Neuspjeh Izraela da pokrene pravi postupak protiv osoba optuženih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Palestini otvara ga za intervenciju ICC-a, pišu Dana Farraj i Asem Khalil.
Tužiteljica ICC-a Fatou Bensouda, stoji, i njen tim na otvaranju suđenja, 14. srpnja 2020. (internet stranica ICC-a)
By Dana Farraj i Asem Khalil
Al-Shabaka
IPosljednjih tjedana medijska su izvješća govorila o tajnim popisima Izraela sastavljao vojnih i obavještajnih dužnosnika koji bi mogli biti uhićeni kada su putovali u inozemstvo ako bi Međunarodni kazneni sud (ICC) odlučio istražiti ratne zločine na okupiranom palestinskom području (OPT).
Zapravo, u samo pet godina otkako je tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda (ICC) otvorila svoje preliminarno ispitivanje mogućih ratnih zločina u OPT-u, izraelska vojska ubio više od 700 Palestinaca i ozlijeđeni deseci tisuća.
Ove smrti i ozljede nisu bili izolirani incidenti, već su bili dio šire politike koja nastoji suzbiti palestinski otpor kolonizaciji njihovu zemlju.
Kao posljedica izraelskih krađa zemlje, nezakonitih naselja i premještanja svojih građana u OPT, palestinske su obitelji podijeljene, suočene s proizvoljnim pritvaranjem, stavljene pod opsadu i uskraćena im je sloboda kretanja među mnogim drugim zlostavljanjima. Dakle, jaka prva frakcija može se dokazati da je Izrael kriv zločini protiv čovječnosti i ratni zločini i to možda pomaže objasniti zašto nije želio dalje istraživati pritužbe i spise u svom posjedu.
ICC je osnovan na principu komplementarnosti, što znači da ima pravo izvršavati nadležnost samo kada nacionalni pravni sustavi to ne čine u skladu s međunarodnim standardima. Međutim, značajno je da to uključuje situacije u kojima ti sustavi navodno djeluju, ali djeluju ne žele i/ili ne mogu voditi pravi postupak.
Izrael je stalna nespremnost pokrenuti domaći postupak protiv osoba koje su navodno počinile ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Palestini stoga otvara se velika mogućnost intervencije ICC-a.
Postoji niz pokazatelja koji bi trebali navesti Ured tužitelja (u daljnjem tekstu Ured ili Tužilaštvo) da donese ovaj zaključak.
Konkretno, tri dosljedna pokazatelja nadahnuta su pravnim i političkim okvirom koji je potvrdio Ured u svoj cjelokupni politički dokument iz 2013. koji se bavi prethodnim ispitivanjima.
Ured bi stoga trebao uzeti u obzir ove pokazatelje kada razmatra nespremnost Izraela da istražuje i procesuira zločine. (Tužiteljstvo ima druge pokazatelje za utvrđivanje pitanja komplementarnosti, ali ovaj se sažetak usredotočuje na aspekte koji su relevantni za argumente autora.)
Prvi pokazatelj je broj pritužbi i predmeta koji su zatvoreni bez istinske, neovisne i nepristrane istrage.
Drugi se bavi izmišljenim istragama protiv vojnika niže razine koje učinkovito štite donositelje odluka od kaznenog progona.
Treći je stalna nespremnost Izraela da poštuje međunarodno humanitarno pravo (IHL) i međunarodno pravo ljudskih prava (IHRL). Osim toga, sažetak govori o ulozi Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNS) u odnosu na ICC.
Nedostatak neovisnosti, nepristranosti ili prave namjere
Izraelske trupe i tenkovi u blizini granice s Gazom, srpanj 2014. (IDF putem Wikimedia Commons)
Tijekom izraelske vojne ofenzive protiv Gaze 2014., koju je Izrael nazvao Operation Protective Edge, nekoliko neovisni promatrači uključujući i istražna komisija Ujedinjenih naroda i lokalni i međunarodno organizacije za ljudska prava, dokumentirati razne nezakonit napadi, što je uključivalo očite ratne zločine. Neki su otišli dalje i osudio Izraelski “neuspjeh i odbijanje” da nepristrano istražujući navodne ratne zločine pozove na odgovornost “one koji su osumnjičeni za zločine nad palestinskim civilima”.
(U prosincu 2017. dosjei su predani tužitelju ICC-a od Al-Haqa i od strane PHRC kao i druge dvije palestinske organizacije za ljudska prava skrećući joj pozornost na 369 kaznenih prijava u vezi s ofenzivom 2014. koje su podnesene Uredu glavnog izraelskog vojnog odvjetnika. Napomenuli su da velika većina tih prijava nije istražena, niti je podignuta niti jedna optužnica.)
Za vrijeme izraelska ofenziva više od 1,500 palestinskih civila navodno je ubijeno, bolnice i druga civilna infrastruktura su oštećene, a domovi više od 100,000 XNUMX uništeni.
Potpuni opseg ovog uništenja možda se nikad neće saznati Izrael spriječio međunarodnih istražitelja ljudskih prava od ulaska u pojas Gaze (kao i na Zapadnu obalu i Izrael).
Pa ipak, nakon napada 2014. izraelski vojni istražitelji optužio samo tri vojnika.
Ranije, 2011. godine, izvješće Međunarodne federacije za ljudska prava je denuncirao Nespremnost Izraela da poduzme neovisne, učinkovite, brze i nepristrane istrage o navodnim vojnim zločinima u OPT-u i to je opisao kao sustavno uskraćivanje pravde žrtvama.
I nekoliko godina kasnije Amnesty International utvrdio da, u slučajevima u kojima su Palestince navodno nezakonito ubile izraelske snage sigurnosti (i u Izraelu i na OPT-u), Izrael je ili propustio istražiti ili je zatvorio istrage koje su bile u tijeku.
Zapravo, istražni dosjei su zatvoreni za velik broj slučajeva i zloporaba koje se protežu kroz dugo vremensko razdoblje. U jednom posebno značajnom slučaju, izraelski vojni istražitelji odlučili su, u kolovozu 2018. da zatvore svoje datoteke o ubojstvima na "Crni petak", tijekom kojih je više od 200 palestinskih civila u Rafi ubijeno tijekom četiri dana tijekom napada na Gazu 2014. godine.
Uistinu, između 2001. i 2008. više od 600 navoda o zlostavljanju upućeno je Inspektoru za žalbe Izraelske sigurnosne agencije, ali niti jedna nije rezultirala kaznenom istragom. Osim toga, na temelju zaključna opažanja UN-ovog Odbora protiv mučenja “[O]od 550 ispitivanja navoda o mučenju koje je pokrenuo inspektor Opće sigurnosne službe (GSS) između 2002. i 2007., samo su četiri rezultirala disciplinskim mjerama, a niti jedno kaznenim progonom.”
U veljači 2019. istražno povjerenstvo osnovana je od strane Vijeća za ljudska prava UN-a i zadužen za istraživanje okolnosti oko prosvjeda komemoracije Nakbe 2018. u Stripu. (Nakba ili katastrofa, kako Palestinci nazivaju rat 1947-1948 kada su cionističke snage istjerale više od 700,000 Palestinaca iz njihovih domova, stvarajući državu Izrael.)
U blizini granice Gaze s Izraelom 2018. (Novinska agencija Fars putem Wikimedia Commons)
Nakon što je komisija kritizirala nespremnost Izraela da pokrene kazneni progon, izraelska je vlada osudila samo postojanje komisije i ustvrdila da to pruža dodatne dokaze o pristranosti Vijeća protiv Izraela. To onda zabranjeni članovi tročlanog vijeća od posjeta Izraelu ili Stripu.
Politika Ureda tužiteljstva o preliminarnim ispitivanjima iz 2013 opaža da ovakva vrsta odgovora je za očekivati kada su isti dužnosnici koji su pomogli u izradi i potpisivanju propisa također u konačnici odgovorni za odlučivanje treba li ih istražiti i kazneno goniti.
Stručnjaci za međunarodno pravo Valentina Azarova i Sharon Weill također govoriti o “veze između osumnjičenih počinitelja i nadležnih tijela odgovornih za istragu, kazneni progon i/ili presuđivanje zločina.”
Oni ističu da glavni vojni odvjetnik u Izraelu “vrši sve tri ovlasti – zakonodavnu (definira pravila ponašanja vojske), izvršnu (pružanje pravnog savjetovanja 'u stvarnom vremenu' tijekom vojnih operacija) i kvazi-sudsku (odlučivanje o istragama i kaznenim progonima) .”
To učinkovito izolira donositelje odluka od odgovornosti i otklanja prijetnju istrage ili kaznenog progona od strane ICC-a. Izraelski sudovi zapravo postaju "suštinski". primjer pravnog sustava koja “ne želi ili nije u stanju” istraživati i procesuirati ratne zločine počinjene pod njezinom nacionalnom jurisdikcijom.”
Izmišljene istrage niske razine
Prijelaz Erez, na sjevernom kraju Pojasa Gaze, glavni je prijelaz za Palestince iz Pojasa Gaze koji žele ući u Izrael. (Zero0000, Wikimedia Commons)
Kada dođe do prekršaja u OPT-u, uvijek se samo vojnici niže razine drže odgovornima, i to samo s blagim ukorom. Na primjer, izraelski vojnik čije je izvansudsko pogubljenje ranjenog Palestinca u Hebronu snimljeno kamerom, 2018. je osuđen za ubojstvo iz nehata i osuđen na 18 mjeseci zatvora. To je kasnije potvrđeno u žalbenom postupku, ali kasnije i načelnik stožera izraelske vojske smanjio ga do 14 mjeseca.
Ostavljajući po strani blagu kaznu, ova presuda ne priznaje strukturni ili sustavni karakter nasilja koje Izrael nanosi Palestincima. Kao Thomas Obei Hansen zapaža u raspravljanju cjelokupni pristup Ureda tužitelja:
“U nekim situacijama, Tužilaštvo je primijetilo da nije dovoljno da je ograničen broj izravnih fizičkih počinitelja procesuiran kada dokazi upućuju na sustavne zločine i na temelju toga nastavilo tražiti odobrenje istrage od strane Vijeća.”
Čak i kada je Zbor vojnog pravobranitelja proveo istragu o vojnoj ofenzivi 2014., ona se posebno usredotočila na ono što je neiskreno opisala kao "neregularne incidente" koji su izazvali oko 100 pritužbi. (Riječ "nepravilan" implicira da je u svim drugim aspektima vojna kampanja bila "regularna", odnosno u skladu s utvrđenim standardima i zahtjevima. Jasna je namjera ovoga da se spriječi neovisna međunarodna istraga.)
Iako je nakon toga pokrenuto 19 kaznenih istraga protiv vojnika osumnjičenih za kršenje zakona ratovanja, opseg je bio ograničen i činilo se isključivo usmjerena na počinitelje niže razine.
Nada Kiswanson, predstavnica Al-Haqa, istaknuo: “U vrlo malo slučajeva u kojima je izraelski vojnik nižeg ranga bio istražen i procesuiran, konačna izrečena kazna nije bila razmjerna ozbiljnosti kriminalnog ponašanja.”
Međutim, izvješće Istražnog povjerenstva UN-a otišlo je dalje, napominjući da ključno pitanje nije ograničen opseg ili nedostatnost ovih pojedinačnih istraga: naprotiv, "sama politika je ta koja može kršiti zakone rata." (Vidi “Izvješće o detaljnim nalazima Nezavisnog istražnog povjerenstva osnovanog u skladu s rezolucijom Vijeća za ljudska prava S-21/1” str. 640-41.)
Usredotočenost na počinitelje niske razine pokazuje da Izrael nije voljan priznati, a još manje se pozabaviti ovim prijedlogom.
Naprotiv, implicitno se podrazumijeva da ove sudske prakse osiguravaju da osobe za koje se sumnja da su počinile ratne zločine i zločine protiv čovječnosti ne budu podvrgnute pravim domaćim istragama i da su, štoviše, zaštićene od odgovornosti.
Ova točka je dodatno pojašnjena Al-Haqovim opažanjem da ograničenje istraga na “iznimne incidente” onemogućuje istraživanje odluka na razini politike te također sprječava pokretanje mjera protiv visokih vojnih i civilnih dužnosnika koji svojim djelima i propustima proizvode zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Na primjer, politička istraga koju je provela Turkelova komisija otkrila je, u svom prvom i drugom izvješću iz 2011. i 2013., da su se istražni mehanizmi za izraelske sigurnosne snage činili neprikladnima, ali to nije dovelo do značajnijih promjena i nema znakova da će preporuke iz izvješća biti provedene. (Izrael je 2010. godine osnovao komisiju da istraži njegov napad na flotilu Gaze.
Nepoštivanje međunarodnih normi
Izrael je neprestano poricao primjenjivost međunarodnog humanitarnog prava na Zapadnoj obali. Čak niti ne karakterizira situaciju kao okupirano područje, umjesto toga nastavlja sa svojim pothvatom naseljavanja i kršenjem palestinskih ljudskih prava.
Više tijela Ujedinjenih naroda i druge organizacije izdali izvješća koji pokazuju neuspjeh Izraela da poštuje IHL i IHRL, koji su primjenjivi u situaciji okupacije. Međunarodni sud pravde Savjetodavno mišljenje, izdana 2004., bila je posebno osuđujuća.
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2334, koja je donesena 23. prosinca 2016., ponovno je potvrdila okupirani status Zapadne obale i Pojasa Gaze, te izričito osudila “izgradnju i širenje naselja, premještanje izraelskih doseljenika, konfiskaciju zemlje, rušenje domova i raseljavanje palestinski civili.”
Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju 2334 (2016.), ponavljajući svoj zahtjev da Izrael odmah i u potpunosti obustavi sve aktivnosti naseljavanja na okupiranom palestinskom području, uključujući istočni Jeruzalem. Glasovalo je 14 glasova za, uz jednog suzdržanog, od strane SAD-a (UN Photo/Manuel Elias)
U rezoluciji se kaže da su takve akcije "kršile međunarodno humanitarno pravo i relevantne rezolucije". Kao odgovor, izraelski premijer Benjamin Netanyahu odobrio je izgradnju novih jedinica na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu. Njegovo flagrantno prkošenje međunarodnom pravu dovelo je do toga neki analitičari sugerirati da bi tužitelj ICC-a mogao odgovoriti tretiranjem ove aktivnosti kao ratnog zločina.
Izrael negira da su njegove aktivnosti naseljavanja na Zapadnoj obali ratni zločin, unatoč činjenici da su takva djela izričito zabranjena Rimskim statutom, uključujući “premještanje, izravno ili neizravno, od strane okupacijske sile dijelova vlastitog civilnog stanovništva na područje koje okupira” (članak 8. stavak 2. točka (b)(viii)), kao i ono opsežno “uništavanje i prisvajanje imovine, koje nije opravdano vojnom nuždom i koje je izvršeno protuzakonito i bezobzirno” (članak 8. stavak 2. točka (a)(iv)).
Netanyahu je jasno dao do znanja da će Izrael nastaviti postupi kako smatra prikladnim unatoč činjenici da svojim djelima krši Četvrtu ženevsku konvenciju iz 1949. (čija je Izrael država stranka) kao i Rimski statut, čiji je Izrael potpisnik. Činjenica da je potpisnik nameće a “minimalna obveza da se ne poništi cilj i svrha ugovora.”
Da dam nekoliko nedavnih primjera načina na koji Izrael nastavlja kršiti IHL i IHRL, između U kolovozu 2016. i rujnu 2017. izraelske su vlasti zaplijenile i/ili srušile 734 građevine u vlasništvu Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, navodno raselivši 1,029 osoba, te su nastavile s planovima preseljenja beduinskih i drugih stočarskih zajednica.
Kao što je gore navedeno, prisilno premještanje, protupravno prisvajanje, uništavanje privatne imovine i rušenje kuća su ratni zločini i kršenja ljudskih prava. Takvi zločini dio su sustavnog kolektivnog kažnjavanja Palestinaca.
Uloga Vijeća sigurnosti UN-a
Agencije UN-a i međunarodne organizacije mogu usvojiti stajališta ili nacrta izvješća koja potiču ICC da otvori istragu ili u najmanju ruku ne obustavi istragu koja je u tijeku.
Članak 16. Rimskog statuta, međutim, utvrđuje da Vijeće sigurnosti UN-a (UNSC) može, ovisno o rezoluciji usvojenoj prema Poglavlju VII Povelje UN-a potvrdnim glasovanjem devet članova bez veta, odgoditi istragu ili kazneni progon za obnovljivo razdoblje od 12 mjeseci. To VS UN-u daje sredstvo za sprječavanje istraga u sukobima u koje su upletene moćne države, posebno u takvim rezolucijama može se obnavljati godišnje.
Iako Vijeće sigurnosti UN-a još nije upotrijebilo ovu ovlast odgode, njezino zadržavanje predstavlja trajnu prijetnju odgovornosti, posebno s obzirom na stav Sjedinjenih Država po pitanju Palestine.
Međutim, moguće je zamisliti da bi Vijeće sigurnosti UN-a moglo igrati pozitivnu ulogu pod drugačijim okolnostima kao što je igralo protiv aparthejda u Južnoj Africi: 4. veljače 1972. Vijeće sigurnosti priznalo je legitimitet borbe protiv apartheida i 4. studenog 1977. pozvalo se na Poglavlje VII. Povelje UN-a u znak potpore obveznom embargu na oružje južnoafričkom režimu .
Odvojeni javni objekti u Johannesburgu, ožujak 1985. (Fotografija UN-a)
Iako su mnogi znanstvenici tvrdili primjenjivost zločina apartheida u palestinskom kontekstu, uključujući izvješće UN-a o izraelski aparthejd protiv palestinskog naroda, ovo još uvijek nije na dnevnom redu ICC-a u vezi s Palestinom.
Ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a o odlaganju treba promatrati u kontekstu kontinuiranog pritiska SAD-a na ICC.
To je, primjerice, izjavio američki državni tajnik Michael Pompeo bilo koji član ICC-a koji su uključeni u kriminalističku istragu Izraelaca bio bi zabranjen ulazak u SAD i mogao bi se suočiti s financijskim sankcijama.
To je upravo ono se već dogodilo službenom osoblju ICC-a u vezi s otvaranjem istrage u Slučaj Afganistan prošle godine. Osim toga, John Bolton, koji je bio američki savjetnik za nacionalnu sigurnost do rujna 2019., također je naznačio da će SAD koristiti Vijeće sigurnosti UN-a da ograniči ICC i da će pregovarati o bilateralnim sporazumima s državama kako bi se spriječilo izručenje američkih državljana ICC-u.
Tekući napori SAD-a da izbace iz kolosijeka i delegitimiziraju ICC su učinkoviti dio izravnog napada o neovisnosti tužitelja i sudstva.
Sljedeći koraci za Palestinu i ICC
Kao što je ovaj sažetak pokazao, vrlo je malo vjerojatno da će Izrael pokrenuti kaznene istrage na domaćoj razini.
Unatoč dugotrajnom zauzimanju i kontinuiranom po zakonu pripajanje teritorija u OPT i zapravo aneksije svog pothvata naseljavanja, i unatoč trima vojnim ofenzivama protiv Gaze i mnogim drugim zločinima i kršenjima IHL-a i IHRL-a, Izrael i dalje nije voljan pokrenuti kazneni progon.
Međutim, istraga ICC-a može iskoristiti upravo ovu nevoljkost, koja je do sada išla u korist Izraela, kao priliku za kazneni progon. Nepostojanje jedinstvene optužnice za ratne zločine i broj civilnih smrti koje su ostale neistražene ICC bi trebao uzeti u obzir u ocjeni komplementarnosti.
Štoviše, kao Hanson je istaknuo, “aktivnosti naseljavanja ne podliježu nikakvoj istrazi kaznenog pravosuđa” u Izraelu i odluka da se istraži ova kategorija zločina bi, za razliku od drugih prijavljenih zločina, predstavljala mnogo manje izazova tužitelju ICC-a. To je činjenica koju bi Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) i palestinsko civilno društvo trebali široko promovirati, popraćeno pozivima na akciju.
Trenutačno je ICC jedino neovisno pravosudno tijelo koje je sposobno okončati nekažnjivost za zločine iz prošlosti i spriječiti počinjenje budućih zločina. Uzimajući u obzir nekažnjivost izraelskih dokumentiranih i široko rasprostranjenih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uz imperativ da se spriječi počinjenje teških međunarodnih zločina, tužitelj ICC-a trebao bi nastaviti svoju istragu, razvijanjem dokaza o zločinima i identificiranjem pojedinaca za kazneni progon, na vjerodostojan i učinkoviti postupci.
Osim toga, PLO i Palestinske vlasti, kao i palestinsko civilno društvo, trebali bi uložiti sve napore da iznesu odgovornost Izraela za zločin apartheida na stol s ciljem da se to stavi na dnevni red ICC-a.
Dana Farraj je pravni istraživač i ovlaštena je odvjetnica u Palestinskoj odvjetničkoj komori od 2019. Stekla je diplomu magistra međunarodnog humanitarnog prava na Sveučilištu Aix-Marseille i diplomu prvostupnika prava na Sveučilištu Birzeit. Njezini znanstveni interesi uključuju izbjegličko pravo, pravo ljudskih prava i međunarodno kazneno pravo.
Član Al-Shabaka Policy Asem Khalil je profesor javnog prava i HH Shaikh Hamad Bin Khalifa Al-Thani profesor ustavnog i međunarodnog prava na Sveučilištu Birzeit. Bivši je potpredsjednik za pitanja zajednice (2016-2020), dekan Fakulteta prava i javne uprave (2012-2015) i Instituta za međunarodne studije Ibrahim Abu-Lughod (2010-2012). Dr. Khalil ima doktorat znanosti. javno pravo, Sveučilište Fribourg, Švicarska, magistrirao javnu upravu na Nacionalnoj školi za upravu, Francuska, i doktorirao na Utriusque Juris, Lateransko sveučilište, Italija. Bio je gostujući istraživač na Pravnom fakultetu NYU (2009.-2010. i 2015.-2016.) i na Institutu Max Planck, Njemačka (ljeto 2015.). Potpuni popis njegovih publikacija dostupan je na: https://asemkhalil.com/
Ovaj je članak iz Al-Shabaka.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju'
25. godišnjica jesenskog fonda Drive
Donirajte sigurno s
Kliknite na 'Povratak na PayPal' ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb: