Kako se ova strašna godina bliži kraju, glavni američki diplomat izložio nas je daleko većem riziku od rata nego što smo bili na početku.
Državni tajnik Michael Pompeo tijekom posjeta venezuelanskom centru za prihvat migranata i izbjeglica u Boa Visti, Brazil, 18. rujna 2020. (State Department, Ron Przysucha)
By Patrick Lawrence
Posebno za Vijesti o konzorciju
Whoćemo li započeti rat s Iranom? Hoćemo li napasti Venezuelu? Hoćemo li Rusku Federaciju gurnuti korak predaleko u očajnički kut? Hoćemo li se suprotstaviti ruskim trupama u Siriji? Hoćemo li isprovocirati Kinu na napad preko Tajvanskog tjesnaca? Za američke građane gorko je što nas ova pitanja sada pritiskaju. Dva mjeseca prije naših predsjedničkih izbora, svijet prema Mikeu Pompeu odjednom poprima zastrašujuću jasnoću.
Pompeo je najopasnije obmanuti državni tajnik od Johna Fostera Dullesa, čije je paranoično bezakonje držalo svijet u nekoj blizini kaosa sve dok ga bolest, koja se ponekad može pokazati milošću za nas ostale, nije natjerala da podnese ostavku kasno u vrijeme predsjednika Dwighta D. Eisenhowerov drugi mandat.
Naš krupni vrhunski diplomat vječito nam poručuje da će “riječ biti sigurnija” zbog brojnih agresija koje on upućuje. Dulles je govorio isto 1950-ih. Sada kao i tada, može li ijedna misao biti praznija pred opasnostima koje su savršeno vidljive kroz naše prozore?
Kako se ova strašna godina bliži kraju, izloženi smo daleko većem riziku od rata nego što smo bili na početku. Vaš kolumnist pitao se u ovom prostoru dok je pandemija Covida-19 eksplodirala nad nama hoće li SAD ostaviti po strani svoja prebrojna neprijateljstva i ideološke opsesije u ime čovječanstva. Nema šanse. Pompeo, pozer Christian, nikad se ne bi pokazao sposobnim za tako nešto.
Sankcije UN-a
Državni tajnik Michael Pompeo daje primjedbe o iranskim povratnim sankcijama, Washington, DC, 21. rujna 2020. (State Department, Ron Przysucha)
U subotu navečer, u ponoć GMT, Pompeo je izjavio u Washingtonu da se “gotovo sve prethodno ukinute sankcije UN-a” protiv Irana ponovno uvode — što je pozivanje na odredbu o povratku koja je zapisana u sporazumu iz 2015. koji regulira nuklearne programe Islamske Republike.
Ovo je farsa, naravno. SAD više nije stranka nuklearnog pakta i nema pravni status objaviti da UN poduzima bilo što u vezi s njim. Cijelo Vijeće sigurnosti, osim priznato moćne Dominikanske Republike, odbacuje Pompeovo stajalište i ne namjerava ga se pridržavati.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive
Izvrsna je stvar što su se SAD izolirale po pitanju Irana, a opet izvrsno što je Pompeovo zapanjujuće precjenjivanje američke moći tako jasno i potpuno vidljivo. Ali ova priča ima još nešto.
Udarna grupa u Hormuškom tjesnacu
Prošlog petka, dan prije Pompeove objave sankcija, otkrio je Pentagon da su udarna skupina nosača i dvije krstarice s projektilima upravo prošle kroz Hormuški tjesnac — prvo takvo raspoređivanje u Perzijskom zaljevu otkako je John Bolton, tadašnji Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, naredio slične snage u regiji prije više od godinu dana .
Ovime je očita Pompeova koreografija. S obzirom na njegov neizbježan neuspjeh u UN-u, slanje Nimitz i njegova prateća skupina u Zaljevu sada se čini kao priprema za SAD da jednostrano provede sankcije koje nitko drugi ne shvaća ozbiljno. To će se vjerojatno odnositi na plovila pod stranom zastavom, kao i na iranske brodove.
Gledamo što će, ako SAD prođe kroz ovo, predstavljati blokadu Islamske Republike. Svaki iranski odgovor tada će se smatrati agresijom, a Pompeo će dobiti svoj željeni rat.
Trita Parsi, suosnivačica i izvršna voditeljica Instituta Quincy, piše da možda traži “an October Surprise; sukob s Iranom koji će se smatrati i obrambenim i zakonitim.” Parsi predviđa da bi neprijateljstva mogla početi već ovaj tjedan.
Slažem se s pronicljivim Parsijem da postoji politička dimenzija Pompeovih najnovijih djela. Po mom čitanju, on provodi što je više moguće od svog opasnog programa ako predsjednik Donald Trump izgubi od Joea Bidena na izborima u SAD-u — iako je vrlo upitno koliko bi toga Biden promijenio.
Turneja po Latinskoj Americi
Državni tajnik Michael Pompeo posjećuje predsjednika Gvajane Irfaana Alija, u Georgetownu, Gvajana, 17. rujna 2020. (State Department, Ron Przysucha)
Čini se da su blokade Pompeov novi okus. Prošlog je tjedna napravio jednu od onih skočnih tura po Latinskoj Americi koje se američki dužnosnici udostojavaju svako toliko organizirati, ovaj u Surinam, Gvajanu, Brazil i Kolumbiju. Pogledajte kartu: Ali za Surinam, koji je na jednoj udaljenosti, ove nacije okružuju Venezuelu.
Morat ćemo vidjeti, ali ovo užasno izgleda kao blokada u nastajanju. I to je isto kao u Iranu. Obje nacije, časno, dokazale su da su sposobne preživjeti Pompeove kampanje “maksimalnog pritiska”, ali prema mom čitanju novi “maksimum” je na putu. Kao i s Islamskom Republikom, čini se da Pompeo njeguje svoj trenutak za invaziju na Bolivarsku Republiku pod apsurdnom izlikom da je "i obrambena i zakonita".
Opasnost u Tajvanskom tjesnacu
Koliko god ozbiljne bile iranska i venezuelanska kriza, one po veličini nisu dorasle opasnosti koja prijeti SAD-u preko Pacifika.
Prošlog četvrtka vlada nadzirala New York Times izvijestio je da Trumpov režim namjerava obavijestiti Kongres u roku od nekoliko tjedana da SAD će prodati ne manje od sedam velikih oružanih sustava u Tajvan u jednom od najvećih takvih prijenosa oružja dosad.
Prema zakonu, izopačenom hladnoratovskom mamurluku, SAD su dužne prodavati otočkom teritoriju obrambeno oružje. Ali projektili zrak-zemlja koji mogu pogoditi gradove u unutrašnjosti Kine, najprovokativniji predmeti u ovoj prodaji, budući da ih nosi 66 zrakoplova F-16 koje su SAD prodale Tajvanu prošle godine, nisu nimalo obrambeni.
(Wikimedia Commons)
Glavni tisak to može svesti na Trumpov stav "postanite oštri prema Kini" koliko god želi. Ali to je pogrešno. Trump je strog po pitanju trgovine i carine su njegovo oružje. To je Pompeovo djelo, nakon ljeta namjernog provociranja vojnih vježbi i diplomatskih tvrdnji povezanih s pitanjem Južnog kineskog mora.
Dan nakon što je Pentagon objavio svoje otkriće na vladinoj oglasnoj ploči koju zovemo Times, dok je najviši američki diplomat bio na razgovorima u Taipeiju, Kina poslala 18 borbenih zrakoplova i bombardera tutnji oko Tajvanskog tjesnaca. "Oni koji se igraju vatrom sigurno će se opeći", rekao je visoki dužnosnik obrane u Pekingu. Ovo je omiljeni jezik našeg državnog tajnika posljednjih vremena: On želi opasnost, prijetnju oštrim ratom, konačnost biblijskog nasilja.
