Revolucije su teške, piše Vijay Prashad. Oni moraju otkloniti stotine godina nejednakosti, nagrizati kulturna očekivanja i izgraditi materijalne temelje za novo društvo.
Comando Creativo, Povijest nas gleda, Bellas Artes, Caracas, 2011.
By Vijay Prashad
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja
TUlice u SAD-u ponovno gore zbog ubojstva Georgea Floyda, nenaoružanog crnca, od strane bijelog policajca i njegovih suučesnika u Minneapolisu. Malcolm X je jednom rekao: “To nije čip na mom ramenu. To je tvoja noga na mom vratu.”
Tjedan dana prije Georgea Floyda ubijen, João Pedro Mattos Pinto (14) ubila je policija u Rio de Janeiru dok se igrao u dvorištu svoje kuće; nekoliko dana nakon njegova ubojstva, izraelske okupacijske snage ubile su Iyada el-Hallaka (32 godine), koji je radio i pohađao školu za osobe s posebnim potrebama u Starom Jeruzalemu. Noga na vratu Georgea Floyda, Joãoa Pedra i Iyada el-Hallaka ista je noga koja guši venezuelanski narod koji svaki dan pati zbog hibridnog rata kojeg pokreću SAD.
Luis Cario, Sad dišemo, 2020.
Prošle godine, dok sam bio u Caracasu, I hodao s Marielom Machado u njezinom stambenom kompleksu poznatom kao Kaikachi u četvrti La Vega. Nakon što je Hugo Chávez inauguriran za predsjednika 1999. godine, grupa stanovnika radničke klase ugledala je prazan komad zemlje i zauzela ga. Mariela i drugi otišli su do vlade i rekli: “Mi smo izgradili ovaj grad. Možemo graditi vlastite kuće. Sve što želimo su strojevi i materijali.” Vlada ih je podržala i izgradili su šarmantan višekatni kompleks u kojem su smještene 92 obitelji.
Preko puta je stambena zgrada srednje klase. Ponekad, rekla mi je Mariela, ljudi iz te zgrade bacaju smeće u Kaikachi. "Žele da budemo deložirani", kaže ona. Ako bolivarske vlade padnu, ističe ona, vlada oligarhije stat će na stranu tih stanovnika, iselit će obitelji – uglavnom Afrovenezuelanaca – koje su izgradile stambeni kompleks i predati ga stanodavcu. To je, kaže ona, priroda njezine borbe, klasne borbe za obranu dragocjenih dobitaka siromašnih protiv oligarhije.
Marisol, voditeljica kulture, 1975.
Kamo god uđete među venezuelansku radničku klasu i gradsku sirotinju, dočeka vas efuzivni identitet: Chavista. Tu riječ koriste žene i muškarci koji su lojalni Chávezu, svakako, ali i Bolivarskoj revoluciji koju je njegov izbor inaugurirao. Revolucije su teške; moraju otkloniti stotine godina nejednakosti; moraju nagrizati kulturna očekivanja i izgraditi materijalne temelje za novo društvo. Revolucije, Lenjin napisao, su “duga, teška i tvrdoglava klasna borba, koja nakon rušenja kapitalističke vladavine, nakon uništenja buržoaske države… ne nestaje… već samo mijenja svoje oblike i u mnogočemu se zaoštrava”. Pogrbljena ramena moraju se ispraviti i moraju se ispuniti težnje koje nadilaze najosnovnije potrebe. To je bio dnevni red koji je Chávez stavio na stol. U početku su prihodi od nafte osiguravali resurse za te snove – kako unutar Venezuele tako i širom Global Jug – ali onda cijene nafte srušio 2015., što je utjecalo na sposobnost venezuelanske države da produbi revolucionarne promjene. Ali revolucionarni proces nije oslabio.
Od 1999. godine glavne naftne i rudarske kompanije dale su sve od sebe da delegitimiziraju revolucionarni proces u Venezueli. Učinili su to ne samo kako bi pristupili resursima Venezuele, već i kako bi osigurali da venezuelanski primjer socijalizma resursa ne nadahne druge zemlje. 2007. godine, na primjer, Peter Munk, šef Kanade Barrick Gold, napisao je zapaljivo pismo Financial Times pod naslovom 'Stop Chavezu' demagogiji prije nego što bude prekasno.” Munk je Cháveza usporedio s Hitlerom i Pol Potom, rekavši da takvim “autokratskim demagozima” ne bi trebalo dopustiti da djeluju. Ono što je mučilo Munka - i rukovoditelje rudarskih kompanija poput njega - je to što je Chávez provodio "korak po korak transformaciju Venezuele". Kakva je bila priroda ove postupne transformacije? Chávez i Bolivarska revolucija oduzimali su resurse osobama poput Barricka Golda i preusmjeravali njihovo bogatstvo u korist ne samo naroda Venezuele, već i naroda Latinske Amerike i drugdje. Ovaj resursni socijalizam morao je biti uništen.
Comando Creativo, “Ovo je naša domovina” (Tenemos patria). Macuro, Sucre. 2014.
Godine 2002. Sjedinjene Države – uz sredstva Nacionalne zaklade za demokraciju i USAID – pokušale su izvršiti državni udar protiv Cháveza. Ovaj državni udar nije uspio, ali nije zaustavio smicalice. Godine 2004. američki veleposlanik William Brownfield izradio je plan veleposlanstva u pet točaka: "fokus strategije", rekao je napisao, “je 1) jačanje demokratskih [naime oligarhijskih] institucija; 2) prodiranje [što znači dezorijentirati i kupiti] Chavezovu političku bazu; 3) razdjeljujući čavizam; 4) zaštita vitalnog američkog poslovanja i 5) izolacija Chaveza na međunarodnoj razini.”
Ovo su elementi hibridni rat protiv Venezuele, rat čija se taktika kreće od sankcija do gušenja gospodarstva do širenja dezinformacija i izolacije revolucionarnog procesa. Vlada Sjedinjenih Američkih Država i njezini saveznici (uključujući Kanadu i brojne vlade u Latinskoj Americi) poduzeli su sve pokušaje da svrgnu ne samo predsjednika Cháveza i Nicolása Madura, već i cijelu Bolivarsku revoluciju. Kad bi SAD i njegovi saveznici dobili takav rat, nema sumnje da bi izbrisali stambeni kompleks Kaikachi u kojem je Mariela Machado lokalna čelnica.
Kad sam upoznao Marielu 2019., SAD je pokušavao postaviti Juana Guaidóa – beznačajnog političara u Venezueli do tog trenutka – za predsjednika. Ljudi poput Mariele bili su ti koji su svakodnevno izlazili na ulice kako bi se oduprli pokušaju puča i hibridnom ratu koji su isplanirali Washington, DC, transnacionalne korporacije i venezuelanska stara oligarhija. Chavisti poput Mariele jako su dobro razumjeli Chávezovo komentari iz 2005. godine: “Golijat nije nepobjediv. To ga čini opasnijim, jer kako počinje biti svjestan svojih slabosti, počinje pribjegavati gruboj sili. Napad na Venezuelu, korištenjem grube sile, znak je slabosti, ideološke slabosti.” Ono što je Chávez tada rekao odražava ono što je napisao Franz Fanon u “Umirućem kolonijalizmu” (1959.): “Ono čemu zapravo svjedočimo je spora, ali sigurna agonija mentaliteta doseljenika” i “radikalna mutacija” koju revolucionarni proces proizvodi u radnom razreda. Čavizam je naziv za revolucionarnu energiju, za radikalnu mutaciju osobnosti Venezuelanca koji više nije voljan pokleknuti pred oligarhijom ili Washingtonom, ali dostojanstven u borbi, ne želi prihvatiti život podložnosti.
Tijekom razdoblja globalne pandemije, osjetljiv svijet bi se ujedinio kako bi osudio gušenje zemalja poput Venezuele i Irana, koji se suočavaju s hibridnim ratom iz Washingtona, DC koji je umanjio njihovu sposobnost da se bore protiv virusa. No, umjesto da prekine ili čak obustavi hibridni rat, vlada Sjedinjenih Država – i njezini kanadski, europski i latinoamerički saveznici – pojačali su svoj napad na Venezuelu. Ovaj napad varira od sprječavanja Venezuele da koristi fond Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za Covid-19 do optuživanja – bez dokaza – ključnih venezuelanskih čelnika za trgovinu narkoticima do pokušaja invazije na zemlju.
Tricontinental: Institut za društvena istraživanja blisko je surađivao s Anom Maldonado iz Frente Francisco de Miranda (Venezuela), Paolom Estradom iz International Peoples Assembly i Zoe PC iz Peoples Dispatcha na izradi CoronaShock studije br. 2: “CoronaShock i hibridni rat protiv Venezuele” (lipanj 2020.). Tekst pokriva hibridni rat protiv Venezuele tijekom 2020. i pokazuje kako su – unatoč molbama Ujedinjenih naroda – Sjedinjene Države ustrajale, pa čak i pojačale, svoju politiku sankcija i vojnih napada. Potičemo vas da pročitate ovu knjižicu, porazgovarate o njoj sa svojim prijateljima i suborcima i da je naširoko distribuirate.
Riječi kao što su “demokracija” i “ljudska prava” su hibridnim ratom lišene značenja. Sjedinjene Države optužuju Venezuelu za “kršenje ljudskih prava” u isto vrijeme dok provodi politiku sankcija koja je ravna zločinu protiv čovječnosti; SAD – iz ničega – bira čovjeka kojeg pomaže za predsjednika Venezuele u ime 'demokracije' ne mareći za demokratske procese unutar Venezuele.
Godinama prije nego što je Chávez pobijedio na izborima, venezuelanski pjesnik Miyó Vestrini napisao o ovoj manipulaciji jezikom:
Pitam se jesu li ljudska prava doista
su ideologija.
Fernando, jedini barmen alkoholičar koji nije otišao u mirovinu,
govori u rimama:
noć je tamna
a ja nemam svoje srce.
Koliko sam shvatio, on je jedan od rijetkih koji su ostali
misli da su ljudska prava moral.
Svakako, u Washingtonu, DC, tretiraju 'ljudska prava' kao instrument rata.
U međuvremenu, pet iranskih naftnih tankera prekršilo je ono što je zapravo američki embargo na trgovinu Venezuele za dopremanje benzina u zemlju. Prvi tanker, Bogatstvo, ušao 24. svibnja i petog, Karanfil, uplovio je u luku 1. lipnja. Prošle godine, iranski brod, Grace 1, otet je u Gibraltaru, ali ovaj put Sjedinjene Države nisu mogle izazvati incident. Pomaže što Kina i Rusija podupiru Venezuelu resursima za pomoć u borbi protiv Covida-19, a pomaže i to što je Kina jasno dala do znanja da neće dopustiti promjenu režima u Caracasu. Međutim, to nije dovoljan štit; Čini se da u naše vrijeme ništa ne sprječava Washington da vodi rat.
Vijay Prashad, indijski povjesničar, novinar i komentator, izvršni je direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja i glavni urednik Left Word Books.
Ovaj je članak iz Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju' 25. godišnjica Spring Fund Drive
Donirajte sigurno s 
PayPal ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Također je vrlo tužno što se čini da se vojni ljudi na vrhu boje govoriti istinu. Očito je do umirovljenih vojnih lica jer oni zaposleni koji progovore često nalikuju još jednoj žrtvi Trumpove predstave: “OTPUŠTEN si!”
Golijat možda nije nepobjediv – ali on sigurno radi bolji posao od biblijske verzije u osiguravanju da svaki budući David bude sasječen, smrvljen ili posramljen u zaborav prije nego što uopće dobije priliku išta promijeniti.
Prošlo je tisuće godina otkako se navodno dogodila biblijska parabola. Naši majstori su evoluirali.
Smrt Georgea Floyda, od ruke pokvarenog američkog policajca, s koljenom na njegovom vratu, gušeći život iz njega i Floyd koji viče “Ne mogu disati” je metafora za izopačeno, poremećeno američko carstvo? Ovaj globalni američki policajac i međunarodni nasilnik, Golijat bijede, nastavlja svoju nemoralnu, zločinačku aktivnost ratnih zločina, kako bi kaznio nacije koje se opiru njegovoj suludoj agendi pljačke resursa i srušio svaku prijetnju svom korumpiranom, neoliberalnom ekonomskom poretku, koji je sada na rubu globalnog kolapsa? Unatoč svjetskoj pandemiji, američki policajac nasilnik i dalje guši život i dah suverenim nacijama, poput Venezuele, noseći figurativnu čizmu na vratu, baš kao George Floyd putem ilegalnih sankcija i operacija promjene režima, kako bi ugušio život iz Bolivarske revolucije! Ali sada, baš kao što je biblijskog Golijata David bacio na koljena, s jednim malim kamenom, sada su SAD sada bačene na koljena preko malog nevidljivog kamena pandemije koja uzrokuje ekonomski kolaps bez presedana izazvan od strane nesposobnog rukovodstva i sada potpuni društveni kolaps s prosvjedima, nemirima, spaljivanjem i pljačkom! Otplata dolazi Carstvu i njegovi zločini bivaju izloženi svijetu sa svojim zločinačkim ponašanjem i rasističkim programom koji se bumerangom vraća na vlastite obale s nasiljem i kaosom koji obično spaja i nanosi drugim nacijama, a sada se događa u Americi? Amerika je sada jadno, globalno ruglo koje postaje predmetom međunarodne osude i krajnjeg poniženja zahvaljujući ludosti Donalda Trumpa! Američki Golijat je na odlasku, Carstvo pada i nitko neće oplakivati njegov odlazak, toliki je prezir koji izaziva zbog svojih nečuvenih zločina protiv čovječanstva!
Vrlo istinito; diskreditacija američke propagande i zabluda od Drugog svjetskog rata je najbolji napredak koji se može uskoro očekivati.
Ali s našim lažnim masovnim medijima koji podržavaju lažnog predsjednika Dem, propaganda i zablude će oživjeti.
Vanjska politika SAD-a: generirajte kaos i haos u cijelom svijetu, unutar saveznika i neprijatelja kako bismo prevladali i ojačali našu kupovnu moć krivotvorenih novčanica, naš američki način života, odnosno život na račun ostatka čovječanstva.
Postoji više od 5 točaka koje carstvo zla koristi kako bi pokušalo eliminirati demokratski socijalizam. Prije su podržavali nasilne promjene vlade ili ubojstva vodstva, ali ovo bi moglo biti zbrkano. Daleko je bolje dati vođi rak bez ostavljanja ikakvog traga da je CIA odgovorna.
Izvrsna prezentacija Vijaya Prashada. Drago mi je čuti da je Kina dala jamstva sigurnosti Venezueli.
UK je navodno ponudio preseljenje 3 milijuna stanovnika Hong Konga; možda će pozvati venezuelansku oligarhiju.
Bilo bi zabavno staviti sve oligarhe zajedno u jednu malu državu (ili Guantanamo) i gledati ih kako se odriču oligarhije.
Lijepo je vidjeti kako svijet prepoznaje sebični imperijalizam SAD-a, lažnost njegove propagande i zabluda.
Nema sumnje da će SAD napasti manje mete na ovoj hemisferi ili u Africi jer njihova propaganda i ekonomija budu zakazale.
U konačnici ta bitka pripada SAD-u, a možda će dugo opkoljene socijalističke države obučavati aktiviste za to.
Ali prva bitka je suprotstaviti se propagandi američke oligarhije i educirati neovisne umove da preispituju priče MSM-a.
Ako je novac govor, onda je i drvlje i kamenje govor.
Ni govor više nije govor. Palice i kamenje? Da baš.
Kad su glavni ljudi privrženi istini otprilike kao Cersei Lannister u GoT-u, oni definiraju što je što i mi se pokoravamo. Oni koji to ne čine bivaju izbačeni, a naši se vođe udaraju u prsa svakim djelićem božanske pravednosti za koji mogu uvjeriti ljude da je stvarnost pomoću dima i ogledala. Čini se da češće funkcionira nego ne – otuda glupi mainstream i status parije u kojem svi mi disidenti uživamo.