As`ad AbuKhalil daje nepoštednu ocjenu čelnika palestinskih vlasti i njegove izjave o prekidu sigurnosne koordinacije sa SAD-om i Izraelom.
Predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas. (Kremlin.ru)
By As`ad AbuKhalil
Posebno za Vijesti o konzorciju
Fili po tko zna koji put, Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske uprave, zaprijetio je presjeći „sigurnost koordinacija” s Izraelom i SAD-om
Ovaj put je sazvao ono što naziva "palestinskim vodstvom" (eufemizam za korumpiranu kliku koju su postavili SAD i Izrael u Ramallahu nakon smrti Yassera Arafata 2004.) i pročitao iz izjave (dok se šalio sa suradnicima) o ovu namjeru.
Čak je dodao da njegova Vlast više nije vezana sporazumima s Izraelom, iako je sama njegova funkcija i sama Vlast proizašla iz sporazuma s Izraelom, a njegovo kretanje i kretanje njegovih pomoćnika redovito se koordinira s Izraelcima.
Abbas obećava da je ovaj put ozbiljan. Tu prijetnju često prethodi najavom formiranja posebnih povjerenstava za provedbu dotičnih odluka. U svim dosadašnjim slučajevima, međutim, povjerenstva se nikada nisu sastala niti su donesene odluke.
Ovaj put je objavljeno da je CIA informiran da će Palestinske vlasti prekinuti svoju sigurnosnu koordinaciju. Ali zašto bi PA morala obavijestiti CIA-u ili Mossad, izraelsku nacionalnu obavještajnu agenciju, ili Shin Bet, izraelsku unutarnju sigurnosnu službu, o skorom kraju sigurnosne koordinacije, ako je cilj prekinuti svu sigurnosnu koordinaciju? Želi li koordinirati kraj koordinacije?
Arapski i međunarodni tisak skeptični su glede te objave, s obzirom na njegove brojne prijašnje prijetnje. Abbas obećao da će tužiti Izrael na Međunarodnom kaznenom sudu, ali to nikada nije učinio iz straha da se ne bi dopao svojim američkim sponzorima (posebno u razdoblju prije Trumpa). Od tada, unatoč razdor s Trumpovom administracijom još uvijek nije uspio.
Abbasove prijetnje nailaze ili na prijezir, podsmijeh ili krajnje ignoriranje. Ovo je čovjek koji nema više nikakav kredibilitet ni legitimitet i koji čeka svoj konačni kraj na ovoj Zemlji. S obzirom na svoje godine (84), sada više oklijeva u dodatnim kompromisima i ustupcima Izraelu jer će Palestinci već biti oštri u procjeni njegove uloge u povijesti Palestinskog nacionalnog pokreta.
Izuzetno nepopularan
Veliki jerusalimski muftija Haj Amin ef. el-Huseini. (Wikimedia Commons)
Nijedan palestinski vođa od Hajja Amina Husseinija, koji je vodio palestinsku nacionalnu borbu od 1930-ih do 1950-ih, i stigmatizirao palestinski nacionalni pokret kroz svoju povezanost s Hitlerovim režimom, nije bio više ocrnjen od strane njegovih ljudi.
Ovo je čovjek čiji će sprovod biti dočekan uz tišinu naroda koja je pratila smrt Anwara Sadata, čiji se sprovod najviše pamti zbog odsutnosti egipatskog naroda i velike prisutnosti američkih i zapadnih dostojanstvenika.
Ali kakva je to "sigurnosna koordinacija" kojoj Abbas prijeti da će je prekinuti?
Od 1993. godine, kada su palestinske vlasti uspostavljene nakon sporazuma iz Osla, palestinsko vodstvo — koje je Izrael odobrio i dopustio da se smjesti u Ramallahu — moralo je podnositi redovita izvješća izraelskim vlastima o svim vijestima o aktivnostima otpora. Izraelska vlada zatim koristi te informacije za napade na palestinska naselja i naselja te za izvršenje atentata.
Pod Arafatom i Abbasom nakon njega, Palestinske vlasti bi uhitile i podvrgnule torturi svakog Palestinca optuženog za sudjelovanje u protuizraelskim aktivnostima. Čak su i zapadne organizacije za ljudska prava (koje su očito pristrane u korist izraelske okupacije) dokumentirati slučajeva mučenja od strane Palestinskih vlasti i Hamasa pod njihovom vlašću u Gazi.
Mučenje i špijuniranje
Palestinci koji su umrli (i nastavljaju umirati) u izraelskim zatvorima također su umirali u palestinskim zatvorima - a ponekad i od mučenja. SAD i Izrael su u osnovi željeli repliku arapskih režima unutar Zapadne obale kako bi zaštitili Izrael od palestinskih djela odmazde. Oslo je osmišljen u skladu s rasističkim načinom razmišljanja SAD-a i Izraela: da su životi Palestinaca nepotrebni i da su životi Izraelaca dragocjeni i da ih treba zaštititi pod svaku cijenu.
Sigurnosna koordinacija je u osnovi bila provedba američko-izraelske vizije o ulozi Palestinske vlasti, naime da bi ona trebala špijunirati svoj narod i nametnuti pravilo represije kako bi prisilila narod Palestine na nepopularne sporazume.
“Sigurnosna koordinacija” zahtijevala je stvaranje palestinskih sigurnosnih snaga i obavještajnih službi. Oba je stvorila, dizajnirala i sponzorirala CIA, uz blisku koordinaciju Mossada. A uloga pomoći CIA-e nije bila samo u materijalnoj i financijskoj potpori, već iu provođenju drakonskih pravila i mučenju palestinskih disidenata.
Izraelski vojnici u palstinskom gradu Hebronu, 2004. (Wikimedia)
Od Palestinskih vlasti se čak zahtijevalo da suzbiju političke slobode palestinskog naroda kako bi spriječili ono što Izrael i SAD nazivaju "huškanjem", referencom na nacionalističku retoriku koja izražava čežnju za palestinskom domovinom i protivljenje cionističkom projektu.
Kongres SAD-a uvjetovao je američku pomoć mjerom u kojoj Palestinske vlasti potiskuju i potiskuju svoj narod kako bi izraelska okupacija bila manje ugrožena ili čak protiv nje. Šokantno, palestinske vlasti ispunile su svoju obvezu.
U međuvremenu, Izrael je obraćao vrlo malo pažnje na odredbe sporazuma iz Osla. Nije se potrudio napraviti razliku između područja A, B i C (gdje bi, navodno, Palestinac imao isključivu vlast, zajedničku vlast s Izraelom ili uopće nije imao vlast) i nastavio je napadati razne gradove i sela i slati svoje bespilotnim letjelicama i borbenim zrakoplovima za napade na palestinske mete i, tipično za Izrael, ne obazirući se na razliku između civila i boraca.
Bez poluge
Malo je vjerojatno da će Palestinske vlasti ostati pri najavljenoj odluci o prekidu "sigurnosne koordinacije" s Izraelom ili SAD-om
Abbas je, glupo, ostavio svoj pokret bez ikakvih alternativnih opcija ili utjecaja. A proračun PA zahtijeva stalno pružanje dokaza o dobrom ponašanju prema SAD-u i Izraelu. (Sve do prošle godine, SAD je pružao financijsku pomoć palestinskim vlastima kao nagradu i poticaj za usluge učinjene izraelskoj okupaciji, dok bi Izrael prenosio poreze nametnute Palestincima koji su radili u Izraelu).
Budući da je SAD vršio pritisak na sve arapske vlade da prekinu ili značajno smanje financiranje PA i PLO-a, PA je postala sve više ovisna o SAD-u i EU zbog svog prenapuhanog proračuna, u administraciji poznatoj po lošem upravljanju i otvorenoj korupciji. SAD-u i EU-u nije smetala korupcija Abbasa i njegovih prijatelja sve dok su Izraelu dostavljali obavještajne podatke o palestinskom narodu.
Abbas je voljan zauzeti čvršći stav protiv Izraela jer ga je "Dogovor stoljeća" koji su potpisali predsjednik Donald Trump i njegov zet Jared Kushner ostavio bez ikakve prave alternative. Kako se moglo pristati na plan koji čak ni zaljevski tirani nisu mogli podržati jer je bio daleko ispod minimalnih zahtjeva palestinskih vlasti?
Abbas je sebe ostavio bez ikakve poluge; on ne samo da je razoružao sve palestinske frakcije pod svojom vlašću, već je opetovano izjavljivao svoje odricanje i osudu svih oblika oružane borbe protiv okupacije. Ponekad se poziva na prihvaćanje građanskog otpora, ali je razbio mirne prosvjede na Zapadnoj obali.
Abbas će najvjerojatnije nastaviti "sigurnosnu koordinaciju" pod pritiskom zaljevskih vlada i EU. Obećanje isplate sredstava bit će dovoljno da ga pokoleba.
Iako su šanse za nastavak odnosa s Trumpovom administracijom prilično malo vjerojatne, on bi vrlo dobro mogao nastaviti pregovore pod administracijom nasljednicom - pod pretpostavkom da je još uvijek živ.
Abbas je ispunio ulogu koju su mu diktirali SAD i Izrael, ali nauštrb svog nacionalnog legitimiteta kod vlastitog naroda. Upravo iz tog razloga izbjegava održavanje izbora koji bi bili sramotniji od prošlih 2006. godine.
U međuvremenu, Abbas se nada da će Palestinci biti manje oštri u svojoj procjeni njegove uloge zbog ovog njegovog posljednjeg stava. Ali to je vrlo malo vjerojatno. Arapska narodna presuda protiv njega donesena je prije mnogo godina i neoprostiva je.
As'ad AbuKhalil je libanonsko-američki profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu California, Stanislaus. Autor je “Povijesnog rječnika Libanona” (1998.), “Bin Laden, Islam i novi američki rat protiv terorizma” (2002.) i “Bitka za Saudijsku Arabiju” (2004.). On tweeta kao @asadabukhalil
Izražena stajališta isključivo su stajališta autora i mogu, ali ne moraju odražavati stajališta Vijesti o konzorciju.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Doprinijeti do Vijesti o konzorciju' 25. godišnjica Spring Fund Drive
Donirajte sigurno s 
PayPal ovdje.
Ili sigurno kreditnom karticom ili provjerite klikom na crveni gumb:
Smiješno koliko se poklapanja – posebno crtića – pojavljuje ako tražite: 'Abbas Quisling'.
Husseinijeve akcije protiv Židova dogodile su se tek nakon što su cionisti započeli etničko čišćenje Palestinaca.
Koristi li Palestincima da se ispričaju za svoje pokušaje da uzvrate udarac ili to ide u prilog propagandi koja prikazuje Palestince kao "gore od nacista" i opravdava njihovo zlostavljanje na taj račun?
Mislim da je vrijeme da Palestinci prestanu biti u defanzivi za bilo kakve postupke otpora onome što im se dogodilo.
Pitanja o odnosu Palestine i Izraela.
1. Je li rješenje s dva stanja održivo?
Odgovor: Ne, nikada nije, a zagovornici su ili pogrešno informirani ili to cinično promiču znajući da su Izraelci de facto prava vlada i unutar svoje nadležnosti upravlja zatvorima na otvorenom za Palestince.
2, Je li moguće jednodržavno rješenje s jednakim pravima za sve Židove i Arape unutar njezinih granica?
Odgovor: Nema drugog odgovora koji zadovoljava uvjete jednakosti, ljudskog dostojanstva i pravde.
3. Postoji li i najmanja mogućnost da se to dogodi?
Odgovor: Nakon što ste godinama pisali i čitali o ovoj temi i proveli posljednjih nekoliko tjedana svakodnevno čitajući Haaaretz, postoji razlog za optimizam. Na primjer, epidemija koronavirusa stavila je u prvi plan razumijevanje da Palestinci unutar Izraela daju doprinos u borbi protiv koronavirusa daleko veći od svog broja. Obični izraelski Židovi to primjećuju. Izraelski zdravstveni radnici navodno tretiraju svoje kolege zdravstvene radnike kao vršnjake. Palestinci se u sve većem broju upisuju na izraelska sveučilišta. Cionisti koji su utemeljili Izrael i mnogi oko njega danas su namjestili sustav kako bi otežali stvaranje takve države, npr. proglasivši da svi Židovi mogu gledati na Izrael kao svoju zemlju, i onemogućivši potomcima Nakhbe da se vrate kući. Poput namještanja naše vlastite demokracije za isključivanje neeuropskih osoba, zid razdvajanja ne može izdržati.
4. Ako se dogodi, kako će se dogoditi?
Odgovor: Polako, ali dogodit će se.
5. Kakva je budućnost palestinskih vlasti?
Odgovor: U kantu za smeće povijesti osim ako svoj cilj i to konstruktivan vidi u stvaranju jedinstvene države.
Samo mišljenje jednog čovjeka.
Nisam u koži Palestinaca i ne mogu govoriti u njihovo ime. Ali sa svog stajališta nikada nisam vidio Abbasa kao bilo što drugo osim kao suradnika, i to nekoga bez ikakve karizme.
Abbas je dugo bio simbol izraelsko/američke dominacije, a ne bilo kakav izraz palestinskih nada.
Kada je Izrael ubio Arafata, znao je što radi.
A Abbas (zajedno sa svojim pomoćnicima) demonstrira izvan svake sjene sumnje da bez obzira na ljude, njihove kolektivne i pojedinačne tragedije, odvratan tretman od strane kao što je barbarski "izraelski" režim, među njima uvijek postoje neki koji su izdajnici, koji stavljaju vlastite interese i bankovne bilance prije svojih sunarodnjaka. Kao što većina palestinskog stanovništva – bez obzira radi li se o izbjeglicama koje žive u inozemstvu, u Gazi, na Zapadnoj obali ili onima koji su još uvijek u središtu Palestine – jako dobro zna. Toliko je Palestinaca bilo spremno podvrgnuti se mučenju, dugom zatvoru, gubitku domova, voljenih osoba i vlastitoj smrti kako bi se vratili u svoje *zapravne* domove i zemlju: Abbas i njegova posada potpuna su sramota za svoj narod.