Vrhunac je neodgovornosti za bilo kojeg američkog dužnosnika aktivnog u 2020. da postavlja pitanje koje datira iz dana “tko je izgubio Kinu” nakon revolucije 1949. i povlačenja nacionalista preko Tajvanskog tjesnaca.
Status otoka unutarnja je stvar koju trebaju riješiti Taipei i Peking. Čak i tako glup dužnosnik poput Pompea zna da je vanjsko uplitanje izvan kineske tolerancije, koja je u ovom trenutku znatna, ne plus ultra ako se traži rat s Narodnom Republikom. No, upravo je to Pompeova namjera.
Ruska fiksacija
Nikad nije dosadan trenutak u tinjajućoj kampanji Washingtona protiv Ruske Federacije, naravno — još jedan Pompeov favorit. Navodno trovanje Alekseja Navaljnog prošlog mjeseca rasplelo se u još jednu providno nevjerojatnu lažnu podlogu. Navalny možda ima 2 posto popularnosti među Rusima, ali sada je postavljen kao Juan Guaidó Rusije — pravedni oporbeni vođa koji ne predvodi baš nikoga, ali koji se može smatrati kritičnom prijetnjom legitimnoj vladi. Ispričaj mi priču.
Od početka je bilo jasno da je neposredni motiv iza smicalice Navaljnog otuđenje Berlina i Moskve, dakle sabotiranje plinovoda Sjeverni tok 2 uoči njegova završetka.
U tijeku su radovi na projektu Nord Stream na brodu za polaganje cijevi Castoro Sei. (Bair175, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Rusiji je potreban prihod koji će ostvariti Sjeverni tok 2, po svoj prilici loše. Ali SAD želi ući na europsko tržište plina, bez obzira na to koliko nekonkurentno bilo isporučivati proizvod u lučke terminale vrijedne više milijardi dolara koji još ne postoje.
Ali ovdje postoji šira slika koja nadilazi puku pohlepu i ne smije se propustiti.
George Friedman, američki geopolitički prognozer, zakucao je poantu u prošlotjednom intervjuu za Deutsche Wirtschaftsnachrichten, Njemačke gospodarske vijesti.
Pokrećući povijest, Friedman postavlja pitanje Sjevernog toka 2 u kontekst dugogodišnje tjeskobe Washingtona oko trajnog približavanja Njemačke i Rusije. "Rusko-njemačka antanta", rekao je Friedman, "dominirala bi Europom, okončala bi razloge za NATO i postigla točan ishod koji su SAD željele spriječiti i u Drugom svjetskom ratu i u Hladnom ratu."
Svjetski čelnici na ceremoniji otvaranja Sjevernog toka 2011. (Kremilin, Wikimedia Commons)
Ovo višestruko povećava glupost Navaljnog i spor oko Sjevernog toka 2. To također služi kao upozorenje koliko će uporno Pompeo pritiskati Nijemce da odustanu od plinskog projekta i nauče mrziti Rusiju sve dok je na vlasti. Friedmanov intervju je ovdje, na njemačkom. Prijevod je ljubaznošću Diane Johnstone, poznate europeistice i pokoje suradnice Vijesti konzorcija.
Neposredno prije vikenda imali smo značajan trenutak u vezi s autorstvom ovdje pregledanih pravila. U petak priopćilo je ministarstvo obrane da šalje 100 dodatnih vojnika, zajedno s oklopnim transporterima, da se pridruže 500 američkih vojnika koji su još uvijek u Siriji. Pentagon je objasnio da je to odgovor na prošlomjesečni sudar ruskih i američkih oklopnih vozila.
Evo zanimljivosti: najava vojske stigla je istog dana kada je Trump izjavio da, osim 500 preostalih vojnika, "mi smo van Sirije."
Trump je loš san jednog državnika, posvuda o Siriji i mnogim drugim pitanjima vanjske politike. Tih 500 vojnika koji još uvijek djeluju u Siriji tamo su da čuvaju sirijska naftna polja, objašnjava redovito - odnosno, čuvaju sirijsku naftu od Sirijaca koji je posjeduju.
Ali ukrštene žice u Siriji potvrđuju ono što je nekima od nas već bilo očito. Trump je bio prijetnja Pentagonu, aparatu nacionalne sigurnosti i ostatku Duboke države otkad je vodio kampanju za detant s Rusijom i protiv naših besmislenih ratova prije četiri godine.
Pompeo radi svoj posao: želi biti siguran da je svaka sugestija da je ono što je pomoglo Trumpu pobijediti na izborima 2016. mrtva i da se nikada više neće vratiti.
Grozničava tjeskoba i strah: ovo je Pompeovo nasljeđe. Protiv toga se ne diže nijedan glas koji nije, poput Tulsi Gabbard, trenutno marginaliziran. S obzirom na to da demokrati imaju malo toga za reći o bilo čemu od onoga što je Pompeo napravio, vjerojatno će biti s nama bez obzira na rezultat 3. studenoga.
Ova se kolumna nudi u znak sjećanja na Sherle Schwenninger i Stephena Cohena, časne prijatelje.
Patrick Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva, uglavnom za International Herald Tribune, kolumnist je, esejist, autor i predavač. Njegova najnovija knjiga je “Vrijeme više nije: Amerikanci nakon američkog stoljeća” (Yale). Pratite ga na Twitteru @thefloutist.Njegova web stranica je Patrick Lawrence. Podržite njegov rad putem njegovo mjesto Patreon.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive
Donirajte sigurno s
Kliknite na 'Povratak na PayPal' ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Najdulje sam želio vidjeti ovog sadašnjeg državnog tajnika kako odlazi s dužnosti. Dovoljno vremena da razmisli zašto je još uvijek tamo. Hmmm.., on govori demokratskim jezikom želje za ratom (ispunite mnogo izbora). To je to! On je još tu pa se demokrati ne bune, barem ne što se njega tiče. Dakle, barem ih je umirio. Da je učinio suprotno od onoga što radi, možete li zamisliti negodovanje? Demokrati se izvlače iz predsjednikovog slučaja u ovom jednom području. Daje predsjedniku Trumpu prostor da udahne/izdahne.
Mike Pompeo je ponosan što je lažov, varalica i lopov. Njegov šef, Donald Trump, ponosan je što je ubojica.
Sumnjam da je Trump "ponosan što je ubojica"... to nekako ide uz dužnost koju obnaša ovih dana.
Kakva je bila psihološka procjena....neki narcis. O da, "narcisoidni poremećaj osobnosti". Od istog poremećaja vjerojatno pati oko 50% izabranih pojedinaca u Washingtonu. Ostali su također bolesni i siguran sam da bih bio psiholog, mogao bih smisliti nekakav poremećaj da ih opišem – svakoga. Naravno da postoji spektar, uvijek postoji, a nekima je gore nego drugima na temelju nečije perspektive spektra. Mislim, Asperger je samo jedan dio spektra autizma, ali mislim da uopće ne razumijemo što je autizam, niti kako funkcionira u mozgu. Bez obzira na to, uzmite u obzir predsjednika - on je oličenje ovog poremećaja... a to je poremećaj narcisoidne osobnosti. Nadam se da će dobiti pomoć sa svojom mentalnom bolešću.
Što se tiče Pompea, nadam se da neće dobiti nikakvu pomoć.
Proći će još četiri godine Pompea kao državnog tajnika.
Hvala Patrick na ovom jasnom i previše depresivno užasnom realističnom pregledu situacije u razvoju. O Pompeovoj krajnjoj nehumanosti – naravno, on je jednostavno (a) predstavnik MIC-a, duboko licemjernog svjetonazora korporativno-kapitalističko-imperijalističkih vladajućih elita koje duboko obožavaju Mamona-Moloha.
