U vrijeme globalne zdravstvene i ekonomske krize, neki dužnosnici UN-a, poput posebnog izvjestitelja o pravu na hranu, pozivaju na ukidanje sankcija diljem svijeta.
By Stéphanie Fillion i Kacie Candela
Pass Blue
Du zadnjem tjednu ožujka, Hilal Elver, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za pravo na hranu, bio je jedan od tri visoka predstavnika UN-a koji su pozvali na ublažavanje nekih sankcija kako bi se ublažio utjecaj koronavirusa.
Glavni tajnik UN-a António Guterres poslan pismo zemljama G-20 u kojem se od njih traži da se odreknu sankcija koje mogu potkopati sposobnost zemlje da odgovori na pandemiju. I Michelle Bachelet, visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, , rekao je da bi "humanitarna izuzeća od mjera sankcija trebala imati širok i praktičan učinak, s brzim, fleksibilnim odobrenjem za osnovnu medicinsku opremu i zalihe."
bakelet (Fotografija UN-a)
Elver je, kao i Bachelet, već neko vrijeme tražio ublažavanje nekih sankcija, ali ipak nije očekivao da će ovo dvoje utjecajnih ljudi iz UN-a uputiti takav poziv. "Nikada nisam očekivao da [oni] govore o ekonomskim sankcijama", rekao je Elver u nedavnom intervjuu. "Došlo je kao iznenađenje." Pandemija je uzdrmala mnoge stvari i ona se nada da će obnovljeni interes voditelja potrajati.
Sankcije su se vratile u središte pozornosti nakon što su brojni stručnjaci i političari preporučili ublažavanje - dok su čelnici u mnogim zemljama, uključujući Joe Biden, predsjednički kandidat Demokratske stranke u SAD-u, i senatorica Dianne Feinstein (D-CA), također su podržali tu mogućnost. Elver, čiji drugi trogodišnji mandat posebnog izvjestitelja završava ovog mjeseca, svjedočio je utjecaju sankcija na obične ljude koji trebaju hranu i izrazio je nadu da će pandemija ponuditi priliku da se ponovno razmotri njezina uporaba.
"Definitivno će postojati neka međunarodna politička agenda o gospodarskim sankcijama", rekla je.
Elver, koji ima i diplomu prava i doktorat, suradnik je na području prava i politike hrane na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu. Rođena je i odrasla u Turskoj, a nedavno je razgovarala s PassBlue iz svog drugog doma, u Bodrumu, u južnoj Turskoj, gdje je pod zabranom ostanka kod kuće koju je nametnula vlada. “Počeli smo s ljetnim praznicima malo ranije”, rekla je.
Njezine su primjedbe uređene radi jasnoće i duljine. Cijeli intervju dostupan je u seriji podcasta “UN-scenarij”, koji uključuje raspravu o sankcijama s Loraine Rickard-Martin, autoricom “Evolucija sankcija UN-a: od oruđa ratovanja do oruđa mira, sigurnosti i ljudskih prava.”
(Da biste čuli epizodu, preuzmite s SoundCloud, Podcasts Apple, Patreon, Spotify, Krojač or TuneIn.)
P. Zašto je bilo važno, upravo sada na kraju vašeg mandata, zatražiti ukidanje gospodarskih sankcija? Upućivao sam ove pozive prije visokog povjerenika za ljudska prava, od posjeta Zimbabveu prije nekoliko mjeseci. Tamo sam saznao da ekonomske sankcije imaju ozbiljan utjecaj na obične ljude i temeljno ljudsko pravo na hranu i sigurnost hrane, kao što sam jasno rekao u prvom prijaviti. Također sam komunicirao s vladom Kube. U pismu sam zamolio vladu Sjedinjenih Država da ublaži sankcije protiv Kube jer je tamo prije šest mjeseci bio uragan i bili su u nevolji. Dobro sam upoznat s negativnim učincima ekonomskih sankcija na ljudska prava i pravo na hranu. Ovo nisu [sankcije] Vijeća sigurnosti UN-a, već jednostrane ekonomske sankcije protiv mnogih zemalja od strane SAD-a, a ponekad i Europske unije.
Mlada jegulja (Fotografija UN-a)
P. Vaš fokus je na hrani kao stručnjak UN-a. Iz prve ste ruke svjedočili učinku sankcija na dostupnost hrane. Možete li opisati kako je trenutno, ne samo na Kubi i u Zimbabveu, već iu drugim zemljama poput Irana i Venezuele? Svaka država ima drugačiju vrstu sankcija, ovisno o pravilima i načelima SAD-a ili Europske unije, a one mogu uključivati političke razloge ili kršenja ljudskih prava. Na primjer, Zimbabve ima sankcije gotovo 20 godina zbog kršenja ljudskih prava. [Između ostalog] bijeli farmeri su izgubili svoju zemlju, pa su UK i SAD uvele sankcije [zbog preraspodjele zemlje kampanja započeto 1980-ih, za vrijeme predsjedništva Roberta Mugabea; SAD ih je produžio ove godine]. To je bilo izravno povezano s pravom na hranu i sigurnošću hrane jer poljoprivrednici nisu mogli proizvoditi ono što su prije, pa je to bio izravan utjecaj.
Sjeverna Koreja i Venezuela imaju opće sankcije, koje su mnogo veće od onih nametnutih Zimbabveu. Ponekad su sankcije samo protiv nekih ljudi ili nekih korporacija, ali čak i ograničene sankcije imaju vrlo važan utjecaj na uvoz i izvoz zemlje i bilo kakvu vrstu gospodarskog odnosa s ostatkom svijeta. Te su zemlje u osnovi izolirane, pa je vrlo teško kupovati i prodavati. Kupuju skuplje proizvode jer i treće zemlje prekidaju odnose s njima. Na primjer, u slučaju Kube ili Venezuele, ako zemlja "B" posluje s jednom od njih, tada Sjedinjene Države neće poslovati s "B". Dakle, to je vrlo važan problem u smislu ekonomskih uvjeta u zemlji.
P. Možete li mi reći kako se pitanje sankcija uklapa u kontekst pandemije? Već sada možete lako shvatiti da zbog koronavirusa postoji značajna izolacija za doslovno svaku zemlju. Čak i one bez ikakvih ekonomskih sankcija mogu biti pogođene ograničenjima izvoza i uvoza. Mnogi veliki izvoznici hrane razmišljaju o ograničavanju izvoza hrane ili lijekova kako bi zadržali zalihe za vlastite ljude, što dodaje dodatne poteškoće tijekom ove pandemije, povrh gospodarskih sankcija. Zdravstveni sustav Zimbabvea bio je potpuno slomljen prije koronavirusa - razmislite o tome sada.
P. Kakav je bio odgovor na vaš poziv i poziv Michelle Bachelet da se ukinu sankcije tijekom pandemije? Čak se i glavni tajnik UN-a složio. To je itekako na političkoj agendi. SAD, pod sadašnjom administracijom, jako želi nastaviti sankcije. Srećom, neke druge zemlje nisu. Na primjer, Europska unija i mnoge europske zemlje reagiraju pozitivno i ublažavaju sankcije u ovo vrijeme koronavirusa. Oni ne ukidaju sankcije u potpunosti, ali ih prekidaju, i postoje neke komunikacije, ali ne u SAD-u, nažalost.
P. Dugoročno, što se nadate da će proizaći iz poziva na sankcije? Definitivno će postojati neka međunarodna politička agenda o ekonomskim sankcijama. Covid-19 ih je stavio na dnevni red. Nikada nisam očekivao da će glavni tajnik UN-a uputiti takav poziv, pa čak ni Michelle Bachelet. Došlo je kao iznenađenje.
Prema međunarodnom pravu postoje dva pogleda na sankcije. Jedna skupina kaže da ekonomske sankcije zapravo ne funkcioniraju jer elita nikada nije stvarno pogođena, dok obični građani plaćaju račun. Drugi kaže ne, to je jedina alternativa ulasku u rat koja bi natjerala zemlju da sjedne za pregovarački stol. Ako pogledate mjesta poput Sjeverne Koreje, ona je godinama bila pod sankcijama, ali nikada nije promijenila svoju politiku. Dakle, po mom mišljenju, kao i po mišljenju mnogih drugih, ekonomske sankcije, kada se provode, trebaju biti izvedene s velikom pažnjom.
Stéphanie Fillion je novinarka iz New Yorka specijalizirana za vanjske poslove i ljudska prava. Magistrirala je novinarstvo, politiku i globalna pitanja na Sveučilištu Columbia i diplomirala političke znanosti na Sveučilištu McGill. Fillion je 2015. dobio stipendiju Europske unije u Kanadi za mlade novinare i bio je suradnik urednika za Press u 2017.
Kacie Candela je pomoćnica urednika za PassBlue te voditeljica vijesti i izvjestiteljica za WFUV, javnu radio postaju u Bronxu, NY, gdje pokriva UN i druge ritmove. Njezin je rad osvojio razne nagrade od New York State Associated Press Association, New York State Broadcasters Association, PRNDI i Alliance for Women in Media. Ona je nedavno diplomirala na Sveučilištu Fordham, gdje je sada studentica prava.
Molimo Vas provjerite pažljivo tablicu sa mjerama prije kupnje proizvoda, a ukoliko ne znate kako odabrati veličinu proizvoda kontaktirajte našu Službu za kupce. Donacije do Vijesti o konzorciju.
SAD bi trebao ukinuti sve svoje sankcije tijekom pandemije. Većina njenih ekonomskih sankcija doista je oblik ekonomskog rata. Washington se mora naučiti natjecati otvoreno, pošteno i demokratski.
Iz članka: “[Sankcije su] jedina alternativa ulasku u rat koja bi natjerala zemlju da sjedne za pregovarački stol.”
Ne. Pogrešno. Sankcije nisu mirovna inicijativa. Oni su oblik ratovanja zbog kojeg zemlja kapitulira. Kapitulacija je ponižavajuća. Poniženje rezultira ogorčenjem. Poniženje i ogorčenost nisu plodno tlo za mir.
Mogu postojati dva gledišta o sankcijama prema međunarodnom pravu, ali vjerujem da je mišljenje da su “[sankcije] jedina alternativa ulasku u rat koja bi natjerala zemlju da sjedne za pregovarački stol” pogrešna. Sankcije nisu mirovna inicijativa. Oni su oblik ratovanja s ciljem da se zemlja natjera na kapitulaciju. Kapitulacija je ponižavajuća. Poniženje dovodi do ogorčenosti. Poniženje i ogorčenost nisu plodno tlo za mir.
Sankcije, posebno one unilateralne nezakonite koje favoriziraju SAD, samo su zlobna, okrutna kazna za ljude čiju je vladu SAD odlučio da ne voli ili ne odobrava. Sve ih treba ukloniti. Čak i oni koje je odobrio UN vjerojatno neće imati učinak koji UN želi, a drugi, poput onih koje je EU nametnula Rusiji, rade se na nagovor SAD-a, kojem to ne smeta njih ali EU radi.
Od srca se slažem i podržavam ovaj poziv da se ukinu sankcije o kojima se govori u članku.
Mislim da je ljepota u tome što ako nisu svi voljni sudjelovati u ovoj humanitarnoj akciji, onda oni koji žele mogu jednostrano odlučiti da je to u interesu njihove županije. Ako to rezultira time da druga zemlja želi kazniti humanitarnu akciju, onda to samo još više čini javnost o planovima neke zemlje koji su u osnovi štetni od vrha do dna (ili mi se tako čini).
Nitko nigdje ne bi smio umirati jer nemaju dovoljno kruha ili vitalne medicinske skrbi i lijekova koji su nam SVIMA potrebni.
Toliko jednostavno da je bizarno da se ovo uopće mora upisati.
Moramo razmotriti i ukidanje sankcija američkim siromašnima. Nitko ne treba isticati da ne mogu svi raditi i da održiva radna mjesta nisu dostupna za sve. U zdravijoj eri, SAD je pružao skromnu (obično ispod razine siromaštva) pomoć onima u potrebi. Preko 80% primatelja koristilo ga je kratkoročno, kao poslovičnu "ljestvicu iz siromaštva", učvršćujući se na tržištu rada. Otkako je okončan, ukupni očekivani životni vijek siromašnih u SAD-u pao je ispod onog u svim razvijenim nacijama. Jedna je stvar “zauzeti se” za one u dalekim zemljama, znajući da je naša sposobnost da promijenimo stvari vrlo ograničena. Druga je stvar okrenuti leđa onima koji su ovdje u potrebi, znajući da zapravo možemo obnoviti osnovnu humanitarnu pomoć, ako za to postoji volja.
@ DH Fabijan
Čuj, čuj. Trebamo uzeti u obzir siromašne u našim zajednicama. Mislim da počinje s poslovima……i znam da je ova ideja “staromodna”. Zašto je SAD ikada iznajmio toliki dio industrije misterij je iz perspektive radnika. Sve je bilo dobro dok nije bilo… samo je trebalo nešto što se moglo predvidjeti da bi postalo očitije. Bez obzira na to, sada je vrijeme za promjene.
Mislim da postoji volja da se učini ono što predlažete. Ubrojite me među one s voljom. Još bolje, računajte na mene kao na nekoga s planom prema kojem svatko tko to želi može pronaći korisno zaposlenje uz plaću od koje može preživjeti, tako da nam ne trebaju Gubmentovi dodaci. Samo trebamo formirati više lokalni opskrbni lanac. To je svima u interesu. Mali opseg do određenog stupnja, ali uglavnom lokalna opskrba svakodnevnim dobrima koja su nam potrebna jer zašto ta dobra moraju putovati preko oceana?
Gotovo sve američke sankcije su nezakonite.
Zašto? To su američki zakoni koji se primjenjuju protiv drugih zemalja.
Amerika je uspješna samo zato što nema drugih jednake financijske i vojne snage da je blokiraju.
I ne postoji međunarodni sud kojem bi se Sjedinjene Države pokoravale. Ovih dana pokazuje prezir prema većini međunarodnih organizacija jer ih vidi kao one koji mu stoje na putu.
Trumpu nezakonitost ne znači ništa. Ilegalno je to što on radi u Siriji. Protuzakonito je ono što on radi u Iraku. Ilegalno je to što on radi u Venezueli i na Kubi.
Sankcije uvijek, čak iu normalnim vremenima, povrijeđuju siromašne i slabe u društvu, a oni bolje stojeći i privilegirani uspijevaju se izolirati. To je upravo ono što rade bilo gdje. Dakle, oni su za osudu, ali u vrijeme svjetske pandemije, kada je Iran teško pogođen, jednostavno je vrijedno prezira zadržati sankcije protiv te zemlje.
Trump sve to čini iz jednog jedinog razloga, da se dodvori nekim američkim oligarsima koji će zauzvrat njegovoj reizbornoj kampanji dati velike donacije, a možda i drugu potporu.
Izbori u Americi su oko novca, a vanjska politika zemlje je u biti na prodaju. Samo užasno stanje stvari. Totalno korumpirano društvo.
Ima samo jedna mana u svemu tom Johnu, Trumpu ne treba tuđi novac da bi bio izabran, on ima dovoljno vlastitog. Vaš argument vrijedi za sve druge predsjednike od Drugog svjetskog rata i kasnije, ali ne i za Dona. SAD je korumpiran, ali uglavnom na određenoj razini i iznad, ne ispod.
za Norah,
Pogrešno, on ne koristi vlastiti novac, kojeg zapravo ima mnogo manje nego što ljudi općenito vjeruju. Duga povijest bankrota i izbjegavanja poreza i crnih kredita, a ništa od toga nije jasno otkriveno javnosti.
Doslovno je puzio do Sheldona Adelsona (neto bogatstva, 30 milijardi dolara), koji je njegovoj ženi dodijelio Medalju slobode, te još nekih američkih oligarha kojima je Izrael glavni prioritet.
Ovo je barbarski. Ratovanje klicama ukratko. Svijet vidi i svijet će zapamtiti.