USTANAK: Video snimke crnaca koji umiru s mobitela su svetinja, poput fotografija linča

Videozapise nasilja osvetnika i kobnih policijskih susreta s mobitela trebale bi se promatrati kao fotografije linča – s ozbiljnom rezervom i opreznim kruženjem, piše Allissa Richardson.

Najbolji prijatelj Ahmauda Arberyja, desno, i njegova sestra govore na obilježavanju Arberyja 9. svibnja 2020.
(Sean Rayford/Getty Images)

By Allissa V. Richardson
University of Southern California

As Ahmaud Arbery pao na tlo, zvuk pucnja koji mu je odnio život glasno je odjeknuo njegovim susjedstvom u Georgiji. 

Premotao sam video njegovog ubojstva. Svaki put kad sam ga pogledao, prvo me privukao naizgled bezbrižan korak mladog crnog trkača, koji su zaustavila dva bijelca u bijelom kamionetu.

Zatim sam pogledao Gregoryja McMichaela, 64, i njegovog sina Trevora, 34, koji su se suočili s Arberyjem u svojoj predgrađu.

Znao sam da su McMichaelovi rekli vlastima da sumnjaju da je Arbery opljačkao obližnju kuću u susjedstvu. Izvodili su, kako su rekli, uhićenje građana.

Video prikazuje Arberyja kako trči ulicom, a McMichaelovi mu svojim vozilom blokiraju put. Prvo, tučnjava. Zatim, pucnjevi iz neposredne blizine iz oružja Travisa McMichaela.

Oči su mi skrenule na visoka stabla na ekranu, koja su možda bile posljednje stvari koje je Arbery vidio. Koliko je tih istih stabala, pitao sam se, svjedočilo sličnim linčovima? A koliko je tih linčova bilo fotografirano da bi se zadao posljednji udarac poniženja umirućima?

Serija modernih linčeva

Možda će biti uznemirujuće vidjeti tu riječ – linčovanje – koristi se za opis Arberyjevog ubojstva 23. veljače 2020. Ali mnogi su crnci podijelili sa mnom da je njegova smrt – nakon koje je uslijedila brza sekvenca Breonna Taylori sada George floydubojstva u koje su umiješani policajci – vraća se na dugu tradiciju ubijanja crnaca bez posljedica.

Možda čak i više traumatizirajući lakoća je s kojom se neke od tih smrti mogu vidjeti na internetu. U mojoj novoj knjizi, "Svjedočiti dok ste crnci: Afroamerikanci, pametni telefoni i novi prosvjed #novinarstvo”, pozivam Amerikance da prestanu gledati snimke crnaca koji tako ležerno umiru.

Umjesto toga, snimke nasilja osvetnika i kobnih policijskih susreta s mobitela trebale bi se promatrati kao fotografije linča – s ozbiljnom rezervom i opreznim kruženjem. Da bismo razumjeli ovu promjenu u kontekstu gledanja, vjerujem da je korisno istražiti kako je ljudima uopće postalo tako ugodno gledati trenutke umiranja crnaca.

Policija se suočava s prosvjednicima u Minneapolisu nakon smrti Georgea Floyda dok je bio u policijskom pritvoru 25. svibnja 2020. (Stephen Maturen/Getty Images)

Prožimajuće slike smrti crnaca

Svako veće razdoblje domaćeg terora nad Afroamerikancima – ropstvo, linč i policijska brutalnost – ima popratnu kultnu fotografiju.

Najpoznatija slika ropstva je 1863 slika "Bičenog Petra", čija leđa nose zamršen poprečni presjek ožiljaka.

Poznate slike linčovanja uključuju Fotografija iz 1930 mafije koja je ubila Thomasa Shippa i Abrama Smitha u Marionu, Indiana. Bijelac s divljim očima pojavljuje se na dnu kadra, pokazujući prema gore na obješena tijela crnaca. Slika je inspirirala Abela Meeropola da napiše pjesmu "Čudno voće”, koja je kasnije pretvorena u pjesmu koju je blues pjevačica Billie Holiday pjevala diljem svijeta.

Dvadeset pet godina kasnije, fotografije iz 1955 Emmetta Tilla osakaćeno tijelo postalo je kulturni temelj nove generacije. Četrnaestogodišnjeg crnog dječaka pretukli su, upucali i bacili u lokalnu rijeku bijelci nakon što ga je bjelkinja optužila da joj je zviždao. Kasnije je priznala da je lagala.

Tijekom 1900-ih, pa sve do danas, mediji su ovjekovječili i policijsku brutalnost prema crncima. Amerikanci su promatrali vladine službenike otvorena vatrogasna crijeva o mladim prosvjednicima za građanska prava, oslobodite Njemački ovčari i vladati bily klubovi protiv miroljubivih marševa, te pucati i maltretirati današnje crne muškarce, žene i djecu – prvo na televizijskim večernjim vijestima, a na kraju i na mobitelima koji su mogli distribuirati snimke online.

Kad sam vodio intervjue za svoju knjigu, mnogi crnci su mi rekli da u svojim glavama nose ovaj povijesni kolut nasilja nad svojim precima. Zato je za njih gledanje modernih verzija ovih zločina iz mržnje previše bolno za podnošenje.

Ipak, postoje druge skupine crnaca koji vjeruju da videozapisi imaju svrhu, educirati mase o rasnim odnosima u SAD-u. Vjerujem da ovi tragični videozapisi mogu poslužiti u obje svrhe, ali trebat će truda.

Godine 1922. NAACP je objavio niz oglasa preko cijele stranice The New York Times skrećući pozornost na linč.
(New York Times, 23. studenog 1922./American Social History Project)

Oživljavanje 'arhiva u sjeni'

Početkom 1900-ih, kada su vijesti o linču bile svježe, neke od prvih nacionalnih organizacija za građanska prava širile su sve dostupne slike linča kako bi podigle svijest o zločinu. Učinili su to objavljivanjem slika u crnim časopisima i novinama.

Nakon što je ta slika dosegla vrhunac cirkulacije, obično je uklanjana iz javnog pogleda i stavljana u "arhiva u sjeni”, unutar redakcije, knjižnice ili muzeja. Smanjenje optjecaja slike imalo je za cilj učiniti pogled javnosti tmurnijim i punim poštovanja.

Nacionalna udruga za napredak obojenih ljudi, popularno poznata kao NAACP, često je koristila ovu tehniku. Na primjer, 1916. grupa je objavila užasnu fotografiju Jesseja Washingtona, 17-godišnjeg dječaka koji je obješen i spaljen u Wacou u Teksasu, u svom vodećem časopisu, “Kriza".

Kao rezultat toga, članstvo u organizaciji za građanska prava naglo je poraslo. Crno-bijeli su htjeli znati kako pomoći. NAACP je iskoristio novac za promicanje zakona protiv linča. Kupio je niz skupih oglasi preko cijele stranice in The New York Times lobirati kod vodećih političara.

Iako NAACP opstaje i danas, ni na njegovoj web stranici ni na Instagram stranici nema običnih slika žrtava linča. Čak i kada je organizacija izdala a izjava o ubojstvu u Arberyju, suzdržao se od ponovnog objavljivanja jezivog videa u svojoj poslanici. Ta suzdržanost pokazuje stupanj poštovanja koji nisu koristile sve novinske kuće i korisnici društvenih mreža.

Znatiželjni dvostruki standard

Kritičari arhive u sjeni mogu tvrditi da je jednom kada fotografija dospije na internet vrlo teško povući se iz budućih novinskih izvješća.

To, međutim, jednostavno nije istina.

Slike smrti bijelih ljudi su uklonjeni iz vijesti cijelo vrijeme.

Teško je na internetu pronaći, na primjer, slike bilo koje od brojnih masovnih pucnjava koje su utjecale na desetke bijelih žrtava. Ubijeni u pucnjavi u osnovnoj školi Sandy Hook 2012. ili na glazbenom festivalu u Las Vegasu 2017. najčešće se sjećaju u umjesto toga ljupke portrete.

Po mom mišljenju, video snimke ubijanja crnaca s mobitela treba uzeti u obzir na isti način. Baš kao što su prošle generacije aktivista koristile ove slike kratko – i samo u kontekstu napora za društvenu pravdu – tako bi se i današnje slike trebale brzo povući iz vidokruga.

Osumnjičenici za Arberyjevo ubojstvo su uhićeni. Policajci u Minneapolisu koji su umiješani u Floydovu smrt otpušteni su i stavljeni pod istragu. Videozapisi njihove smrti poslužili su u svrhu izazivanja bijesa javnosti.

Za mene, emitiranje tragične snimke na TV-u, u automatskim reprodukcijama videozapisa na web stranicama i društvenim medijima više ne služi svojoj svrha socijalne pravde, a sada je jednostavno izrabljivački.

Uspoređivanje fatalnih snimaka Ahmauda Arberyja i Georgea Floyda s fotografijama linča poziva nas da se prema njima odnosimo pažljivije. Možemo poštovati ove slike. S njima možemo postupati pažljivo. U tihim, posljednjim kadrovima, možemo s njima podijeliti njihove posljednje trenutke, ako to želimo. Ne dopuštamo im da umru sami. Ne dopuštamo da nestanu u tišini drveća poznavanja.

Allissa V. Richardson, docentica je novinarstva na Sveučilište Južne Kalifornije, Annenberg škola za komunikacije i novinarstvo

Ovaj je članak ponovo objavljen Razgovor pod licencom Creative Commons. Čitati originalni članak.

Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.

Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju' 25. godišnjica Spring Fund Drive

Donirajte sigurno s PayPal ovdje

Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:

5 komentara za “USTANAK: Video snimke crnaca koji umiru s mobitela su svetinja, poput fotografija linča"

  1. Svibanj 31, 2020 na 19: 20

    Mogu se samo donekle složiti s premisom autora. Moje je uvjerenje da je civilna javnost namjerno desenzibilizirana tisućama ubojstava iz nehata i ubojstava tako grubo prikazanih u holivudskim filmovima. Filmovi i mediji VIJESTI su terorizirali (isprali mozak) javnost u močvaru kulturne dezintegracije i društvenog propadanja...

    Iako se u nekim područjima sada događaju nemiri, dugoročni politički utjecaj bit će vrlo mali. Osobe koje su svjedoci grupnog silovanja ili policijskog premlaćivanja imale bi veći utjecaj odlaganjem mobitela i fizičkim zaustavljanjem glavnog junaka na bilo koji način... Umjesto toga, pridružuju se neugodnoj i ružnoj glumačkoj ekipi - glumcima u teatru apsurda...

  2. Svibanj 30, 2020 na 11: 49

    Ja sam 70-godišnja bijela žena i gnušam se nasilja koje se provodi i koje se provodi nad ljudima druge boje kože u ovoj zemlji iu svijetu. Kada su bijeli skinsi lažno proglašavani superiornima i tko je proglasio tu glupost? Kada vas je boja vaše kože učinila boljim ili lošijim od nekoga s drugom bojom kože? Tko ste nije definirano vašom bojom nego vašim riječima i djelima. I, što ti daje za pravo misliti da si bolji od drugog živog bića? Živim 70 godina u ovoj zemlji i sramim se. Sramim se naše vlade, naše vojske, naše policije, naših medija, našeg školskog sustava, našeg zdravstvenog sustava, načina na koji se odnosimo prema našim starijima, načina na koji se odnosimo prema siromašnima, načina na koji se ponašamo prema djeci, načina na koji postupati sa životinjama, način na koji postupamo s drugim zemljama i način na koji uništavamo naš planet. Mi smo naoružani, sebični, uskogrudni razbojnici i zaslužujemo da nam se teško koljeno pribije o vrat...

  3. John R
    Svibanj 30, 2020 na 07: 51

    Koliko je crnaca umrlo i vjerojatno će umrijeti zbog omražene, netrpeljivosti i neznanja našeg društva u rukama ljudi u plavom? Dosta više – osudite ova ubojstva, pošaljite ih u zatvor i bacite ključ. Sramotno !

  4. Annie
    Svibanj 30, 2020 na 01: 32

    Ne znam zašto bi policija istraživala tvrdnju vlasnika trgovine da je netko, u ovom slučaju Floyd, pokušao plasirati lažnu novčanicu od 20 dolara i nekako zahtijevao od nekoliko policajaca da se pojave na mjestu "zločina". Zvuči mi sumnjivo. Navodno su ga izvukli iz automobila, jer su tvrdili da je pružao otpor, a zatim su mu stavili lisice. Zašto onda nisu ubacili policijski auto? Jedan mu sjedi na vratu osam minuta, ili više, i Floyd mu kaže da ne može disati, a ostali ne kažu ništa. Zvuči mi kao ubojstvo s predumišljajem, a svi oni zvuče kao sukrivci za njegovu smrt. Kao one scene linča.

  5. rgl
    Svibanj 29, 2020 na 22: 51

    Ne znam mogu li se složiti s autorovom premisom. Naravno, postoji nekoliko onih djetinjastih koji će ove slike gledati sa životinjskim oduševljenjem. Osim toga, ostavljanje ovih fotografija, videozapisa itd. u javnoj domeni desenzibilizira nas za užasna djela koja su se dogodila. Međutim, oni bi trebali ostati u prvim redovima kako bi podsjećali mase na zločine koji se događaju svaki dan, ne samo u Americi, već i diljem svijeta.

    Gledao sam i ponovno gledao video odraslog (Sirijca?) čovjeka koji odrubljuje glavu 14-godišnjem dječaku. Dječak od 14 godina! Učinio sam to kako bih upamtio lice barbara koji je mogao odrubiti glavu 14-godišnjem dječaku, u nadi da ću jednog dana, nekako, raskrstiti putove s tom životinjom.

    Jedan od nas bi umro.

Komentari su zatvoreni.