(On jasno daje do znanja da oblik religije koju on "slijedi" čini sve što može da zanemari prva 4 evanđelja njihove "svete" knjige, umjesto da se koncentrira na SZ i tu "knjigu" otkrivenja: apsolutno nema ljudskosti, nema morala ili etičke savjesti, bez priznavanja zajedničke ljudskosti SVIH naroda na ovom planetu.)
Je li, što mislite, bio prisiljen na Strumpet? Uostalom, Stronald se riješio brojnih članova "svog" admina jer se činilo da idu protiv njegovih pozicija. Zašto je ovo ratnohuškačko kopile uspjelo ostati na tako moćnom položaju?
I kao što ste također jasno rekli - malo ili ništa ne bi se promijenilo pod Bidenom (još manje pod vjerojatnim Harrisovim administratorom).
Zašto biračko tijelo ove zemlje (ionako većina i uglavnom među dobro obrazovanim sektorima) ignorira godišnju opscenost kao što je vojni proračun i tu činjenicu da samo šačica zakonodavaca ikada glasa protiv njega (ili se suzdržava)? Po mom mišljenju njih a) nije briga za ono što radimo drugim zemljama, narodima, uopće; b) nemojte povezivati ili odbijati povezivati (zašto ne?) ovaj proračun s nedostatkom besplatnog zdravstva, školovanja, pristojnog pristupačnog stanovanja.
Da Trump ozbiljno razmišlja o detantu s Rusijom, ne bi se okružio ljudima poput Pompea. Trampovi uvijek brzo tvrde da on nije započeo nikakve nove ratove. Da vidimo hoće li to vrijediti do listopada. Ratni stroj gricka. Što će se dogoditi kada odu predaleko i jedan od naših prijevoznika padne sa svime na brodu? Hoće li se ovce opet okupiti oko “ratnog predsjednika”? Hoće li Pompeo konačno dobiti svoj Armagedon?
Ovaj otvoreni prikaz Pompejeve nasilne ratnohuškačke psihe (odjeci doktora Strangelovea) upozorenje je da anglo/američko carstvo i globalni kapitalistički sustav suočeni sa svojim serijskim neprijateljem mogu instinktivno tražiti rješenje svojih materijalnih proturječja u sukobima i ratovima. “Rat protiv terorizma” sugerira da su epohalni događaji poput 9. rujna korišteni kao katalizator za ponovno naoružavanje i preraspoređivanje, dok je u kontekstu potpuno kontroliranog zapadnog MSM informacijskog rata kao propagandni model usavršen i proširen za vođenje neobjavljenog rata na Rusija od svoje intervencije u posredničkom ratu protiv sirijske države. Zavjera o trovanju Navaljnog samo je najnovija izmišljotina ovog propagandnog modela i treba je usporediti s romanom u stilu "John Le Carre" koji je prepun hladnoratovskih prizvuka i koji sadrži glumce ili agente (članove Navaljnog osoblja) koji su radili za antiruske skupine i zaklade u Londonu za koje se sumnja da su povezani s britanskom obavještajnom službom. Nije iznenađenje otkriti tragove britanske obavještajne službe iz pozadine koja prepravlja prijetnju oružjem za masovno uništenje kako bi polarizirala njemačko biračko tijelo, ojačala desničarski proamerički lobi u Bundestagu i otvoreno izbacila iz tračnica Sjeverni tok 11. Zajednička nit koja se provlači kroz sve WDM incidenti koji počinju s kemijskim napadima u Siriji, izmišljenim napadom oružjem za masovno uništenje na Skripaljeve, a sada je napad na Navaljnog britanska veza. Iznenadna smrt Jamesa Le Mesuriera (britanskog bivšeg vojnog osnivača bijelih kaciga koji je inscenirao i objavio navodne napade kemijskim ratovanjem u Siriji), nestanak Skripaljevih upozorenje je Navaljnom da je on najnoviji propagandni pothvat u kontinuiranoj kampanji UK-a obavještajnim agencijama da kriminaliziraju i ocrne Rusiju i njezine saveznike, posebno u situacijama u kojima se ruska imovina ulaže i predstavlja prijetnju zapadnim globalnim interesima i hegemoniji.
Godine 1989., nakon što je Michael Gorbatchew dopustio ponovno ujedinjenje Njemačke, postojala je dobra prilika za stvaranje miroljubivih uvjeta s Rusijom. Ponovno ujedinjenje dogodilo se pod uvjetom da se NATO ne pomjera dalje na istok. Gorbatchew je bio previše ljubazan i previše naivan da bi inzistirao na pismenom sporazumu.
Ova divna prilika ostavljena je po strani čim je Angela Merkel postala kancelarka. Prije je vidjela predsjednika Busha kako bi ga uvjerila da bi se Njemačka pridružila ratu u Iraku da je ona u to vrijeme bila kancelarka. Kancelar Gerhardt Schröder iz Socijaldemokrata je to odbio.
Angela Merkel najodanija je od američkih vazala. Nažalost, nema prave opozicije u njemačkoj politici niti u glavnim medijima. To je velika šteta jer je njemačka kultura bliže povezana s Rusijom nego s SAD-om i Velikom Britanijom. U Drugom svjetskom ratu Rusi nisu srušili katedralu u Königsbergu (Kalinjingradu) jer bi to značilo uništavanje skulpture Emmanuela Kanta koja se nalazi točno ispred katedrale. Stoljeće su SAD i Velika Britanija pokušavale spriječiti mir između Njemačke i Rusije.
Sada je NATO u Poljskoj, kao iu baltičkim državama, a Putin je sasvim jasno dao do znanja da bi – u slučaju da SAD napadnu Rusiju iz svojih vojnih baza u Njemačkoj – svoje projektile poslao ne samo na njih, već izravno na SAD. također. I on to može.
Stvari su doista loše, ali... Ovo je ravno iz pjesme Toma Lehrera. Pošaljite marince iz That's the Year that Was koji sadrži rečenicu "Oni nas vole kamo god idemo" i čini se da SAD zapravo vjeruje u to. Ali većina onoga što radimo više ne pluta dugo jer se čini da stvarna demokracija ponegdje pušta korijenje. Pompozni' će vjerojatnije smatrati da će Gvajana i Surinam biti zavedeni kineskim novcem (kojeg u SAD-u zapravo nema mnogo tamo gdje je tinta suha) nego njegovim prijetnjama. Grof Doqu u Kolumbiji izgubio je svog mentora Uribea zbog korupcije i kućnog pritvora, a Bolsonaro je ojačan zbog pandemije, ali po cijenu da vjerojatno digne brazilsko gospodarstvo u zrak. Možda smo dobili odvratnog Moralesa koji je otjeran s položaja našom tipičnom šikanom, ali čini se da g. Morales nije odvratan Bolivijcima, a naša desničarska marioneta je otpala. Čak ni u Venezueli, naš “privremeni predsjednik” Guido ne može dobiti stanku u zakonodavnom tijelu.
Ostalo me nasmrt plaši. Iran bi lako mogao minirati Hormuški tjesnac i, iskreno, osim ako brodovi nisu na otvorenom moru, oni su uglavnom samo vježba za gađanje s kopna. Nosači zrakoplova su veći i lakše ih je pogoditi. To će izmaknuti kontroli jer SAD neće tolerirati da mu netko udari zube. Za ostalo, stvarno sam zabrinut za američki dolar. Visoko letimo zbog petrodolara. Ali Kina, najveći svjetski kupac nafte, ima terminsko tržište nafte denominirano, ne u američkim dolarima, već u kineskim juanima podržanim zlatom. Ovo će napraviti veliku mrlju na tržištu petrodolara. Tržište nafte na kojem vam ne trebaju američki dolari posljednja je stvar koju bi SAD trebale vidjeti. Drugi veliki problem je taj što Fed puše vrući zrak u svaki financijski balon u krajoliku. Njihovo uporno kvantitativno popuštanje, odnosno tiskanje novca, vjerojatno će na kraju uzrokovati da SAD prijeđe s niskih kamatnih stopa na pretjerano visoke stope brzinom gotovo svjetlosnom. I još nismo razmotrili što će se dogoditi ako Kina, koju zlostavljamo, počne polako ispuštati 1T$ u T-obveznicama, milijardu ovdje, milijardu ondje i vrlo brzo svijet bude preplavljen američkim dugom baš koliko nam treba posuditi tonu novca za jednostranu utrku u naoružanju koju će SAD uvesti u kojoj ćemo se potrošiti u bedi.
I sve ovo radimo jer želimo svima drugima reći kako moraju živjeti. Glup.
Neki su ljudi jučer na skupu držali natpise "Isus je moj Spasitelj, Trump je moj predsjednik". Sumnjam da bi itko od njih uopće mogao pronaći bilo koju od ovih zemalja na karti, a još manje da ima razumijevanja za opasnost koju njihov državni tajnik stvara. Ne događa se dobra situacija. Netanyahu će pogurati Pompea da uvuče SAD u rat s Iranom, a ne mislim da bi se Biden tome protivio ako bi se to dogodilo. To je tužno ali istinito. Čini se da te stvari uvijek počinju s nekakvim false flag događajem, a onda javnost podržava laži.
Možda griješim, ali sjećam se da je početkom godine nakon apsolutno nezakonitog atentata (kao i kod svih atentata) Iran pokazao da njihovi projektili mogu uzrokovati fokusiranu štetu.
Pompeo to vjerojatno zna i stoga je u zabludi. To se ponekad događa kršćanima koji su izgubili put.
Može li mu netko ovo objasniti da razumije.
U suprotnom, može li se netko, molim vas, pobrinuti za ovaj smiješni problem koji svi tako jasno vidimo. Očito je.
Jednostavan. Molim vas, riješimo ovaj problem, hoćemo li?
Pompeo je najgora vrsta marionete. On je marioneta za sebe.
Pompeo je samo jedan takav. On tipizira nečuveno vodstvo koje vidimo diljem suvremenog zapadnog svijeta. Trump, Clinton, Bolton, May, Merkel, Macron, Johnson, Trudeau. Isto je gdje god pogledate. Arogantan, podmitljiv, pokvaren, lažljiv, nepopravljivo neuk, zabludan, ideološki vođen i psihopatski. Zapadne zemlje imaju najgore vodstvo u svojoj povijesti.
Paul – Slažem se s jednom iznimkom.
Ne mislim da je Pompeo "jedinstven". Mislim da je on samo oličenje nasilnika. On je izuzetan nasilnik. Izniman u nanošenju patnje drugima i njegov nevjerojatan nedostatak empatije – koliko bi to moglo biti daleko od Krista kojeg naviješta da obožava? Ništa me ne izaziva više od nasilnika i naučio sam kako se nositi s njima. Oh, čekaj, ništa osim možda "kalvinističke" ideologije - čovječe, mrzio sam to otkako sam bio klinac.
Hipotetski, da je Pompeo sad ispred mene, ja bih mu to dopustio, a on bi odjednom postao usplahiren, zbunjen i bez riječi jer bi bio sam sa mnom bez sve njegove podrške koja ga drži. Samo ja i on. Kasnije će postati hrom i nesposoban djelovati. Bilo da me upozna ili ne (to se neće dogoditi…ha, ha), što prije bude uklonjen s pozicije autoriteta to će biti bolje za SVE nas jer on je najgora vrsta lažnog kršćanina…….
Ipak ću ti reći ovo, da ga netko udari šakom u njegovo napuhano lice, što misliš da bi se dogodilo? Mislim da ovisi o tome tko zada udarac. Zašto su nasilnici tako često napuhani i okrugli u licu i tijelu? Hmm. Možda je genetski, ali čak i da jest, to nije obrana.