USTANAK: Video snimke crnaca koji umiru s mobitela su svetinja, poput fotografija linča

Videozapise nasilja osvetnika i kobnih policijskih susreta s mobitela trebale bi se promatrati kao fotografije linča – s ozbiljnom rezervom i opreznim kruženjem, piše Allissa Richardson.

By Allissa V. Richardson
University of Southern California

As Ahmaud Arbery pao na tlo, zvuk pucnja koji mu je odnio život glasno je odjeknuo njegovim susjedstvom u Georgiji. 

Premotao sam video njegovog ubojstva. Svaki put kad sam ga pogledao, prvo me privukao naizgled bezbrižan korak mladog crnog trkača, koji su zaustavila dva bijelca u bijelom kamionetu.

Zatim sam pogledao Gregoryja McMichaela, 64, i njegovog sina Trevora, 34, koji su se suočili s Arberyjem u svojoj predgrađu.

Znao sam da su McMichaelovi rekli vlastima da sumnjaju da je Arbery opljačkao obližnju kuću u susjedstvu. Izvodili su, kako su rekli, uhićenje građana.

Video prikazuje Arberyja kako trči ulicom, a McMichaelovi mu svojim vozilom blokiraju put. Prvo, tučnjava. Zatim, pucnjevi iz neposredne blizine iz oružja Travisa McMichaela.

Oči su mi skrenule na visoka stabla na ekranu, koja su možda bile posljednje stvari koje je Arbery vidio. Koliko je tih istih stabala, pitao sam se, svjedočilo sličnim linčovima? A koliko je tih linčova bilo fotografirano da bi se zadao posljednji udarac poniženja umirućima?

Serija modernih linčeva

Možda će biti uznemirujuće vidjeti tu riječ – linčovanje – koristi se za opis Arberyjevog ubojstva 23. veljače 2020. Ali mnogi su crnci podijelili sa mnom da je njegova smrt – nakon koje je uslijedila brza sekvenca Breonna Taylori sada George floydubojstva u koje su umiješani policajci – vraća se na dugu tradiciju ubijanja crnaca bez posljedica.

Možda čak i više traumatizirajući lakoća je s kojom se neke od tih smrti mogu vidjeti na internetu. U mojoj novoj knjizi, "Svjedočiti dok ste crnci: Afroamerikanci, pametni telefoni i novi prosvjed #novinarstvo”, pozivam Amerikance da prestanu gledati snimke crnaca koji tako ležerno umiru.

Umjesto toga, snimke nasilja osvetnika i kobnih policijskih susreta s mobitela trebale bi se promatrati kao fotografije linča – s ozbiljnom rezervom i opreznim kruženjem. Da bismo razumjeli ovu promjenu u kontekstu gledanja, vjerujem da je korisno istražiti kako je ljudima uopće postalo tako ugodno gledati trenutke umiranja crnaca.

Prožimajuće slike smrti crnaca

Svako veće razdoblje domaćeg terora nad Afroamerikancima – ropstvo, linč i policijska brutalnost – ima popratnu kultnu fotografiju.

Najpoznatija slika ropstva je 1863 slika "Bičenog Petra", čija leđa nose zamršen poprečni presjek ožiljaka.

Poznate slike linčovanja uključuju Fotografija iz 1930 mafije koja je ubila Thomasa Shippa i Abrama Smitha u Marionu, Indiana. Bijelac s divljim očima pojavljuje se na dnu kadra, pokazujući prema gore na obješena tijela crnaca. Slika je inspirirala Abela Meeropola da napiše pjesmu "Čudno voće”, koja je kasnije pretvorena u pjesmu koju je blues pjevačica Billie Holiday pjevala diljem svijeta.

Dvadeset pet godina kasnije, fotografije iz 1955 Emmetta Tilla osakaćeno tijelo postalo je kulturni temelj nove generacije. Četrnaestogodišnjeg crnog dječaka pretukli su, upucali i bacili u lokalnu rijeku bijelci nakon što ga je bjelkinja optužila da joj je zviždao. Kasnije je priznala da je lagala.

Tijekom 1900-ih, pa sve do danas, mediji su ovjekovječili i policijsku brutalnost prema crncima. Amerikanci su promatrali vladine službenike otvorena vatrogasna crijeva o mladim prosvjednicima za građanska prava, oslobodite Njemački ovčari i vladati bily klubovi protiv miroljubivih marševa, te pucati i maltretirati današnje crne muškarce, žene i djecu – prvo na televizijskim večernjim vijestima, a na kraju i na mobitelima koji su mogli distribuirati snimke online.

Kad sam vodio intervjue za svoju knjigu, mnogi crnci su mi rekli da u svojim glavama nose ovaj povijesni kolut nasilja nad svojim precima. Zato je za njih gledanje modernih verzija ovih zločina iz mržnje previše bolno za podnošenje.

Ipak, postoje druge skupine crnaca koji vjeruju da videozapisi imaju svrhu, educirati mase o rasnim odnosima u SAD-u. Vjerujem da ovi tragični videozapisi mogu poslužiti u obje svrhe, ali trebat će truda.

Oživljavanje 'arhiva u sjeni'

Početkom 1900-ih, kada su vijesti o linču bile svježe, neke od prvih nacionalnih organizacija za građanska prava širile su sve dostupne slike linča kako bi podigle svijest o zločinu. Učinili su to objavljivanjem slika u crnim časopisima i novinama.

Nakon što je ta slika dosegla vrhunac cirkulacije, obično je uklanjana iz javnog pogleda i stavljana u "arhiva u sjeni”, unutar redakcije, knjižnice ili muzeja. Smanjenje optjecaja slike imalo je za cilj učiniti pogled javnosti tmurnijim i punim poštovanja.

Nacionalna udruga za napredak obojenih ljudi, popularno poznata kao NAACP, često je koristila ovu tehniku. Na primjer, 1916. grupa je objavila užasnu fotografiju Jesseja Washingtona, 17-godišnjeg dječaka koji je obješen i spaljen u Wacou u Teksasu, u svom vodećem časopisu, “Kriza".

Kao rezultat toga, članstvo u organizaciji za građanska prava naglo je poraslo. Crno-bijeli su htjeli znati kako pomoći. NAACP je iskoristio novac za promicanje zakona protiv linča. Kupio je niz skupih oglasi preko cijele stranice in The New York Times lobirati kod vodećih političara.

Iako NAACP opstaje i danas, ni na njegovoj web stranici ni na Instagram stranici nema običnih slika žrtava linča. Čak i kada je organizacija izdala a izjava o ubojstvu u Arberyju, suzdržao se od ponovnog objavljivanja jezivog videa u svojoj poslanici. Ta suzdržanost pokazuje stupanj poštovanja koji nisu koristile sve novinske kuće i korisnici društvenih mreža.

Znatiželjni dvostruki standard

Kritičari arhive u sjeni mogu tvrditi da je jednom kada fotografija dospije na internet vrlo teško povući se iz budućih novinskih izvješća.

To, međutim, jednostavno nije istina.

Slike smrti bijelih ljudi su uklonjeni iz vijesti cijelo vrijeme.

Teško je na internetu pronaći, na primjer, slike bilo koje od brojnih masovnih pucnjava koje su utjecale na desetke bijelih žrtava. Ubijeni u pucnjavi u osnovnoj školi Sandy Hook 2012. ili na glazbenom festivalu u Las Vegasu 2017. najčešće se sjećaju u umjesto toga ljupke portrete.

Po mom mišljenju, video snimke ubijanja crnaca s mobitela treba uzeti u obzir na isti način. Baš kao što su prošle generacije aktivista koristile ove slike kratko – i samo u kontekstu napora za društvenu pravdu – tako bi se i današnje slike trebale brzo povući iz vidokruga.

Osumnjičenici za Arberyjevo ubojstvo su uhićeni. Policajci u Minneapolisu koji su umiješani u Floydovu smrt otpušteni su i stavljeni pod istragu. Videozapisi njihove smrti poslužili su u svrhu izazivanja bijesa javnosti.

Za mene, emitiranje tragične snimke na TV-u, u automatskim reprodukcijama videozapisa na web stranicama i društvenim medijima više ne služi svojoj svrha socijalne pravde, a sada je jednostavno izrabljivački.

Uspoređivanje fatalnih snimaka Ahmauda Arberyja i Georgea Floyda s fotografijama linča poziva nas da se prema njima odnosimo pažljivije. Možemo poštovati ove slike. S njima možemo postupati pažljivo. U tihim, posljednjim kadrovima, možemo s njima podijeliti njihove posljednje trenutke, ako to želimo. Ne dopuštamo im da umru sami. Ne dopuštamo da nestanu u tišini drveća poznavanja.

Allissa V. Richardson, docentica je novinarstva na Sveučilište Južne Kalifornije, Annenberg škola za komunikacije i novinarstvo

Ovaj je članak ponovo objavljen Razgovor pod licencom Creative Commons. Čitati originalni članak.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju' 25. godišnjica Spring Fund Drive