IZRUČENJE ASSANGEA: Craig Murray: Vaš čovjek u javnoj galeriji: Saslušanje Assangea—14. dan

Bivši britanski diplomat Craig Murray bio je u javnoj galeriji u Old Baileyu na saslušanju Juliana Assangea, a ovdje je njegovo izvješće o događajima od petka.

ITeško je povjerovati, ali sutkinja Vanessa Baraitser u petak je odlučila da neće biti završnih govora na saslušanju o izručenju Juliana Assangea. Prihvatila je prijedlog koji je prvobitno iznio pravni zastupnik američke vlade, da se završne riječi jednostavno podnesu u pisanom obliku i bez usmene rasprave. Obrana je to prihvatila jer im treba vremena da se u završnim riječima pozabave novom optužnicom, a Baraitser nije bio voljan da se usmena rasprava održi kasnije od 8. listopada. Pristajanjem samo na pisane argumente obrana je dobila dodatna tri tjedna da sastave zatvaranje svog slučaja.

Ali cijelo ovo saslušanje provedeno je u stvarnoj tajnosti, sveobuhvatnoj tajnosti koja daje jasan uvid u političko-ekonomske strukture trenutnog zapadnog društva. Fizički pristup sudnici bio je krajnje ograničen, a javna galerija smanjena je na pet osoba.

Pristup videovezi također je bio izuzetno ograničen, a 40 nevladinih organizacija kojima je sudac ukinuo pristup od prvog dana u Old Baileyju, uključujući Amnesty International, PEN, Reportere bez granica i promatrače iz Europskog parlamenta, među mnogim drugima.

Državni i korporativni mediji praktički su zamračili ovo ročište, s doista zabrinjavajućim jednoglasjem, i unatoč implikacijama slučaja po slobodu medija. Konačno, korporacije koje djeluju kao čuvari internetskih vrata snažno su potisnule objave na društvenim mrežama o Assangeu i promet na onih nekoliko web stranica koje izvještavaju.

Prisjećam se riječi još jednog mog prijatelja, Harolda Pintera, prilikom prihvaćanja Nobelove nagrade za književnost. Čini se da savršeno odgovara suđenju Julianu Assangeu:

Nikad se nije dogodilo. Nikad se ništa nije dogodilo. Čak i dok se to događalo nije se događalo. Nije bilo važno. Nije bilo nikakvog interesa. Zločini Sjedinjenih Država bili su sustavni, konstantni, zlobni, nemilosrdni, ali vrlo malo ljudi je zapravo pričalo o njima. Morate ga predati Americi. Izvršila je prilično kliničku manipulaciju moći diljem svijeta dok se maskirala u silu općeg dobra. To je briljantan, čak i duhovit, vrlo uspješan čin hipnoze.

Harold mi je poslao primjerak tog govora tiskanog za ceremoniju, s ljubaznom posvetom za koju sam znala da mu je tada bilo bolno pisati dok su linije tinte nekontrolirano pucale po stranici. Nakon što je umro, dao sam je uokviriti i visi na zidu moje radne sobe. To je bila greška. Kad se vratim kući u Edinburgh, razbit ću okvir i izvaditi pamflet. Treba ga čitati, često.

Završne riječi su dio svakog suđenja o kojem će mediji najvjerojatnije izvještavati. Oni sažimaju sve dokaze obje strane i ono što bi se moglo izvući iz dokaza. Podnijeti ih jednostavno na papiru, bez drame u sudnici, znači osigurati da će rasprava i dalje biti medijski nedogađaj.

Raspored koji je prihvaćen je da će obrana svoje završne riječi iznijeti u pisanom obliku 30. listopada, tužiteljstvo će odgovoriti 13. studenog, a obrana će moći dati daljnji odgovor do 20. studenoga isključivo o svim pravnim pitanjima; Baraitser će zatim izreći svoju presudu u siječnju. Jasno je dala do znanja da neće prihvatiti nikakve daljnje podneske na temelju razvoja događaja u međuvremenu, uključujući predsjedničke izbore u SAD-u.

Proces u petak

Petak je bio još jedan dan kada je proces bio jednako važan za rezultat kao i čujeni dokazi, ako ne i više. Dan je započeo raspravom o pokušaju obrane da podnese dvije nove izjave dva nova svjedoka. Obojica su bili psihijatri sa stručnim znanjem o američkom zatvorskom sustavu.

Prethodne svjedoke, i psihijatre i američke odvjetnike, koji su svjedočili u korist obrane, tužiteljstvo je kritiziralo da nisu imali izravna saznanja o konkretnom zatvoru, ADX Firenca, Colorado, u kojem bi Julian služio kaznu ako bude osuđen.

Tužiteljstvo je dalo dvije izjave pod prisegom o uvjetima u zatvoru, jednu od pomoćnika američkog državnog odvjetnika Gordona Kromberga od 20. kolovoza 2020. i jednu od zatvorskog psihijatra po imenu Lukfeld (kako se čulo) od 3. rujna 2020.

Doista je vrlo čudna značajka ovih saslušanja o izručenju da obrana nema pravo unakrsno ispitivati ​​svjedoke koji su američki savezni službenici. Gordon Kromberg podnio je pet odvojenih izjava pod prisegom, koje sadrže mnogo toga o čemu se žestoko raspravlja u pogledu činjenica, ali on se ne može unakrsno ispitati. Niti se Lukfeld smije unakrsno ispitivati.

Fitzgerald je istaknuo da je obrana morala nekako odgovoriti na ove dokaze optužbe, budući da se ne mogu unakrsno ispitati. Naveo je da je obrani, kako je tvrdilo tužiteljstvo u posljednja četiri tjedna, trebalo malo vremena da pronađe vještake koji su bili u poziciji proturječiti, a potom i da uzme njihove iskaze.

Obrana je sada imala dva izvrsna svjedoka koji su osobno poznavali ADX Florence i željela je uvesti njihove dokaze. Obrana je prihvatila da budući da je Baraitser najavio da će suđenje završiti sljedeći tjedan, neće biti vremena za unakrsno ispitivanje ovih novih svjedoka. Ali tada, ni svjedoci optužbe nisu mogli biti unakrsno ispitani. Kao što je Fitzgerald rekao, “tužiteljstvo nema božansko pravo unakrsno ispitivati ​​naše svjedoke kad mi nemamo nikakvo pravo unakrsno ispitivati ​​njihove svjedoke.”

Za vladu SAD-a, James Lewis QC "snažno se usprotivio" podnošenju ovih novih dokaza. Kazao je da je obrana imala više od godinu dana za pripremu ovih iskaza te da je stalno pokušavala odugovlačiti raspravu. Rekao je da svjedoci obrane nemaju ovlasti svjedoka američke vlade, te da ih treba unakrsno ispitati jer mnogi “stručnjaci” obrane zapravo uopće nisu stručni. Kad bi ti svjedoci bili pozvani, on bi inzistirao na pravu na unakrsno ispitivanje i to bi produžilo raspravu.

Pravilo prijenosnog računala 

Nakon što je saslušala odvjetnike, sutkinja Baraitser još jednom je sa svog prijenosnog računala pročitala presudu koja je bila napisana prije nego što je čula Lewisa ili Fitzgeralda kako govore. Posve predvidljivo, presudila je da su iskazi obrane nedopušteni kao prekasni.

Obrana je "imala poštenu priliku za istragu". Svjedoci obrane moraju biti podložni unakrsnom ispitivanju. Ovaj je postupak već predugo trajao i novim dokazima mora doći kraj. "Iz razloga poštenja mora se podvući crta", intonirala je. Činilo se da je posebno zaokupljena idejom "pravičnosti", koja očito gotovo uvijek podrazumijeva donošenje presude protiv obrane.

Po prvi put tijekom ovih saslušanja, Baraitser je nakratko podignula pogled sa svoje unaprijed pripremljene presude kako bi umetnula referencu na nešto što je Fitzgerald rekao na sudu, da bi jedan od mogućih pristupa mogao biti da se novi dokazi obrane mogu jednostavno citirati kao iako je to bio akademski članak. Ali samo da ga odbacim.

Dakle, nema završnih govora i dva ključna svjedoka nisu primljena.

'Ušteda vremena' 

Zatim smo prešli na sljedeću dionicu ovog vrlo osebujnog postupka, u kojem "vođenje slučaja" uvijek pobjeđuje pravdu, s još jednom izjavom obrane o dokazima čija se dogovorena "bit" jednostavno čita u zapisnik, bez unakrsnog ispitivanja.

Prema ovoj proceduri, koju je Baraitser izričito pokrenuo kako bi uštedio vrijeme, s kojom se obrana slaže, izjave svjedoka svode se jednostavno na one činjenice koje su nesporne, a "bit" ili izmjena te izmjene se čita, s cijelom redigiranom izjavom uveden u sudski zapisnik.

Obrana je dopustila sebi da bude prelako natjerana da se pokori svim tim "uštedama vremena", koje naravno nastoje sudac i američka vlada u interesu da se što manje neugodnih informacija emitira u javnosti, i zatvaranje brzo dolje sluh.

Jedna od posljedica prilično opuštenog obrambenog pristupa ovome jest da je, nakon prvog vrlo učinkovitog čitanja ključnih odlomaka iz Dokazi Khaleda el-Masrija, kasniji "sadržaji" koji su pročitani u zapisnik su pretrčavani, kao da obrana shvaća da je ovaj dokaz sveden na besmislenu formalnost, bez izraza ili težine u čitanju i brzinom koja uvelike nadilazi moju sposobnost točnog uzimanja Bilješka.

Kao i iskaz Johna Younga iz Cryptomea od četvrtka, izjava svjedoka Jakoba Augsteina, urednika njemačkog tjednika Der Freitag,  bio važan dokaz koji je išao do činjenice da nije Assange ili Wikileaks koji je prvi objavio neredigirani materijal, a Augstein je dodao dodatne informacije da je Assange to pokušao spriječiti.

prije petak objavio svoj članak od 25. kolovoza 2011., koji je otkrio da su i ključ lozinke i datoteka vani, Assange je telefonirao Augsteinu:

Ovi dokazi negiraju glavni smisao optužbe, toliko da ne mogu razumjeti zašto je obrana pristala da se to ubaci u zapisnik na način koji nitko ne primjećuje.

Druga zanimljiva točka o Augsteinov dokaz je da je izravno ukazivalo na mogućnost da je Daniel Domscheit-Berg bio taj koji je, pobjegavši ​​iz WikiLeaks, bio je odgovoran za pojavu šifrirane, ali neredigirane predmemorije na mreži.

Patrick Eller, putem Videolinka 

Zatim smo došli do jedinog svjedoka koji je stvarno saslušan u petak, Patricka Ellera, putem video veze iz Sjedinjenih Država.

Trebao se pozabaviti optužbom da se Assange urotio s Chelsea Manning da razbiju šifru hash ključa i dođu do dokumenata koje je Manning otkrio, i/ili da pomognu Manningu da prikrije tragove.

Osiguravanje Ellera bilo je prilično udar za obranu jer nije moglo biti boljeg vještaka za ovu temu. Eller je izvršni direktor Metadata Forensics i profesor koji predaje forenzičke dokaze na Pravnom fakultetu američke vojske. Veteran s 25 godina staža, bio je zapovjednik jedinice za digitalna forenzička istraživanja američke vojske u Zapovjedništvu za kriminalističke istrage američke vojske u Virginiji.

Neću koristiti svoju uobičajenu tehniku ​​kronološkog izvještavanja o Ellerovim dokazima i unakrsnom ispitivanju, jer tema nije pogodna za to, jer je i visoko tehnička i isporučena na vrlo nepovezan način.

To je djelomično bilo zbog pristupa Jamesa Lewisa QC, savjetnika vlade SAD-a, koji je usvojio politiku postavljanja dugotrajnih tehničkih pitanja o radu računalnih sustava, od kojih je većina bila osnovna, nebitna i potrebna i dobivena jednostavan odgovor "da", a zatim nakon niza od desetak do 20 "da", Lewis bi izbacio još sumnjiviji prijedlog.

Ovo je jednom uspjelo kad je dobio "da" na tvrdnju da "veliki haker može razbiti veliku šifru" ovim sustavom induciranja impulzivnog ponavljanja "da". Lewis je dalje tvrdio da se Assange jednom opisao kao "fantastičan haker".

Ne pokušavam sakriti činjenicu da je bilo dijelova Ellerova svjedočenja na sudu koje jednostavno nisam razumio. Kad dobijem novo prijenosno računalo, trebaju mi ​​dani da smislim kako ga uključiti i tek trebam pronaći kako prenijeti bilo kakve informacije sa starog.

Definitivno postoje čitatelji koji bi obavili puno bolji posao od mene da ovo prijave, ali tada sam ja bio tamo, a vi niste. Dakle, ovo su za mene bile ključne točke Ellerovih dokaza.

Što se tiče Java razgovora između Chelsea Manning i "Nathaniela Franka", koji čine temelj optužbe za pomaganje počinjenja upada u računalo, nema forenzičkih dokaza da je "Nathaniel Frank" Julian Assange ili bilo koja pojedinačna osoba.

"Hash ključ", ili šifrirana polovica lozinke, za koju je Manning tražio pomoć pri razbijanju, nije se mogao probiti s tehnologijom dostupnom 2010. To je bilo "nemoguće" i "računski neizvedivo", prema Elleru.

To se nije moglo učiniti brutalnim napadom, napadom rječnikom ili duginom tablicom. U unakrsnom ispitivanju Lewis je to istražio nadugačko i pročitao članak iz 2009. o ranjivosti u Windows XP-u upravo u vezi sa sustavom hash ključeva.

Eller je odgovorio da je to dobro poznato, ali je Microsoft to popravio zakrpom puno prije dotičnih događaja. To je u praksi učinilo nemogućim probijanje koda korištenjem jedne polovice hash ključa. Lewis to nije ispitivao i brzo je nastavio dalje; činilo se da je cijelo vrijeme znao za zakrpu.

Možda je Ellerov najrječitiji dokaz bio da je Manning zapravo već preuzeo većinu materijala proslijeđenog Wikileaks dropbox prije nego što uopće započnete razgovor s Frankom. Manning je imala potpuni pristup SIPRnetu, ili klasificiranom infranetu materijala do razine tajnosti, pod svojim korisničkim imenom i već je preuzimala pomoću programa pod nazivom Wget.

Nadalje, Manning je već poduzimala korake kako bi zaštitila svoj identitet ponovnim pokretanjem s Linux CD-a čime je izbjegla nekoliko sigurnosnih značajki Windowsa. To bi bilo barem jednako učinkovito kao preuzimanje s FTP računa da je cilj bio sprječavanje otkrivanja.

Manning stoga nije trebala pomoć "Nathaniela Franka", bilo da dobije povjerljive dokumente ili da prikrije svoje tragove, iako bi problem s preuzimanjem koji se može pratiti do IP adrese ostao. Ali to ionako ne bi bilo riješeno Manningovim interesom za prijavu na račun File Transfer Protocol.

Bilo je mnogo rasprava o tome hoće li FTP račun imati ili neće imati administratorske povlastice, ali kako je Eller bila inzistirala, to niti bi povećalo njezin pristup povjerljivom materijalu niti bi joj omogućilo bolje prikrivanje tragova, te da nisu mogli probiti ionako lozinka s hash ključem pola, nisam baš shvatio kamo ta rasprava vodi.

Jedna posebno uznemirujuća informacija od Ellera bila je da je SIPRnet s kojeg je Manning preuzeo sav materijal bio otvoren "milijunima" korisnika.

Ellerova posljednja ključna točka bila je da su svi njegovi dokazi bili u skladu s nalazima tužiteljstva na Manningovom vojnom sudu, a vjerojatno stoga i s istragama njegova starog tima forenzičara. Neki od Lewisovih stavova – uključujući i to da je zapravo bilo moguće razbiti lozinku iz poluključa hash – nisu u skladu s vlastitim forenzičkim dokazima američkog tužiteljstva pred vojnim sudom Manning.

Ellerov dokaz primjer je onih prilika u kojima znam da će komentari ispod retka biti puno informiraniji od mojih vlastitih napora!

Argumenti na Medica Records

Naposljetku i zlokobno, Baraitser je čuo argumente o tome trebaju li potpuni medicinski kartoni Assangea od liječnika i psihijatara koji su svjedočili biti objavljeni medijima. Zatražili su ih mediji.

Zapisi sadrže ogromnu količinu pozadine i mnoge intimne detalje Julianova djetinjstva i veza koji su u dokazima, ali ih liječnici nisu dali na otvorenom sudu. I obrana i tužiteljstvo usprotivili su se puštanju, ali Baraitser se stalno pozivao na "otvorenu pravdu".

Sjećate se da je ranije ove godine Baraitser odlučio da je u interesu "otvorene pravde" medijima objaviti identitet Julianove partnerice Stelle Moris i njezine djece. I to je bilo protiv želje i tužiteljstva i obrane.

Velika je ironija da je sudac s tolikom namjerom zatvoriti ili odbiti saslušati dokaze obrane odjednom toliko zaokupljen "otvorenom pravdom" kada je u pitanju ozljeđivanje Assangea objavljivanjem njegovih duboko osobnih podataka. Baraitser će o tome odlučiti u ponedjeljak i nadam se da je ljudskost nadvladala nju.

Craig Murray je pisac, televizijski voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta u Dundeeju od 2007. do 2010. godine.

The autorski izvještavanje o suđenju Assangeu u potpunosti ovisi o podršci čitatelja. Pretplate za održavanje ovog bloga su sa zahvalnošću primljeni.

Ovaj je članak iz CraigMurray.org.uk.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive