evo lekcija koje se mogu naučiti iz ovrha nekretnina u Obaminoj eri 2008.-2009.
Predsjednička debata u SAD-u, 22. listopada 2012.
Wtko god pobijedi na današnjim izborima, gotovo je sigurno da će se suočiti s teškom krizom ovrhe i deložacija jer se državne i lokalne vlasti suočavaju s akutnim manjkom proračuna. Te krize međusobno djeluju jedna na drugu i na načine koji pojačavaju ekonomsku štetu koju nanose. Šteta je također psihološka i politička. Postoje lekcije koje se mogu naučiti iz posljednje velike ovrhe, 2008.-2009.
Domaćinstva u SAD-u bila su u slabom stanju godinama prije početka Covid-19. Stoga nas ne bi trebale iznenaditi implikacije na stambeno tržište. The Vol Strit novine izvješća:
“Otprilike četvrtina američkih iznajmljivačkih kućanstava s djecom sada ima dugove zbog neplaćanja stanarine, pokazuju ankete američkog Ureda za popis stanovništva… Rastući dugovi za najam također bi mogli spriječiti put ka gospodarskom oporavku SAD-a, kada 30 do 40 milijuna ljudi iz New Yorka u San Francisco suočiti se s potencijalnom deložacijom nakon isteka moratorija.”
Ako ovrhe i deložacije stoje na putu oporavka, također se može slobodno reći da drakonski rezovi u državnim i lokalnim proračunima rezultiraju smanjenjem plaća i/ili nezaposlenošću radnika u javnom sektoru, a time i većim pritiskom na stambeno tržište.
Ako vlasnici kuća i državni službenici nisu u mogućnosti stvoriti dovoljnu potražnju za obnovu gospodarskog rasta, savezna vlada mora uskočiti. Državnim vladama ustavom je zabranjeno posuđivanje za dnevne troškove
Spašavanje drugorazrednih hipotekarnih kredita
Rješavanje krize drugorazrednih hipotekarnih kredita zahtijevalo je savezno spašavanje banaka koje drže te toksične instrumente. No je li spašavanje bankarskog sustava zahtijevalo spašavanje bankara čije su malverzacije uzrokovale krizu? Zajmoprimci su izgubili svoje domove i ušteđevinu iako su bankari požnjeli višemilijunske bonuse. Kažnjeni su samo zajmoprimci unatoč činjenici da za svakog nepromišljenog zajmoprimca postoji nesavjesni ili manipulativni zajmodavac.
Zakonodavstvo o spašavanju zapravo je prepoznalo ovu istinu i dodijelilo dio olakšice za spašavanje vlasnicima kuća. Unatoč tome, Obamina administracija odlučila je ne implementirati taj dio zakona iako bi pomoć običnim zajmoprimcima bila barem jednako učinkovita u spašavanju bankarskog sustava. I to usprkos činjenici da je ovaj kontroverzni zakon donesen samo obvezom na oslobađanje od ovrhe kao dio TARP programa
Dugotrajne implikacije
Posljedice ovog zanemarivanja bile su značajne i dugotrajne. Michael Olenick tvrdi:
“Ova frustracija, izdaja s desna i lijevo, dovelo je do ogromnog bijesa. Ljudi su htjeli nešto zapaliti i, u pravom trenutku, Trump je sišao s pokretnih stepenica obećavajući da će učiniti upravo to.”
Ministar financija Steven Mnuchin govori o aspektima paketa poticaja za Covid-19, 25. ožujka 2020. (Bijela kuća, Tia Dufour)
Unatoč velikom hipotekarnom dugu i nadolazećoj krizi ovrhe, vrlo se malo govori o tome kako bi se dug mogao restrukturirati ili kako udomiti mnoge koji će ostati bez doma. O čemu se priča opet se čini da su krivi dužnici. Yves Smith, osnivač bloga Goli kapitalizam, reprints posebno gadan primjer ovog žanra iz rubrike Pisma Wall Street Journala:
Howard S
- “Samohrane majke iznenada otkrivaju zašto je dobro imati odgovornog muža koji radi i uzdržava svoju obitelj prije nego počnete rađati djecu. Loše odluke imaju loše posljedice.”
Kao i autori prvog paketa spašavanja, Howard S je također zaboravio da za svakog neodgovornog zajmoprimca postoji nesmotreni zajmodavac. U svakom slučaju, koliko god neki brbljali i buncali, ovi su dugovi preveliki da bi se ikad u cijelosti isplatili. Restrukturirat će ih ili velike depresije, rat, stečajni sudovi – ili demokratski politički pokreti.
Što se tiče posljednje alternative, u Razotkrivanje ekonomije Australski ekonomist Steve Keen predstavlja provokativnu intervenciju u rasprave o oprostu duga. Priznaje da oprost duga može naškoditi vjerovnicima, klasi koja bi mogla uključivati radničke mirovinske fondove kao i bogate investitore.
On umjesto toga zagovara jednostavnu jednokratnu potporu od recimo 50,000 dolara, koja se može potrošiti tek nakon što se iskoristi za plaćanje osobnih dugova. Ovaj prijedlog ima nekoliko prednosti. Budući da je univerzalan, dovoljno bi pomogao štedljivim vlasnicima kuća koji su otplatili većinu svojih hipoteka, dok bi također pomogao onima koji su pod vodom od stambenih ili studentskih zajmova. Budući da dolazi još jedna kriza ovrhe duga, neophodno je da se takve ideje pošteno saslušaju.
John Buell ima doktorat političkih znanosti, predavao je 10 godina na College of the Atlantic i bio je suradnik urednika Progresivna za 10 godina. Živi u Southwest Harboru, Maine, i piše o pitanjima rada i okoliša. Njegova posljednja knjiga, koju je Palgrave objavio u kolovozu 2011., jest “Politika, religija i kultura u tjeskobnom dobu.” Do njega se može doći na jbuell@acadia.net
Ovaj je članak iz Informirani komentar
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju
Donirajte sigurno s
Kliknite na 'Povratak na PayPal' ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Buffalo Ken,
> postoje mnoga mjesta u SAD-u gdje su cijene nekretnina niske i gdje možete pronaći mjesto za život "jeftino".
To može biti istina; ali kako će ti ljudi tamo zarađivati za život, jer je i tamo tržište rada "depresivno"?
Jedina stvar koja je demokratima ostala je taj jedan stupanj lijevo od središnje pozicije koju sada zauzimaju nakon što su nakon Drugog svjetskog rata skrenuli udesno nekoliko stupnjeva. Sjajan poziv Lois. Morali smo zaustaviti one prljave komunjare koje znaš.
Ako Trump večeras pobijedi, očekujem da će mnogi ljudi biti zapanjeni brojem ljudi u SAD-u koji gladuju 2025., a možda će to biti istina čak i ako Biden pobijedi.
G. Harrison je u pravu o tome tko je što uzeo na bradu. Mnogi od onih u toj srednjoj klasi sada su siromašni, bankrotiraju i oskudijevaju. Trenutno te brojke povećavaju ekonomske žrtve uzrokovane pandemijom.
Prisjetimo se također da je Slick Willie razvio čeljust nakon što ga je Billy B Barr požurivao da ne nastavljaju slučaj BCCI sa svom dužnom snagom.
Ali odlazim.
Anne R i BK, oboje ste u pravu, ovisno o čemu govorimo, ali svi ovdje promašujemo cilj ako ne priznamo da beznadno velik sve veći broj beskućnika u potrebi raste do ogromnih razmjera.
Što učiniti što učiniti. Kako bi bilo da istjeraš balavce iz bogatih i naplatiš?
Ili bi to bilo previše stupnjeva povlačenja demokrata natrag ulijevo?
Jasno, ako nastavimo sljedećih pedeset godina kao što smo imali posljednjih pedeset, . . . . . . . . ., možda vlada treba proučavati pravi socijalizam umjesto da ga miješa s visoko nacionaliziranim komunizmom. Onda možda ta ista vlast zna razlikovati što je humano, a što nije.
Hvala svima u CN-u i VIPS-u
G. Buell, da stanarine nisu bile tako prokleto visoke – a kamoli usred karantene koja je uzrokovala gubitak radnih mjesta u širokom spektru poduzeća, malih i ne tako malih – i ne bi, kao u mnogim slučajevima, raste svake godine (osobito kada je iznajmljivač tvrtka za nekretnine), onda su možda oni s, znate (ili možda ne), nižim plaćama radničke klase/uplatama za koncerte možda mogli staviti malo novca na stranu i za to uobičajeni (za niske razine prihoda u zapadnim društvima) kišni dan.
Što se tiče onih koji su bili prevareni da kupuju kuće koje si nisu mogli priuštiti (dugoročno gledano) – ummm. Ne mislim da su oni krivi što nisu razumjeli (previše uobičajenu) zamršenu glupost u kojoj su, siguran sam, bili izraženi ti vrlo dvolični oblici hipotekarnih kredita. Oni definitivno nisu bili ni blizu ekvivalenta gadovima u bankama i hipotekarnih društava. Ne dugom kredom. A Obama je bio na niskoj razini, dvoličan poput onih koje je stvarno spašavao. Ali on i Wall Street su svi bili vrlo dobri od tada, ta. Što samo pokazuje istinu o cijelom tom, takozvanom, demokratskom sustavu.
Iskreno govoreći – koje god lice Janusove stranke boravilo u WH (obojica su iste trake boje ruža za usne), oni na nižim prečkama socio-ekonomske ljestvice bit će u istom neredu i oskudici. Janusova stranka brine o sebi i svojim plutokratskim drugovima – zajedno čine korporativno-kapitalističko-imperijalističku vladajuću elitu. Mi – vox populi/hoi polloi – nismo važni ni trunku. Osim ako im ne treba pranje poda, kuhanje obroka, čuvanje djeteta….
Tako da imam malo rješenja za ovu "krizu" deložacije. Ako odete izvan velikog grada, postoje mnoga mjesta u SAD-u gdje su cijene nekretnina niske i gdje možete pronaći mjesto za život "jeftino". K vragu, možda biste mogli pronaći mjesto gdje ćete živjeti besplatno, i potičem sve da istraže ovu mogućnost koja nam je pred očima u našoj zemlji.
To bi mogla biti situacija u kojoj svi dobivaju i ja sam za to.
Mir,
BK
Dodat ću još jednu misao. Ako ste izvan velikog grada i živite negdje kao podstanar ili po milosti drugoga tko vidi nešto što imate u ponudi, tada biste mogli imati malo zemlje u području oko svoje kuće i mogli biste uzgajati neke usjeve tu radi zabave i vlastitog razuma. Razmislite o prilikama za učenje koje bi vaša djeca mogla imati dok vide da se mučite s uzgojem hrane i/ili drugih prirodnih biljnih materijala.
Svatko bi to mogao raditi i još uvijek bi mogao imati redovan posao, pogotovo ako se njihov posao može obavljati na daljinu. Dakle, ono što mislim je da je vrijeme da se vratimo svojim korijenima i da zaprljamo ruke u zemlju i da budemo malo samoodrživiji. Ako ste iskreni u želji da doprinesete boljoj budućnosti za sve nas, onda je ovo prava prilika da to i ostvarite. Stvari će krenuti nabolje je ono što ja mislim i mislim da će biti bolje za gotovo sve nas. Zamisli to!
Mir,
BK
Za čitatelje je pogrešno govoriti o demokratima kao o ljevici. Ljevica bi se borila protiv cijelog ovog kriminala da je imala ikakvu moć za to.
Doista, većina njih nije ni blizu:
hXXps://www.politicalcompass.org/uselection2020
Kladim se da Howard S nije shvatio da je Yves Smith iz Golog kapitalizma žensko.
Za veliku recesiju može se okriviti američka vlada. I republikanci i umjereni republikanci (aka demokrati) su krivi, krivi, krivi. Ukidanje Glassa Steagalla (Slick Willie) omogućilo je komercijalnim bankama da pokrenu go-go kasino koji radi novcem poreznih obveznika. Alan Greenspan održao je gospodarstvo na površini oceana lažnog novca (Shrub) stvorenog umjetno niskom diskontnom stopom Fed-a. Čini se da gospodin Buell ne razumije da će sav taj novac nekamo otići. Dopustili su da se uništi proizvodna baza SAD-a dopuštajući tvrtkama da svoju proizvodnju presele u off-shore i nisu ih kažnjavali uvođenjem carina za uvoz robe u SAD (iako je to u velikoj mjeri promicao republikanski mit o slobodnoj trgovini). A američka srednja klasa, a ne bogati, to je uzela na žulj.