Europi je došao kraju. Početkom rujna završio je i rat na Pacifiku. Mjesec dana kasnije, većina Europe je raseljena — uključujući više od 2 milijun izbjeglica iz Sovjetskog Saveza 1.5 milijuna Francuza, 586,000 Talijana, 274,000 Nizozemaca i stotine tisuća Belgijanaca, Jugoslavena, Čeha, Poljaka i drugih — već se vratilo kući. Nešto više od milijun ljudi, uglavnom istočnih Europljana, još uvijek se našlo u logorima pod nadzorom okupacijskih snaga i Ujedinjenih naroda.

Danas, prema UNHCR-u, sve manje ratnih izbjeglica i raseljenih osoba može ponovno izgraditi svoje živote. U 1990-ima, u prosjeku od 1.5 milijun izbjeglica svake godine mogli vratiti kući. U posljednjih 10 godina taj broj je pao na oko 385,000. Danas je oko 77 posto svjetskih izbjeglica zarobljeno u situacijama dugotrajnog raseljenja zahvaljujući vječnim ratovima poput sukoba u Afganistanu koji je u svojoj više ponavljanja, sada je u šestom desetljeću.

Rat protiv (od i za) terorizam

Jedan od najvažnijih dramatični pokretači pomaka u posljednjih 20 godina, prema istraživačima iz projekta Costs of War Sveučilišta Brown, bio je taj sukob u Afganistanu i sedam drugih "najnasilnijih ratova koje je američka vojska pokrenula ili u kojima je sudjelovala od 2001." Nakon ubojstva 2,974 ljudi militanata al-Qaide koji su 11. rujna i odluka administracije Georgea W. Busha da pokrene Globalni rat protiv terorizma, sukobi koje su Sjedinjene Države pokrenule, eskalirale ili u kojima su sudjelovale — posebno u Afganistanu, Iraku, Libiji, Pakistanu, Filipini, Somalija, Sirija i Jemen — raselili su se između 37 milijuna i 59 milijunaljudi.

Dok su američke trupe također sudjelovale u borbi Burkina Faso a Washington je upumpao stotine milijuna dolara "sigurnosne pomoći" u tu zemlju, njezini raseljeni se čak ne računaju u zbroju troškova rata. Pa ipak, postoji jasna veza između svrgavanja libijskog autokrata Moamera Gadafija, koje su poduprle SAD, 2011. i današnjeg očajnog stanja u Burkini Faso. “Otkad je Zapad ubio Qaddafija, a svjestan sam upotrebe te posebne riječi, Libija je potpuno destabilizirana”, objasnio je Chérif Sy, ministar obrane Burkine Faso, u intervjuu 2019. godine. “Dok je to u isto vrijeme bila zemlja s najviše oružja. Postalo je skladište oružja za regiju.”

To je oružje pomoglo u destabilizaciji susjednog Malija i dovelo do puča 2012. godine koji je izveo časnik obučen u SAD-u. Dvije godine kasnije, još jedan časnik školovan u SAD preuzeo je vlast u Burkini Faso tijekom narodnog ustanka. Ove godine, još jedan časnik školovan u SAD-u svrgnuti još jedna vlada u Maliju. Cijelo to vrijeme regijom haraju teroristički napadi. “Sahel je vidio najdramatičnija eskalacija nasilja od sredine 2017.”, navodi se u julskom izvješću Afričkog centra za strateške studije, istraživačke institucije Ministarstva obrane.

Godine 2005. Burkina Faso nije čak ni trebala biti spomenuta u “Pregled Afrike” odjeljak godišnjeg izvješća State Departmenta o terorizmu. Ipak, tamo je provedeno više od 15 zasebnih američkih programa sigurnosne pomoći - oko 100 milijuna dolara samo u posljednje dvije godine. U međuvremenu, nasilje militantnih islamista u zemlji naglo je poraslo sa samo tri napada u 2015. na 516 u 12 mjeseci od sredine 2019. do sredine 2020., prema Pentagonovom Afričkom centru.

Složene krize koje dolaze

Nasilje u Burkini Faso dovelo je do a kaskada složenih kriza. Oko Milijun Burkinabe su sada raseljene, a 1,500 posto porast od prošlog siječnja, a broj samo raste. Kao i napadi i smrtni slučajevi. A ovo je tek početak, budući da se Burkina Faso nalazi na prvim crtama još jedne krize, globalne katastrofe za koju se očekuje da će generirati razine raseljavanja koje će zasjeniti današnje povijesne ličnosti.

Burkina Faso je pogođena dezertifikacija i degradacija okoliša barem od 1960-ih. Godine 1973. suša je dovela do smrti 100,000 ljudi tamo i u pet drugih nacija Sahela.

ozbiljan suša i glad ponovno je udario sredinom 1980-ih i humanitarne agencije počele su privatno upozoravati da će se oni koji žive na sjeveru zemlje morati preseliti prema jugu jer je poljoprivreda postala sve manje izvediva. Do ranih 2000-ih, unatoč stalnim sušama, populacija goveda u zemlji se udvostručila, što je dovelo do povećanja etnički sukob između Mossi farmera i Fulani stočara. Rat koji sada razdire zemlju uvelike dijeli duž tih istih etničkih linija.

Godine 2010. Bassiaka Dao, predsjednik konfederacije poljoprivrednika u Burkini Faso, rekao je novinskoj agenciji Ujedinjenih naroda IRIN da su učinci klimatskih promjena vidljivi godinama i da su pogoršava. Kako je desetljeće odmicalo, rastuće temperature i novi obrasci padalina — suše praćene iznenadnim poplavama — sve su više tjerale poljoprivrednike iz njihovih sela, dok je dezertifikacija povećala stanovništvo urbanim središtima.

U izvješću objavljenom ranije ove godine, William Chemaly iz Global Protection Clustera, mreže nevladinih organizacija, međunarodnih skupina za pomoć i agencija Ujedinjenih naroda, zabilježio je to u Burkini Faso “klimatske promjene parališu sredstva za život, pogoršavaju nesigurnost hrane i intenziviraju oružane sukobe i nasilni ekstremizam.”

Smještena na rubu pustinje Sahare, zemlja se dugo suočava s ekološkim problemima koji se samo pogoršavaju kako se frontalne crte klimatskih promjena neprestano šire planetom. Prognoze sada upozoravaju na sve veće ekološke katastrofe i ratove za resurse koji pojačavaju već rastući fenomen globalnog raseljavanja.

Prema nedavnom izvještaju lista Institut za ekonomiju i mir, think tank koji proizvodi godišnje indekse globalnog terorizma i mira, 2 milijarde ljudi već se suočava s neizvjesnim pristupom dovoljnoj količini hrane — broj bi trebao skočiti na 3.5 milijardi do 2050. Još jedna milijarda “živi u zemljama koje trenutno nemaju dovoljno otpornosti s ekološkim promjenama s kojima se očekuju u budućnosti.” Izvješće upozorava da bi globalna klimatska kriza mogla raseliti čak 1.2 milijarde ljudi do 2050. godine.

Na putu za Kayu

Ne znam što je s majkom i dvoje djece koje sam zatekao na cesti za Kayu. Ako su završili kao desetine ljudi s kojima sam razgovarao u tom tržnici, sada prepunom raseljenih ljudi, pred njima je teško vrijeme. Stanarine su visoke, radnih mjesta malo, državna pomoć gotovo nikakva. Ljudi tamo žive na rubu katastrofe, ovise o rodbini i dobroti novih susjeda, a sebe malo štede. Neki se, vođeni oskudicom, čak vraćaju u zonu sukoba, riskirajući smrt kako bi skupili drva za ogrjev.

Kaya se ne može nositi s masovnim priljevom ljudi koje su islamistički militanti istjerali iz svojih domova. Burkina Faso ne može se nositi s milijun ljudi koji su već raseljeni zbog sukoba. A svijet se ne može nositi s gotovo 80 milijuna ljudi koji su nasiljem već istjerani iz svojih domova. Dakle, kako ćemo se nositi s 1.2 milijarde ljudi — što je gotovo stanovništvo Kina ili Indija — vjerojatno će biti raseljeni zbog klimatskih sukoba, ratova za vodu, sve veće ekološke devastacije i drugih neprirodnih katastrofa u sljedećih 30 godina?

U desetljećima koja su pred nama, sve više nas naći će se na cestama poput one za Kayu, bježeći od razaranja bijesnih šumskih požara ili nekontroliranih poplava, uzastopnih uragana ili nabrijanih ciklona, ​​sušnih suša, spiralnih sukoba ili sljedeće pandemije koja će promijeniti živote . Kao reporter, već sam bio na tom putu. Molite se da ste vi taj koji juri u vozilu s pogonom na četiri kotača, a ne onaj koji se guši u prašini, vozeći magareća kola.

Nick Turse je glavni urednik TomDispatch, On je autor knjige Sljedeći će put doći prebrojati mrtve: Rat i preživljavanje u Južnom Sudanu i nagrađivani Ubijte sve što se kreće: pravi američki rat u Vijetnamu.

Ovaj je članak iz TomDispatch.com. Prijavljeno je u suradnji s Sveučilište Brown Projekt troškova rata i Vrsta Istraživanja.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju