Uspon kršćanskog nacionalizma u Americi

Biblija se i dalje koristi oružjem kako bi potvrdila političku moć usmjerenu protiv siromašnih, bijelih rasista, piše Liz Theoharis.

By Liz Theoharis
TomDispatch.com

O26. kolovoza, tijekom republikanske nacionalne konvencije, potpredsjednik Mike Pence zatvorio je svoje prihvaćanje govor biblijskom spretnošću.

Govoreći pred mnoštvom u Nacionalnom spomeniku Fort McHenry u Baltimoreu, uzviknuo je: “Uperimo oči u Old Glory i sve što ona predstavlja. Uporimo oči u ovu zemlju heroja i neka nas njihova hrabrost nadahne.”

Čineći to, on je u biti prepisao odlomak iz novozavjetne Poslanice Hebrejima: “Uprimo oči u Isusa, Začetnika i Usavršitelja naše vjere, koji je za radost koja je bila pred njim podnio križ.”

Nema ništa novo, naravno, u tome što američki političar spaja vjeru i politiku u kampanji. Ipak, Penceova odluka da Isusa zamijeni Zvijezdama i prugama podigla je obrve u nizu vjerskih i političkih uvjerenja. Doista, stapanje stare slave i Krista pružilo je najnoviji dokaz rastućeg utjecaja kršćanski nacionalizam u doba Trumpa.

Više nije teško pronaći dokaze koliko duboko kršćanski nacionalizam utječe na našu politiku i kreiranje politike. Tijekom pandemije, Biblija je više puta korištena (i iskrivljena) za opravdanje Poricanje Covid-19 i nedjelovanje vlade, da ne govorimo o izravnoj represiji. Krajem ožujka, dok su gradovi bili pod izolacijom, a službenici javnog zdravstva preporučivali stroge mjere karantene, jedno od prvih djela Donalda Trumpa bilo je okupljanje njegovih sljedbenika u Bijeloj kući za ono što je najavljeno kao "Nacionalni dan molitve” dati Amerikancima snaga nastaviti kroz smrt i teškoće.

Kasnije u proljeće prosvjedi protiv gašenja zbog pandemije, finansiran s mračnim novcem poput braće Koch, zahtijevao je da se države ponovno otvore za poslovanje i da se olabave smjernice o socijalnom distanciranju. (Zaboravite maskiranje bilo koje vrste.) Na njima su tiskani prosvjedni znakovi pisali stvari poput: "Čak je i faraon oslobodio robove u kugi"A"Texas neće uzeti Žig zvijeri".

Čak i dok su se vjerske zajednice divno borile da se prilagode zoom bogoslužja, kao i udaljenu pastoralnu skrb i spomen obilježja, predsjednik Donald Trump nastavio je potpirivati ​​vatru vjerskih podjela, proglašavajući osobno bogoslužje “bitno”, bez obzira što pravni stručnjaci dovodio u pitanje njegov autoritet učiniti tako.

A kad već govorimo o njegovoj verziji kršćanskog nacionalizma, nitko ne smije zaboraviti lipanj spektakl na trgu Lafayette u blizini Bijele kuće, kada je Trump prosvjednike za rasnu pravdu dao suzavcem kako bi mogao prošetati do obližnje crkve sv. Ivana i ponosno pozirati na njezinim stepenicama pokazujući posuđenu bibliju. Iako ga je bljesnuo fotografima, koji mogu sumnjati koliko je malo vremena proveo na njegovim stranicama. (Prodaja tih istih stranica sasvim je druga stvar. Uostalom, Biblija koju je potpisao nakon događaja na trgu Lafayette sada je na prodaju za gotovo 40,000 dolara.)

Bitka za Bibliju u američkoj povijesti

Da biste razumjeli kako moć u Americi drže bogati političari i njihova skupina ekstremista 2020., morate razmotriti ulogu religije u našem nacionalnom životu.

Sada je u tijeku epska bitka za Bibliju u zemlji koja je uglavnom prepuštena bijeli evangelik kršćanski nacionalisti. Kroz dobro financiranu mrežu crkava i neprofitnih organizacija, sveučilišta i think tankova, te s izravnim linijama do najviših nacionalnih politički dužnosnici, imali su carte-blanche da postave uvjete o tome što se smatra vjerskom raspravom u ovoj zemlji i diktiraju što moral uopće znači u našem društvu.

Pod Trumpom je takav vjerski nacionalizam dosegao vrhunac jer se reakcionarni pokret koji uključuje tehnokratske milijardere, televangeliste i naoružane milicije ukorijenio s dovoljno jednostavna poruka: Bog voli bijelu kršćansku Ameriku, daje prednost maloj vladi i velikom biznisu, a nagrađuje individualizam i poduzetništvo. U međuvremenu, siromašni, obojeni ljudi i imigranti okrivljeni su za probleme društva, iako bogati postaju još bogatiji u još uvijek najbogatijoj zemlji u povijesti svijeta.

Opasnosti koje predstavljaju današnji kršćanski nacionalisti previše su stvarne, ali sama bitka za Bibliju nije nova u Americi. U 1700-im i 1800-im godinama, robovlasnici citirao Filemonovu knjigu i retke iz poslanica sv tvrditi da je ropstvo Bog odredio. Oni također ripped stranice Izlaska iz biblija dali su porobljenima. Tijekom pozlaćenog doba 19. stoljeća, crkve i političari podjednako su propovijedali “evanđelje prosperiteta” koja je veličala vrline industrijskog kapitalizma.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive

Desetljećima kasnije, segregacionisti su nastavili koristiti zalutale biblijske stihove kako bi potvrdili praksu Jima Crowa, dok je krajem 1970-ih Moralna većina pomogla da se nova generacija kršćanskih ekstremista uključi u nacionalnu politiku. Sjećam se da su u vlastitoj mladosti političari citirali Solunjanima prije usvajanja Zakona o reformi socijalne skrbi iz 1996. kao dokaza da Bog vjeruje u zahtjeve rada za programe javne pomoći.

Studenti religije i povijesti znaju da, iako su se takve teološke bitke često katastrofalno okretale prema silama nasilja, uskraćivanja i mržnje, kršćansko religiozno razmišljanje također je bilo ključni sastojak pozitivne društvene promjene u ovoj zemlji.

Odbjegla robinja Harriet “Moses” Tubman shvatila je podzemnu željeznicu kao kršćanski projekt oslobođenja, dok se odbjegli rob Frederick Douglass borio za ukidanje kroz crkve diljem sjevera u godinama prije Građanskog rata. Stoljeće kasnije, pred kraj života, Dr. Martin Luther King, ml. objasnio kako će se, da bi se postigao njegov univerzalni san o pravdi, izgraditi ljubljena Božja zajednica kroz “sloboda crkva siromaha".

Uostalom, u svakom poglavlju američke povijesti, abolicionisti, radnici, radnički organizatori, vođe građanskih prava i drugi predstavnici potlačenih borili su se za bolju naciju ne samo na ulicama i radnim mjestima, već i za propovjedaonicama. U ruševinama sadašnjeg Trumpovskog trenutka, s fašističkim, bijelačkim nacionalizmom koji sve više raste, ljudima savjesnosti bilo bi dobro da slijede taj primjer.

'Psihološka ptica' loše religije

U mojoj knjizi Uvijek s nama? Što je Isus doista rekao o siromasima, usredotočujem se na stvarnost koja me dugo zaokuplja: kako se u ovoj zemlji Biblijom tako često manipuliralo da bi se zamaglila njena potencijalno emancipatorska moć; posebice način na koji ono što teolog Jim Wallis ima zvan najpoznatiji biblijski odlomak o siromasima (iz Evanđelja po Mateju) — “siromasi će uvijek biti s nama” — zloupotrijebljeno.

Otkako sam bila mlada djevojka, jedva da je prošao tjedan u kojem nisam čula nekoga da citira Matej kao objašnjenje zašto je siromaštvo vječno, a njegovo ublažavanje u najboljem slučaju rezervirano za milosrđe ili filantropiju (ali svakako ne za vladu). Logika takvog razmišljanja provlači se kroz mnoge naše vjerske institucije, uključujući ono što je sada poznato kao "evanđeosko kršćanstvo", ali također i kroz naša zakonodavstva, sudove, vojsku, škole i još mnogo toga. Nije samo oblikovalo umove mladih kršćana, već je pomoglo produhovliti (i učvrstiti) siromaštvo, dok je implicitno ili čak eksplicitno opravdavajućisve veća nejednakost u ovom društvu.

Danas je ideja da je siromaštvo rezultat lošeg ponašanja, lijenosti ili grijeha, a ne odluka onih koji imaju moć, izrazito u usponu u Washingtonu Donalda Trumpa i Mitcha McConnella. Biblijski odlomci poput onog u Mateju postali su još jedno ideološko oruđe kojim vitlaju reakcionari i bogati kako bi skrenuli pažnju sa sustavnih neuspjeha ove zemlje.

Razmotrite, na primjer, povijesni razvoj onoga što je često poznato kao "Biblijski pojas" (ili alternativno "Pojas siromaštva"). Prostire se preko juga, od Sjeverne Karoline do Mississippija, Tennesseeja do Alabame, domova siromašnih ljudi svih rasa. Predstavlja ono najdublje, naj susjedno područje siromaštva u Sjedinjenim Državama djelomično omogućeno heretičkom teologijom, pogrešnim tumačenjem Biblije i kršćanskim nacionalizmom.

Konvergencija siromaštva i religije u biblijskom pojasu ima dugu povijest, koja se proteže sve do najranijih doseljenika-kolonista u eri robova. Odjekivalo je kroz sustav Jima Crowa koji je držao regiju u svojim rukama sve do godina građanskih prava i modernog političkog koncepta "čvrstog juga" (nekada demokratskog, sada republikanskog). Unutar njegovih granica leži brutalno nasljeđe podijeliti i osvojiti koji do danas politizira Bibliju tvrdeći da je siromaštvo rezultat grijeha protiv Boga i uči siromašne bijelce da su, iako sami možda imaju malo ili ništa, barem "bolji" od obojenih.

Na kraju krvavog marša od Selme do Montgomeryja u Alabami 1965. Martin Luther King objašnjen prastaru politiku podjela u regiji na ovaj način:

Velečasni Martin Luther King Jr. 1964. godine. (Dick DeMarsico, World Telegram, Wikimedia Commons)

„Ako se za doba ropstva može reći da je bijeli čovjek uzeo svijet i crncu dao Isusa, onda se za doba rekonstrukcije može reći da je južnjačka aristokracija uzela svijet i dala jadnom bijelcu Jima Crowa... I kada njegov zgužvani želudac vapio je za hranom koju mu prazni džepovi nisu mogli pružiti, jeo je Jima Crowa, psihološku pticu koja mu je govorila da je, koliko god mu loše bilo, barem bijelac, bolji od crnca... A i njegova su djeca naučila hraniti se Jimom Crowom, svojom posljednjom ispostavom psihološkog zaborava.”

Ta je "psihološka ptica" začinjena i kuhana u nestabilnoj mješavini rasističke pseudo-znanosti, ekonomske ortodoksije i loša religija. Zapravo, zadržala je svoju ogromnu moć velikim dijelom koristeći se Biblijom i verzijom kršćanstva da potvrdi pljačku i ljudsku patnju u nevjerojatnim razmjerima. De jure Jim Crow možda više ne postoji, ali njegova povijest progoni Ameriku do danas, a Biblija i dalje postoji oružanu potvrditi antisiromašnu, bjelačku rasističku političku moć.

Dok poslovi i mogućnosti nastavljaju nestajati u Americi 21. stoljeća, a crkve su među posljednjim istinski funkcionalnim institucijama u mnogim zajednicama, Biblija, kako god je tumačena, još uvijek utječe na svakodnevni život milijuna. Kako se to razumije i propovijeda utječe na politički i moralni smjer zemlje. Uzmite u obzir da te države Biblijskog pojasa — u kojima sada vlada kršćanski nacionalizam (koji redovito prikazuje vlastitu naopaku verziju Biblije) — čine više od 193 izborni zbor glasova i tako će odigrati ključnu ulogu u određivanju sudbine Donalda Trumpa i Mikea Pencea u studenom.

Imao sam vlastito iskustvo s tom verzijom biblijskog i teološkog tumačenja i njezinom rastućom ulogom u našoj nacionalnoj politici u lipnju 2019. tijekom sluh Povjerenstva za proračun Zastupničkog doma.

Tema je bila siromaštvo u Americi i ekonomska stvarnost obitelji u nevolji. Rasno i geografski raznolika skupina vođa Kampanja za siromašne ljude (čiji sam ja supredsjedatelj) pozvani su da svjedoče o toj stvarnosti. Uz nas su tog dana bila dva crnačka pastora pozvana od strane republikanskih kongresmena da budu primjeri kako su vjera i naporan rad jedini recept za dobar i stabilan život za siromašne.

Došli smo predstaviti ono što smo nazvali Moralni budžet siromašnih ljudi, studija koja pokazuje da Sjedinjene Države imaju novca da iskorijene siromaštvo, glad, beskućništvo i još mnogo toga, ali nemaju političku volju da to učine.

Kao odgovor, članovi povjerenstva obratili su se istom umorni stereotipio tome zašto je toliko nas siromašno u tako bogatoj zemlji. Neki su navodili navodni neuspjeh iz 1960-ih Rat protiv siromaštva kao dokaz da programi društvenog uzdizanja jednostavno ne funkcioniraju, ignorirajući dramatičan način na koji su političari potkopali te inicijative u godinama koje su uslijedile.

Poput tih pastora, drugi su odgovorili pričama o vlastitom uspjehu koji je proizašao iz ekonomskih poteškoća kroz individualizam i uključili su kršćansko milosrđe kao način za ublažavanje siromaštva. Slušao sam ih sve dok su u biti promovirali heretičku teologiju koja je tvrdila da ljudi pate od siromaštva uglavnom zato što su otuđeni od Boga i nemaju dovoljno duboku vjeru u Isusa.

Toga su dana zidovi te prostorije odbora Doma odzvanjali praznim riječima koje izvrću ono što Biblija zapravo govori o siromašnima.

Jedan predstavnik republikanaca obično je primijetio da, iako je bio upoznat s Biblijom, nikada u njoj nije pronašao nigdje "gdje Isus govori Cezaru da se brine za siromašne". Drugi je vrlo tipičan sugerirao da je kršćansko milosrđe, a ne programi koje sponzorira vlada, ključ za ublažavanje siromaštva.

Netko manje upoznat s argumentima takvih političara mogao bi se iznenaditi kad bi čuo da toliko njih traži teološko pokriće. Kao bibličar i proučavatelj povijesti društvenih pokreta, I dobro znaju kako nas vjerski tekstovi zapravo upućuju da se brinemo za siromašne i razvlaštene. Kao dugogodišnji organizator, naučio sam da oni koji su sada na vlasti redovito, čak i očajnički, nastoje zlorabiti i iskriviti oslobodilački potencijal naših vjerskih tradicija.

Doista, u odgovor tom predstavniku, velečasnom Williamu Barberu, mom supredsjedatelju Kampanje za siromašne, i ja sam istaknuo koliko je zanimljivo da se poistovjetio s Cezarom (što nije nužno najlaskavija usporedba koja se može zamisliti, pogotovo jer biblijsko kršćanstvo polemizira protiv Cezara i Rimskog carstva ).

Zatim sam mu detaljno opisao mnoge odlomke i zapovijedi u Bibliji koje nas potiču da organiziramo društvo oko potreba siromašnih, opraštamo dugove, plaćamo radnicima minimalnu plaću, umjesto da favoriziramo bogate ili "Cezara".

To je, naravno, doista formula Trumpove ere (gdje su u posljednjih šest mjeseci pandemije 643 najbogatija Amerikanca zgrabila dodatnih 845 milijardi dolara, povećavajući njihovo zajedničko bogatstvo za 29 posto). Također sam istaknuo da se najučinkovitiji programi za smanjenje siromaštva poput Head Starta financiraju federalno, niti su filantropski niti stvar kršćanskog milosrđa.

Dobre vijesti od siromaha

U Kampanji za siromašne, često započinjemo naše organiziranje sastanaka prikazivanjem niza karte označene bojama zemlje. Prvi ima stanja koja su prošla zakoni o suzbijanju glasača od 2013.; sljedeći, oni s najvišim stopama siromaštva; zatim, oni koji nisu prošireni Medicaid ali su donijeli zakone protiv LGBTQ osoba. I tako to ide. Naša posljednja karta prikazuje države koje su najgušće samoidentificirane evanđeoske protestante.

Siguran sam da se nećete iznenaditi kada saznate da se te karte gotovo savršeno preklapaju, uglavnom u biblijskom pojasu, ali i na srednjem zapadu, srednjoatlantskim državama, pa čak i u dijelovima sjeveroistoka i zapada. Poanta je pokazati koliko je bitka za pravo glasa, zdravstvenu skrb i druge kritične resurse neraskidivo povezana s borbom za Bibliju. Ulog se mjeri u zdravlju cijele nacije, jer isti političari koji manipulirati Biblijom i pravo glasa za pobjedu na izborima zatim usvajanje nemoralnih proračuna i politika.

Kad je potpredsjednik Pence izmijenio taj redak iz Poslanice Hebrejima, jurišao je glavom naprijed na to krvavo bojno polje s oskvrnjenom Biblijom u ruci. Pitanje je: zašto bi on i drugi kršćanski nacionalisti imali moć definirati kršćanstvo? Ako su toliko namjerni da "usmjere svoje oči na Staru slavu", ne bi li također trebali usmjeriti svoje oči na ono što je Isus zapravo rekao?

Grčka riječ evangelia, iz kojeg dolazi "evanđeoski", znači donositi dobru vijest onima koji su osiromašeni sustavima izrabljivanja.

Biblijska dobra vijest, također definirana kao evanđelje, uvijek iznova govori o tome zarobljenici koji se oslobađaju, robovi pušteni, i svi koji su potlačeni zbrinuti. Rečeno je da kada biste izrezali svaku njezinu stranicu koja spominje siromaštvo, Biblija bi to učinila raspasti se. I kada zapravo pročitate riječi na tim stranicama, vidite da evanđelje ne govori o neizbježnosti siromaštva ili potrebi za milosrđem, već o odgovornostima vladajućih vlasti prema svim ljudima i mogućnosti obilja za sve.

U vrijeme kada 43.5 posto Amerikanaca siromašnih ili jedan požar, oluja, zdravstvena kriza, pandemija, deložacija ili gubitak posla zbog siromaštva, za Amerikance ne može biti važnije da počnu računati s ovom stvarnošću i našom moralnom obvezom da je okončamo. Umjesto toga, prolaze političari suzbijanje glasača zakoni, udarati djecuisključite programe prehrane i dopustite trovanje naše vode, zraka i zemlje, dok kršćanski nacionalistički vjerski vođe blagosloviti takve politike i biraju biblijske stihove da ih opravdaju kao sveameričke. Takvu stvarnost ne smatrajte samo pitanjem vjerske, već političke, ekonomske i moralne krize koja, usred pandemije, gura ovu zemlju sve bliže rubu duhovna smrt.

Ako je Amerika još uvijek vrijedna spašavanja, ovo više nije bitka u kojoj bi itko trebao sjediti.

Liz Theoharis, a TomDispatch redovito, teolog je, zaređeni svećenik i aktivist protiv siromaštva. Direktorica Kairosov centar za religije, prava i socijalnu pravdu na Union Theological Seminary u New Yorku i supredsjedatelj Kampanja za siromašne: nacionalni poziv na moralni preporod, ona je autorica Uvijek s nama? Što je Isus doista rekao o siromasima.

Ovaj je članak iz TomDispatch.com.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive