Bolton plete veliku priču u svom poglavlju u Venezueli

Četiri velike sankcije tijekom 10 mjeseci koje su osakatile venezuelansko gospodarstvo teško da su pokazatelji administracije koja je, Boltonovim riječima, "kolebala i kolebala se", piše Leonardo Flores.

By Leonardo Flores
Zajednički snovi

Fod prvog odlomka “Venezuela Libre,” devetog poglavlja knjige Johna Boltona, “The Room Where It Happened”, očito je da je priča koju Bolton priča puna izmišljotina, poluistina, propagande i povremenog zrna istine. .

Poglavlje je tekst na 35 stranica u kojem zloglasni ratni huškač svaljuje krivicu za katastrofalnu politiku Trumpove administracije u Venezueli na sve, od ministra financija Stevea Mnuchina, do birokrata State Departmenta i državnog tajnika Mikea Pompea, i, naravno, predsjednika Donalda Trumpa.

Kritika se odnosi i na oporbenog lika Juana Guaidóa i kolumbijskog predsjednika Ivana Duquea. Izuzeti od kritika su dva arhitekta politike: Mauricio Claver-Carone (kojeg je Bolton osobno izabrao kao višeg direktora Vijeća za nacionalnu sigurnost za zapadnu hemisferu) i sam Bolton.

Prema Boltonu, venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro ostaje na vlasti samo zato što Trumpova administracija nije imala odlučnosti da nastavi s pritiskom. Tvrdi da sankcije nisu bile ni stroge ni brzo primijenjene.

Ipak, tijekom Boltonova mandata, Trumpova administracija blokirala je sposobnost Venezuele da trguje zlatom, zamrznula imovinu državne naftne kompanije PDVSA (uključujući američku podružnicu Citgo Petroleum), sankcionirala Središnju banku Venezuele i uvela ekonomski embargo. Sve se to dogodilo između studenoga 2018. i kolovoza 2019., tijekom Boltonova mandata Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Četiri velike sankcije tijekom 10 mjeseci koje su osakatile venezuelansko gospodarstvo teško da su pokazatelji administracije koja se "kolebala i kolebala", Boltonovim riječima.

Provedba ovih sankcija nije bila spora; primijenjeni su kao reakcija na događaje na terenu i osmišljeni da izazovu što veću ekonomsku štetu.

Sankcije za industriju zlata uslijedile su jer ga je Venezuela izvozila u Tursku. Sankcije PDVSA bile su zamišljene kao smrtno zvono za venezuelansku naftnu industriju, sprječavajući Citgo da rafinira svoju naftu i šalje razrjeđivače za preradu venezuelanske teške sirove nafte (također je trebalo predati Citgo i njegovu imovinu Juanu Guaidóu). Sankcija Središnje banke zamrznula je venezuelansku imovinu u inozemstvu, u biti zamrzavajući je iz međunarodnog financijskog sustava i ometajući sposobnost zemlje da uvozi robu, uključujući hranu i lijekove.

Ekonomski embargo iz kolovoza 2019. koji je spriječio bilo koju američku tvrtku da radi u Venezueli uspoređen je sa sankcijama “suočeni sa Sjevernom Korejom, Iranom, Sirijom i Kubom” i najavljeno je upravo u trenutku kada su se venezuelanska vlada i oporba trebale uključiti u pregovore na Bermudima.

Najkorisniji podatak koji je proizašao iz “Venezuela Libre” je Boltonova tvrdnja da je u siječnju 2019. tadašnji ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Jeremy Hunt bio “oduševljen suradnjom na koracima koje [UK] može poduzeti, na primjer zamrzavanje venezuelanskih depozita zlata u Banka Engleske.”

Nekoliko dana kasnije, Bank of England (BoE) zamrznula je više od 1.2 milijarde dolara u zlatu koje pripada Venezueli, unatoč činjenici da bi trebala biti neovisna institucija”slobodan od svakodnevnog političkog utjecaja".

Ovo Boltonovo otkriće vjerojatno će se koristiti u tužbi venezuelanske vlade protiv BoE-a. Tužbom se traži oslobađanje venezuelanskog zlata kako bi se ono prenijelo na Razvojni program Ujedinjenih naroda, koji će kupiti hranu i medicinske potrepštine za zemlju u borbi protiv pandemije Covid-19.

Bolton čak iznosi dodatnu korist od svoje mračne potrage za sankcijama: "središnje banke i privatni bankari nisu tražili razloge da budu na Fed-ovoj lošoj strani", što znači da bi prestali poslovati s Venezuelom ili zamrznuti njezinu imovinu. Među stručnjacima za sankcije poznat kao "prekomjerna usklađenost", Bolton to razotkriva kao značajku, a ne grešku, svog režima sankcija.

Čak i State Department hvalio se koliko su te sankcije bile oštre u jednom izbrisanom činjeničnom listu, ali da su primijenjeni svi odjednom - kao što je Bolton vjerojatno želio, nema razloga vjerovati da bi uslijedila promjena režima. Madurova vlada pokazala je svoju sposobnost prilagodbe sankcijama, izbjegavši ​​najgore od Covida-19 i, unatoč ekonomskoj devastaciji, pokazala gospodarski rast u četvrtom kvartalu 2019.

Sankcije su okrutne i kontraproduktivne

Osim što su bile okrutne, sankcije su bile kontraproduktivne u smislu njihovog željenog cilja da stanovništvo ustane protiv vlade. Jedna anketa je to pokazala 82 posto Venezuele odbija sankcije, a čak je i najistaknutiji oporbeni anketar u zemlji priznao da je većina Venezuelanaca “snažno odbaciti opće, ekonomske, naftne i financijske sankcije koje pogađaju stanovništvo".

Uz rizik da hvali Boltona, on je barem ostao iskren u pogledu sankcija. Dok Državno ministarstvo i Ministarstvo financija rutinski inzistiraju na tome da sankcije utječu samo na insajdere venezuelanske vlade, Bolton priznaje "štetu koju bi [oni] prouzročili venezuelanskom narodu". 

Nisu samo sankcije bile kontraproduktivne iz perspektive Bijele kuće. Vojne prijetnje, pokušaji državnog udara i provokacije također su pomogli ujedinjenju Madurove baze. Dok Bolton žali zbog Trumpove fiksacije na vojne prijetnje i njegove pozive Pentagonu da izradi planove za invaziju, to nije zato što je ozloglašeni jastreb iznenada razvio golubinji senzibilitet, prije zbog "neizbježne kongresne opozicije" i njegova uvjerenja da promjena režima ne bi zahtijevala američke trupe.

Zaigrano

Bolton znatan dio poglavlja posvećuje detaljima događaja Guaidóova pokušaja državnog udara 30. travnja, još uvijek vjerujući da su tog dana bili vrlo blizu postizanju svojih ciljeva.

Bolton i Bijela kuća mislili su da su uvjerili ministra obrane Vladimira Padrina Lópeza da prebjegne, zajedno s drugim ključnim osobama, uključujući čelnika Vrhovnog suda Venezuele. Nisu prebjegli. Umjesto toga, puč je propao u roku od nekoliko sati, a sve što je Guaidó uspio učiniti bilo je ispasti glup dok su on i desetak vojnika nakratko preuzimali nadvožnjak autoceste.

Bolton je u medijima inzistirao da je Padrino López izdao pučiste u zadnji čas, ali sve ukazuje da je Bolton “igrao se,” kako je to Trump rekao u lipnju 2019., kada je objavljeno – ne po prvi put – da je izgubio interes za Venezuelu.

Svakako ga je glumila Fabiana Rosales, Guaidóova supruga, koja je apelirala na Boltonovu taštinu tvrdnjom da se venezuelanska vlada “najviše boji kada John Bolton počne tvitati”. Bolton se hvali svojim tweetovima i vratolomijama (kao kada je tijekom konferencije za tisak pokazivao notes s natpisom "5,000 vojnika u Kolumbiju"), ali oni su iskorišteni kao propaganda za učvršćivanje baze Madurove vlade.

Naime, u siječnju 2019. venezuelanska civilna milicija imala je manje od 2 milijuna pripadnika; danas ta ista milicija ima preko 4 milijuna uvrštenih. Bolton je svojim stalnim tvitanjem o Venezueli i venezuelanskim dužnosnicima, kao i svojom poviješću ratnog huškanja, učinio mnogo više da natjera Venezuelance da vjeruju da bi SAD mogao izvršiti invaziju od Trumpovih vlastitih prijetnji.

Loša analiza i neznanje 

Boltonova oholost odavno je poznata, ali ono što je prilično zapanjujuće u vezi s poglavljem o Venezueli je njegova loša analiza situacije i (namjerno?) nepoznavanje činjenica. Udubljivanje u sve Boltonove laži i pogrešne izjave oduzelo bi još tisuću riječi, ali evo tri od mnogih primjera.

On piše da je predsjednik Maduro "držan pod najstrožim mjerama osiguranja nekoliko dana... [i] ostao je nevidljiv, nije izlazio u javnost" nakon puča 30. travnja. Ipak, gornja fotografija prikazuje Madura kako se 1. svibnja obraća desecima, ako ne i stotinama tisuća pristaša.

Bolton tvrdi da su pristaše vlade spalile kamione s humanitarnom pomoći 23. veljače, unatoč mnoga izvješća koji je izašao dokazivanje same opozicije je spalio pomoć. On navodi Daily Mail tvrdeći da je predsjednik Nacionalne ustavotvorne skupštine Diosdado Cabello poslao svoju djecu u Kinu 23. veljače, ali su pojavio uživo u Caracasu na venezuelanskoj televiziji četiri dana kasnije.

Bijela kuća je uhvaćena u komoru odjeka, vjerujući samoj propagandi koju sije u glavnim medijima. Ironično, čini se da je glavni propagandist Trump, kako ga citira Bolton, najbliži probijanju informacijskog balona. Evo nekoliko Trumpovih citata u Boltonovom poglavlju “Venezuela Libre”:

• Maduro je "prepametan i pretvrd" da bi pao.
• “Ne sviđa mi se gdje smo... Cijela vojska stoji iza njega... Uvijek sam govorio da je Maduro bio čvrst. Ovaj klinac [Guaidó] – nitko nikad nije čuo za njega.”
• O Guaidóu: “On nema ono što je potrebno… Klonite se toga malo; ne uplitaj se previše«.

Naravno, Trump nije imun na propagandu, tvrdeći da je Venezuela “stvarno dio Sjedinjenih Država” – osuđujuća izjava Boltonove voljene Monroeove doktrine.

U drugoj ironiji, najbolja analiza situacije u Venezueli u "Sobi u kojoj se dogodilo" dolazi od ruskog predsjednika Vladimira Putina, što Bolton odbacuje kao "briljantan prikaz propagande u sovjetskom stilu". Putin zaključuje da je politika Bijele kuće ojačala Madura, nudeći masovne prvomajske skupove potpore Madurovoj vladi kao dokaz. Navodno je ruski predsjednik bio jedina osoba koja je Trumpu ponudila alternativnu perspektivu o Venezueli.

Možda je najveći zaključak iz Boltonovog poglavlja “Venezuela Libre” taj da su on i drugi u administraciji odvratili Trumpa od upuštanja u dijalog s venezuelanskom vladom. Nažalost, čak i s Boltonovim odlaskom iz Bijele kuće, drugi akteri nastavljaju utjecati na Trumpa na isti način.

19. lipnja u an Axios intervju, Trump je izrazio spremnost za susret s Madurom i još jednom izrazio skepticizam prema Guaidóu. Povukao je svoje izjave dan nakon što su objavljene, nakon pritiska medija, floridskih političara i predsjedničkog kandidata Joea Bidena, koji je očekivano pokušao nadmašiti Trumpa s desne strane.

Kao što je rekao Bolton, "podrška [tvrdoj] liniji u Venezueli s obje strane prolaza bila je gotovo jednaka." Bez obzira na to tko pobijedi u studenom, čini se da ima malo nade za ukidanje okrutnih sankcija, čak i ako se sugerira da je dijalog sličan trećoj tračnici u američkoj politici.

Ipak, u Venezueli postoji osjećaj nade da će hladne glave prevladati, kao što su umjereni prekidajući se iz tvrdolinijaške oporbe, pregovarajući s vladom i pripremajući se za predstojeće zakonodavne izbore.

Boltonova knjiga i vrijeme koje je proveo na dužnosti dokazuju da Sjedinjene Države – koliko god se trudile – više nisu u stanju nametnuti svoju volju. Nadajmo se da su i to poglavlje povijesti i Boltonova karijera konačno završili.

Leonardo Flores je stručnjak za politiku Latinske Amerike i aktivist za CodePink.

Ovaj je članak izZajednički snovi.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do konzorcijum
Vijesti o svom 25th Godišnjica