Afrika je dosad bila pošteđena najgoreg od koronavirusa, ali nevolje su pred nama ako se ne poduzmu mjere, kaže WHO.
Vijesti konzorcija
TPandemija koronavirusa koja razara diljem svijeta najvećim je dijelom najviše pogodila globalni sjever.
Sedam zemalja s najvećim brojem infekcija sjeverno je od ekvatora. Četiri od njih su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. Peta, Kina, u kojoj je počela pandemija, pala je na jedanaesto mjesto.
Na južnoj hemisferi najviše je stradao Brazil, sa 127,655 slučajeva (deveti u svijetu) i 8,609 smrtnih slučajeva, šesti najveći u svijetu. To ne bi trebalo čuditi s obzirom na to da je njen desničarski ekstremistički predsjednik, Jair Bolsonaro, ismijavao bolest kao ništa drugo do gripu. Njegova neodgovornost skupo košta njegov narod.
Brazil ima više od polovice od ukupno 263,593 zaraženih u Južnoj Americi i 67 posto od 13,430 umrlih.
Australija je imala 6,896 slučajeva i 97 smrtnih slučajeva, a idućih tjedana zemlja se ponovno otvara.
Afrika na rubu
Afrika je dosad izbjegla najgori dio pandemije. No to bi se uskoro moglo promijeniti ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere opreza, upozorila je Svjetska zdravstvena organizacija u četvrtak.
Južna Afrika dosad je preuzela najveći teret na kontinent s 8,232 oboljelih i 161 umrlih. Sljedeće tri zemlje po zaraženosti su u sjevernoj Africi: Egipat, Maroko i Alžir. Podsahara gotovo da nije pogođena. Nigerija ima najviše slučajeva s 3,145 ukupnih infekcija (deset puta manje nego što SAD dobije svaki dan).
Dvadeset pet afričkih zemalja ima manje od 200 slučajeva. Cijeli kontinent ima 54,774 poznate infekcije i 2,075 smrtnih slučajeva. No WHO je u četvrtak rekao: "Osamdeset tri tisuće do 190 000 ljudi u Africi moglo bi umrijeti od COVID-19, a 29 do 44 milijuna moglo bi se zaraziti u prvoj godini pandemije ako mjere suzbijanja ne uspiju."
WHO je koristio model koji vidi sporiju stopu prijenosa, "nižu dob ljudi s teškom bolešću" i nižu stopu smrtnosti "u usporedbi s onim što se vidi u najteže pogođenim zemljama u ostatku svijeta".
Niži prijenos, međutim, "sugerira produljeno izbijanje tijekom nekoliko godina", prema studiji WHO-a. Kaže se da su manje nacije, kao i Alžir, Južnoafrička Republika i Kamerun, izložene visokom riziku "ako se mjere obuzdavanja ne daju kao prioritet".
"Iako se Covid-19 vjerojatno neće tako eksponencijalno širiti u Africi kao drugdje u svijetu, vjerojatno će tinjati u žarištima prijenosa", rekao je dr. Matshidiso Moeti, regionalni direktor WHO-a za Afriku, na virtualnoj konferenciji za novinare. iz Brazzavillea, Republika Kongo, u četvrtak. “COVID-19 bi mogao postati stalan dio naših života sljedećih nekoliko godina osim ako mnoge vlade u regiji ne zauzmu proaktivan pristup. Moramo testirati, pratiti, izolirati i liječiti.”
Bolnice u Africi mogle bi biti preplavljene, upozorava WHO. Model studije pokazao je da bi 3.6 milijuna do 5.5 milijuna hospitalizacija, uključujući 82,000 167,000 do 52,000 107,000 pacijenata kojima je potreban kisik i 47 XNUMX do XNUMX XNUMX pacijenata koji trebaju respiratore, preplavilo bolnice. U XNUMX afričkih zemalja koje su podnijele izvještaje WHO-u, s ukupnom populacijom od milijardu stanovnika, na milijun ljudi u prosjeku postoji samo devet kreveta na odjelu intenzivne njege.
Fizički pristup tim objektima u tim je zemljama također nizak, što znači da bi slučajevi Covid-19 koji bi se mogli liječiti postali "komplicirani". Studija WHO-a kaže: "Zemlje diljem Afrike moraju proširiti kapacitete, posebno primarnih bolnica i osigurati da osnovna hitna pomoć bude uključena u primarni zdravstveni sustav."
Do sada je oko 1,000 afričkih zdravstvenih djelatnika zaraženo i na kontinentu nedostaje zaštitne opreme, rekao je Moeti.
“Među jednu milijardu ljudi u afričkoj regiji, model predviđa da bi se do 26% moglo zaraziti u prvoj godini, ako se ne uvedu mjere suzbijanja, a srećom, znamo da to do sada nije slučaj. , a do 190,000 ljudi moglo bi umrijeti”, rekao je Moeti. "Epidemija bi dosegla vrhunac unutar četiri tjedna od početka širenja širenja u zajednici."
Moeti je rekao: “Važnost promicanja učinkovitih mjera suzbijanja još je važnija, budući da bi kontinuirani i široko rasprostranjeni prijenos virusa mogao ozbiljno opteretiti naše zdravstvene sustave. Suzbijanje epidemije velikih razmjera daleko je skuplje od tekućih preventivnih mjera koje vlade poduzimaju kako bi suzbile širenje virusa.”
Mjere zadržavanja koje preporučuje WHO su socijalno distanciranje i “poboljšanje higijene”. WHO koristi već uspostavljene mreže za borbu protiv ebole. Moeti je rekao:
“Znamo da za zaustavljanje širenja virusa ključne javnozdravstvene mjere moraju biti na snazi u svakoj zajednici, čak i tamo gdje slučajevi nisu prijavljeni, kapaciteti pripravnosti trebaju biti unaprijed postavljeni. Želio bih ponoviti da su ove mjere nadzor, rano prepoznavanje slučajeva, rano testiranje ljudi, praćenje njihovih kontakata, a zatim izolacija i slučajeva i kontakata kako bi se ograničilo širenje virusa. Vidjeli smo da zemlje poput Namibije i Sejšela pomno prate te mjere i već mjesec dana nisu prijavile nijedan slučaj.”