Većina arapskih država u Perzijskom zaljevu nema izbora nego čvrsto se suprotstaviti aneksijama koje su na čekanju, pišu Giorgio Cafiero i Claire Fuchs.
Izraelsko naselje na Zapadnoj obali. (Ralf Roletschek, Wikimedia Commons)
By Giorgio Cafiero i Claire Fuchs
Posebno za Vijesti o konzorciju
Dusprkos zatopljenju odnosa s Izraelom, arapske monarhije Zaljeva barem se javno protive jednostranoj odluci Tel Aviva da sljedeći mjesec pripoji 30-40 posto Zapadne obale. Glavni razlog se odnosi na to da javno mnijenje u zaljevskim državama i islamskom svijetu općenito ostaje čvrsto propalestinsko.
Suočeni prije samo devet godina s pobunom u cijeloj regiji koja je potaknula nemire u Bahreinu, te ratom u Jemenu koji još uvijek traje i niskim cijenama nafte, čelnici Zaljeva ne žele da njihova prešutna partnerstva s Izraelom stvore nove unutarnje izvore bijesa koji bi mogli naštetiti njihovim percipirani legitimitet među građanima Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC). Unatoč godinama praktičkog napuštanja Palestinaca i uspostavljanja jedva prikrivenih veza s Izraelom, većina arapskih država u Perzijskom zaljevu nema mnogo izbora nego čvrsto se usprotiviti predstojećim aneksijama.
Dana 1. lipnja, državni ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), Anwar Gargash, Tweetano: “Stalne izraelske priče o aneksiji palestinskih zemalja moraju prestati.”
Devet dana kasnije, veleposlanik Abu Dhabija u Washingtonu, Yousef al-Otaiba, napisao autorski tekst za izraelske novine Yedioth Ahronoth u kojem je uputio apel Izraelcima da ne nastavljaju s aneksijom. On , rekao je njegova bi zemlja mogla poslužiti kao "otvorena kapija koja povezuje Izraelce s regijom i svijetom", ali da bi aneksija Zapadne obale mogla naštetiti procesu poboljšanja veza između Tel Aviva i arapskih država poput UAE.
Otaiba je također proizvela a video poruka na engleskom, koja je pratila njegov op-ed. “Željeli smo razgovarati izravno s Izraelcima. Poruka je bila sav napredak koji ste vidjeli i stavovi koji su se mijenjali prema Izraelu, ljudi koji su sve više prihvaćali Izrael i bili manje neprijateljski raspoloženi prema Izraelu, sve bi to moglo biti potkopano odlukom o aneksiji.”
Početkom lipnja veleposlanik Emirata upozorio je da će aneksija učiniti Bliski istok "još nestabilnijim" i "izložiti nevjerojatan politički pritisak na naše prijatelje u Jordanu".
Dana 10. lipnja, ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije princ Faisal bin Farhan obratio ministri vanjskih poslova na sastanku Organizacije islamske suradnje (OIC) na kojem je rekao da bi takva aneksija predstavljala “opasnu eskalaciju” i “očit izazov međunarodnim normama, zakonima, ugovorima, konvencijama i rezolucijama [koje] ne uzimaju u obzir uzimajući u obzir prava palestinskog naroda.”
Bin Farhan Naglasio da se Rijad protivi aneksiji i ostaje pri svojoj predanosti "miru kao strateškoj opciji". Arapsko-izraelski sukob mora se riješiti "u skladu s relevantnim međunarodnim rezolucijama, međunarodnim pravom i Arapskom mirovnom inicijativom iz 2002.", rekao je.
Narančasta označava Područje Jordanske doline koje će Izrael pripojiti prema prijedlogu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua iz rujna 2019. (Prilagodio Nice4What prema karti koju je izradio NordNordWest, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons)
Na istom sastanku OIC-a, kuvajtski ministar vanjskih poslova Sheikh Ahmad Nasser Al-Mohammad Al-Sabah proglašen: “Važno je da međunarodna zajednica shvati da su takve izraelske prijetnje i provokacije aneksije opasna eskalacija koja prijeti svim naporima i inicijativama usmjerenim na uspostavu sveobuhvatnog, pravednog i trajnog mira u regiji.”
Kao dodatak PR ofenzivi, četiri dana ranije, katarski zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova Sheikh Mohamed bin Abdelrahman Al-Thani govorio protiv izraelskog poteza. Aneksija je "zabijanje posljednjeg čavala u lijes mirovnog procesa" dok "pokopava svaku mogućnost rješavanja sukoba u budućnosti". On također Upozorio da će takve "sigurnosne, gospodarske i društvene implikacije biti katastrofalne za cijelu regiju".
Ali stvarnost jest
Ove su izjave podsjetnik da se unatoč njihovoj želji da njeguju bliže veze s Izraelom, zaljevske vlade ne mogu smatrati potpuno ravnodušnima prema palestinskoj borbi. Ako Izraelci sljedećeg mjeseca nastave s aneksijom dijelova Zapadne obale, nitko ne zna kako će "Arapska ulica" odgovoriti. Svi arapski režimi zabrinuti su zbog negativnih reakcija javnosti na vođe za koje se smatra da su ravnodušni ili suučesnici u izraelskim akcijama koje bi Palestince ostavile s “Bantustan” u svojoj domovini.
Niti jedan arapski šef države nije zaboravio kako ili zašto je egipatski predsjednik Anwar Sadat završio život. Stoga će izraelska aneksija doline Jordana i židovskih naselja vjerojatno promijeniti odnose Zaljeva i Izraela na površini, čineći ih još većim povjerljiv a manje transparentan.
No znači li to da bi zaljevske države, koje su se u proteklih pet godina zagrijale za Izrael, iz temelja promijenile suštinu svojih prešutnih partnerstava sa židovskom državom? Vjerojatno ne.
Zbog jordanske granice sa Zapadnom obalom, velikog palestinskog stanovništva i islamističkih stranaka koje su se glasno protivile ostanku Ammana u Wadi Arabi mirovni ugovor, postoje svi razlozi da se na izraelske planove aneksije gleda kao na prijetnju stabilnosti Hašemitskog Kraljevstva.
Zaljevske države su, međutim, dalje od previranja koje bi ovaj jednostrani potez Tel Aviva trebao izazvati. Štoviše, zaljevske vlade vide svoje gospodarske, poslovne, obavještajne i sigurnosne odnose s Izraelom kao korist za svoje interese, što će Emiratima i Saudijcima dati više poticaja da ne napuštaju veze koje su nedavno ojačali s Izraelom, čak i ako odluče učiniti više za maskiranje takvih još uvijek tabu odnosa.
Dana 16. lipnja, Gargash iz Ujedinjenih Arapskih Emirata otišao je čak do su da Abu Dhabi još uvijek može "surađivati s Izraelom na nekim područjima, uključujući borbu protiv novog koronavirusa i tehnologije" unatoč "političkim razlikama". Naglasio je da je održavanje komunikacijskih linija s Izraelom ključno, sugerirajući da aneksija dijelova Zapadne obale neće spriječiti Emirate da nastave surađivati s Izraelom u raznim domenama.
Prosvjedi protiv izraelske aneksije Zapadne obale, Rabin trg, Tel Aviv-Yafo, 6. lipnja 2020. (Talmor Yair, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)
Njihovi pravi neprijatelji
U široj geopolitičkoj slici, čelnici u Abu Dhabiju i Rijadu vide napore da se suprotstave turskim i iranskim programima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi kao puno veći prioritet nego zauzimanje za Palestince.
Tako su se Emirati i Saudijsko kraljevstvo našli u savezu s Izraelom, koji dijeli njihova uvjerenja o potrebi suprotstavljanja Turskoj, Muslimanskom bratstvu i Islamskoj Republici Iran. Ova dinamika, zajedničke percepcije prijetnji i interesi koji se preklapaju neće se promijeniti ni u jednom trenutku bez obzira na to što Izrael sljedećeg mjeseca učini Zapadnoj obali.
Pozadina rastućih veza
Izrael nikada nije imao službene diplomatske odnose ni s jednom državom GCC-a. Službeno, svaka arapska monarhija u Perzijskom zaljevu je izraelski “neprijatelj”. U stvarnosti, međutim, većina članova GCC-a — s istaknutim izuzetak Kuvajta—koji je čvrsto propalestinski orijentiran u svojoj sadašnjoj vanjskoj politici—značajno su se zagrijali za Tel Aviv u posljednjih pet godina. U isto vrijeme, većina njihovih vanjskopolitičkih agendi depriorizira potporu palestinskoj borbi.
U travnju 2018. saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MbS) bio je u New Yorku govoreći na sastanku iza zatvorenih vrata koji je navodno uključivao čelnike raznih židovskih organizacija. Prema do aksios, MbS je rekao: "Krajnje je vrijeme da Palestinci prihvate prijedloge i pristanu sjesti za pregovarački stol ili zašute i prestanu se žaliti."
U listopadu 2018. izraelski premijer Benjamin Netanyahu platio je pokojnom omanskom sultanu Qaboosu službenu posjetiti u Muscatu. Četiri mjeseca kasnije, na Varšavskoj konferenciji o miru i sigurnosti na Bliskom istoku, Netanyahu se sastao s Saudijska Arabija i Omana glavni diplomati.
Izraelci su sudjelovali u atletskim natjecanjima u UAE i Katar isto. AGT International (izraelska tvrtka sa sjedištem u Švicarskoj) nedavno je potpisala ugovor vrijedan 800 milijuna dolara dogovor sa Emiratima. Jeruzalemski glavni rabin uzeo je a putovanje u Bahrein, gdje su dužnosnici uložili napore da se dosezati židovskoj zajednici u SAD-u u interesu približavanja Izraelu. Dugi popis drugih primjera angažmana GCC-a i Izraela se nastavlja.
Također postoje rastući odnosi između država GCC-a i Izraela u domenama obavještajne službe i sigurnosti. Ove veze nisu nove. Oni potječu iz prošlosti do 1960-ih i 1970-ih. Ipak, posljednjih su godina Tel Aviv i zaljevske države više javno govorile o takvim vezama usred razdoblja u kojem su se odnosi većine članica GCC-a s Izraelom kretali u smjeru normalizacije.
Giorgio Cafiero (@GiorgioCafiero) je izvršni direktor Gulf State Analyticsa (@GulfStateAnalyt), konzultantska tvrtka za geopolitičke rizike sa sjedištem u Washingtonu.
Claire Fuchs (@clairee_fuchs) pripravnik je u Gulf State Analytics.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do konzorcijum
Vijesti o svom 25th Godišnjica
Donirajte sigurno s 
PayPal ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Trumpova administracija prekida s nekim tradicijama svojih prethodnika u vezi s tretmanom štipavaca. Carstvo se sastoji od zemlje hegemona i vazala koji su formalno ili neformalno prisiljeni pridržavati se hegemonije. Putem odgovarajućih kanala poput donacija think tankovima, mita za MIC (kupnja preskupog hardvera i usluga) itd. vazali mogu utjecati na politiku hegemona, ali rezultati ovise o hegemonu. No nešto uljudnosti je sačuvano.
Inovacija je da sada pljuvanje u lice čizmarima postaje norma. U slučaju Arapa, Kushnerov “mirovni plan” je u biti bio takav, a “aneksija na čekanju” to eskalira. “Mudra glava” u Washingtonu i Jeruzalemu ističe da zalivski feudalci ne mogu manje mariti za Palestince. Ali oni su ipak Arapi, a formaliziranje američkog (službenog) stava da su Arapi podljudi pomalo je uvredljivo. Ili vrlo uvredljivo ako bolje razmislite. Aneksija je nešto čega se SAD jako gnuša... osim kada su Arapi na kraju. Odakle razlika?
Do sada je rezultat bio da čizmari koji su do sada pokazivali besprijekorno ponašanje osjećaju potrebu gnjaviti hegemona: “Washingtonov izaslanik za Siriju James Jeffrey iznio je svoje najoštrije primjedbe o ulagivanju UAE Assadovom režimu, pojašnjavajući da Abu Dhabi neće biti izuzet od financijskih mjera navedenih u Sirijskom carskom zakonu.
Washington je izrekao rijetku osudu Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog njihovog kontinuiranog približavanja Assadovom režimu, budući da su u srijedu na snagu stupile sankcije protiv svih koji posluju s diktatorom.”
Jasno je da postoji prostor za eskalaciju ove situacije.
Izbacivanje štipavaca daleko je od norme – to je norma unutar subkulture koja je sama po sebi vjerojatno izopćena u mnogim dijelovima. Naša je nacija još uvijek u neizvjesnom stanju kada je u pitanju legitimitet, pa pokušava staviti barem tračak tolerancije, ali pogledajte malo ispod površine toga i vidjet ćete socijalno/ekonomsko raslojavanje, tvrdnje “ duševne bolesti” (od kojih je najočiglednije neprimjereno “ODD”), i izravni nadzor nad radnom snagom s obzirom na ono što ljudi objavljuju na društvenim medijima i što je javno dostupno o njima drugdje na webu.
Što se tiče stava Amerike da su Arapi podljudi, pretpostavljam da je to i kasna reakcija na propagandu pustinjske oluje (vol 1) iz 90-ih i masovna pretjerana reakcija na 2001. koja se zatim pretvorila u bezumni rasizam/džingoizam kakav vidite danas. Bio sam mlad u to vrijeme, ali sjećam se da su stvari bile drugačije (barem u području zaljeva San Francisca) 90-ih. Nekako, do ranih 2000-ih, svi Sikhi su se ili preselili ili nestali, a radnici u bliskoistočnim trgovinama u koje sam odlazio imali su vrlo podložan stav (za razliku od onog klasičnog bliskoistočnog bravura) koji me i dan danas muči.
Hmm, podsjećam na glasno zgražanje Kongresa SAD-a kada je Rusija "anektirala" neku imovinu, ali siguran sam da im je ovo super.
Pa što, ako se “čvrsto istupe protiv aneksija koje su na čekanju”? Arapske države Perzijskog zaljeva mogu govoriti što god žele. U konačnici, učinit će sve što im State Department i CENTCOM nalože.