AŽURIRANO: Iako ima reputaciju poštivanja međunarodnog prava, Norveška je odbila ratificirati amandman koji dodaje zločin agresije Međunarodnom kaznenom sudu.
Ferencz na suđenju u Nürnbergu. (Wikimedia Commons)
Posebno za Vijesti o konzorciju
ANorveška se u srijedu kandidirala na izborima za mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, nürnberški tužitelj Benjamin Ferencz osudio je ono što je nazvao "norveško licemjerje” jer do sada nije podržao amandman na statut Međunarodnog kaznenog suda (ICC) koji bi uključio zločin agresije, koji je Nürnberški proces ocijenjen najgorim od svih ratnih zločina.
Ferencz, koji je vodio kazneni progon njemačkih nacista vođa odgovornih za istrebljenje Židova tijekom Drugog svjetskog rata, bio je žestoki zagovornik amandmana na Rimski statut koji bi MKS-u dao nadležnost za kazneni progon vođa odgovornih za zločin agresije. Amandman je stupio na snagu 2018. godine i do sada ga je ratificiralo 39 država, uključujući većinu zemalja članica NATO-a.
Norveška je, međutim, izrazito odsutna s popisa.
"Održavanje međunarodnog mira i sigurnosti” središnja je svrha Vijeća sigurnosti. U pismu poslanom norveškim novinama, Ferencz je izrazio, nimalo nejasno, ono što vidi kao upečatljivu kontradiktornost Osloovog nastojanja da zauzme mjesto u Vijeću, a nije podržao amandman za kažnjavanje zločina agresije. Taj se zločin definira kao ničim izazvani napad na naciju, bez opravdanja samoobrane.
Mandat Vijeća sigurnosti je održavanje mira i sigurnosti. (Fotografija UN-a)
"Ne treba puno mašte da se shvati da nacije koje iskazuju svoju podršku kriminalizaciji agresije, ali koje ne poduzmu korake potrebne za primjenu takvih zakona na vlastite građane, izlažu se vrlo realnom riziku da budu doživljene kao licemjeri, ili još gore”, napisao je Ferencz. .
Iako se Norveška općenito doživljava kao pobornik mira i međunarodnog prava, zemlja se približila američkoj vladi od 1999. kada je počela sudjelovati u nizu ratova koje su vodili SAD i NATO.
Među njima su bile vojne intervencije protiv Jugoslavije, Afganistana i ponajviše Libije, gdje je Norveška bacila 588 bombi i pogodila ciljeve koje su druge zemlje NATO-a oklijevale napasti zbog visokog rizika za civile. Tri godine kasnije, tadašnji norveški premijer Jens Stoltenberg dobio je mjesto glavnog tajnika NATO-a.
Neprijateljstvo SAD-a prema ICC-u
SAD je odbio pridružiti se ICC-u. Ugovor o sudu potpisao je predsjednik Bill Clinton, ali ga Senat nikada nije ratificirao. predsjednik George W. Bush "nepotpisan" to i od tada je SAD poduzeo mjere kako bi potkopao sud i zaštitio se od kaznenog progona ICC-a.
Države su podložne kaznenom progonu ako su počinile navodne ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid samo ako su članice suda ili ako je navodni zločin počinjen na teritoriju članice suda, čak i od strane države nečlanice. Na primjer, nakon što je u preliminarnom izvješću pronađen razlog za vjerovanje da su SAD počinile ratne zločine u Afganistanu, koji je član suda, ICC je otvorio službenu istragu.
Trumpova administracija odgovorila je prošlog tjedna uvođenje sankcija o dužnosnicima ICC-a. Izvršna uredba zamrzava imovinu dužnosnika u SAD-u i zabranjuje im ulazak u zemlju. ICC je odgovorio nazvavši taj potez "neprihvatljiv pokušaj miješanja u vladavinu prava.”
Busha, koji je 'nepotpisao' sporazum. (Flickr)
Tijekom Bushove administracije, SAD je vršio pritisak na države prekidom pomoći ako ne sklope bilateralne sporazume koji daju imunitet američkom vojnom osoblju od kaznenog progona. Kongres je u to vrijeme usvojio zakon o zloglasnom Zakon o napadu na Haag, koji SAD-u daje dopuštenje da vojno intervenira u nizozemskom gradu u kojem se nalazi ICC kako bi oslobodio sve pripadnike američke vojske koje je sud zadržao.
Za razliku od SAD-a, norveška vlada je potpisnica Rimskog statuta i proglašava se "jednom od glavnih podupiratelja" ICC-a. Godine 2010. Norveška je obećala ratifikaciju amandmana iz Kampale, dajući ICC-u nadležnost nad zločinom agresije. Ali to nikada nije uslijedilo. Ferencz je izjavio za norveške novine Dagsavisen da “nakon takvih obećanja, države koje ne ratificiraju amandman izgledaju kao licemjeri.”
Teško da itko danas govori s više moralnog autoriteta i iskustva od Fernecza o tome kako zaštititi ljudska bića od užasa rata – i kako to ne učiniti, što njegov napad na norvešku poziciju čini još značajnijim.
Na suđenju u Nürnbergu agresorski rat definiran je kao najveći međunarodni zločin koji nadilazi čak i najgnusnije zločine koje su nacisti počinili nad svojim žrtvama. Glavni američki tužitelj, Robert H. Jackson, rekao je tada:
"Stoga započeti agresorski rat nije samo međunarodni zločin; to je najveći međunarodni zločin koji se od drugih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži akumulirano zlo cjeline.”
Dok su zapadne vlade sklone prikazati vojnu intervenciju kao sredstvo za sprječavanje drugih zločina, Ferencz drži da je vjerojatnije da će agresorski rat izazvati ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti nego spriječiti ih.
Izbjegavanje rasprave
Ferencz, koji je u ožujku napunio 100 godina. (Wikimedia Commons)
Norveška vlada do sada je uglavnom izbjegavala davanje javnih izjava u kojima bi otkrila svoj stav o kriminalizaciji agresorskog rata. Stoga je Norveška izbjegla međunarodnu raspravu o svom dosadašnjem neuspjehu da ratificira amandman kako se približavaju izbori za Vijeće sigurnosti. Norveška je trčanje protiv Irske i Kanade za dva europska mjesta u Vijeću. [Norveška i Irska izabrane su u srijedu.]
To bi se, međutim, moglo promijeniti jer je prijedlog koji poziva na ratifikaciju amandmana uveden u parlament neposredno prije nego što je korona kriza pogodila Norvešku i paralizirala većinu parlamentarnih aktivnosti. Nacrt zakona o privatnim članovima izradio je zastupnik Bjørnar Moxnes iz ljevičarske Crvene stranke. Kada dođe na raspravu i parlamentarno glasovanje tijekom sljedećih mjeseci, zakon će prisiliti vladu da pokaže svoju ruku, glasajući ili za ili protiv ratifikacije.
Na pitanje Dagsavisen početkom ove godine zašto Norveška još uvijek nije prihvatila amandman koji zabranjuje agresiju, državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova bio je neobavezan. “Pitanje norveške ratifikacije zločina agresije pokreće niz načelnih pitanja koja će se morati temeljito procijeniti prije nego što Norveška može odlučiti o budućoj ratifikaciji”, rekao je. Iako dvosmislen, činilo se da komentar ostavlja otvorena vrata za ratifikaciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju' 25th Godišnjica
Donirajte sigurno s 
PayPal ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Zamislite da ste rođeni, odrasli i živite u izmišljenom mjestu zvanom "Moj rodni grad" gdje su napori da se održi nekakav privid zakona i reda patili od neuniverzalnosti, tj. 98% građana poštovalo je pravni sustav Mog rodnog grada, dok je 2% ignoriralo zakona i nekažnjeno provodio teške zločine kroz mnoge generacije.
Zamislite da ste rođeni, odrasli i živite na STVARNOM planetu zvanom Zemlja... Agresivni ratovi traju dok traje imunitet za ratne zločince, što jasno i bolno razjašnjava najveći izazov s kojim se čovječanstvo suočava: jednom zauvijek uspostaviti potpuno učinkovitu globalnu pravnu instituciju čvrstu kao kamen u okončanju nekažnjivosti ratnih zločinaca i podizanju mjere odvraćanja od ratnih zločina koja je dovoljna za sve namjere i svrhe da se zauvijek okončaju zločinački ratovi.
Relativno jednostavna reforma kojom bi se državama članicama Ujedinjenih naroda nalagalo da se dogovore oko globalne nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za kaznena pitanja rata i mira vjerojatno bi se postigao cilj koji je civilizacija priželjkivala od početka vremena: okončanje ratova i uspostavljanje istinskog, trajnog, zauvijek mir na zemlji.
Da bi se posramile države članice Ujedinjenih naroda koje su nevoljne ili odbijale učiniti pravu stvar i pridružiti se Međunarodnom kaznenom sudu, odredba u jeziku reforme mogla bi lako prevladati takve izazove. Sve nacije koje se odbiju pridružiti Sudu moraju napustiti organizaciju Ujedinjenih naroda – dok se navedena država članica ne urazumi i mudro odluči djelovati za mir.
Za ovu i buduće generacije…
Johan Galtung, norveški profesor mira, jednom je upitan o vanjskoj politici Norveške. Kakva politika, rekao je, to je samo kopija vanjske politike SAD-a!
Kao Norvežanin živio sam cijeli svoj život pod hladnim ratom koji su inicirali SAD. A naša najvažnija stranka, Laburistička stranka, uvijek je prednjačila u pretvaranju Norveške u američku vazalnu državu, a njen najvažniji političar desetljećima bio je Jens Stoltenberg.
U listopadu 2001. Stoltenbergova vlada odobrila je NATO-u korištenje članka 5 za početak rata protiv terorizma. Razmislite o ovome: čelnik s osobnim integritetom zahtijevao bi čvrste dokaze od SAD-a o razlozima za invaziju na Afganistan. Nisu pitali, naravno. Pogledajte kakve su “dokaze” iznijeli na vijeću NATO-a:
hXXps://motstraumen.wordpress.com/2019/04/27/the-mysterious-frank-taylor-report-the-9-11-document-that-launched-us-natos-war-on-terrorism-in-the-middle-east/
Dobar korektiv aktualnim hagiografijama koje hvale Norvešku zbog svog klimatskog fonda, inozemne pomoći i spremnosti da glasa protiv Izraela na Generalnoj skupštini. Dakle, i Norveška ima teške noge od gline.
Međutim, negativna uloga Norveške u svijetu ne može se usporediti s reakcionarnošću Kanade. Kanada je također članica NATO-a i predvodila je projekciju 'Prava na zaštitu' koju je NATO koristio kao smokvin list za pokrivanje svog destruktivnog napada na Libiju. Kanada je bombardirala čak više od Norveške u toj kampanji, a prethodno je bombardirala Srbiju s NATO-om, i pridružila se napadu Pustinjske oluje na Irak pod vodstvom SAD-a 1990. I unatoč svom službenom nevoljkosti da se pridruži invaziji Busha II na Irak 2003., Kanada je to podržala napad na nekoliko načina, uključujući dvije godine kasnije oslobađanje američkih snaga u najspornijem području Afganistana (što je dovelo do 159 smrtnih slučajeva Kanađana). Kanada je općenito bila oruđe Izraela i američkih cionista u suprotstavljanju glasova za prava Palestinaca.
Dakle, naprednjaci, uključujući i Kanadu, odahnuli su što su Norveška i Irska danas porazile Kanadu u Općoj skupštini glasajući za mjesto u Vijeću sigurnosti - iako je margina gubitka trebala biti odlučujuća.
Mislim da je Norveška napravila strašnu grešku sudjelujući u ovim intervencijama/ratovima SAD-a/NATO-a. Opravdanja za rat nisu ništa novo, ali rat je rat. To znači smrt i patnju za ciljanu populaciju, nesrazmjerno pogađajući siromašne i onesposobljene. Ne razumijem kako ijedan norveški političar ima hrabrosti to nanijeti drugim zemljama koje nisu prijetnja našoj sigurnosti. Suština za mene je da nikada neću glasati ni za jednog političara ili stranku koja je podržavala strane intervencije ili sudjelovanje u ratu.
Ipak, da budem iskren, Norveška u posljednje vrijeme nije imala besprijekoran rekord na međunarodnim događajima. Nismo uspjeli potvrditi svoj stav o ljudskim pravima usprkos gubitku pristupa kineskim tržištima. Izabrali smo novac umjesto principa.
Sud bi trebao podsjetiti zločinačke režime poput Izraela, SAD-a i UK-a da ni nacisti ne bi ratificirali Nürnberg, ali su ipak završili tamo. Isto tako, ti odmetnički režimi ne moraju ratificirati ICC jer su već uključeni u njega.
Napisali ste,” Siguran sam da Norveška ne planira napasti drugu zemlju osim ako to ne postane egzistencijalna potreba. ” Jeste li propustili ovaj dio?: „Od 1999. godine... počeo je sudjelovati u nizu ratova koje su vodili SAD i NATO.
Među njima su bile vojne intervencije protiv Jugoslavije, Afganistana i ponajviše Libije, gdje je Norveška bacila 588 bombi i pogodila ciljeve koje su druge zemlje NATO-a oklijevale napasti zbog visokog rizika za civile. “
Agresija je posvuda.
Ratovanje je nešto drugo.
Naravno da je Norveška licemjerna.
Sjajan članak! Ali manja urednička zamjerka na citat o "vrhovnom ratnom zločinu" koji se pripisuje glavnom američkom tužitelju, Robertu H. Jacksonu. Jackson ju je prvi put izgovorio u zapisniku, ali je usvojena kao dio presude Suda, što je čini sudskom praksom, a ne samo izjavom tužitelja. Stoga treba dati prednost pripisivanju presude. Vidi čitanje presude, 22. suđenje u Nürnbergu 427 (30. rujna 1946.), hXXp://avalon.law.yale.edu/imt/09-30-46.asp.
Pomalo je ironično da je profesor Noam Chomsky optužen da je anarhist i na neki način su u pravu kada anarhist vjeruje da se sve države trebaju pridržavati nekog oblika međunarodnog prava.
Tako da završite tako da Rusiju optužuju za agresiju na Krim gdje su bili izbori i oni su bili pozvani, ali kada su u pitanju Afganistan, Jugoslavija, Irak, Sirija, Libija i drugi, SAD i njegove vazalne države takve optužbe nisu podignute .
Moj glas bi išao Kubi.
Iako podržavam autorovu točku o ICC-u, mislim da postoji još jedan, očigledniji prigovor Norveškoj.
A to je njezino članstvo u NATO-u.
To ga čini samo odjekom američke vanjske politike, a Vijeće sigurnosti već ima servilne Britaniju i Francusku.
UN bi trebao predstavljati nešto od ostalih preko 95% čovječanstva koji nisu Amerikanci.
Glavni tajnik NATO-a, jezivi Jens Stoltenberg, također je bivši norveški političar.
Hvala vam na ovom najinformativnijem i ozbiljnom članku o važnosti Norveške da preuzme svoju odgovornost pred ICC sudom. Bez njegove ratifikacije svi smo doista osuđeni na 3. svjetski rat!! Čini se da je ovo odabrani put SAD-a, sa svojim drskim i arogantnim sankcijama protiv samog ICC-a! Očito je da SAD ima sve namjere nastaviti svoje agresorske ratove i sve članice ICC-a moraju stati zajedno kako bi blokirale ovu prijetnju svjetskom miru!!
Bilo bi logično, ali i moralno ispravno da Norveška (5.4 milijuna stanovnika) ratificira amandman koji nacionalnu agresiju proglašava zločinom na Međunarodnom kaznenom sudu. Siguran sam da Norveška ne planira napasti drugu zemlju osim ako to ne postane egzistencijalna potreba. Naravno, Norvežani poznaju situaciju u svom susjedstvu bolje od drugih i učinit će pravu stvar za Norvešku.
Svijet zna da se velika većina Norvežana protivi agresivnim djelima i agresivnom ratu. Na toj demokratskoj osnovi sadašnja vlada SAD-a također bi trebala ratificirati amandman ICC-a.
Usput, nestalne članice Vijeća sigurnosti treba nasumično odabrati iz baze podataka članova. Nitko ne servira dva puta dok svi ne dobiju priliku servirati jednom. Nitko ne služi tri puta dok svi članovi ne dobiju priliku služiti dva puta. I tako dalje održavanje jednakih mogućnosti među nestalnim članicama. Stalni članovi UO-a ne bi trebali moći utjecati na nestalne članove prije nego što proces uopće započne.
> Siguran sam da Norveška ne planira napasti drugu zemlju osim ako to ne postane egzistencijalna potreba.
Trebao bi pažljivije pročitati članak! Kako navodi, Norveška je, zajedno s ostalim članicama NATO-a, to učinila nekoliko puta u posljednjih nekoliko godina. A bivši premijer, Jens Stoltenberg, bio je otvoreni zagovornik svake pogubne politike NATO-a, uključujući i nuklearni rat, kao glavni tajnik NATO-a.